Neovisni, ali ne i neutralni

Primivsi poruku u kojoj je posiljatelj izrazio sumnju da sam batalio stihoklepstvo odlucih se, evo, dokazati mu da je u pogresnom uvjerenju. Njega cu, znaci, s donjim tekstom razuvjeriti, a vas brojne, vjerojatno, najediti. No, sto se moze? Takvi smo mi stihoklepci. Nikada nas nitko nije uspio osedlati.

Nasa djeca

Nestane li djeci posla, na pamet im svasta pada,
Izmisljaju razne stvari, otkrivaju toplu vodu,
Nadobudna pletu price alarmantne i bez sklada,
Te potplicu drugom noge, za vlastitu razonodu.

Danonocno djeca vriste, neprestano nesto traze,
Osnivaju "vlade", stranke, povjerenstva i udruge,
Citiranjem filozofa, a sto im je ponajdraze,
Seljacki bih ja rekao: Podjebaju jedni druge.

Od njihovih mudrovanja, vjerujte mi, nema kruha,
Bez tijesta ga nigdje nitko bas nikada ne zamjesi,
Badava su dijamanti gdje osjetno manjka duha,
Tamo lijenost, nepostenje i nestasluk djecu resi.

Sad je lako, primjecujem, politicki barjak viti,
Pa lajati iz sveg glasa i na mjesec i na zvijezde,
Dok posao cim iskrsne, medju noge rep podviti,
Zato djeca, izgleda mi, kroz oblake puste jezde.

Iako mi nije drago, ipak cu vam glasno reci:
Pred nama je mnostvo zamki, barikada i ponora,
Za dospjeti do boljitka, brda trnja treba prijeci,
Hocemo li to uspjeti, nitko nema odgovora.

Tek jedino "mudra" djeca odgovore, vele, znaju,
Vidjet cemo je l' istina zakoraknu l' na Golgotu,
Valjda ce se znati snaci ako na njoj zalutaju,
Il' cekati poklon s neba i ravnati prema JOTu.

Nisu, mislim, nasa djeca dosad bijedu jos susrela,
Radi toga ne shvacaju brojne ljude koji jesu,
No, budu li usred vrta bez ikakva ploda zrela,
Nek uspjehu i napretku malko radom doprinesu.

Cisto sumnjam da ce itko pomagat ih kao prije
Jer su drsko proigrala pruzeno im povjerenje,
Rasplamsa l' se opet vatra i lavina uzavrije
Osjetit ce kol'ko znaci: ljubav, pomoc, sazaljenje.

Dok smo mnogi gladovali, prolijevali krv i suze
Djeca su se s igrackama zabavljala u sklonistu
Da bi danas gurala nas u sudnice i u uze,
Sa zucim nas napajala, pisuc' stiva o bojistu.

Cobani nas gone tamo gdje smo bili donedavno,
Vec su zato zadnji treni odstraniti tumor s tkiva,
Zato treba koraknuti hrabro, brzo i uspravno,
Bezvrijedno je mlatarati sa programom "tiaktiv-a".

Znam da ljudi u birtiji uz traminac i uz zuju
Gledajuci punu casu, smatraju je cesto svecom,
Cim presahne odmah drugu nestrpljivi potrazuju.
Jadna li je Lijepa nasa sa bahatom svojom djecom.

Da, jadna je, dragi Boze, odsvakuda to se vidi,
Dzelat opet ostrom sabljom iznad njene glave mase,
Kao da smo brodolomci na ukletoj, pustoj hridi
Uzdamo se u pljackase, mutikase i udbase.