Tagovi

Naš izlaz iz krize

Moj odgovor na dnevnik Zorana Oštrića o Demokraciji, partitokraciji, plebiscitarnoj demokraciji itd.

Prije svega, htio bih reći da je dnevnik iznimno dobro napisan. On se međutim kreće na terenu poznatih znanja ili spoznaja o demokraciji, a to ne rješava njene ni naše probleme. Čini se da je njegovo promišljanje demokracije, partitokracije i ostalih srodnih oblika vladavine i izbora vlasti utemeljeno na shvaćanju politike koje kaže da je politika "umjetnost mogućeg". Takav temelj ne dopušta da uočimo pravi problem, odnosno korijen ostalih društvenih i ekonomskih problema današnjih društava.

Htio bih biti što je moguće kraći.

Ključni problem demokracije možda bi se mogao svesti na iskaz: da nije toliko teško izabrati dobru vlast, nego je teško riješiti se loše.

Izbor dobre vlast u velikoj je mjeri stvar sretnog sticaja okolnosti, a detroniranje loše je stvar dugotrajne i često uzaludne muke, popraćene društvenom i ekonomskom stagnacijom ili nazadovanjem, osiromašivanjem.

Ključno bi pitanje, dakle, kako sam upravo rekao, moglo i trebalo biti: kako se riješiti ili osloboditi loše vlasti.

Ni jedan od postojećih načina ne mogu shvatiti kao dovoljno efikasan i pouzdan, uključujući čak i revoluciju i puč.

Moje promišljanje ovog problema počinje od odbacivanja definicije politike kao umjetnosti mogućeg i temelji se na shvaćanju koje smatra da je politika nijema volja društvenog organizma, koju nadareni, karizmatični političari dovode do riječi i ozbiljuju u formi novih društvenih odnosa, metoda vladanja itd.

Što ili tko može biti kriterij valjanosti, dovoljne funkcionalnosti i efikasnosti neke vlasti.

Mišljenje naroda?

To je krajnje nepouzdano. Narod doista često "više voli Bana nego demokraciju", kako kaže Oštrić.

Drugo. Gladan i ojađen narod moguće je dugo vremena uvjeravati da je sit i zadovoljan. Sjeverna Koreja. Kuba, Bivši SSSR. Latinskoameričke zemlje, a danas čak i EU i USA koje nisu baš jako gladne, ali nisu ni site ni zadovoljne.

Kriterij dovoljne efikasnosti, i, samim tim, legitimnosti neke vlasti, po mom mišljenju treba bi postavljati sama ljudska vrsta, i to čak i onda kad se radi o procjeni efikasnosti vlasti u nekoj lokalnoj, nacionalnoj državi.

Kriterij kojeg postavlja ljudska vrsta je egzaktan, tj. nije verbalne nego brojčane, matematičke naravi. Izražava se formulom:

QEAD = (Ukupni profiti + ukupne ušteđevina građana) / troškovi održavanja administrativnog aparata

QEAD - kvocijent efikasnosti administrativne djelatnosti - je brojka koja pokazuje kolikog dohotka stvaranje omogućuje administracija ili vlast produktivnim društvenim subjektima (poduzećima i obiteljima) za svaku novčanu jedinicu koja se troši na njeno održavanje.

U stvarnosti QEAD bi mogao biti veličina od 0, 9 do, maximum 1, 3.

Administracija čiji je QEAD 0, 9, ili, općenito, manji od 1 troši više od ukupnih profita i ukupnih ušteđevina građana i živi parazitski. A administracija koje postiže QEAD veći od jedan može se smatrati produktivnom i svojevrsnim suporoizvođaćem BNP-a

O visini QEAD-a koji bi se ostvarivao u nekoj državi ili nekoj njenoj administrativnoj jedinici ovisila bi i cijena radnog sata osoba zaposlenih u administraciji. Cijena radnog sata bila bi proporcionalna veličini QEAD-a, pa prema tome i dohodak zaposlenih. Cijena radnog sata određivala bi se jednom tablicom koja je zapravo cijenik radnih sati za sve vrste i visine profesionalnih kvalifikacija.

