@Rebel

Uza sve simpatije prema HSLS-u i nekim njegovim idejama i realnom pričanju o gospodarstvu (i mogućim rješenjima istih), te uz simpatije prema autoru dnevnika - moj osobni stav je da HSLS nije zaslužio ništa :) (što ne znači da ostali jesu)... U HSLS je u zadnjih mjesec-dva u sam vrh stranke kooptiran takav čudan soj ljudi (od vrhunskih odvjetnika i poduzetnika) od kojih ne znam koji je gori. Za neke i ne znam kome u RH nisu dužni, neke bih mogao nazvati i uništavateljem hrvatskog gospodarstva i kulture.

Iskreno (pratim nekoliko "visokih" iz te stranke na fajsu) - riječ je o prilično klijentelističkoj ekipi koja je izborima prišlo izrazito marketinški (što nije ni čudno jer su mnogi u PR poslovima, kao i direktori/ce marketinga velikih tvrtki) - kao da prodaju deterdžent. Pa je i rezultat - po meni - kakav je bio i trud (i kakve su bile i stvarne mogućnosti).

HSLS je zrtva tzv.

HSLS je zrtva tzv. Churchillovog sindroma.
Ljudima ponudis krv, znoj i suze, netom si dobio rat, ali izgubis izbore.
Zatim im oni slatkorjecitiji ipak serviraju krv, znoj i suze jer je drugo bajka i Churchill pobjedi na slijedecim izborima.
Ljudi su opijeni trosenjem nezradjenog i ne zele se otrijezniti.
Tko im obeca jos pijace, taj je pobjednik.
Pirov.

Ne vrijeđati konja

Pozdravljam pristup problemu kao načelu, a načelo stranačkog vladanja državom je prijevara naroda koji to uopće nit vidi nit razumije kolko god to njemu netko trubio. I nisam siguran da usporedba naroda s konjem nije uvreda za konja! Ja sam apstinirao izbore jer ne priznajem legitimitet sustava koji umjesto ustavne vladavine demosa samim sobom protežira vladavinu grupice individua koji se nazivaju strankama odn to zapravo rade vođe tih stranaka. I onda to oni nazivaju demokracijom i tvrde da je izlazak na takve izbore stvar normalnosti čovjeka. Ubij me nježno...

I meni je žao HSLS-a baš zbog

I meni je žao HSLS-a baš zbog dobrog programa i nepodilaženja biračima. Vjerujem da bi oni, za koje sam mislila da će proći ( Kosor, Srića, pa čak i Budiša iako mi se nešto bio zamjerio dok se bavio politikom ) , imali što reći u Saboru. Kako su ipak u nekoliko izbornih jedinica prešli 4% ( I - 4,45, II - 4,33, VI -4,46 ), stvorili su dobre temelje za bolji rezultat na sljedećim izborima.

HSS-a mi nije žao jer je ovaj poraz bio jedini način da ponovo postanu prava seljačka stranka sa novim ljudima.

Skup loših ljudi

..opstaje nakon svih izbora.

U mojoj izbornoj jedinici, s obzirom na prijašnje izbore, najuspješniji je bio HDSSB.
Uz njihove aktivnosti, najbolju promidžbu činio im je HDZ, namećući pomoću izborne liste čovjeka koji nema baš nikakav ugled u njoj, pa je i HDZ-ovce, bilo sramota uopće agitirati za njih, među prijateljima, rodbinom.

I u tome je najveći paradoks izbornoga procesa:
biračima koji i kada žele kazniti neku stranku , a ne sasvim je uništiti, ta stranka nameće upravo ljude zbog koje je žele kazniti
.
Takvima, najlošijima iz te stranke, najodgovornima, ne samo za slab rezultat stranke na ovom području, za nagradu, vrh stranke (oni sami!) omogući, da na "glasovima gađenja" prema njima, završe (a gdje?, nego) u Saboru.

Slično je s HSS-om.
Za njih bi mi bilo draže da nisu uopće ušli u Sabor, jer je najlošije od njih i najodgovornije za izborni neuspjeh, ali i loš rad Sabora , za utjehu dobilo 4 godine boravka u Saboru, te mogućnost "slikavanja na TV-u".

Reći da je "odricanje od ZERP-a,nacionalna izdaja, a onda je i izvršiti, mogu samo amoralne i bahate osobe, koje za nagradu, nakon što upropaste svoju stranku, zbog pravila izbornoga zakona- biranja lista, a ne ljudi, završe u Saboru.

Upravo sudbina HSS-a, i HSLS-a, pokazuje i za same stranke, a ne samo po birače, pogubnost toga modela stavljanja na liste ljudi koje samostalno bira vrhuška stranke, a ne prolaze čak ni prave demokratske izbore unutar stranke, s puno većim brojem kandidata, od broja osoba koje bi se trebalo birati za stranačke liste.
HSLS je platio dugove svojoj prošlosti, a najviše tpme što je jednu dobru opciju , davnih dana, upropastilo rukovodstvo stranke, svojim(?) prepucavanjima.

Narod nikada ne oprašta, samo , izdaju njihova glasa, a veliki su već nametnuli takva pravila igre, da ako njima ne oproste izdaju i dalje ostaju u igri- kao dovoljno veliki- uz svoga najvećeg tihog koalicijskog partnera- bivšu oporbu i partnera u igri ja-ti, ja- opet ja, sada ti, pa opet..

Stavljanjem u vrhove lista ljude, samo prema volji partijskih vrhuški, i same stranke, čak i u izbornom uspjehu daju mnoštvo ljudi koji će ih u budućnosti "koštati glave", a stranke poražene na izborima, preostalim svojim mandatima baš nagrađuju- upravo one koji su stranku "koštali glave".

A mi (birači)!?

"Mi" dobivamo tako, uz izabrane, i uvijek opstajući, "skup loših ljudi" raspoređenih po svim strankama, ali sakupljenih u Sabor da nas predstavljaju, koji će vječno glasovati protiv nas, a za same sebe, jer ih neki ogromni "mi", iz naroda, nikada ne bismo birali, ali nemamo izbora, jer nam ih sve "stranačke vrhuške" nude, s pravilima" "uzmi sve ili ostavi sve" , a uvijek nam se čini da u drugim košarama "ima više trulih".

Ovo se ne odnosi na "partijske vojnike", kojima ne smrdi nikakvo vlastito "trulo voće", ili im vlastiti interes nadjača smrad, te spremno gnjile uz njih, ne pokušavajući unutar stranke, baš ništa osim provodeći zavjet poniznosti i praksu "uliznosti" ili , kako neki kažu "analiznosti"(- ova riječ nije nastala od riječi "analiza").

A "Laburist"i!

Najveća sreća za njih, je to što Kukurikavci imaju dovoljno mandata, da samostalno sastave vladu.
Već se sinoć vidjela iskra spremnosti u očima D.Lesara, za uživanje u slastima vlasti i trgovanje.

Da laburisti ostvare svoju ulogu i pokušaju nam omogućiti bolji izbor na sljedećima izborima, moraju biti strpljivi i 4 godine biti ono što su obećali, a tada će im putovi k vlasti biti otvoreni, jer neće prisiljavati narod na biranje -opet manjega zla.

Mislim da je najveća sreća, ovih izbora, za laburiste: spasili su ih od samih sebe i sudbine HSS-a, HSLS-a i još ponekih, koji su imali samo svoje bljeskove.

Jedan konj

Nije ovo dan za dolijevanje ulja na bilo čiju vatru. Svatko ima svoje viđenje svega što se dogodilo jučer, pa bi današnji dan trebao proteći u miru, tišini i iščekivanju. Ali, ja se javljam zbog konja. Rebel kaže kako niti jedan konj nije ozlijeđen, i u prvi čas me to razveselilo :) . No onda sam se sjetio ipak jednog, ozlijeđenog. Barem u mojim očima. A to je onaj sirotan sa Kerumove kravate.
Nije baš ni svim konjima dobro

Što reći? Kako probuditi

Što reći? Kako probuditi usnule princeze? Evo vidite da nema načina. Nije konj narod, nego su konji budale koje ne znaju tko im glavu nosi i koji nisu u stanju prepoznavati stvari. Oni koji nisu svjesni ničega, pa ni sebe, nesposobni su da utvrde porijeklo svojih nevolja. Točka.

Fascinacija prevarnim izbornim procesom, pa onda depresivno razočaranje ishodom, govori da netko nije spreman i sposoban preuzeti osobnu odgovornost za vlastiti život, proaktivno nametnuti svoju vlast izabranim konjima, najvažniju stvar staviti na prvo mjesto ( sebe, dakako) i unatoč svemu, točno znati kako će se avantura duha završiti po konje, a kako za pustolova.

eto, tako nekako i ja mislim,

eto, tako nekako i ja mislim, nadam se da će se netko pozabaviti gospodarstvom, drugo je manje bitno... I ja potrošio glas na HSLS, niti meni nije žao, barem sam pokušao...

no, treba i novoj vlasti dati priliku...