Kada sam svojevremeno ovdje napisao tekst o utjecaju Račanove bolesti na aktualnu političku scenu, bilo je svakakvih komentara kako to i priliči tekstovima koji se temelje tek na simptomima nečega, a ponajviše na predviđanjima onoga što će uslijediti. Ne veseli me, ali svježa događanja su potvrdila pretpostavku kako će doći do atakiranja na politički prostor koji je držao i drži Račan, odnosno SDP. Za razliku od ovog, u navedenom tekstu nisam posebno apostrofirao HNS i Čačića.
Kako se pokazalo, nije trebalo mnogo čekati da HNS posredstvom predsjednice Vesne Pusić ponudi SDP-u predizbornu koaliciju, odnosno izlazak na izbore sa zajedničkom listom. Naravno da bi se u slučaju pozitivnog odgovora podrazumijevalo da zajednički bude i premijerski kandidat koji sada, po Vesninom, iz razumljivh razloga u redovima SDP-a nema dostojnog rivala (kao da su Račana takvim ikada smatrali). Danas je Čačić dodatno potvrdio ponudu koja uključuje njega kao premijera i zajedničku HNS/SDP ili SDP/HNS listu. Naravno, podrazumijevao bi se razgovor o omjerima na koji su oni spremni.
U normalnim bi uvjetima takva ponuda bila izrečena na nekom sastanku daleko od očiju javnosti, ali je očito da uvjeti nisu normalni budući je ista upućena putem medija. Jednako tako, putem medija je uslijedio brzi i kratki odgovor. Isti se sveo na prilično hladnu konstataciju Željke Antunović kako birače i SDP u ovom trenutku ne zanimaju fotelje, već problemi s kojima se ti isti birači susreću u svakodnevnom životu. Drugačiji odgovor na javnu ponudu nije bilo realno očekivati.
Koliko god je odgovor očekivan i, reklo bi se normalan, toliko intrigira sadržaj i tajming HNS-ove ponude. Evo kako ja gledam na to.
S jedne strane, i pored Račanove bolesti koja ga je, pokazalo se, na dulje vrijeme udaljila od aktivnog bavljenja politikom, rejting SDP-a je prilično narastao. Očito je da je pored podrazumijevajućeg suosjećanja birača i odgovor SDP-a koji se može sažeti u pojam tima, polučio dobar rezultat. Izostalo je prorokovano rasulo u stranci, a čini se da ista kao u inat svima, još složnije radi.
S druge strane, i pored agresivne personalizirane premijerske kampanje koju vodi Čačić, rejting HNS-a nikako da krene nabolje. Bit će zanimljivo vidjeti kako će javna ponuda upućena SDP-u utjecati na rezultate anketa. Isto tako, očito je kako HSS i HSLS također nemaju namjeru prihvatiti još ranije ponuđeno pokroviteljstvo HNS-a. Kako će, koliko i koga moći „podmazivati“ novoustrojeno ULJE, ostaje da se vidi.
Ukoliko je netko voljan, bilo bi zanimljivo raspraviti ovaj potez HNS-a. On se može tumačiti kao „glas razuma“ i izraz brige za izborni uspjeh cjelokupne oporbe, ali i kao znak nervoze zbog izostanka nečega na što se izgleda računalo, a izostalo je.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Iznosim neke diskutabilne
Iznosim neke diskutabilne postavke u vezi osnovnih pitanja teme - Čačićeva i HNS-ova kampanja za premijera, Vladu i razvoj RH. Postavke se odnose na sposobnost i uspješnost politike u vezi razvojnih projekata, cijene toga, osnovnih podataka i sličnog, kako bi se minimalno uspješnije mogla voditi diskusija.
Kao prvo, iznosim tvrdnju da je sadašnje stanje hrvatske politike u vezi razvojnih projekata ispod razine prosječne hrvatske prakse, uključujući Čačića i HNS. Radi se o logičnom procesu nemogućnosti "stabilizacije" zadnjih desetljeća, u okviru kojeg se i u dominantnoj praksi tzv. tehnomenadžerskih razvojnih projekata i politike odvija puzeća degradacija.
U prvoj Jugoslaviji između dva rata su, uprkos nepovoljnih okolnosti, tekli procesi društvenog i političkog napretka a razvoja sigurno, pri čemu je Zagreb pred II svjestki rat dosegao uredni i stabilni nivo bolje evropske prakse, u kojoj je svatko svakoga korigirao a dosegnuta baza prakse sve. Ta baza se je u određenoj mjeri uspjela održati i kroz veoma turbulentne okolnosti poslije, pa je na neki način minimalno ostala baza i danas.
U razdoblju SFRJ i sada RH izgleda ipak ne možemo govoriti niti od donjoj pouzdanosti razvoja.
U razdoblju SFRJ su, po kriteriju sposobnosti i uspješnosti, u užem krugu uspješnijih i sposobnijih Veco Holjevac, Milka Planinc i Stipe Šuvar.
Sposobnost i Vece Holjevca, kojem je Zagreb na upravljanje dan kao na nižu razinu degradiranom političaru, se sastojala od toga da je znao da nije najpametniji o temi pa je pitao tko bolje zna o nečemu te od toga da je znao da ne može imati povjerenje u dominantnu mašineriju. To je malo po malo ali brzo izazvalo takve promjene da su se za pojedina pitanja tražili primjereniji i bolji i stvarali timovi, dok je prvi ešalon shvatio da se hitno moraju prekvalificirati u lojalne asistente novog prvog ešalona. Pri kraju njegova upravljanja se radilo skoro kao pred II svjetski rat a neki bitni akteri, kao npr. urbanist i arhitekt Josip Uhlik, su i danas živi i u mentalnoj snazi.
Sposobnost Milke Planinc u doba uvjerljivo najveće količine gradnji i razvojnih projakta u Hrvatskoj se sastojala u svijesti o još manjem poznavanju stvari (2 razreda škole) u eksploziji razvoja i određeni respekt, temeljem čega je ublažavala devijacije koje su se snažno nametale. Njezin osobni upliv je spasio da cijena i prolupalost ne prijeđu već kritično prijeđene granice, da drugi i treći ešaloni ne zgaze sve bez ostatka. God. 1981.g. je, u ulozi predsjednice savezne vlade, iznijela stanje kao nitko nikad, uvela sasvim suprotne mjere protiv prolupalosti i izgorila. Taj neuspjeli dio je bitan za sve do danas i dalje, i na neki način je ključ razumijevanja razvoja.
Šuvar je, pojednostavljeno, kontroverzni individualist koji je u već nemogućim okolnostima uspio inicirati a neke razvojne projekte i realizirati, one koje drže vodu.
Za razumijevanje je npr. masovno uvjerenje da je Univezijada u Zagrebu (Josip Vrhovec i drugi) uspio hrvatski projekt a da je Šuvar apstraktni političar. Upravo je obrnuto. Za plaćenu dvostruku cijenu ne naročito pametne projekte Univerzijade je mogla realizirati zadnja hrvatska budala. Realizirati bez ikakve podrške projekte Muzej Mimara, NSK, minimalnu zaštitu kulture od odstrela, neke makar kontroverzne minimume reforme školstva (zar smo napredovali od njegovih pola godine bavljenja) i druge je bilo veliko umijeće. Razne današnje političke i tehnomenadžerske zvijezde su bile na sceni i u nekoj mogućnosti, uključujući Čačića, Pusić i Račana, pa ni u ideji nisu ništa blizu mogli.
U novim okolnostima briljiraju Jure Radić, Čačić, Bandić, Linić i drugi. Pojam nesposobnosti Račan i Budiša, makar naizgled jako različiti, su uspješniji od tih razvojnih igrača.
Jure Radić je uspješniji čak i od Čačića, samo kako. Čačić je objektivno sposobniji i iskusniji od Radića ali po normalnim kriterijima na razini uspješnosti dvostruko manje od Milke Planinc i negdje četiri puta manje od Holjevca. Za tu dvojicu, Nikicu Valentića, Linića a još više Fižulića i slične važi jasno pravilo da im se smije dati samo segment u okviru sustavnije stvari, jer apsolutno soliraju i apsolutno ne poznaju niz od 10 osnovnih stvari, jer su formirani u takvim uvjetima.
Račan je tu sada sposobniji jer je kroz prethodnu vlast konačno nešto naučio, pa i da je pogrješio oko osnovnih minimalnih pravila scene. Zato ponavlja da više neće raditi nedozvoljeno kao u prethodnoj Vladi.
Budiša je sposoban u djelu da je smjenio Fižulića, što dotad nije zabilježeno, te što je održao donja pravila scene makar ništa drugo osim smjene Fižulića korisno napravio. Naravno da svi svi skupa veoma nesposobni i neuspješni u tome što su promovirali treće ešalone hrvatske prakse u prvenstvene, ali to je složenija priča.
Donja pravila scene su bitna jer je inače sve revijalno i nebitno, pa su onda sposobnosti i uspjesi ako netko nešto što košta 100 i što možda nije najbolja roba proda za 200. Neš fore. A i rasprava o tome je veoma neuspješna.
Ovaj prilog, možda i više
Ovaj prilog, možda i više od ostalih, otvara pravo pitanje o tome koliko je uopće smisleno razgovarati o Čačiću kao premijeru, a da se zapravo u prvi plan ne postavi pitanje njegovog sukoba interesa, načina stjecanja imovine i ostalih sličnih tome.
Osnovno je postaviti pitanje da li je on uopće sposoban za tako zahtjevnu dužnost. Od početka nastojim ukazati na to da voditi vladu i državu nije isto što i voditi brojna poduzeća. Snalažljivost u vođenju poduzeća koje potom razno raznim metodama osvoji posao i odgovarajući novac nije ono što je presudno za premijera.
Po meni, Čačić ne posjeduje elementarne preduvjete za uspješnu premijersku karijeru. U prvome redu zato što on jednostavno nije sposoban saslušati i prihvatiti tuđe mišljenje, odnosno svoje podrediti tomu boljem, a još je manje sposoban nekoga nešto pitati.
On je jednostavno takav i ne može drugačije.
Budući je od gore navedenih jedino Račan još koliko toliko relevantan, reći ću i ovo. Bez želje da ulazim u razloge, činjenica je kako je prečesto pravio kompromise s koalicijskim partnerima, a isto je blokiralo provedbu mnogih korisnih i nadasve potrebnih stvari.
On je i najavio kako, u slučaju da dođe u poziciju, isto više ne namjerava činiti, čak i po cijenu raspisivanja novih izbora, odnosno ostavke vlade. To bi u nas bio jedinstven slučaj da predsjednik vlade raspusti istu, sam i bez utjecaja oporbe. Već takva namjera vrijedi, a osobno ne sumnjam u Račanovu iskrenost kad govori o tome.
Vjerujem da bi takav njegov pristup znatno pridonio većem poštivanju minimalnih pravila scene, a time i ukupnom stanju u društvu. Nažalost, situacija s njegovim zdravljem je takva da je upitan potpun povratak u politiku, a time i eventualno preuzimanje premijerske pozicije.
Neovisno o tome, morat ćemo birati one koji će ponuditi kandidata ili stil rada poput njegovog, uz uvjet da ta osoba ili opcija ima odgovarajuću sposobnost vođenja, a još više riješenost da se u slučaju nepoštivanja minimuma pravila scene ne libi raspustiti vladu. Tek ta riješenost može donijeti stvaran napredak društva. Sve drugo je muzika, kako bi to rekao veliki pjesnik Arsen Dedić.
Na ovo tvoje bih dodao da
Na ovo tvoje bih dodao da ništa ne priječi ostale u SDP-u, niti Čačića i HNS i druge da minimalno konkretnije postave neke točke, podatke za njih i svoje namjere oko toga, pogotovu sanacijskih i razvojnih projekata te minimalnih pravila scene i provedbe. Ovako izgleda kao da toga ima napretek ali je sve ispod razine prakse malih hrvatskih d.o.o. firmi i to nije slučajno.
Račan je pokazao znakove shvaćanja ovih drugih stvari, ali i da je zdrav situacija s ovim drugim mu je teža nego što ju je imao koalicijom sa Budišom i sve je objektivno teže i nezavidnije nego 2000.g.
Da, i mislim da bi se time i
Da, i mislim da bi se time i pod to otprilike mogla svesti i cjelokupna rasprava na ovu temu.
Drago mi je da smo dotakli neka bitna pitanja i zaključili kako konkretnost u mjerama za provedbu proklamiranog nikome ne bi škodila, a širokoj publici bi pomogla da se lakše opredijeli.
Kad GONG u 22,00 sata na dan
Kad GONG u 22,00 sata na dan izbora objavi prve neslužbene rezultate, sve će biti jasnije. Živi bili pa vidjeli...
A do tada, svi mi možemo pričati i razmjenjivati ideje, stavove, misli... i nadati se da će nam, ma tko god pobjedio, biti bolje, mirnije, sretnije...
Evo, nemam što pametnije za dodati, pa citiram Pukija s kojim se ovog puta u potpunosti slažem..
"Jučer čitam kako je Željka Antunović onako s visoka odbacila Pusićkin prijedlog da zajednički kandidat SDP-a i HNS-a na izborima bude Ratko Čačić. Naravno, u slučaju da Ivica Račan neće biti sposoban da bude nositelj liste na izborima u studenome. Kada sam čuo za prijedlog Vesne Pusić, istog trenutka sjetio sam se mame i njenih riječi izgovorenih prije dva tjedna. To što je mama izgovorila je sve logično, jer jedini koji može Sanadera pobijediti na izborima je upravo Ratko Čačić. Ako on već sada kao najpoželjniji premijer bježi u svim anketama Sanaderu za sedam do osam posto, koliko će tek bježati kada krene u pravu predizbornu kampanju? A do sada su on i Srećko Ferenčak obišli tek desetak posto države. Nacional doznaje da će upravo Ratko Čačić a ne Vesna Pusić biti nositelj svih listi HNS-a na izborima. To je pametan potez, jer Vesna Pusić svojim profesorskim intelektualizmom i kompliciranošću širem krugu glasača ide na živce. Ona jednostavno nije kapacitirana da u svoj nastup ubaci određenu dozu populizma i toliko potrebne jednostavnosti, što Čačić ima. Samo kod toga ne smije biti bahat, što ponekad pokazuje kad vidi da sugovornik nema veze o materiji o kojoj se raspravlja a pravi se jako pametan. A upravo je takva Željka Antunović, kojoj je vjerojatno, kao i samom SDP-u u ovome trenutku neprihvatljivo da podrže Čačića kao zajedničkog kandidata. Vesna Pusić je taj prijedlog prerano izrekla a Željka Antunoviće ga je na krajnje iritantan način odbacila. Pogriješile su i jedna i druga, i time još jednom jasno pokazale kako ni jedna od njih ne može voditi svoju stranku."
Pa još ovo: "Ako je HDZ-u
Pa još ovo:
"Ako je HDZ-u knjiga “Moć pozitivnog mišljenja” zaista postala Sveto pismo, tada oni neće uvidjeti kolika im je Ratko Čačić opasnost, bez obzira što iza sebe nema veliku stranku. To u ovom slučaju neće biti niti važno, jer će ljudi, pošto će on biti nositelj liste, glasati za njega. Ako HDZ želi zadržati vlast, tada hitno mora pokrenuti sve snage i prestati samo “misliti pozitivno” već mora početi raditi pozitivno na svim frontama. Mora početi skupljati saveznike na svim nivoima i pokazati egzaktne rezultate a ne se baviti pronalaženjem izmišljenih neprijatelja. A SDP, ili će hitno naći pravu alternativu Ivici Račanu ili će preći svi u vjernike i početi moliti Boga za zdravlje Ivice Račana. Sa Željkom Antunović na sljedećim izborima idu ravno u još četiri godine tavorenja u opoziciji. Imaju i alternativu - Ratka Čačića. No, pitanje je prevladava li na Iblerovom trgu ego ili razum?"
Tak si nekak i sam pregruntavlem.
Sudeći prema ovdje
Sudeći prema ovdje napisanom, a ponajviše onom izrečenom od Čačića i Pusićke, sa sigurnošću mogu zaključiti da je "Moć pozitivnog mišljenja" upravo HNS-ovo , za sada, jedino uporište i ishodište, baš kao i Crkvi Biblija.
Držim čak da se onaj dio o potrebi da se započne s radom na svim frontovima, skupljanju saveznika na svim nivoima i pokazivanju egzaktnih rezultata zapravo najviše treba odnositi na HNS.
Vezano za gornji komentar, kad nekome ovdje Pukijevi komentari, ako mislimo na znamenitog i, zbog redovito iskazivanog nedostatka kućnog odgoja, često brisanog komentatora JL i VL, postanu relevantni za političke analize bilo koje vrste, stvar postaje još čudnija.
Više držim do vlastitih stavova ljudi koji ovdje pišu jer s istima mogu polemizirati. Bez obzira na sramežljivo i ovlaš iskazano slaganje s njegovim komentarom, radije bih čuo izvorno HNS-ovski, ako je ikako moguće, barem na jednom argumentu utemeljen stav.
Nisam HNSovac pa ti ne mogu
Nisam HNSovac pa ti ne mogu dati NHSov komentar i molim da to konačno shvatiš. A nisam siguran da mislimo na istog Pukija. Naime, citirao sam Ivu Pukanića iz Nacionala. Je li to ista osoba o kojoj ti ovdje zboriš, stvarno ne znam. No, Ivu Pukanića doživljavam kao opinion makera, zato sam se i složio s njegovim komentarom izrečenim ovdje: http://www.nacional.hr/articles/view/31751
Samo pozdravljam povratak
Samo pozdravljam povratak mladih snaga i navijačkog optimizma.
Pa čuj, navijamo za bolju
Pa čuj, navijamo za bolju budućnost, nama i našim (stvarnim) kikićima. A to koliko smo mladi i/ili stari, neh, dovoljno smo veliki da preuzmemo kormilo (barem vlastite budućnosti).
A oni citati si odovud http://www.nacional.hr/articles/view/31751
A sviđa mi se i ovaj:
"Zašto Bandić nije uzeo ime Zmaj od Cvjetnog trga?" sa jutarnjeg.hr-a :-))
Ne bih htio kvariti
Ne bih htio kvariti natjecanje ali i sam znaš da karte ni sa koje strane nisu nove i da su prvenstveno nepouzdane. Hoću reći da se u Međimurju dobro zna da si za budućnost zarađuju ljudi sami i da karte tu mogu u najboljem slučaju pružiti malo zabave a uglavnom pokvariti stvar. Zar ti je kockarska linija koju navodiš nepoznata?
Pojašnjenja molim, ovo
Pojašnjenja molim, ovo nisam shvatio. Nemoj se, kvragu, izražavati ko političar. Ili su ti namjere zle?
Čak je i Čačić u prvom
Čak je i Čačić u prvom redu kockar a daljnja linija još više pa sam htio reći da u navijanju za bolju budućnost razmisliš o tradicijskom pravilu da za budućnost zarađuju ljudi sami a ne navijajući za ove i li one kockare.
Navijanje prestaje u
Navijanje prestaje u trenutku kada ono postaje pravo glasa. Pravo glasa vuće za sobom i slobodu izbora. No, uskraćeni smo poštenijeg izbornog sustava u kojem izabrani preuzmu i kompletnu odgovornost za obnašanje vlasti.. pa samim time ne možemo ni bogznaštoizakoga navijati..
p.s.
Uopće ne razumijem na što me to želiš upozoriti, a imam osjećaj "osobnog pristupa".. Pa razgovaramo ovdje o politici, izborima, društvu, ovima, onima, ne? Netko "navija" za jedne, netko za druge, a u principu svi se nadamo najboljemu.. Ne vjerujem da je Čačić za kojeg osobno mislim da je u ovom trenutku najbolja opcija (no, do izbora je još dosta vremena) predstavnik sila zla koje će eventualnim dolaskom na vlast povampiriti sve i sva.. a imam blagi filing da mi to pokušavaš turiti... U ovom trenutku u kojem imamo situaciju kakvu imamo, neka fino svi koji vlast žele stave svoje karte na stol a glasači će ili neće odlučiti o smjeru kojim ćemo se kao kolektivno društvo društveno-politički kretati..
Vjerojatno je problem
Vjerojatno je problem nerazumijevanja što ja ne navijam ni za koga posebno i što ne mogu izbjeći malo šale u izražavanju, pa sve to lako biva i nespretno i nerazumljivo, pogotovu u navijačkom okružju.
Evo oboljeg objašnjenja za razumijevanje. U subotu je derbi Dinamo-Hajduk a vjerojatno se nastavlja i takmičenje za prvaka. Ima nas puno koji ne navijamo niti za Dinamo niti za Hajduk ali nam je stalo do malo bolje igre, takmičenja pa i malo zajebancije s tim u vezi. Sigurno ćeš se složiti da su se u nogometu malo unaprijedili u odnosu na prethodna razdoblja i ipak imamo malo kvalitetniji trend za sve, i za navijače pojedinih klubova i za sav dijapazon interesa, uključujući nas naoko marginalnu nenavijačku masu. Moguće je čak da smo mi nenavijački dio odlučujući za takvo malo podizanje kvalitete.
Ako to malo usporedimo s politikom i aktivizvima svih vrsta, vidiš da je stanje nezavidnije od nogometa, da se čak ni razgovarati o najobičnijim pitanjima ne da. Ne djeluje logično i imam dojam da većina više neće imati razumijevanja niti za kakve fore s tim u vezi, a sama šala djeluje kao nešto jako loše.
U tom smislu mi se čine malo avanturističkim razna navijačka objašnjenja, pa i tvoje. Čudi me da te ometa spominjanje hazarda oko Čačića i Pukanića - pa da njih same upitaš da li su hazarderi pohvalili bi ti se da jesu i te kakvi, za razliku od mase ziheraša. Žišku sada?
Ujedno nije fer da tražiš stavljanje karata na stol u bilo kakvom takmičenju - pa kako bi to bilo da Ivanković i Vulić otvore sve karte. A i da otvore, opet se igra pa i zato nema smisla. Čini mi se da malo potcjenjuješ hrvatske političare, pa i Čačića, jer izgleda pretpostavljaš da neiskusno igraju otvorenih karata. To su ti redom već veći bleferi nego u nogometu, kako bi drukčije opstali na sceni zahtjevnijoj od nogometne.
U nogometu dvije momčadi
U nogometu dvije momčadi žele postići što bolji rezultat - na račun onog drugog tima. U politici borba 2 ili više oponenata ne smije biti na račun građana. Pogotovo to vrijedi za političku vlast - ona ne bi trebala narod imati za protivnika, već za tim. Stoga tvoju paralelu s nogometom prihvačam kao šankersku. Zajebantsku. Nego, oko navijanja, u većem dijelu si u pravu, postoje navijači, "navijači" i "zanemarena kritična masa". No, ako ekipa iz kritične ne ode na izbore i ne glasa, nema se čemu nadati (o čemu pišeš). Ako ode i glasa, postaje navijač. Ne "navijač", več navijač. Sebe ubrajam u navijače. Najbitnije je biti trezven i svjestan okoline. I ne se skrivati. Jer identitet nekoga spojen sa njegovim radom-idejom-vizijom daje dodatnu vrijednost.. Glas razuma iz pozadine veže se za unutarnje ja, ali glas razuma iz anonimnosti... Zašto to pišem? Jer ti mene "skeniraš" jer MISLIŠ da znaš moj profil, a ustvari ge ne znaš. Jesam li ja pogriješio što sam izašao iz anonimnosti. Ne, ali to ne daje za pravo drugima da mi sole prema vlastitim paušalnim ocjenama.
Stvarno mi nije namjera niti
Stvarno mi nije namjera niti potreba skenirati pa ni soliti pamet. Namjera je bila malo komunikacije na iskazano, ali ni do toga mi nije previše stalo. Stalo mi je da nemaš nepotrebne primisli s tim u vezi. Uzgred, slažem se s prethodnim ali to nije bitno.
Aha, vidim da se radi o
Aha, vidim da se radi o Pukiju iz Nacionala, a ne onom koji se potpisuje kao Puky.
Izbacijem pasus koji se odnosi na drugog Pukija (bez obzira što se ni s ovim ne slažem), a ostajem pri onom da mi je draži nečiji vlastiti komentar. Ako ga ima.
Pa zar je tako teško
Pa zar je tako teško vjerovati da dvije osobe imaju isti ili sličan stav? To što je Pukanić prvi napisao svoj stav meni je dalo prednost tim više da ne moram izmišljati toplu vodu. On je rekao nešto s čim se slažem i to sam ponovio njegovim citatom. Mislim, ne...
Obzirom da je HNS ovih dana
Obzirom da je HNS ovih dana napravio korak dalje i sam potvrdio svoje namjere i viđenje pa je, zbog toga i općenitog minimuma radi, potreban minimum prikaza o HNS-u.
HNS je stranka s velikim ambicijama širenja na tržištu, u kojoj je Radimir Čačić glavni menadžer i pretežni dioničar, Vesna Pusić prekriva dio koji se zove politika a ostali su raspoređeni u različite aktivnosti.
Čačić je dipl.ing.arh. specijaliziran za menadžment i prisvajanje zasluga i imovine, razvijen u već za to uhodanom i iskusnom miljeu. U tom smislu Čačić već po inerciji posluje po načelima iskusne prakse gdje nema granica pokušajima, promjenljivo, istovremno surađuje i sukobljuje se i polaže prirodno pravo na što je moguće više. To najbolje objašnjava Vesna Pusić - kad je već u socijalizmu sam stvorio poziciju ispred svih ovih zar nije prirodno da traži pravo na povrat pozicije, tim više što se je pokazalo da ovi ostali nisu ni blizu sposobni. Kao Manolić 1989.g. i razni u doba promjena. Pri tome je rasprava o osnovama toga isključena, obzirom da je Vesna glavni stručnjak i prirodni glavni tumač toga, pa na to više neće gubiti vrijeme. U tom smislu Čačić je minimalno prilagodljiv, ali to su kombinacije (dolje).
Vesna Pusić ima čistu i nepromjenljivu poziciju. Ona je sociologinja i nasljednica prava na najviše. Osim što sve zna o domaćoj situaciji da o tome ne treba trošiti priče, i koga to zanima, ona je zvijezda "regiona" i ovlašteni zastupnik evropske ljevice i američkih liberalnih krugova. Kako je rekla, kakve veze ima Račanova bolest i neka pravila dogovora u uskom krugu kad je jasno da treba pobijediti HDZ i kad bar 90 % birača koji za to trebaju glasati znaju da je rješenje Čačić za premijera i ona za ministricu vanjskih poslova jedino izvedivo i toliko bolje od bilo koje druge opcije da je već povedena rasprava o tome nedopustiva kriva igra. U tom smislu ovdje raspravljamo u ozbiljnom zabranu, kao poslije I i II svjetskog rata - ono što mora biti će biti a mi smo u riziku. Tako je bilo dosad i biti će i dalje. U navedenom smislu Vesna stvarno ima rješenja za sve unutarnje i vanjsko-političke teme, i bitno šire od mjere Hrvatske, veoma jednostavna i bez potrebe priče.
Čačić i Pusić znaju da moraju napraviti i neke kombinacije i već su ih iznijeli. Kombinacije čine stvar još uspjelijom i uvjerljivijom. U kombinacijama se nudi tim sastavljen od veoma poznatih osoba iz svih stranaka, takav da nema šta reći SDP jer su tu zvijezde koje je i njihova stranka spominjala za glavne funkcije, ni HDZ (Valentić itd.) ni drugi jer se radi o načelu dream team za Hrvatsku. Stvar čini zanimljivijom manje vidljiva činjenica da je pretežni dio dream teama specijaliziran za šire a u vezi s građevinskim poslovima, gdje su u prirodi stvari veze sa raznim, usklađivanja interesa te iskustvo s time.
Obzirom da ima zemalja u EU u kojima koalicijske stranke i s udjelom 6-7 % igraju bitniju ulogu u političkom i društvenom životu, razumno je pretpostaviti da će sadašnji hrvatski HNS igrati bitniju ulogu od neke apstraktne objektivne logike, bez obzira kako bilo i šta bilo sa politikom. To je u slučaju HNS-a još vidljivije, jer je politika nešto što obavi sama Vesna Pusić sa 20 % svojih angažmana, Čačić sa 10% i ostalo nešto usmjerenih besplatnih aktivista. Eventualne namjere komunikacije se obavljaju u biti s nekim umjerenim serverom a u stvarnoj manifestaciji je bliže praksi Fikreta Abdića u doba najvećih uspjeha.
Naravno da ima zemalja EU u
Naravno da ima zemalja EU u kojima koalicijske stranke s udjelom glasova manjim od 10% igraju bitnu ulogu. U našim uvjetima, ista je uloga, čak i ukoliko ne zasluže još glasova, namijenjena HNS-u. Isti se uvijek spominje kao značajan partner na uvjetnoj ljevici (uvjetnoj zato što je Čačićev habitus sasvim nešto drugo).
Slažem se i s tim da je nastup čelnog dvojca (ponekad s upitnim kormilarom) koncipiran tako da izbjegava ili čak, ne dozvoljava raspravu o temeljnoj postavci na kojoj grade ambicije, a ista je naravno da su oni najbolje rješenje za sve. Isto može biti dobra odlika pregovarača, ali se bojim da pregovaranje još nije došlo na red. A kad dođe, za isto će trebati imati i neke argumente. Uobičajeni su oni o potpori birača, ali niti ucjene i politička trgovina nisu nepoznate na ovim prostorima.
Mislim da u ovoj fazi kampanje ipak čine veliku grešku. Dok takav nastup može biti koristan za stanje borbenog morala unutar stranke, pa čak poslužiti i za zastrašivanje manje ozbiljnih stranaka, u odnosu na birače može biti kontraproduktivan.
U tom smislu je posebno značajna posljednja Vesnina izjava kako 90% onih koji glasaju za centar i ljevicu upravo njihovu kombinaciju smatra najboljom. I politički manje pismeni znaju da tih 90% mora uključivati sve birače SDP-a, HSS-a, HSLS-a, umirovljenika i, zapravo svih onih koji nisu za HDZ. Osim što je navedeno nonsens, moglo bi stvoriti otpor kod birača jer isti ne vole aroganciju. Politička odvažnost nije isto što i arogancija, pa i bezobrazluk.
Ako se HDZ-u odmah iza lopovluka prigovara upravo zbog bahatosti, čudi neoprez Pusićke i Čačića koji hodaju upravo tom razdjelnicom, čineći korake i lijevo i desno od granične crte.
Birači ipak vole čuti nešto više od poznatog "ja, pa ja, onda dugo nitko drugi, pa opet ja". Blef kao način igre može donijeti veliku korist, ali i veliku štetu ukoliko ne uspije.
Da li je HNS-ovo članstvo spremno na to da ukoliko blef ne upali izgubi sve, odnosno da bude talac bolesnih ambicija svojih čelnika?
Ukoliko HNS nastavi ovako, ne isključujem mogućnost da SDP odustane od formiranja vlade i prepusti Čačiću i Pusićki da premijersko mjesto i ono vanjskog ministarstva pokušaju ishoditi od HDZ-a. Što bi ambiciozni učinili u toj varijanti?
totalno je nejasno na
totalno je nejasno na temelju čega je vesna izjavila ovaj podatak od 90% birača jer to definitivno ne može biti točno
ja vjerujem da će ovakvo kontinuirano ponašanje početi štetiti ne samo HNSu nego i cijeloj ljevici, jer, u krajnjoj liniji razlog zbog kojg je ljevica izgubila izbore je pretjerano međusobno sukobljavanje i bavljenje sobom umjesto državom; ako se ovoliko raspravljaju u predizbornom razdoblju što se može očekivati kada dođu na vlast?
neki drugi pak misle kako je ovo panična reakcija HNSa nakon što se nitko s njima nije uključio u predizbornu koaliciju, a jesenski uzlet HNSa se pokazao samo privremenim efektom
ne sviđa mi se to kako god okrenuo
Nije li jesenas "uzletio"
Nije li jesenas "uzletio" samo Čačić? Stranka ne prelazi 10%.
ja vjerujem da će ovakvo
ja vjerujem da će ovakvo kontinuirano ponašanje početi štetiti ne samo HNSu nego i cijeloj ljevici
A tko nam garantira da to i nije krajnji cilj?
Može Vesna biti ministrica i u HDZ-ovoj Vladi. A Čačić ostati na mjestu župana.
Drlesar, nvuljanic može pojašnjenje od kud Vesni Pusić podatak o 90% ljevice koja želi vidjeti Čačića kao premijera.
I podpitanje. Zašto si Vesna Pusić zadnjih dana uporno zabija autogolove?
Osobno sam se dosta trudio
Osobno sam se dosta trudio oko konkurentnosti HNS-a i nakon ovih zadnjih potvrda s pravom predbacujem sebi da neprimjereno postavljam pitanja u jasnim stvarima. Vidim potpuno normalnim da Čačiću i Vesni Pusić odgovaraju sve kombinacije i da im je bitno samo što veća kontrola. Tako bi bilo normalno da koaliraju s HDZ-om, to su već radili i rade (autoceste, INA itd.), čak su na zadnjim izborima oboje jurili u tom smislu. Tada je Sanader izbacio iz igre njih i Đapića a sada je naglasak na tome da ih ovaj put vjerojatno niti Sanader niti SDP neće uspjeti svesti na mjeru rezultata izbora. Usput rečeno mi se čini da taj server, programiran samo na puno više, nije u redu zatrpavati nepotrebnim pitanjima.
Najbitnijim mi se čini da se pomoću agilnosti HNS-a pojačava već predominantni efekt da nikakvi minimumi ničeg nisu bitni, da je HNS samo čišća manifestacija bitno širih tendencija i prakse te da baš u tome oni vide i imaju bolje šanse - kad ništa nije važno ili nema veze onda su brži i uvjerljiviji u prednosti, kao prodaja osiguranja i slično.
Mogu vjerovati da stanoviti
Mogu vjerovati da stanoviti deal sa Sanaderom postoji jer Čačićeva poduzeća sasvim lijepo rade i ovih godina, ali bih rekao da je ovaj put na kocki nešto drugo, u normalnim okolnostima bitnije za stranku. Njen identitet.
Naime, ako se stranka ima ambiciju prikazivati ljevicom i javno suprotstavljati HDZ-u na političkom planu, nije li onda za budućnost stranke opasno ispod stola paktirati s "političkim neprijateljem"?
Miniranje lijeve koalicije je zapravo tjeranje vode na mlin Sanadera i HDZ-a. Zar je moguće da HNS toga nije svjestan? Barem oni članovi koji nisu interesno vezani.
Osim toga, nije li simptomatična i potpuna šutnja ovdašnjih deklariranih HNS-ovaca koji bi mogli pojasniti najnovije poteze HNS-ovog dvojca? Ili ni njima nije jasno o čemu se radi?
Ili si ti u pravu kad tvrdiš da ne dopuštaju raspravu o osnovnoj postavci, ili silverci kad govori o mogućem namjernom razbijanju lijevog fronta, ili ja kad u njihovim potezima vidim nerealnu ambicioznost? Ili nas smatraju nedozrelim za ozbiljnu i argumentiranu raspravu?
Ili jednostavno ne žele ni pokušati braniti neobranjivo?
Stvar je sigurno uvijek puno
Stvar je sigurno uvijek puno jednostavnija. Osim što se je SDP morao objektivno mučiti oko pojma stranke, a i HDZ sada jer drukčije ne bi išlo, sva ostala praksa je bila tipa drž ne daj.
Čačić i Vesna Pusić su sami rekli da su propustili dosta toga u nekim obzirima, bili su premilosrdni, i sada je dosta toga. Ako smo i malo objektivni, to je više nego logično. Oni su ekstrakt krugova koji je prirodno polagao pravo na vlast a više vlasti od njih cijelo vrijeme drže drugorazredni iz istih krugova, gdje se ne može izbjeći niti Račan i Linić. Logično je za njih da je i pomisao da im dirigira Željka Antunović skandalozna. Pa to ne mogu zamisliti niti Puki i Mesić, kao što se vidi. A kako tek ostali interesni krugovi razmišljaju. Rađe će moliti Sanadera za dogovor, samo što on sada na to vjerojatno ne pristaje. Pojmovi ljevica, stranka i slični sigurno funkcioniraju kao peto operativno sredstvo, to su problemi kojima se moraju opterećivati pojedini u SDP-u i HDZ-u, možda i Budiša dok pije kavu, za ostale to i objektivno nema veze, za birače slično i tu Čačić sigurno poentira.
Čačić može jednostvano pojačavati presing. Zna dominantne ne tako mudre tehnike, pa je sposoban i iskusan za minimalni agresivni napad, brzopoteznu šaroliku efikasnost i raspršenje ceha u raznim smjerovima (za arheologe). Sastav dream teama sadrži najmaestralnije primjerke, one koji su već nebrojeno puta izveli nešto i rutinski prezentirali drugo, koji drugo ništa i ne znaju, i u tom smislu to može biti pouzdano efikasno za publiku. Zato slijedi pojačavanje presinga i neki rezultati od toga. To se već dešava. Logično je za stanje HDZ-a, SDP-a i malih stranaka - šta se bave time ako nisu čuli za presing.
Čačić i dream team imaju i slabosti.
Kao i kod konkurencije je sve iznimno nategnuto. Našpanani su kombinacijom najpouzdanije domaće prakse nuđenja uspjeha i oskudnih angloameričkih izvora (američke skraćenice, londonska žuta štampa). Strane su im druge priče pa su im i mogućnosti igre veoma ograničene.
Specifičnije njihove slabosti su razne. Čačić je lokomotiva (obećavali su nedavno Čović i Luković koji to nisu), pa kad promaši gadno promaši. Iako djeluje uspješno, nema smisla, znanja niti pažnje za složenije a zna biti veoma spor i neodlučan. To znači da pogrešno zaključuje o raznom. To čini stvar hazardnom, sa prednostima i manama.
Dream team je pouzdanija slabost. Tu dolaze do izražaja bitne i sustavne hrvatske zbrke. Pojednostavljeno, akteri neizbježno griješe u osnovnom. Ovdje je Vesna Pusić kao vodeći stručnjak istraživanjem pogrešno došla do rezultata da su tehnomenadžeri izrazita lokomotiva društva a Čačić neuporediva. Čačić je objektivno sav u tome pa je, i kad je ne tako davno rekao da su redom nesposobni, opet sve stavio na tu kartu. Najavljeni članovi dream teama su poznati igrači ali takvi da je zbrka krivih predodžbi svakog o svakom prečvrsta baš zbog čvrstog pravila. Iako je to tradicija, pa i kod konkurenata, ovdje je iznimna zbog iznimnog sastavljanja i presinga.
Biti će zabavno i možda korisno za širu publiku. Ovo već sigurno potiče mobilizaciju na drugim stranama. Neće pouzdano vrijediti pravilo "tko prvi djevojci tome djevojka". Tu su već razni frajeri znali i Čačiću i igračima dream teama očitati lekcije. Kad se presing pojača vjerojatno će biti i iznimnijih prizora, bizarnih i logičnih. Jedan od više mogućih logičnih rezultata ofenzive Čačića, HNS-a i dream teama može biti npr. da Budiša bane na scenu i presudi, jer je ova ofenziva logična posljedica isključivanja Budiše sa scene. Naravno, moguće je i da netko drugi bane.
Na koncu pokušaja objektivne pozicije vidim doprinos Čačića i suradnika kakvom takvom proigravanju loše scene na kojoj su bili potiskivani i od lošijih, iako su i drugi pogledi logični.
Iz te neke objektivne pozicije nije interes veće razumijevanje i uživljavanje, pogotovu što je stvar već presing igra poznatih igrača na poznatoj lošoj sceni, nego je interes nastojati postići bar malo bolju igru. Valjda je vrijeme da i publika nešto malo utiče.
Za nekoga koji si umišlja
Za nekoga koji si umišlja kako je najbolji, najsposobniji i općenito "naj", potpuno je logično da mu i pomisao da bude podređen npr. Antunovićki stvara frustracije. Poznato je i da se frustracije mogu liječiti ili ih koristiti za intenziviranje borbe protiv umišljenog protivnika.
Tad se može dogoditi da se zaboravi na osnovni cilj bavljenja politikom, a to je da građanima bude bolje. Postoji i mogućnost da predmetnima to nije primarni cilj, odnosno da im je cilj preuzimanje kontrole nad svim državnim resursima (kontrola i usmjeravanje toka novca), otprilike ovako kako to ti definiraš.
Problematična je metoda. Želja i agresija neće biti dovoljne. Zaboravlja se da je jedina ispravna metoda za dolazak na cilj, pobjeda na izborima. Ako građani budu prepoznali, a to postaje sve očitije, da Čačiću i kompaniji nije važna dobrobit sruštva već ovladavanje državnim novcem, izborna pobjeda je više nego upitna.
Slažem se da je Čačićev pristup hazardan, on ide na sve ili ništa. Pa i najavio je da ako ne pobijedi da neće biti u vladi. To je donekle i pošteno.
Očito je da su izabrali tehniku bjesomučnog ponavljanja kako su logičan izbor. Sličnom se je svojedobno koristio i majstor propagande Goebels, a zadnjih godina Sanader. Sanaderu je metoda upalila i osvojio je vlast. Tu je međutim važno spomenuti da su se okolnosti promijenile.
Na Sanaderovom je primjeru narod uvidio kako mu je cilj bio gola vlast i ovladavanje državnim novcem kojeg je potom usmjeravao prema vlastitim potrebama i onima interesno povezanih pajdaša. Građani nisu osjetili neku korist od toga što je HDZ osvojio vlast, ali je zato vidio na koju grabež se ta vlast svela.
Mislim da se Antunovićka za sada drži prilično mudro i za trenutnu situaciju jedino primjereno. Ne želi ulaziti u polemike oko fotelja. Time šalje jasnu poruku. Ne toliko Čačiću i HNS-u, već građanima. Pukanić doduše pokušava, na sebi svojstven način, umanjiti štetu po HNS i to relativiziranjem pogreške koja je sa strane istog učinjena. Tako on kaže da obje, Pusić i Antunović, griješe. Trenutno griješi jedino Pusićka.
Ankete, kolika god njihova pouzdanost bila, daju mi za pravo. Rejting HNS-a ne raste, a SDP-a da. Bit će zanimljivo vidjeti rejtinge nakon ove javne ponude HNS-a.
Hoće li to građani ocijeniti svojim interesom ili isto prepoznati kao golu želju za pozicijama s kojih se mgu kontrolirati svi veliki državni poslovi i tokovi novca. Nekako sam sklon vjerovati da je narod progledao i da se neće dati opet navući na tanak led. Ovaj će put biti oprezniji i za zadobivanje njegovog povjerenja će trebati ipak više od jeftine demagogije, priča o vlastitoj veličini i povremenih seoskih predstava.
Cijenim da se bez promijene ponašanja HNS-a, lako može dogoditi da npr. ULJE osvoji veći broj glasova od Čačića. Pa i HSU. I da u konačnici HDZ ostane na vlasti. Dodjela određenih vrijednih državnih poslova Čačićevim poduzećima je najmanja cijena koju je HDZ spreman platiti za ostanak na vlasti.
Nakon rezultata navodno
Nakon rezultata navodno povjesnih izbora krajem 1999.g. je par osoba HNS-a sa max. 3% glasova i bez objave konačnih rezultata čvrsto zgrabilo pozicije velikih državnih investicija, INE i još nešto propulzivnih pozicija - sve u svemu cca pola financija koje se može moderirati, obzirom da je 8/10 financija na neki način fiksno. I tada je kod SDP-a i drugih prevagnula bitka za ostalu polovicu a Željka Antunović i sadašnji dio tima nisu mogli ništa.
Za dream team se spominju Kuštrak, Valentić, Fižulić i drugi, a na linku su krugovi koji se spominju, čvrsti matica kojima je jedina karakteristika olako baratanje velikim brojkama i nešto rutinske glume oko impresivnih rezultata.
Ne teoretiziram, obrnuto je. Kad ti isti krugovi čvrsto drže glavne punktove i protoke novca i poslova već više desetljeća, koje snage da ih sada svedu na manju mjeru. Sada je i građanstvo opravdano izgubilo strpljenje sa beskrajnim jalovim pokušajima nečeg drugog.
U tom smislu je objektivno nužno niveliranje.
Ove ofenzivne krugove moramo bar malo readaptirati, pa i radi njih samih. Ako uspiju i na razini 2000.-2003.g., a dobiti će realno puno više glasova, bez readaptacije će biti još veći cirkus za njih i sve. Glavni problem je da se sami ne mogu kontrolirati niti će ih Čačić uspjeti kako misli (oprobano).
Ostali krugovi i politička javnost, i uz dužno poštovanje, se nismo osposobili za tekući nivo.
Vidi se da je, kako god okreneš, prekomjerna elimininacija svega i svakoga sa scene, bilo kakvih osnovnih stvari i bilo kakvih politika, pa i famoznog Budiše. Takve raskorake ne mogu nadoknaditi ni u bitno stabilnijim i jačim zemljama. U tom smislu su Čačić, Bandić, Pukanić, Ronko, Žužul, Mesić i ostali u pravu, samo je problem što je njihov maksimum hrvatska liga, i to onaj forsani dio. Ali ne radi se samo o Čačiću, niti tu šta ULJE može, radi se o čvrstom kontinuitetu oko interesa i novca, sada u sve suženijem prostoru, skoro pa svjetskoj situaciji.
Vrlo zanimljiva analiza koja
Vrlo zanimljiva analiza koja meni, moram priznati, baca neka sasvim nova svjetla na pojedine stranke i osobe.
HNS sam oduvijek smatrao strankom lijeve orjentacije što podrazumijeva određenu brigu za pravedne društvene odnose i naravno za interese građana koji su bezobzirno opljačkani tokom pretvorbe i privatizacije.
Čačića sam pak ispravnije cijenio kao poduzetnika koji je još za socijalizma uspijevao iskoristiti povoljan društveni položaj koji mu je omogućio otac i tako steći dobru polaznu poziciju s koje je boreći se s HDZ-ovcima uspio oteti dobar dio kolača. Ostalo je povijest.
Uvažavajući ovo što pišeš, ne ispada li ipak da se radi o šačici arivista kojima je kontrola novca osnovni cilj, a intelektualci tipa Vesne Pusić samo poželjan intelektualni imidž i demokratski dekor?
Pojedinci koje poznajem na lokalnim razinama se savršeno uklapaju u sliku koju nudiš. Lokalna sredina jako dobro prepoznaje takve među sobom i ne da se prevariti, pa ni zavesti i to je osnovni razlog zašto HNS loše stoji na lokalnim razinama, osim naravno onih u bližem Čačićevom okruženju. Tamo su ipak nešto koristi prepustili i građanima koji tada ne pitaju koliku su korist priskrbili sebi samima.
Sadašnji stil HNS-ove kampanje samo ide u pravcu još većeg razobličavanja želje za državnom i svakom drugom lovom.
Hoće li građani pristati da im ovi uzmu još i ono malo što je iza Sanaderovih ostalo? I ako odbacimo ono malo ideologije, u čemu je onda razlika između Sanaderovih i Čačićevih poduzetničkih krugova i njihovih apetita?
"Sadašnji stil HNS-ove
"Sadašnji stil HNS-ove kampanje samo ide u pravcu još većeg razobličavanja želje za državnom i svakom drugom lovom.
Hoće li građani pristati da im ovi uzmu još i ono malo što je iza Sanaderovih ostalo? I ako odbacimo ono malo ideologije, u čemu je onda razlika između Sanaderovih i Čačićevih poduzetničkih krugova i njihovih apetita?"
Može i ovako: a hoće li iza Bandića i Šalamona i njihovih poduzetničkih krugova i apetita išta uopće ostati?
Config, podrška zapažanju.
Config, podrška zapažanju. Ako nastaviš otkriti ćeš sigurno impresivnija zbivanja na ispaši. Čitaš li Alan Ford?
Nisam htio toliko kvariti
Nisam htio toliko kvariti utakmicu ali je ipak nužno naglasiti da praksa interesa i tehnomenadžerskih inicijativa sustavno dominiraju desetljećima. Čak su i pojave tzv. hercegovačkih krugova to isto, čak i u socijalizmu je to bilo otvorena igra. Pa kad je takva praksa bez problema uklanjala grupe a la Mikulić, Milka Planinc, zatim vozala Manolića i Tuđmana, Račana pa i Sanadera, nije pretjerano reći da nazovi klasični političari i da se ujedine s tim nemaju puno šanse, a bez Budiše apsolutno.
To je i normalno, pa i nije suprotno niti sa praksom ljevice. Kad ne ide s klasičnom politikom, zar nije normalno da se pojačava klima pojednostavljenja i prodaja poznatih fora. Nije da se tome samo nasjeda, i mase racionalno u tom hazardnijem ponašanju privremeno nešto dobiju. Kako da tome pariraju klasičniji političari kad su se i oni tako pojavili na sceni i više nemaju uvjerljivijeg teksta.
To je poznati zakon da se reforme rade rijetko i jedino kad drukčije nikako ne može (Margaret Tacher i slično). Obzirom da smo mi iskusna scena, da još nije došlo do zida i da još ponešto ima za raspodjelu interesa, čudna je samo što se to u politici ne manifestira jače i otvorenije, ali to valjda slijedi.
Nejasno je zašto se pod pojmom ljevice i Vesne Pusić unose pitanja. Možda buni aktivnost njezina brata. Inače je Vesnin milje potpuno osvajanje, obiteljski, lijeve relacije, osnovni profesionalni podaci a amerikanizirani upliv još više. Pa nisu Clintoni poznati kao neki milosrdnici, sama Hilary je bez milosti gazila sve na putu, to je škola. Sam dominantni milje hrvatske ljevice, ako se to uopće može tako zvati, je toliko nemilosrdne prakse da superizdržljivi Šuvar nije mogao s tim više komunicirati. Vesna to deklarativno prekriva na rutinskoj razini ali nitko nema prilike vidjeti ni minimalno stvarne komunikacije s tim u vezi s njezine strane. Dio ljudi koji se u SDP-u nešto minimalno trude oko takvih pojmova to zna, zna samo da će takvom jednosmjernom diskusijom izgubiti glasove i ne ponavlja Šuvarove greške.
Razlika između Sanaderovih i Čačićevih krugova je u tome da krugovi nisu njihovi nego je to šira praksa interesa, Sanader je manje adaptiran i manje zarobljen takvim okvirima, kao Račan i prije Budiša. U tom smislu stvar nije crno-bijela, jer je s druge strane u takvoj praksi malo prekomotno kako Sanader, Račan i neki njihovi migolje s tako malo rizika i ulaganja, pa im kroz Čačića, Vesnu Pusić, Pukanića i druge ti pretežni krugovi poručuju nemojte se praviti blesavi, otpuhnuti ćemo vas kao Budišu i mnoge druge prije, nije u redu da se mi toliko naprežemo a vi glumatate. Ako smo objektivni, to je potpuno točno i odgovara svjetskoj praksi i hrvatskoj poziciji. Jedino je za primjetiti da je kod nas dobar dio građanstva nadmeniji nego u razvijenijim zemljama i ne želi se spuštati na malo niži i malo zahtjevniji nivo. I to je logično jer još ima prostora za igru.
Vidim da relativno često
Vidim da relativno često spominješ Budišu, a u ovom komentaru kao osobu bez koje borba s tehnomenadžerskim lobijem nije produktivna.
Osobno, kod Budiše iznimno cijenim činjenicu što se nije bezobrazno obogatio, a mogao je. Poput Račana, jedan je od rijetkih čija imovina nije uobičajeni ekvivalent društvenog i političkog utjecaja. Dakle, nije lovac na materijalna bogatstva. O njegovoj politici drugom prilikom.
Čime bi to Budiša mogao pridonijeti borbi protiv opće grabeži, pogotovo u uvjetima povlačenja iz politike. Priznajem da u njemu "ima nešto", ali mi se čini da ono najvrednije što ima nije koristio na pravi način.
Budiša je tu jednostavno
Budiša je tu jednostavno kao činjenica da nije previše uvučen u glib, isto kao Račan. Tako su jedino oni mogli 1999.g. skupiti puno glasova. Isto je i sada, samo umijesto tadašnjeg HSLS-a imamo što je borba dala. Ostalo su razumljive teorije kojima se je sada nepotrebno baviti. Pa Njemačka je jedva skupila ekipe koje nisu uvučene u glib.
Budiša je sada aktualan kao pokazatelj stanja. Nije mjerodavno ono što mislimo nego što jest. Bez obzira kakav je bio, da je tadašnji HSLS odabran kao glavna oporbena stranka, npr. nešto kao u Sloveniji, vjerojatno bi danas imali nešto stabilniju scenu, nešto sposobniji SDP i HDZ.
Objektivno se traži previše od po nekoliko ljudi iz SDP-a i manjih stranaka te Sanadera a od Čačića i Vesne Pusić se traži da budu ono što oni nisu. Kao što se neobjektivno očekuje od Dinama i Hajduka da budu evropski klubovi.
To je nesumnjivo Budišina
To je nesumnjivo Budišina vrlina, barem u mojim očima. Političare vrednujem, to sam u nekom početku i napisao, po onome koliko državnog novca nisu poplašili.
Vjerujem da ga puno građana upravo po tome cijeni i da je područje poštenja jedno od onih u kojem on ima što za reći. To ujedno znači da bi se uspješno mogao uključiti u kampanju, onako kao slobodan strijelac-komentator i iz tog ugla "osvijetliti" kandidate i stranke.
Čini mi se da bi to bio njegov najbolji doprinos boljitku građana. Svaki drugačiji pokušaj političke reaktivacije ne bi dao osobit rezultat. Tko zna, možda i on snuje nešto u tom pravcu, odnosno da nekome ili nečemu da svoju podršku, a to sigurno ne bi smio biti Đurđin HSLS kojem ne bi mogao puno pomoći, a podrškom komu bi i sam pretrpio konačan politički smrtni udarac.
Što misliš o toj varijanti njegovog uključenja?
super je Budiša koji nije
super je Budiša koji nije ništa drmnuo i to je sigurno jedna hvalevrijedna vrlina, no istovremeno on je jedan od najnesposobnijih političara koje smo ikada imali a koji je unatoč tome uspio doći dokle je došao
jednako smo odgovorni mi koji smo ga tamo stavili i za njegovo poštenje ali i za njegovu nesposobnost
(ovo naravno nije alibi za sposobne koji kradu ali povremeno naprave nešto i za društvo, ali samo hoću ilustrirati da po ovim kriterijima niti budiša nije pozitivni lik)
Osobno se slažem ali mi se
Osobno se slažem ali mi se čini da objektivno neće ići tako.
Budiša je veoma specijalan slučaj, djelom osobno a još više što se je oko njegova uklanjanja ujedinila cijela Hrvatska i dio stranih uticaja. To je sigurno dobrim djelom zato što je većini smetao, ali ne osobno nego iz razloga viđenja i očekivanja. To dokazuje činjenica što ga nitko ni za šta ne proziva ni uzgred. Ali čim se negdje pojavi, odmah prorade reakcije pa i iz ostataka HSLS-a. Slično je u intelektualnom području - Stanko Lasić je kao Budiša u politici.
Zato je objektivno očekivati da se on ne može pojaviti niti kao komentator, i uz njegovu najbolju volju, jer će takva ujediniteljska silovitost ipak smoći snage da ga u startu opet popljuje.
On pak će se malo pojaviti, možda minimalno na nekom skupu HSLS-a, kao izjavom za izbore u BiH gdje je za nejedinstvo hrvatskog naroda rekao da je bilo kakva opcija bolja od HDZ BiH te jasno podržao kakvu takvu političku demokratizaciju unutar hrvatskog naroda u BiH, što bi po nekima moglo biti od značaja za ukupnu BiH.
Prava zajebancija bi nastala kada bi došlo i do kurtoaznog susreta bolesnog Račana i povrtlara Budiše. Takvo nešto i reakcije na to bi možda puno bolje od ikakvih analiza pokazale stanje hrvatske politike. SDP-u bi i takav kurtoazni susret bio od pomoći ali je objektivno da Budiša nema ni malo snage ni rezona i za takvu naoko sitnu stvar, uzevši u obzir da su linčevi radi pozicije na sceni kod nas sustavni i do daske. Zato sam unosio "šale" da Račan drži konce a Budiša odlučuje i kad se nakašlje.
Obojica ste u pravu. Budiša
Obojica ste u pravu. Budiša jest takav. Nisam ni imao na umu poziciju nekog službenog komentatora, kolumnista i slično.
Međutim, Budiša je još uvijek lik koji može dobiti i dobiva prostor u medijima kad god to poželi. I njegove riječi i postupci imaju odjeka, pa i stanovitog utjecaja.
Ne sumnjam da bi isti dobio mogućnost izjasniti se o političkoj sceni i prokomentirati neki detalj, nečiji predizborni potez, obećanje i tako to.
Sve više od toga bi već bilo aktivnije bavljenje politikom i tu Budiša sigurno ne bi dobro prošao jer bi bio vrlo argumentirano poklopljen.
Paradoksalno je da pred njim stoji mogućnost da sitnim potezima utječe puno i pozitivno, a većim ne postigne ništa ili postigne suprotno pozitivnome. Kod aktivnih političara vrijedi suprotan princip.
Izuzetak bi još jedino mogao postati Račan ukoliko se ne vrati aktivnoj politici i potencijal koji objektivno ima i koji ovih dana jasno pokazuje svoju veličinu, iskoristi na isti način.
Nino Đula je (premda nemam
Nino Đula je (premda nemam osobito mišljenje o istom) danas napisao stvarno jako dobar komentar na ovu temu. Evo samo kraja teksta: Zgodno je čuti kad predsjednica Pusić javno pripovijeda kako je logično da ona bude ministrica vanjskih poslova, a da Čačić bude premijer. Iz ambicije se često zna roditi i rezultat. Ali lakše bi i Pusić na Zrinjevac i Čačić na Markov trg kad bi njihova stranka, recimo, dobila malo više glasova. I u Zagrebu i u Hrvatskoj. Kad bi se još malčice približili SDP-u i HDZ-u. Kad bi u Zagrebu imali barem još nešto više birača. Kad bi se koliko-toliko rezultatski odmaknuli od HSP-a i HSS-a, s kojima su u mrtvoj utrci. To je dosta posla za samo devet mjeseci do izbora. Dovoljno da se nema vremena za kadroviranje po tuđim strankama. Da se, dakle, bave sobom, bila bi to najveća usluga HNS-a hrvatskoj demokraciji...
Pametnom dosta.
HNS je utrčao u najgore POLITIČKO LEŠINARENJE(slično prošlotjednom novinarskom, ali puno gorem) NA ŽIVOM RAČANU(bez obzira što je čovjek stvarno ozbiljno polestan) na dan njegove druge operacije. Shvatili su da i njima rejting pada pa bi se (ko Sanaderu koji po svaku cijenu želi slijedeći tjedan posjetiti Račana u bolnici da se pokaže kao "veliki premijer koji brine o polesnom šefu oporbe")htjeli ukrcati u taj vlak...
ANTUNOVIČKI SVAKA ČAST na PROMIŠLJENOJ, mudroj i SMIRENOJ reakciji kojom je, pretpostavljam, po svaku cijenu željela NE DATI GUŠTA HDZ-u ZA NASLAĐIVANJE (kad bolje razmislimo možda je HNS cijelo vrijeme zapravo u talu s HDZ-om...)
Meni se čini da je ova
Meni se čini da je ova ponuda Vesne Pusić posljedica šoka.
Cijela politička scena, svi komentatori su predviđali raspad SDP-a. Iako je još rano govoriti o tome, ali način na koji SDP funkcionira od dana kad je objavljena Račanova bolest, pokazuje da je SDP izuzetno zrela stranka. Možda u ovom trenutku najzrelija na sceni u Hrvatskoj.
Iz pozicije HNS-a gledano, to je očit znak za uzbunu. Ako sad ne uspiju uvaliti Čačića kao zajedničkog kandidata, onda neće nikad. SDP-u rejting raste, Račan se možda vrati, a ako se i ne vrati, SDP će funkcionirati jer je očito da su dobro raspodijelili poslove.
Ne treba ni smetnuti s uma, da je Račanova bolest dala priliku da se analizira njegova politička karijera. Koja je, ruku na srce, bez ijedne mrlje.
U toj situaciji HNS čini sve da se pojavi makar u istoj rečenici s SDP-om.
a) premalo je vremena
a) premalo je vremena prošlo od trenutka objave račanove bolesti do danas da bi se moglo govoriti o nekim napadima na SDP (koliko je prošlo, tri tjedna?), ti napadi će zasigurno uslijediti
b) SDP je čini se doista zbio redove što je dosada neviđeno ponašanje za skupinu individualista unutar SDPa (SDP je po mojem shvaćanju jedina stranka u kojoj pojedinci imaju vrlo velike slobode pa se ponekad čini da djeluju kaotično)
c) jučer mi je čitajući čini mi se večernji i interview s Vesnom Pusić došlo do glave da će HNS ovakav način vođenja kampanje koštati glasova (tj. da budem precizniji da neće postići svoj maksimum), uvjeren sam da će rezultati vrlo uskoro početi padati, eto recimo sada početkom ožujka možemo raspravljati o tome
U modi su zahtjevi za
U modi su zahtjevi za akcijom (Bandić, Ronko, Jambo), pa je razumljivo da veoma ofenzivni igrači Radimir Čačić i Vesna Pusić nemaju šta čekati, za njih je krajnje vrijeme i otvoren prostor. To je logično i iz aspekta većine, iz iskustva da akcije dulje nema i da akcija jedina pali.
Nedavno je bio slučaj kad anonimni Mikšić napada neprikosnovenog Mesića, pa je bilo opće čuđenje, što je smiješno kad je nedavno prije na sličan način Mesić uspio na opće čudo - nisu ljudi glasali za njih, nego protiv i kao lekcija, kao Francuzi na prošlim predsjedničkim izborima za svog dežurnog desnog klauna i protiv novog ustava EU.
Napad HNS-a bi mogao donijeti i 10 % glasova više a to odmah znači nekoliko milijardi više pod kontrolu, puno prostora za daljnju igru itd. Imaju iskustvo početkom 2000.g. kad su sa 2-3 % glasova veoma uspješno uskočili, pod općom harangom šta se javlja Budiša sa minornih 25 %. Tako HNS nema šta ne uspjeti, pogotovu na račun SDP-a koji im je otvorio vrata za prodor iz ništa na poticaj drugih - to je isto kao da su Sanader i HDZ pustili da se razmašu Vesna Škare Ožbolt i DC.
Za razliku od sadašnjeg različitog sastava SDP-a, koji odreda nisu legitimni nasljednici, osim možda šegrta Linića i dekadentnog Jurjevića, koji su po inerciji neosposobljeni i to netaktički naglašavaju, Radimir Čačić i Vesna Pusić normalno nastupaju bez zadrške kao legitimni nastavak osnovnih procesa, formirani za to već odrastanjem u obitelji i okružju a zatim s tim u vezi i osposobljeni dalje. Kad im se dodaju osobe koje Čačić spominje (Valentić, Kuštrak, Fižulić ...), u pozadini Savka Dabčević Kučar, izvrsne suradnje s Jurom Radićem i Petrom Đukanom SKH i HDZ, objektivno se radi o dream team situaciji.
Bilo bi logično da dobar dio tzv. poduzetnika i gospodarstvenika, lokomotiva Hrvatske, podupru Čačića i Vesnu Pusić. Prostor za naviknutu igru im je sužen, i nekonsolidirani HDZ ih davi inercijom pokušaja desnog centra (HANFA i drugo) a i od nekonsolidiranog SDP-a kao lijevog centra mogu očekivati restriktivnije ponašanje, pogotovu što se Željka Antunović nešto malo razumije u financije.
Nezgoda bi im mogao biti naoko najbolji saveznik, predsjednik Mesić. On igra na njuh a i njih dobro zna, zna da ne bi bili disciplinirani. Ako on rekne koju protiv i podjeli neke savjete, to bi moglo biti nezgodno. Još nezgodnije bi moglo biti ako se nakašlje Budiša, on po tradiciji najviše odlučuje.
Navedeni nabačaji počivaju na elementarnim pretpostavkama da je Hrvatska specifično viskoglobalizirana zemlja čvrstog kontinuiteta, čvrste interesne prakse i jakih navika selektivnog i viđenja nečeg drugog, gdje su tako normalni sustavni pokušaji ovladavanja do daske, bez obzira šta i kako. U tom smislu se Radimir Čačić i Vesna Pusić ponašaju potpuno hrvatski a i svjetski.
Mali problemi mogu nastati ako uspiju, npr. biti će problemi kome se i kako klanjamo, da li će biti kao kod Fikreta Abdića nekad itd., ali imamo iskustva, sve će to i onako nastaviti revijalno.
Misliš li doista kako
Misliš li doista kako Čačić s ovakvim pristupom ima šanse da bude premijer?
Pa premijera Čačića još jedino nisu ponudili HDZ-u, a stječem dojam kako je i to jednog dana moguće. Za sada se ne vide značajniji napori koji bi mogli rezultirati većim postotkom glasova.
Osim toga, čak i na teorijskoj razini gledano, nekoliko puta jača stranka jednostavno mora odbiti ovako javno izrečene ponudu. Racionalan bi političar to morao znati. A ipak se izletilo s tim. Zašto?
Jednostavno gledano dominira
Jednostavno gledano dominira praksa bilo kakvih inicijativa i navika, koja ima dosta uspjeha po fizičkim zakonitostima. Nešto što je po nekoj normalnoj i racionalnoj logici nije isto u praksi. U praksi malo toga šta sustavno i inicijativno radi na normalnim i racionalnim osnovama i druge stvari se odvijaju u toliko mjeri i tako dugo da je prevelika većina na to naviknuta kao na osnove stanja. U tom smislu je razno nelogično moguće ako ne potpuno onda u značajnoj mjeri, što može stvarno biti isto, pa i da Čačić bude premijer.
Npr. HNS osvoji 18 % glasova i uvjetuje Čačića za premijera i Vesnu Pusić za ministricu vanjskih poslova, što trgovinski odgovara. Za to oni ne trebaju nikakvu podršku stranke HNS jer su oni stranka, bar 20 % političkih snaga će ih u tome podržati a i raznim manjim strankama i interesnim grupama je to već rutinska stvar za dogovor - problem je za takve trgovine bio Budiša a i on je eliminiran.
Za takvu eventualnu situaciju ostaje pitanje SDP-a. Šta da rade Željka Antunović i par dama, pa i Račan ako se oporavi, ako sav orkestar krene na njih kao na Budišu. I pola snaga SDP-a ima interesa za uobičajene odnose, kao što je pucao HSLS - kao što je Fižulića, Kuštraka pa i Granića i Vlahušića zanimao baš takav realizam, jedino je tako to već navikao Linić, Bandić, Ljuština pa i Jurčić, Josipović, Goran Radman, Stipe Orešković, Ranko Ostojić i slični. I sam SDP je morao naviknuti, osim Bandić i Ronko tu su koalicije sa Jambom, Đapićem, Vesnom Škare Ožbolt, čuvene splitske koalicije itd. Ili kako to da je SDP do sada omogućio stranci HNS da od 2 % u pojedinim fazama osvoji puno više, uključujući specifičnost Mesić, zašto ne bi i dalje. Ili još možda jasnije, gdje ne treba gledati osobno, zašto oprobana tehnologija Budiša ne bi bila primjenjena na Račanu i Željki Antunović, kad je to možda još lakše jer su oni za razliku od Budiše i sami to afirmirali. I HDZ-u bi to odgovaralo u slučaju poraza - to im je mirni put za blagi odmor i kasnije čvršće preuzimanje vlasti.
kako zašto? pa zato što
kako zašto?
pa zato što HNS mora forsirati ono što ima a to nije previše
a osim toga, čačićev cilj uopće nije premijerska pozicija (razmisli malo želiš li imati na vlasti osobu koja proizlazi iz treće-četvrtke stranke po veličini a koji mislim da može biti premijer; koliko je to realno/racionalni stav?), no ovakav igrokaz je (moram priznati) dobar plan da do ispunjenja njegovog cilja i dođe
Samo da vas obavijestim kako
Samo da vas obavijestim kako me je zarobila gripa i doista nisam u mogućnosti sudjelovati u raspravi.
Molim vas da nastavite, a ja ću se uključiti čim uzmognem.
Unaprijed hvala na razumijevanju.
Čak je i Mesić na sebi
Čak je i Mesić na sebi svojstven način negativno ocijenio javnu ponudu HNS-a. Nitko realan ne bi osporio tvrdnju da javno iznošenje inicijative koja uključuje više političkih stranaka mora biti prethodno usklađeno (čitaj unaprijed dogovoreno).
Kako to nije bio slučaj, skloniji sam vjerovati da se radi o nervozi ili barem o nestrpljenju HNS-ovih izravno zainteresiranih čelnika.
I jedno i drugo je zapravo samo još jedan pogrešan korak u nastojanju da se osvoji kancelarska fotelja, odnosno još jedan na putu koji sigurno vodi u suprotnom pravcu.