Da bi što više povećali svoj dohodak, administrativci i vlast uopće nastojali bi tako djelovati da se povećava QEAD, tj. brojnik one formule - ukupni profiti i ukupne ušteđevine građana - a smanjuje nazivnik - troškovi vlastitog održavanja.
To bi administraciju i vlast motiviralo, a i prinudilo da bude efikasna.

No nas ovdje zanima kako se osloboditi loše vlasti, one čiji je QEAD ispod razine od npr. 1,01.

Hipotetski zakon koji ovo regulira, Zakon o kontroli efikasnosti vlasti, kojeg možeš naći u mojim radovima na internetu, kaže da svaki vladajući tim, ako mu QEAD padne na 1,01 mora dati ostavku, a ako to ne učini, i nastavi vladati, čini kazneno djelo uzurpacije vlasti kojeg zakon kažnjava zatvorom. Zakon kažnjava i prikrivanje točnih podataka, a kaznena djela iz ovog zakona ne zastarjevaju.

Na prvi pogled, ovaj bi zakon ugrozio položaj administracije. No to je baš dijametralno suprotno istini. Taj bi zakon oslobodio administraciju, učinio motiviranim društvenim subjektom, povećao joj dohodak, društveni ugled itd.

Eto, to je po mom mišljenju rješenje koje bi vratilo moć i ugled liberalnoj građanskoj demokraciji i učinilo ju funkcionalnim i korisnim oblikom društvene vladavine.

Dodatak

Gore sam ostavio malo nejasnom i neobrazloženom tvrdnju da je ljudska vrsta ta koja postavlja kriterije produktivnosti i legitimnosti neke nacionalne vlasti. I to mi cijelu noć nije dalo mira. No molim čitatelja da ima u vidu da je u jednom kratkom dnevniku nemoguće ili gotovo nemoguće dovoljno suvislo izraziti neku ideju koja se prvi put pojavljuje u javnosti.

Evo. Važno je reći da pri tom nisam mislio isključivo na živuće pripadnike ljudske vrste, odnosno na ljudsku vrstu kao specifični biološki entitet,

nego na njeno znanje i iskustvo.

Onom formulom kojom se određuje kada se neki vlastodržac mora odreći vlasti, ljudska vrsta zapravo određuje da pravo na vlast gubi onaj vlastodržac ili grupa koja počne trošiti više nego što drušvo može stvoriti. Mislim da je opravdanost takve politike vidljiva već na prvi pogled i da ju dalje ne treba objašnjavati. Ali opet ostaje nejasnim zašto je baš ljudska vrsta ta koje nameće onaj zakon - Zakon o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti ili kontroli efikasnosti vlasti.

Radi se o slijedećem. Pretpostavimo da ima nekolicina nacija koje rade vrlo dobro, a li uz njih i dosta velik broj onih koje rade vrlo loše. Za ljudsku vrstu i ostvarivanje njenih ciljeva to je loše, jer se golemi dio napora iscrpljuje u pomoći onim nacijama koje rade loše, a ne ostvaruju se ciljevi vrste, ili se pak ostvaruju ali uz prevelike napore i žrtve tek jednog njenog dijela. To može demotivirati cijelu vrstu.

Drugo, ako nacije koje rade loše i s gubicima dobijaju pomoć od onih koje rade dobro, onda se putem tog, subsidijarnog odnosa uspostavlja nešto kao "eksploatacija" onih koji rade dobro od strane onih koji rade loše - siromašni "eksploatiraju" dobrostojeće i obesmišljava se život svih.

U takvoj situaciji bolje prolaze oni koji rade loše ili čak štetu nego oni koji rade dobro, a to je svojevrsna nepravda, koja, kako smo već rekli, ometa proces ostvarivanje ciljeva vrste.

Tako se poslovalo i u Socijalističkoj Jugoslaviji. Poduzeća koja su radila dobro, svojim su sredstvima održavala u životu gubitaše. Republike koje su stvarale nekakav suficit morale su ga uplaćivati u Fond solidarnosti, kojeg su koristile deficitarno poslujuće, siromašne republike i pokrajine - Makedonija, Kosmet, Crna Gora, Bosna. Žumberak, Dalmatinska Zagora. Dobri i radišni su bili kažnjavani, a loši nagrađivani. Ta je nepravda bila jedan od ključnih faktora koji su upropastili Jugoslaviju.

Potrebno je, dakle, uspostaviti pravdu među nacijama i lokalnim nacionalnim državama. Nacije i države ne mogu ju uspostaviti same.

Nemo idoneus iudex in re propria – nitko nije dobar sudac u vlastitom sporu.

Potreban je neki nadnacionalni entitet i autoritet.

Eto, tu nastupa ljudska vrsta sa svojim poznavanjem metoda ostvarivanja svojih ciljeva. Ona zahtjeva da svaka nacija li država gleda svoje interese, ali da ih ostvaruje na način koji vodi ka ostvarivanju ciljeva cijele vrste. U protivnom, ako bi same nacije išle uspostavljati pravdu, došlo bi najvjerojatnije do rata, bijede, nazatka i sličnih stvari. To pokazuje višetisućgodišnje ljudsko iskustvo.

Da do toga ne bi dolazilo, ljudska vrsta, posredstvom mene - kao svog, per Dei gratia opunomoćenog glasnogovornika, postavlja zahtjev da se poštuje Zakon o kontroli efikasnosti vlasti, koji zabranjuje vladanje onim vladama koje čine štetu veću od koristi. Jasno, najveću korist od toga imale bi baš nacije i države koje bi uvažavale i poštovale taj zakon, jer bi ih on čuvao od pada u bijedu i motivirao na bogaćenje i dobar život, tj. točnije rečeno, motivirao bi ih na ostvarivanje ciljeva vrste, a vrsta ih nagrađuje ugledom i bogatstvom, dobrim životom srazmjerno veličini i vrijednosti njihovog doprinosa ostvarivanju ciljeva vrste.

Još nešto. U ovom poslu pomaže mi MMF, ali slabo. Njega, jadnoga siromaha, ili potpuno krivo shvaćaju, ili varaju i izigravaju njegove preporuke koje bi ih mogle spasiti, tako da se bojim da bi ovi lukavci u tzv. nerazvijenim zemljama, mogli zdrobiti i straćiti sve fondove Svjetske banke. No pustimo to.

Vrsta tu hoće postupati kao Dike, starogrčka boginja pravde, a nipošto maćehinski ili eksploatatorski. Ona za sebe ne traži ništa, jer zna da postoji kao jedan opći entitet -nominalno, a također zna da realno postoji u formi različitih rasa, nacija, individualnih pripadnika i generacija sebe same, tj. ljudske vrste. Njeno je geslo : nominalna bića, nominalne potrebe - realna bića realne potrebe.

Eto toliko.

P.S.
Sad ćete sigurno misliti da se šalim, ili mi naprosto nećete vjerovati.
U zadnje vrijeme čujem sa svih strana, i iz svih medija da su HDZ i SDP otkrile vrijednost tog zakona i da se krvavo otimaju o to ko će ga više i bolje primjeniti u praksi i da biračima obećavaju da će ga se držati ko pijanci plota.
I ne samo oni, nego i svi drugi koji su se kandidirali i narodu obećavaju brda, doline, med, mlijeko i ostale đakonije.

Blago nama!

Komentari

provinciopolis a — Pet, 25/11/2011 - 21:12. plus zbog nuđenja

Hvala provinciopolise.

Glede pravde, mislim da stvar treba stajati onako kako ti misliš: Bogu Božje, caru carevo, radniku njegovo, a i kapitalu ono što pripada, i to zato da može nešto investirati u sebe kako bi sutra zaposlio radnikovog sina.
Sa gospođom nobelovkom, E N nemam ništa. Tj. ništa čitao od nje.

Tko je glasao

plus zbog nuđenja

prijedloga i uopće apostrofiranje potrebe za izlaskom iz krize. I samo zbog toga.

Ne bih ( jer ne znam, a i ne doima mi se prevažim ) o filozofima, povijesti, komparaciji istih i definiranju pa potom eventualno i analiziranju koječega, ali bih volio primjetiti kako se u Dneniku mnogo puta spominje pravda, pravednost, produktivnost, lošiji i bolji rezultati Rada kako unutar tako i u međusobnoj svezi nacije i nacija i slično ...

Nema li pravednijeg i produktivnijeg da čovjek ima pravo sudjelovati u raspodjeli onoga što svojim Radom i stvara !?
Profit I Radnicima !
I to bez analiza koliko Profit kroz Kompanije (multi)nacionalne direktno utječe na nacije koje spominješ, ali taj segment uopće ne uzimaš u obzir pri sagledavanju problematike Krize u kojoj se nalazimo SADA ( pustimo Aristotele i ine ), a pozivaš se na čovjeka ( ljudsku vrstu ) u kontekstu nacije, produktivnosti i pravednosti ...

Poveznica tvog poimanja politike kroz tihu podršku artikulacije narodnih predstavnika pa i umijeća mogućeg kao i Država olitiga nacija, a u svezi produktivnosti i profita leži upravo u Državi koja donosi Zakon o sudjelovanju Radništva ( ludi, ljudske vrste ) u raspodjeli onoga što svojim Radom i stvara ( profit, produktivnost ), a od čega pravednijeg nema ili barem ja ne znam da ima...

Koja je veza između dobitnice nobelove nagrade za ekonomiju ( E.N ) i takvog prijedloga Zakona !?

Provinciopolis

Tko je glasao

Neće politika k Petru

Čini se da je njegovo promišljanje demokracije, partitokracije i ostalih srodnih oblika vladavine i izbora vlasti utemeljeno na shvaćanju politike koje kaže da je politika "umjetnost mogućeg"

Moje promišljanje ovog problema počinje od odbacivanja definicije politike kao umjetnosti mogućeg i temelji se na shvaćanju koje smatra da je politika nijema volja društvenog organizma, koju nadareni, karizmatični političari dovode do riječi i ozbiljuju u formi novih društvenih odnosa, metoda vladanja itd.

Pero - Petrus,
još živiš u doba romantizma i za svoje poimanje politike (na koje imaš pravo) nemaš ama ni jedan argument ni u prošlosti ni sadašnjosti jer da ga imaš sigurno bi ga naveo kao prilog svoje teze.
Dakle politika - Oštrić samo ponavlja ono kaj se servira studentima o prirodi politike s kojs fraza je bazirana na polovićnoj istini odn laži.
Politička analitika odavno zna da je temeljna hrana politike - manipulacija. I prije 1000 godina i danas. Od tuda i uspješnost da nekolicina vlada masama i svijetom,
Stoga onu početnu oštrićevu treba samo malo nadopuniti;L

Politika je umijeće mogućeg manipuliranja ljudima...

Tko je glasao

Golgota — Pet, 25/11/2011 - 13:21. Neće politika k Petru

O Golgoto!

Znaš li da golgota na Hebrejskom znači lubanja?

Ako nisi znao, sad znaš.

Budući da znaš da je lubanja koštana ovojnica šupljine u kojoj se nalazi mozak, dopusti da te pitam:
da li bi se ti mogao potpisivati i kao šuplja glava.

Oprosti, ni najmanje ne mislim ono što sam te pitao. To je bilo samo radi toga da pokažem kako se svemu može pristupiti i sa šaljive strane. To je bila šala radi šale.

Tvoj post je OK. Iako se ne slažem s njim, mislim da je napisan s duhom.

Točno je i vrlo, vrlo lucidno da su moji stavovi romantičarski... Rousseau... Čestitam na pronicljivosti.

Točno je i to da nemam nikakvih, osim spekulativnih dokaza.

Dalje u tvom postu ništa nije točno, no priznajem da su takve stavove zastupali mnogi veliki mislioci.

Ja mislim suprotno.

Aristotel kaže da je onaj ko je stvorio državu začetnik najvećeg dobra, a nije ju stvorio nitko drugi nego
političari. Politika je možda najsuptilnija ljudska djelatnost, a ne hrani se manipulacijom, nego slavom.

Glad za slavom, oni pravi političari utoljuju tako da organiziraju ljude u svrhu ostvarivanja ciljeva vrste.
Vrlo su rijetki oni koji u tome uspijevaju i postaju slavni. Puno su češći oni koji politiku vide kao profesiju u kojoj se (ne)rad može dobro naplatiti. Vjerojatno baš zbog toga mnogi ljudi misle da su političar i pokvarenjak jedno isto. No to je varka koja se može prozreti razmišljanjem.

Ne zamjeri zbog one šale.

Petrus

Tko je glasao

Petrusovo sanjarenje

Politika je možda najsuptilnija ljudska djelatnost, a ne hrani se manipulacijom, nego slavom.

U pravi si, upravo ta slava je zaslužna za globalni odnos 1 : 99. Živio!

Glede Golgote, samo djelomično raspoznaješ hebrejski prijevod... Al imaš još cajta!

Tko je glasao

Golgota — Pet, 25/11/2011 - 14:34. Petrusovo sanjarenje

Opet si u pravu, o Budhi- Probuđeni.
Golgota je lubanja na Aramejskom a na Hebrejskom stratište. Barem tako knjige kažu.
Ja te, evo, iz svog dogmatskog drijemeža u kojem sanjarim o slavi pitam što si mislio pod onim, 1 . 99.
Odnos bogatih i siromašnih?

Tko je glasao

Dopuna dnevniku

Gore sam ostavio malo nejasnom i neobrazloženom tvrdnju da je ljudska vrsta ta koja postavlja kriterije produktivnosti i legitimnosti neke nacionalne vlasti. I to mi cijelu noć nije dalo mira. No molim čitatelja da ima u vidu da je u jednom kratkom dnevniku nemoguće ili gotovo nemoguće dovoljno suvislo izraziti neku ideju koja se prvi put pojavljuje u javnosti.

Evo. Važno je reći da pri tom nisam mislio isključivo na živuće pripadnike ljudske vrste, odnosno na ljudsku vrstu kao specifični biološki entitet,
nego na njeno znanje i iskustvo.
Onom formulom kojom se određuje kada se neki vlastodržac mora odreći vlasti, ljudska vrsta zapravo određuje da pravo na vlast gubi onaj vlastodržac ili grupa koja počne trošiti više nego što drušvo može stvoriti. Mislim da je opravdanost takve politike vidljiva već na prvi pogled i da ju dalje ne treba objašnjavati. Ali opet ostaje nejasnim zašto je baš ljudska vrsta ta koje nameće onaj zakon - Zakon o kontroli efikasnosti administrativne djelatnosti ili kontroli efikasnosti vlasti.

Radi se o slijedećem. Pretpostavimo da ima nekolicina nacija koje rade vrlo dobro, a li uz njih i dosta velik broj onih koje rade vrlo loše. Za ljudsku vrstu i ostvarivanje njenih ciljeva to je loše, jer se golemi dio napora iscrpljuje u pomoći onim nacijama koje rade loše, a ne ostvaruju se ciljevi vrste, ili se pak ostvaruju ali uz prevelike napore i žrtve tek jednog njenog dijela. To može demotivirati cijelu vrstu.

Drugo, ako nacije koje rade loše i s gubicima dobijaju pomoć od onih koje rade dobro, onda se putem tog, subsidijarnog odnosa uspostavlja nešto kao "eksploatacija" onih koji rade dobro od strane onih koji rade loše - siromašni "eksploatiraju" dobrostojeće i obesmišljava se život svih.

U takvoj situaciji bolje prolaze oni koji rade loše ili čak štetu nego oni koji rade dobro, a to je svojevrsna nepravda, koja, kako smo već rekli, ometa proces ostvarivanje ciljeva vrste.

Tako se poslovalo i u Socijalističkoj Jugoslaviji. Poduzeća koja su radila dobro, svojim su sredstvima održavala u životu gubitaše. Republike koje su stvarale nekakav suficit morale su ga uplaćivati u Fond solidarnosti, kojeg su koristile deficitarno poslujuće, siromašne republike i pokrajine - Makedonija, Kosmet, Crna Gora, Bosna. Žumberak, Dalmatinska Zagora. Dobri i radišni su bili kažnjavani, a loši nagrađivani. Ta je nepravda bila jedan od ključnih faktora koji su upropastili Jugoslaviju.

Potrebno je, dakle, uspostaviti pravdu među nacijama i lokalnim nacionalnim državama. Nacije i države ne mogu ju uspostaviti same.

Nemo idoneus iudex in re propria – nitko nije dobar sudac u vlastitom sporu.

Potreban je neki nadnacionalni entitet i autoritet.
Eto, tu nastupa ljudska vrsta sa svojim poznavanjem metoda ostvarivanja svojih ciljeva. Ona zahtjeva da svaka nacija li država gleda svoje interese, ali da ih ostvaruje na način koji vodi ka ostvarivanju ciljeva cijele vrste. U protivnom, ako bi same nacije išle uspostavljati pravdu, došlo bi najvjerojatnije do rata, bijede, nazatka i sličnih stvari. To pokazuje višetisućgodišnje ljudsko iskustvo.
Da do toga ne bi dolazilo, ljudska vrsta, posredstvom mene - kao svog, per Dei gratia opunomoćenog glasnogovornika, postavlja zahtjev da se poštuje Zakon o kontroli efikasnosti vlasti, koji zabranjuje vladanje onim vladama koje čine štetu veću od koristi. Jasno, najveću korist od toga imale bi baš nacije i države koje bi uvažavale i poštovale taj zakon, jer bi ih on čuvao od pada u bijedu i motivirao na bogaćenje i dobar život, tj. točnije rečeno, motivirao bi ih na ostvarivanje ciljeva vrste, a vrsta ih nagrađuje ugledom i bogatstvom, dobrim životom srazmjerno veličini i vrijednosti njihovog doprinosa ostvarivanju ciljeva vrste.

Još nešto. U ovom poslu pomaže mi MMF, ali slabo. Njega, jadnoga siromaha, ili potpuno krivo shvaćaju, ili varaju i izigravaju njegove preporuke koje bi ih mogle spasiti, tako da se bojim da bi ovi lukavci u tzv. nerazvijenim zemljama, mogli zdrobiti i straćiti sve fondove Svjetske banke. No pustimo to.

Vrsta tu hoće postupati kao Dike, starogrčka boginja pravde, a nipošto maćehinski ili eksploatatorski. Ona za sebe ne traži ništa, jer zna da postoji kao jedan opći entitet -nominalno, a također zna da realno postoji u formi različitih rasa, nacija, individualnih pripadnika i generacija sebe same, tj. ljudske vrste. Njeno je geslo : nominalna bića, nominalne potrebe - realna bića realne potrebe.

Eto toliko.

P.S.
Sad ćete sigurno misliti da se šalim, ili mi naprosto nećete vjerovati.
U zadnje vrijeme čujem sa svih strana, i iz svih medija da su HDZ i SDP otkrile vrijednost tog zakona i da se krvavo otimaju o to ko će ga više i bolje primjeniti u praksi i da biračima obećavaju da će ga se držati ko pijanci plota.
I ne samo oni, nego i svi drugi koji su se kandidirali i narodu obećavaju brda, doline, med, mlijeko i ostale đakonije.

Blago nama!

Tko je glasao

Da ne povjeruješ

"mudri karizmatični političari", mantra o "umjetnosti mogućeg" pa red reklame za vlastitu stranicu, pa politika biologizma u obliku "same ljudske vrste" čije se potrebe izražavaju u matematičkoj formuli :-))))

Da nam nije gadno kao što je, ne bi ni ovakvi mistici isplivavali.

pozz
doza

Tko je glasao

nista vama nije gadno, nego

nista vama nije gadno, nego vam je i prelijepo kakvi ste losi!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Politika prokletih & Sjeta u očima anđela od Laganini komentara 4
  2. Jedino obećanje koje je ispunila vlada Zorana Milanovića od katkapital komentara 0
  3. Podrška, „stvaralaštvo“, doktrina, deklaracija … od Feniks komentara 5
  4. Jesu li tvrdnje g. Josepha Stiglitza (JS) stručne i istinite? od rodjen komentara 2
  5. Život bez stresa i politike od live123 komentara 1
  6. političarski ili trgovački izbori za predsjednika RH? od aluzija komentara 1
  7. pudlice i ostali psi od drvosjek komentara 54
  8. Lalovac "u ništa" od marival komentara 28
  9. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 12
  10. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 25
  11. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 10
  12. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  13. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  14. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 68
  15. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 65
  16. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 41
  17. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  18. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  19. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  20. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 39
  21. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 93
  22. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  23. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  24. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0
  25. Financijske teskoce vode direktora u zatvor? od lunoprof komentara 21

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • boltek
  • corto
  • Laganini
  • leddevet
  • pravednik vz
  • zaphod
  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 31

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness