Narod hoće onog koji neće, i samo zato ga hoće jer su sigurni da on neće

• Dnevnik StarPil - Pon, 04/04/2011 - 10:41
• Glasujte
  18 Up Down
• Komentari 24 dodaj komentar

Svjedoci smo neprestanog rasta popularnosti guvernera Rohatinskog u svim anketama. Iako redovito poslije svake takve ankete guverner istim tonom i istim riječima odbija bilo kakvo sudjelovanje na sljedećim izborima, narod tim upornije želi Rohatinskog u politici.

Zašto narod hoće Rohatinskog?

Zbog predrasuda.

Narod ima predrasude o Rohatinskom. A one su sadržane u sljedećem: biti guverner i biti premijer je isto. Ako si dobar guverner (prema jednom stranom financijskom časopisu - najbolji na svijetu!), bit ćeš i dobar premijer. A to jednostavno nije istina. Jer je, da razbijemo i tu predrasudu, puno teže biti premijer države, nego guverner. Iako i guverner ima svoje savjetodavno vijeće, njemu je puno lakše upravljati tim vijećem, jer se oni služe nečim čega nema u politici - naime, strukom. A kada premijer sjedi sa svojim 'savjetodavnim vijećem' onda se nalazi u grupi različitih stranačkih interesa, kojima kriteriji stručnosti dolaze tek na četvrtom mjestu.

Druga je predrasuda ta da u hrvatskoj politici nema poštenih i pametnih ljudi. A niti to nije istina. Jer narodu je lakše reći da takvih nema, nego uključiti moždane vijuge, postaviti kriterije, te malo porazmisliti o tome za koga glasovati. Posljednja anketa kaže da čak 58% ljudi ne zna za koga glasovati, ili neće uopće izaći na izbore. Pa bi im bilo lakše kada bi Rohatinski prihvatio da bude kandidat za premijera, jer onda neće morati razmišljati za koga glasati. A ako glasujete za bilo koga a da ne razmislite, pa i za Rohatinskoga, vi glasujete iz predrasude.

Narod općenito traži lagana rješenja. Takvo rješenje bi bio i Rohatinski. Ali samo donekle. Jer, biti kandidat za premijera, znači biti u stranci. Rohatinskog se, zbog spina, stavlja u kontekst HSLS-a. Ajmo, za ljubav ovom jednostavnom narodu, staviti Rohatinskog u tu stranku. Scenarij bio bio, vrlo vjerojatno sljedeći: Kosor obavještava javnost da je Rohatinski HSLS-ov kandidat za premijera. Kreće visokopersonalizirana kampanja. Roha nas gleda sa svakog panoa, sa svakog plakata. Da li bi HSLS osvojio 50% + jedan glas na izborima? Ne bi. I što bi se dogodilo? Rohatinski bi morao biti političar. Morao bi naći koalicijskog partnera. Ili više njih. A gdje ima koalicije ima i različitih interesa. A poznato je da je Rohatinski malo previše beskompromisan. Te kao takav nepodesan za političara. Jer političar ne moža biti beskompromisan na način Rohatinskoga, jer si to Rohatinski može dopustiti kao guverner, a to je nedopustivo ako mislite biti ozbiljan političar. Zašto su beskompromisnost i politika nespojive? Zato što beskompromisni mogu biti samo diktatori. Točnije rečeno - beskompromisan može biti samo onaj tko sam utječe i odlučuje u bitnim stvarima onoga što vodi. U demokraciji ne može biti beskompromisnosti.

A što ako se Rohatinski odluči biti HDZ-ov kandidat za premijera? Da li je onda Rohatinski isti čovjek koji je bio i prije te kandidature? Da li bi i onda bio beskompromisan? Naravno da ne. Sada bi se odmah posumljalo koji su njegovi motivi. Je li i on korumpiran? Naravno da jest. Jer su nekorumpirani samo oni koji su u našoj stranci. Drugim riječima, čim bi Rohatinski izabrao stranku, njegov rejting bi nezaustavljivo počeo padati. Jer je jedan od razloga njegove velike popularnosti i u tome što on nije niti u jednoj stranci, i paradoksalno, što uporno inzistira na tome da ne želi biti političar i baviti se politikom.

A koja je poruka Rohatinskog? Neka se ugledaju u razloge njegove popularnosti, te neka političari iz toga izvuku pouke. Ali te pouke se ne mogu izvući jer su nekompatibilne sa pozicijom političara: političar ne može biti samostalni kandidat za premijera, mora biti u nekoj stranci, mora imati stavove koje je stranka zauzela, mora imati koalicijske partnere itd.

Visoka popularnost Rohatinskog kao premijera unatoč tome što se on ne želi baviti politikom, govori nam nek poražavajuće činjenice o našim biračima: oni žele nemoguće, od političara najviše vole one koji to nisu, a glavni im je kriterij da ne moraju puno razmišljati;

- da li bi Rohatinski bio dobar premijer? Ne. Zašto? Zato što ne želi to biti. Pametnom dosta, a 'glupavi' ionako neće izaći na izbore. Jer na izborima moraju glasati za političare, a to ne žele. Oni žele one kojih nema. Jer su takvi najbolji.

• Dnevnik StarPil - Pon, 04/04/2011 - 10:41
  
• Komentari 24
• 1559 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar