Tagovi

Nastavak o likovima iz sage o HFP

STIPE HRKAĆ
(Od 15. listopada 1998. do 11. veljače 2000.)
Kadar Borislava Škegre
Prije dolaska u HFP Hrkać je radio u Zavodu za mirovinsko osiguranje, svojevrsnoj netransparentnoj financijskoj rezervi HDZ-a čija je gotovina godinama, po potrebi, korištena i za mutne privatizacijske poslove. Za razliku od trojice prijašnjih predsjednika HFP-a Penića, Kovača i Družaka, Hrkaća na čelo Fonda nije doveo Ivić Pašalić. On svoje postavljanje na čelo privatizacijskog fonda mora zahvaliti Borislavu Škegri, tadašnjemu ministru financija i potpredsjedniku Vlade. Naime, 1998. prva je godina primjene Škegrina PDV-a u kojoj su njegova moć u Matešinoj Vladi te politički utjecaj bili u zenitu. Bilo je to razdoblje u kojem su se Škegro i Pašalić borili za premoć u utjecaju na privatizaciju državne imovine, a zahvaljujući položaju potpredsjednika Vlade i višegodišnoj dužnosti predsjednika Upravnog odbora Fonda za privatizaciju (pozicija koju danas ima potpredsjednik Vlade Damir Polančec), Škegro na izmaku 90-ih ne samo da je imao snažan utjecaj na državne finacije i gospodarstvo nego je Franjo Tuđman njegovo mišljenje cijenio. Iako se Hrkać do imenovanja na čelo HFP-a ni po čemu nije osobito istaknuo, bio je obrazovaniji od prethodnika Družaka. I protiv njega je kao i protiv Družaka nakon 2000. podignuta optužnica za nanošenje štete HFP-u sklapanjem štetnih ugovora, ali ga je ove godine Općinski sud u Zagrebu oslobodio optužbi.
HRVOJE VOJKOVIĆ
(Od 14. veljače 2000 do 21. ožujka 2001.)
Pokretač velikog vala stečajeva
Kad je u veljači 2000. na čelo Fonda za privatizaciju imenovan tada 30-godišnji odvjetnik koji je tek odslužio pripravnički staž u zagrebačkom odvjetničkom uredu Hanžeković-Radaković, široj javnosti njegovo ime nije značilo gotovo ništa. Mladi je pravnik iz kvote HSLS-a
na tu funkciju došao međustranačkom podjelom fotelja u Vladi. Prilikom preuzimanja dužnosti zvučno je najavio da HFP više neće biti simbol za kriminal i malverzacije te obećao odlučno rješavanje svih afera koje se vežu uz Fond i rad njegovih prethodnika. Fond je pod njegovim vodstvom već u prvoj godini podnio nešto više od 300 kaznenih prijava protiv članova uprava propalih tvrtki u porfelju HFP-a, a gotovo 90 posto njih odnosilo se na nepokretanje stečaja u onim tvrtkama koje nisu podmirivale financijske obveze. Mladi i ambiciozni predsjednik HFP-a podigao je i niz tužbi protiv članova nadzornih odbora pojedinih tvrtki koji su nesavjesno obavljali posao. Od bombastičnih najava nije se ostvarilo mnogo. Pokrenut je veliki val stečajeva, ali neki od njih završavali su kao novi oblik korupcije, nastao između stečajnih upravitelja koji su vodili i po više desetaka postupaka istodobno i pojedinih sudaca trgovačkih sudova koji su stečajeve provodili. Druga značajka Vojkovićeve predsjedničke ere u HFP-u bila je podjela dionica iz portfelja HFP-a braniteljima. Već u prvoj godini njegova mandata braniteljima su podijeljene dionice vrijedne oko 30 milijuna njemačkih maraka te je najavljena podjela dionica HT-a. Bio je to način da Račanova Vlada makar nakratko primiri braniteljske udruge koje je kontrolirao i na splitsku Rivu izvodio oporbeni HDZ. Već u prvim mjesecima zajedničkog rada između tadašnjeg predsjednika Upravnog vijeća HFP-a, SDP-ovca Slavka Linića, i mladog HSLS-ova yuppieja Vojkovića stvorio se nepremostiv animozitet. Posljednjih mjeseci prije njegova odlaska ključni čovjek koji je upravljao Fondom iz sjene bio je potpredsjednik Vlade Slavko Linić.
KREŠIMIR STARČEVIĆ
(Od travnja 2002. do prosinca 2003.)
Iz Fonda u Hypo banku
Jedni zamjenik predsjednika HPF-a koji je godinu i pol dana bio vršitelj dužnosti predsjednika. Naime, nakon odlaska Hrvoja Vojkovića s mjesta predsjednika Fonda na proljeće 2002., stolac čelnog čovjeka ostao je prazan. Takav će i ostati do kraja mandata Račanove Vlade, jer se koalicijski partneri SDP i HSS nikako nisu mogli složiti o novom predsjedniku Fonda. U političkoj pat-poziciji poslove predsjednika kao vršitelj dužnosti preuzeo je dotadašnji Vojkovićev zamjenik Krešimir Starčević. On je u HFP došao istodobno kad i Vojković, početkom 2000., ali kao SDP-ov kadar. Kako je HSLS u međustranačkm dijeljenju karata dobio poziciju šefa privatizacijskog fonda, SDP-u je pripalo mjesto drugog čovjeka Fonda. Starčeviću su tada bile 32 godine, dvije više nego Vojkoviću. Do dolaska u Fond radio je kao pravnik u Tvornici duhana Rovinj. Iza Starčevića ostalo je nekoliko privatizacija poput prodaje hotelskog turističkog poduzeća "Primošten" mađarskoj tvrtki registranoj u Hrvatskoj, što je poslije, na trošak mađarskih kupaca, obilato proslavljeno u restoranima i hotelima toga kompleksa. Iza njega je ostala i prodaja nedovršenog turističkog zdravstvenog kompleksa "Mali raj" kod Poreča tvrtki Hypo Alpe Adria consultat. Nakon odlaska iz Fonda početkom 2004. Starčević se, slučajno ili ne, zaposlio baš u Upravi Hypo banke. Iako je u vrijeme dok je bio vršitelj dužnosti suradnicima u Fondu rado govorio da živi skromno, zajedno s roditeljima u kući u Dubravi, nedugo nakon odlaska iz HFP-a kupio je kuću u jednoj od najskupljih zagrebačkih četvrti, na Zvijezdi, u Rockefellerovoj ulici. Starčevića su zapamtili i po tome što je osobnu tajnicu, koja je bila apsolutni početnik u engleskome, na trošak Fonda poslao na prestižni jezični tečaj u britanski Cambridge, iako su zaposlenici svakog četvrtka u službenim prostorijama imali besplatnu poduku iz engleskoga, za koju šefova tajnica, međutim, nije pokazala nikakav interes.
DAMIR OSTOVIĆ
(Od 12. veljače 2004. do 17. kolovoza 2005.)
Smjena nakon afere Liburnija-hoteli
Došao je na čelo HFP-a nakon povratka HDZ-a na vlast početkom 2004., kao ekonomski i financijski stručnjak s iskustvom u državnom i privatnom sektoru. Na čelu HFP-a održao se, međutim, samo godinu i pol, do 17. kolovoza 2005., kad ga je Vlada nakon izbijanja afere Liburnija-hotela smijenila, i to na telefonskoj sjednici. Ostovića je u jeku prve privatizacijske afere što je potresla Sanaderovu Vladu snašla klasična sudbine žrtvene figure. Njegovom smjenom Sanaderova je Vlada nastojala smiriti javnost nezadovoljnu zbog prepuštanja vrijednih opatijskih Liburnija-hotela Dom Holdingu i SN Holdingu Darka Ostoje i Georga Eltza Vukovarskog. Naime, Vlada je prethodno na zatvorenoj sjednici donijela odluku da se većinski paket dionica Liburnija-hotela proda tim dvama holdinzima radi podmirenja drža-vnog duga iz postupka kuponske privatizacije. Ljeti 2005. Vlada je poništila vlastitu odluku, ali je cijenu za to morao platiti predsjednik Fonda za privatizaciju. Ostoviću to nije bila prva državna služba. Od 1995. do 1998. bio je pomoćnik ministra gospodarstva. Potom se preselio u privatni sektor zaposlivši se u Erste Investu, gdje je radio u poslovima otvorenih investicijskih fondova, te Erste Internationalu, gdje je radio na projektu obaveznog mirovinskog fonda. U HFP je početkom 2004. došao s dužnosti predsjednika Uprave CAiB investa.
GRGA IVEZIĆ
(Od kolovoza 2005. do danas)
Ekonomist iz Novske kojem Sanader vjeruje
Posljednji predsjednik Fonda, u čijem će se mandatu, nakon četrnaest godina rada, ta ustanova neslavno raspustiti, član je Predsjedništva HDZ-a i, kako doznajemo, osoba apsolutnog povjerenja premijera Ive Sanadera. Sve do početka 2004., kad je Sanader okupljao svoj tim za Vladu, Ivezić je bio lokalni HDZ-ov političar u Novskoj. Bivši ekonomist u drvnoj industriji "Trokut", potom lokalni HDZ-ov političar koji je prošao sve strukture vlasti u tome gradu i dogurao do zamjenika gradonačelnika, iz Zagreba je od svog stranačkog šefa dobio ponudu koju nije mogao odbiti i koja ga je katapultirala u visoku državnu politiku. Imenovan je državnim tajnikom Središnjega državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a u kolovozu 2005., pošto je Ostoja smijenjen, Sanader ga je imenovao na dužnost predsjednika HFP-a.

Komentar:
Ova" klupska scena" je puna fantastičnih likova !
A,jeste li znali da se u Tajništvu Hrvatskog Sabora nalazi tzv. Završno izvješće o reviziji pretvorbe i privatizacije ,ali da čelništvo Sabora u prošlom mandatu koliko mi je poznato još nije utvrdilo kada će se o njemu provesti rasprava. Možda ćemo jednom ipak dobiti odgovore od naših " partijanera" iz HFP uz vjerojatnu " maestralnu izvedbu" Državnog odvjetništva. Tko zna, nitko ništa nezna, krhko je znanje , možda mogla bi nam se desit ljubav ...(a ne sranje )

Tagovi

Komentari

Moja javna

Moja javna isprika
Poštovani ,
upoznat sam tek jučer sa pravilima ponašanja na ovom blogu( moj dnevnik je moj prvi rad na nekom blogu) pa molim da prihvatite moje isprike zbog nenaglašavanja da je tekst prenesen iz poznatog hrvatskog tjednika Globus .Gore navedeni tekst je samo prenesena informacija , i nije moj osobni komentar nego preneseni citat iz Globusa :
Naslov u Globusu je glasio :
SVI PREDSJEDNICI HFP-a
Apostoli hrvatskoga kapitalizma - 7 gospodara privatizacije
Tekst pod gornjim naslovom je napisala , u Globusu , poštovana novinarka : Slavica Lukić
Ovim putem molim i nju da mi oprosti što sam citirao njen tekst o funkcijama svih dosadašnjih predsjednika HFP.

Smatrao sam da je neophodno potreban za promišljanje o prošlim i sadašnjim rukovodiocima HFP u kontekstu mog prvo napisanog dnevnika.
Odlomak pri kraju teksta, gdje stoji komentar: je moj!

stepski vuk

Tko je glasao

Don Kihot Davor pise i pise,

Don Kihot Davor pise i pise, ali uzalud.O ovome je Feral pisao cca 17 godina. Rezultat?
0, zero, nista...
Glasaci su opet izabrali te iste likove i stranke. Da ih zalim?!
Takve sitnozubane i treba osisati.I sisanje je u punom jeku na svim razinama.Bzzzzzzzzzzzzzz......Bleeeeeeee....
Porez za procistac 1. put
Porez pa procistac 2. put
Porez za procistac 3. put
Porez za procistac 4. put.
Porez za procistac 5. put
..............
...............
..............
..............

Obavijest
Proslava jubilarnog 50-og poreza za procistac.Ulaz 1900 kuna.
Platisama poreza sitnog zuba - ulaz zabranjen!
Organizator proslave:
Catering Sir Oliver % Netijak d.d.

Tko je glasao

Poštovani, Boli me nepravda

Poštovani,
Boli me nepravda zato pišem.
Stvarno sam poput Don Kihota, možda imate Vi pravo.
Nemojte mi zamjeriti.

stepski vuk

Tko je glasao

A,jeste li znali da se u

A,jeste li znali da se u Tajništvu Hrvatskog Sabora nalazi tzv. Završno izvješće o reviziji pretvorbe i privatizacije ,ali da čelništvo Sabora u prošlom mandatu koliko mi je poznato još nije utvrdilo kada će se o njemu provesti rasprava.
Prema mojim saznanjima Sabor je jednoglasno prihvatio izvješće državnog odvjetništva vezano uz utvrđene nepravilnosti u HFP-a. O tome sam pisao Zastupnici izglasajte nepovjerenje sebi

Tko je glasao

nije problem zastarama

nije problem zastarama kaznenih djela, niti je sve zastarjelo samo se stvari trebaju pravilno kvalificirati pa bi bilo lijepo vidjeti neke javne likove u zatvoru.
Međutim državnom odvjetništvu i drugim institucijama valja postaviti pitanje zašto se nije organizirano krenulo na poništenje nezakonitih ugovra, a tu nema zastare . zastara je bacanje magle u oči da bi se reklo- eto mi bi ali zastara- nekretnine i dionice se mogu vratiti neovisno o nemogućnosti kaznenog progona.

Tko je glasao

Nažalost zastare ipak

Nažalost zastare ipak postoje i zagorčavaju mi život. Na lokalnim ali i šire,razinama "mreža"ima svoje interese.
Kad i političari ,generali,suci postaju građevinski poduzetnici..........

stepski vuk

Tko je glasao

Međutim državnom

Međutim državnom odvjetništvu i drugim institucijama valja postaviti pitanje zašto se nije organizirano krenulo na poništenje nezakonitih ugovra,

Meni se cini da se vec dugo presucuje jedna cinjenica.Ovdje je prije visestranacja egzistiralo prvenstveno tzv. drustveno vlasnistvo.A zatim je prvo provedena nacionalizacija?!
Isto kao i nakon 1945. A trebalo je provesti privatizaciju i denacionalizaciju od poslije 1945..I to jednostavnim rasporedjivanjem dionica i naturalnom restitucijom ili udjelima onima koji su radili ili skupili staz u tim tzv drustvenim firmama.A onda otvoriti trziste vrijednosnica.Jasno ukoliko se sasvim i moralno upitno zanemari pitanje rata u isto vrijeme.
Ovako se dakle dogodila nacionalizacija usred rata.Stjecanje imovine u ratnom razdoblju na stetu stvaraoca dijela vlasnistva koje im je nacionalizirano dok su bili u rovovima se obicno zove ratno profiterstvo.Zanimljivo je da se tim nacinom podjele dionica ( vaucera ) izvrsila privatizacija u Ceskoj.Tamo su uglavnom tranzicijske pljacke obavljane uz pomoc finacijskog inzenjeringa od pojedinih naivaca.Taj smo lanac srece naravno i mi morali isprobati uz rat i nacionalizaciju.A gdje su Cesi stigli danas u odnosu na polaznu tocku je zaista impresivno.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci