Tagovi

Narko-ratnici, vrijeme je da odete na rehabilitaciju!

U zapadnom svijetu, a poglavito u Hrvatskoj i njenom mainstream politickom establishmentu, postoji grupa ljudi koji zive u magli iluzija i koji su skloni svakog trena skliznuti u akutne napadaje paranoje i halucinacija popracene vristanjem. Ako se pokusate postaviti izmedju njih i njihove ovisnosti, postaju ljuti i agresivni. Njima je potrebna nasa pomoc.

Radi se naravno o prohibicionistima: divljem stadu politicara, velikog dijela javnosti, novinara i ostalih koji jos uvijek inzistiraju na tome da je jedini pravi i efikasni nacin za borbu protiv rasirenog koristenja droga u nasem drustvu njihova kriminalizacija odnosno stvaranje i odrzavanje sustava u kojem su droge neregulirane, neoporezivane i kontrolirane od strane kriminalnih organizacija.

Ovisnik moze poceti shvacati svoj problem jedino kad padne na dno dna. Ove godine prohibicionisti su dotakli svoje dno kada su pokrenuli razorni val nasilja u Meksiku. U Velikoj Britaniji s druge strane jedna mala obicna prica sluzi kao savrseni primjer koliko je cilj prohibicionista udaljen od jednostavne faktografije.

U ozujku ove godine dvojica mladica imena Louis Wainwright i Nicholas Smith umrli su u nocnom klubu u gradu Scunthorpe. Znamo i sto se dogodilo: popili su ogromnu kolicinu alkohola zajedno sa sedativima. Ali prohibicionisti su zapali u naglu, rasirenu halucinaciju. Odmah su objavili – bez dokaza i prije ikakve obdukcije – da su mladici bili zrtve party droge imena mefedron. Narko-ratnici su pazljivo pratili ovaj amfetamin od kad mu je popularnost pocela rasti 2008. nakon cega je ubrzo postao popularniji od ecstasyja. To je sigurno cisto zlo! To sigurno ubija! I onda su slavodobitno izjavili da i jest ubio i da mora biti zabranjen!

Od trenutka kad je prica izbila na naslovnicama pocelo je njeno punjenje fikcijama i cistim fantazijama. Cak je i ime droge bilo pogresno. Netko je dva dana prije smrti mladica napisao na Wikipediji da se droga zove 'meow-meow'. Nitko od korisnika nikad nije cuo za taj naziv i na online diskusijama ga je bilo nemoguce pronaci. Ali tabloidni The Sun je to ime razlijepio po naslovnici i ostali mediji su nastavili mijaukati za Sun-om. Do tog trenutka milijuni ljudi diljem planete koristili su tu drogu legalno bez smrtnih posljedica. No izbor naslovnica tabloidnog Daily Maila-a nakon ovog incidenta sadrzavao je slijedece naslove: "Igraju se ruskog ruleta sa svojim zivotima!“, "Droga smrti“, "Legalna ali smrtonosna“, "Izaziva napadaje, psihozu i smrt“. Slobodna Dalmacija nije zaostajala - "S 'ludom mackom' mladi plesu i umiru!". Sve je to u Britaniji bilo popraceno slikama Wainwrighta i Smitha iako su obdukcije dokazale da drogu nisu nikad niti taknuli.

Na valu ove narko-histerije, vlada je najavila da ce jednostavno napustiti dio svog predizbornog programa i odmah kriminalizirati mefedron. Konzervativci i liberalni demokrati (!) pruzili su vladi entuzijasticnu potporu. Tek je nekoliko hrabrih politicara, poput doktora Evan Harris-a i Nigel Farage-a pristojno zatrazilo dokaze ali su odmah usutkani. Zar vam nije jasno?! Djeca UMIRU!!! Kada je dokazano da je mefedron pogresno optuzen, niti jedan politicar se nije ispricao za donosenje odluke bez dokaza. Nitko nije predlozio ukidanje zabrane. Svi su zadrzali hrabre izraze lica. Jedan od najuvjerljivih dokaza ovisnosti je upravo kad ne mozete prihvatiti sto ste pogresno ucinili prethodne veceri.

Ako cemo biti posteni, jedna grupa ljudi je imala veliku korist od zabrane i imaju mnogo razloga zbog kojih su zahvalni vladi. To su britanske kriminalne organizacije. Do trenutka ovog histericnog mijaukajuceg grca, mefedron su prodavali zaposlenici u ljekarnama koji su bili u stanju proizvesti cisti proizvod i imali su na raspolaganju zakon i regulativu kako bi kontrolirali potrosnju. Toga vise nema. Trgovanje mefedronom sada je u rukama mafije. Nitko vise ne regulira mefedron koji sada sadrzava smrtonosno smece u obliku dodatnih sastojaka. Pravo na prodaju mefedrona na odredjenim lokacijama od sada osiguravat ce se oruzanim obracunima mafijaskih grupa u kojima ce stradati nevini ljudi.

Zabrana mefedrona je prekrasan primjer prohibicionisticke mentalne ovisnosti. Mahali su laznim zrtvama i laznim imenom droge tvrdeci da se bore za trezvenost. Istina je pak da su se godinama, poput pravih ovisnika, borili da suzbiju bilo kakvu trezvenu raspravu o znanstveno dokazanim rizicima koristenja droga. Profsor David Nutt, predsjednik vladinog savjeta za droge, objavio je 2009. jednostavnu znanstvenu cinjenicu: uzimanje ecstasyja je podjednako rizicno kao i jahanje konja, koje godisnje ubije oko 10 ljudi i uzrokuje oko 100 prometnih nezgoda. Svi koji su provjerili ovu cinjenicu slozili su se da je ona istinita. Nutt je odmah dobio otkaz. Nakon njega jos je sedam clanova znanstvenog savjeta dalo otkaz jer se vlada odbija pomiriti sa istinom. Najkvalitetniji znanstveni dokazi kojima raspolazemo pokazuju da je uzimanje mefedrona manje opasno od konzumiranja kikirikija, aktivnosti koja takodjer ubija oko 10 ljudi godisnje. Treba li poslati policiju da privede one sa sacicom neoljustenih plodova?

Prohibicija naravno nema nikakve veze sa smanjenjem stetnosti. Jer da ima poceli bismo sa dvije najsmrtonosnije droge na svijetu: alkoholom, koji ubija oko 40.000 ljudi godisnje i sa duhanom, koji ubija oko 80.000. Ukoliko je svrha zakona poslati poruku nasoj djeci da nije mudro riskirati zdravlje zbog droge, onda zasigurno moramo odmah zabraniti alkohol i duhan. Naravno, svi smo dovoljno odrasli da mozemo shvatiti da zabrana tih droga ne bi zaustavila njihovo koristenje. Prohibicija u SAD-u u 20-tim godinama jednostavno je stvorila kriminalnu kastu koja je prodavala daleko smrtonosniji proizvod i uskracivala porezne prihode proracunu. Zabrana je postala stetnija od same droge. Zasto mislimo da je situacija imalo drugacija glede kanabisa, ecstasyja ili kokaina?

Prohibicionisti tvrde da kada bi alkohol bio stvoren danas trazili bi njegovu zabranu prije nego sto njegovo koristenje postane rasireno. Ali koristenje droga nije nista drugacije: oko 34% stanovnika britanskog otocja, ukljucujuci premijera i zamjenika premijera, koristili su droge. Nemoguce je sprijeciti cak i dostupnost droga u zatvorima gdje su zatvorenici pod naoruzanom pratnjom, a ulazak svake osobe i posiljke visestruko kontroliran!

Iz ovog problema postoji izlaz. U ranim 30-tim godinama, SAD je ukinuo prohibiciju na alkohol jer je financirala kriminalnu karijeru Al Capone-a i ostalih glavonja, ali najvise zato jer su im hitno bili potrebni proracunski prihodi nakon recesije. U studenom Kalifornija ce odrzati referendum o legalizaciji kanabisa i nametanju trosarine na njega poput one za alkohol. Kako sada stvari stoje, tabor za legalizaciju trenutno vodi u anketama. Prema istrazivanju s Harvarda profesora Jeffrey Miron-a iz 2005., legalizacija bi stvorila 7 milijardi prihoda kroz poreze i ustedila 13 milijardi dolara koje se inace trose na policijske, sudske i zatvorske resurse glede kanabisa. Napusena ekipa ima priliku spasiti drzavu od propasti!

Tu je naravno i Portugal koji je 2001. dekriminalizirao posjedovanje svih droga. Da, svih droga - gram kokaina u dzepu nije kazneno djelo (prodaja naravno jest). Prohibicionisti su odmah poceli skvicati kako ce se djeca uskoro valjati u napustenim ulicama sa iglama koje im strse iz svake raspolozive vene. Sto se u stvarnosti dogodilo? Detaljna studija Cato Instituta je dokazala da je upotreba droga ostala na istoj razini i cak pala medju mladjim korisnicima. Ovisnici se tretiraju kao ljudi koji trebaju pomoc umjesto kao kriminalci koje treba zatvoriti.

Nema sumnje da ce prohibicionistima biti jako tesko rijesiti se svoje ovisnosti. Svi mi trebamo im pruziti potporu u trenucima kad konacno napustaju upotrebu svojih snaznih halucinogena. Mozda treba razmisliti i o osnivanju Drustva anonimnih prohibicionista, mjesta na kojima mogu otvoreno priznati sve o svojim iracionalnim strahovima koji su ih inicijalno doveli u to mracno stanje. Cijela ludnica oko mefedrona bila je identicna kradji majcinog nakita i njegovoj prodaji za brzi novi fiks.

Narko-ratnici, vrijeme je za terapiju.

Jutarnji.hr: Policija ne želi ganjati svako derle s jointom: 100 prijava manje za posjedovanje droge

UPDATE 14.10.2010:

Deset dana nakon objave ovog dnevnika, Jutarnji.hr nije propustio priliku pridruziti se tabloidnom sirenju panike - Meow meow: Nova droga koja je ubila Britanku već je stigla i na hrvatske ulice!

Komentari

legalize it, don t criticize it

http://www.youtube.com/watch?v=ABc8ciT5QLs&feature=related
Legalize it - don't criticize it
Legalize it and i will advertise it

Some call it tampee
Some call it the weed
Some call it Marijuana
Some of them call it Ganja

Legalize it - don't criticize it
Legalize it and i will advertise it

Singer smoke it
And players of instruments too
Legalize it, yeah, yeah
That's the best thing you can do
Doctors smoke it
Nurses smoke it
Judges smoke it
Even the lawyers too

Legalize it - don't criticize it
Legalize it and i will advertise it

It's good for the flu
It's good for asthma
Good for tuberculosis
Even umara composis

Legalize it - don't criticize it
Legalize it and i will advertise it

Bird eat it
And they leave it
Fowls eat it
Goats love to play with it

nakon prethodnog posta kojim se autor proslavio zahtjevom za hapšenjem pape, niz bisera se nastavio postom o legalizaciji; doduše nije naznačeno droga općenito ili lakih droga, odnosno dekriminalizacije. visoku toleranciju koju autor pokazuje prema materiji proizlazi vjerojatno činjenica da boravi u zemlji koja je bila vlasnik istočnoindijske kompanije, prvog velikog dilera koji je radio pod sponzorom britanske krune, koja je pokrenula dva opijumska rata kako bi ozakonila ilegalni uvoz opijuma u kinu. znaju ljudi posao, nema sumnje tako da ne sumnjam da su itekako kvalificirani u raspravi o eventualnoj štetnosti zabranjenih supstanci. rado se britanac puca.
kultura uzimanja droga stara je vjerojatno koliko i čovječanstvo, pucali su se šamani, pucali su se sumerani, egipćani. celo selo vuče belo.
u prošlom stoljeću došlo je do masovnog zamaha uzimanja narkotika pod utjecajem rock kulture, kroz hippy pokret i psihodeliju; uz nesebičan rad neimara poput timothy learyja i sličnih. bilo je moderno biti urokan. evo baš se prisjetih pasusa iz engdahlove knjige u kojoj je iznio smjelu tvrdnju da su prethodni pokreti proizvod američke obavještajne službe kako bi pacificizirala studensku masu; bolje je mahati napušen znakom peacea nego bacati molotovljeve koktele na snage reda i pitati vlast kakve interese ima američka država u vijetnamu.
na terenima bivše jugoslavije teške droge su do 90-tih bile izolirana pojava, u velikim gradovima bi se našao pokoji osobenjak koji bi se rokao heroinom, lsd om prošvercanim pejoteom ili psilocibama. nagli porast heroinskih ovisnika koincidira sa krizom u bivšoj zemlji, što je kulminiralo predratnim godinama, kada se heroin gotovo otvoreno prodavao po ulicama moga grada. urotnici bi rekli da je udba ostala bez love pa je malo radila za svoj račun, plus toga truješ srž nekog naroda uništavajući mu budućnost-njegovu mladost.
stvari su nepopravljivo krenile nizbrdo u domovinskom ratu kada je u igru uskočila i domaća poduzetnička ruka, droga je pratila trag maskirne odore. kada je amerika rušenjem medelinskog kartela malo pritvorila pipu kokaina, on se počeo pojavljivati i na ovim terenima, postao je lako dobavljiv uz pristojnu cijenu. u toj cijeloj priči stvorio se temelj balkanskog narkobiznisa, koji je uhvatio debele korijene i koji vjerojatno nikada neće biti riješen. nova prirodna selekcija, labilni, sirotinja, obojeni iz predgrađa bivaju eliminirani, sebični gen nastavlja evoluciju. preživljavaju samo najjači. veliki je to biznis na kojem svi zarađuju da bi se tako lako eliminirao. alkohol, cigarete, farmaceutska industrija, kemija, genetika...
ok, uvod je bio neophodan da bi izrazio neslaganje sa autorom posta koji glavni problem modernog društva vidi u prohibicionistima, toj neukoj masi neznalica kojima je živopisnim imenima poput xtc, angel dust, met , speed, dodan i benigni mefedrin. problem u meksiku dakako nije narkokartel koji je stekao toliko samouvjerenosti vagonima narkodolara da mogu ubijati nekažnjeno koga god hoće u državi već su to prohibicionisti koji su pokrenuli lanac nasilja svojim glupim izjavama o štetnosti narkotika.
čitajući ovaj traktat o mefedronu, koji je gotovo stekao osobine lijeka, koje su zločesti ljudi proglasili štetnom drogom koja nikoga nije ubila jer
nisu utvrđeni pravi efekti dugogodišnjeg uzimanja tog narkotika ( lijeka) iz jednostavne činjenice da je navika njegovog uzimanja i efekti relativno kratkoga vijeka. to svakako ne znači da on nije štetan, tako da držim da je priča o njegovoj "ljekovitosti" prilično nategnuta od strane autora posta.
nadalje činjenicu da je čak 34% britanaca koristilo drogu, uključujući njihovog premijera ne znači automatski da je konzumiranje narkotika korisna aktivnost poput recimo planinarenja ili jogginga. toliko masovno rokanje i alkoholiziranje možda govori nešto drugo o britanskom ( i općenito modernim društvima danas, da ne ispadnem štrumpf koji mrzi britance) u kojima očito postoji problem sa nečim što se zove smisao života. zanimljivo je da je jedina poznata aktivnost koja je pomogla da se sa igle skinu najteži slučajevi vjerske zajednice, gdje se narkići navuku sa igle na bibliju. sve druge metode, uključujući zloglasnu metadonsku su samo odlaganje puta na najbliže groblje. davanje smisla životu, svakodnevne rutine, fizički rad, odgovornost za svoje aktivnosti su najbolji protuotrov za iluzije, besmisao i pakao narkomanskog života čiji se smisao svodi samo na trenutak konzumacije nekog narkotika.
teško je biti sudac i ocijeniti da li će legalizacija lakih droga dovesti do ekonomskog procvata posrnulih ekonomija, a da će napušene mase lakše podnositi nezaposlenost, manjak kupovne moći i praznije želudce. portugalcima očito ni legalizacija nije pomogla jer su što se tiče ekonomije negdje poput naše, malo bolji od očaja. barem se mogu napušiti bez straha od kazne za razliku od nas kojima je ta korisna navika još uvijek zabranjena.
mislim ipak da kartagu treba razoriti, i ne dozvoliti da nam se mladost truje benignim energetskim pićima i benignim tabletama sa kojima se bolje osjećaš. no obzirom da nas na svim razinama sistematski truju sa svim i svačim, tako da su tvari poput mefedrona lijekovi, i gledajući problem sa te strane editor je u pravu. štetnost je relativna stvar kada balavac popije koktel alkoholnih pića, energetskih napitaka, ekstazija, speeda i mjaumjaua, i da li je to dobro za njegov mozak vjerojatno će pokazati budućnost kada njegov medicinski karton polako odeblja, a koja je navika bila najštetnija biti će prilično teško za detektirati.
razumije se da niko nije umro od žmula dobrog vina i dobrog jointa, no problem je što sve dobre stvari uđu lako u naviku...:)))

Tko je glasao

Plus nije dovoljan

Nije dovoljan samo plus - moram još reći: odličan komentar!

Tko je glasao

Zabrana je postala stetnija

Zabrana je postala stetnija od same droge to je istina, medutim podjednaka pogreska je vjerovati da bi suprotno bilo bolje.

Paul Watzlawick govori o promjenama prvog stupnja (to su ove koje umjesto rjesavanja problema stvaraju brojne jos vece probleme), te promjenama drugog stupnja (keoje na poseban nacin probleme rjesavaju).
On promislja kakve osobine mora imati promjena drugog stupnja, prakticki matematicki precizno i zato je ta teorija zavodljiva i vrckava.
http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=450&id=99752#

Tko je glasao

strah je odlično oružje

strah je odlično oružje psihološko propagandnog rata. uvijek kada nema pravilnog odgovora na situaciju najlakše je posijati sjeme straha. ovaj dnevnik je bio potreban kako bi se skinula koprena sa očiju pojedinaca. činjenica je da u borbi protiv narko kartela čovječanstvo gubi jer velike sile mirno gledaju na dodatni izvor prihoda diktatora koje su sami postavili svojim radom. patrijarhalni sustav će prije legalizirati prostituciju nego legalizaciju narkotika. ionako sve velike zapljene droga nisu rezultat rada hrvatskog MUP-a već dojava DEA i Interpola. je li vam poznat koji veliki narkoboss u Hrvata koji je završio iza rešetaka? zasada imamo Cvika, gdje su ostali? uostalom prohibicionisti vode glavnu riječ, donose zakone koji ne konzultiraju struku te misle samo na vlastitu dobrobit. čak im prolazi ona svevremenska glupost u stilu: dekriminalizacija je jednaka legalizaciji. osim nepoznavanja teme pokazuju i nepoznavanje materinjeg jezika jer staviti znak jednakosti između dvije riječi različitog značenja znači biti glup kao stup. kao što su stavili znak jednakosti između antifašizma i komunizma tako i danas lupaju kao maksim po diviziji u temama o kojima nemaju pojma. dovoljno je bilo pogledati prilog u kojem su svašta lupetali Milinović i Bebić.

je li ikada itko od prohibicionista razmišljao o pacijentima koji boluju od terminalnih bolesti i procesu kemoterapije? ako je čak jedna Velika Britanija dopustila uzgoj kanabisa u medicinske svrhe te njegovo izdavanje uz medicinski recept, što se ovdje čeka? ili kako u jednoj Nizozemskoj bez obzira na strukturu vlasti, coffee shopovi još uvijek rade, marljivo oduzimajući narkomafiji profit koji završava u proračunu. mada sada količina prodaje je svedena samo za osobnu upotrebu. a kada bi ljudi znali da od jednog ili dva džointa sutra ujutro ti ne treba soda bikarbona koja tjera želudac na rad, kao što nema pogubnog mamurluka, vjerojatno bi promjenili navike te tako državi uštedjeli ogromne novce za tretiranje posljedica od pušenja i alkoholizma.

Tko je glasao

Uspješnost policije

Na sreću, nisi u pravu. U Splitu se u zadnjih nekoliko godina pohapšeni skoro svi veliki dileri heroina i visokim kaznama sklonjeni iz društva. No to je uzrokovalo nestašicu i drastično povećanje cijena što je proizvelo mnoge štetne posljedice o kojima sam pisao u donjem komentaru. Nove grupe će se brzo formirati ili zbog zarade ili zbog potrebe narkomana za drogom koji počinju sami ići u Hercegovinu i prenositi , u početku, drogu za prijatelje a ubrzo , pošto im je ionako moć rasuđivanja loša, i za širu prodaju. DEA je učestvovala u nekoliko velikih zapljena droge no ona skoro uopće nije bila za domaće tržište. Više o tome sam dosta opširno pisao u dnevniku
http://pollitika.com/obracun-mafije-drzava
U svom donjem komentaru sam pisao i zbog čega nisam za legalizaciju droge već za njenu dekriminalizaciju. Kanabis bi mogao biti izuzetak i tu sam dvojnog mišljenja. Legalizacijom marihuane prvenstveno bi se olakšala borbu policije protiv teških droga a i dala bi veoma pozitivne ekonomske učinke, pogotovo kroz turizam. Sa druge strane mi smo veoma "toksičan" narod, sklon alkoholu koji sa marihuanom u kombinaciji daje veoma teška psihička stanja. A i treba ići korak po korak. Prvo dekriminalizacija, potom edukacija pa tek onda, eventualno, legalizacija marihuane. Sa naglim skokom imali bi i nagle, to jest nekontrolirane rezultate koji bi mogli proizvesti i teže posljedice.

Tko je glasao

Opasnost!

Najveće opasnosti od marihuane su:

1. Protuzakonita je, pa možeš kazneno odgovarati i upropastiti si život
2. Navlakuša je na nikotin, koji je najadiktivnija droga (dok je alkohol najgora)

Ostalo su bajke, anegdote ili izmišljotine.

Tko je glasao

alkohol + marihuana

Ne znam baš o psihičkim stanjima kao posljedici ove kombinacije, ali ako se dobro zapiješ i onda udreš dobar ćor, fizička posljedica biti će povraćanje narednih par sati.
Obrnuta kombinacija - džoks pa onda nekoliko piva - samo će utažiti žeđ.

(tako barem kažu)

Tko je glasao

Ne bih ni ja znala,

ali čula sam da ako se jako napiješ, pogotovo loše pivčuge i vinčine, da ti povraćanje ne gine, bez obzira jesi li "udrio ćor" prije, poslije ili upće nisi.

Tko je glasao

Sa naglim skokom imali bi i

Sa naglim skokom imali bi i nagle, to jest nekontrolirane rezultate koji bi mogli proizvesti i teže posljedice.

Tvoja procjena pretpostavljam? Osobno nisam siguran da bi se moglo nesto strasno dogoditi kada bi se stvari odmah legalizirale. Dapace, skinuo bi se samo jedan licemjerni krimen, a nekolicina ljudi bi izgubila posao.

Tko je glasao

Anonimni narkomani

Ovdje se ne radi o mojoj subjektivnoj procjeni već po dosta opširnom poznavanju materije. Među ostalom sam sa Dr. Torreom iz Vinogradske bolnice skoro godinu dana učestvovao u radu prve grupe anonimnih narkomana u Zagrebu prije desetak godina. Za dulji angažman nisam imao više psihičke snage. Samo u tih godinu dana sam bio na tri sprovoda mladih ljudi a broj prijatelja i poznanika koji su se ubili ili ih je ubila droga je debelo dvocifren. Pripadam generaciji iz Beograda koja je prva došla 81 godine u kontakt sa heroinom. Tada je umirao eventualno jedan čovjek godišnje od droge u Jugoslaviji a danas je taj broj samo u Hrvatskoj dvocifren. Podržavam teoriju kako je heroin tih godina ubacila CIA u Beograd kao što je JNA u Domovinskom ratu preko svojih ljudi ubacivala heroin u Hrvatskoj. Vjerojatno znate kako je u generalštabu vojne avijacije u Zemunu pronađena enormna količina droge za hrvatsko tržište. Ništa novo. Englezi su tako sa opijumom pokorili Kinu. Priča iz gornjeg teksta nije posve točna jer od ekstazija koji se prodaje u Hrvatskoj jako brzo nastaju crne rupe u mozgu a bolnica u Vinogradskoj raspolaže velikom kolekcijom tih fotografija. LSD se dijelio u Americi početkom sedamdesetih a sastav je isti kao i LSD 25 koji spada u najgore nervne otrove ( imam podoficirski čin ABKO i dobio sam ga u kasarni i tvornici bojnih otrova Miloje Zakić u Kruševcu gdje sam sa njim i radio).
Zbog čega sve to spominjem? Zbog toga jer se priča kreće od marihuane kao ne štetne supstance a onda se iz te priče pomalo benigiziraju i banaliziraju ostale droge kao što je u ovoj priči urađeno sa ekstazijom (vidio sam ljude potpuno psihičke uništene od njega) a ranije je bilo sa LSD- iom.
Daleko da sam ja neki čistunac i osobno nemam ništa protiv marihuane, čak naprotiv ali sam skeptičan kada se radi o našem društvu pogotovo jer priča o lakim i teškim drogama ne bi stala na marihuani kao lakoj već bi se od različitih interesa proširivala. Tako se u Imotskoj krajini dugo tepalo kokainu kao o "božjem daru" koji ne izaziva ovisnost i pomaže pri radu dok nakon nekoliko godina nisu ljudi počeli u depresiji bez kokaina pucati sebi u glave a sada oni koji su iz toga izašli ne mogu ni joint zapaliti.
Završiću ovo utopistički. Najviši cilj je postići sreću bez ikakvog kemijskog dodatka uz ljubav i dobar i redovit sex. Ako nam za to trebaju neki stimulansi ne smijemo se dičiti time. Zato se droge trebaju dijeliti ne na lake i teške već na manje i više loše.
P.S.
Upotrebu Viagre u nužnoj potrebi zbog zdravlja i godina smatram opravdanom i treba je se dijeliti preko recepta. Odakle penzićima ili radnoj klasi desetak eura po tableti.

Tko je glasao

Malo vise znanosti, malo manje mitova

Zbog toga jer se priča kreće od marihuane kao ne štetne supstance a onda se iz te priče pomalo benigiziraju i banaliziraju ostale droge kao što je u ovoj priči urađeno sa ekstazijom (vidio sam ljude potpuno psihičke uništene od njega) a ranije je bilo sa LSD- iom.

U gornjem tekstu uopce nije spomenuta stetnost ecstasyja nego rizik koji nosi njegova konzumacija. To su dva razlicita pojma.

O stetnosti droga, ukljucujuci stetnost alkohola u odnosu na stetnost ecstasyja, preporucam pogledati nesto sto nikada necete vidjeti na HRT-u. Ecstasy se nalazi na 18-om mjestu po stetnosti - i alkohol i duhan vode ga u stetnosti za znacajan broj mjesta!

Rasprava o drogama se mora temeljiti na znanstvenim cinjenicama, ne mitovima koji kruze u javnosti, a rezultat su medijskog izvjestavanja kakvo se moglo vidjeti u slucaju mefedrona.

http://www.youtube.com/watch?v=IizSd_USCn4 (prvi dio)
http://www.youtube.com/watch?v=YLSxiXbTulg (drugi dio)
http://www.youtube.com/watch?v=iHEBkh-l6tA (treci dio)

Tko je glasao

OK. Prvi pasus vezes za

OK.

Prvi pasus vezes za svoje lose iskustvo koje nema pretjerano veze sa marihuanom, vec sa teskim drogama (kokain, speed i heroin). Ukoliko bi marihuana bila legalizirana, ne bi postojao vise niti formalni razlog da tu pricu vezes na bilo koji nacin, osim na onaj koji bi mogao ukljuciti i rakijicu i kavicu, pa i previse televizije. A o cigaretama niti da ne pocinjemo.

Po pitanju strucnog znanja o kemiji, ipak bih to prepustio struci (izmedju ostalog, meni je to struka, ali vas sa faktografijom koja nije relevantna za politicku debatu necu opterecivati), tako da se na taj detalj necu obazirati.

Zbog čega sve to spominjem? Zbog toga jer se priča kreće od marihuane kao ne štetne supstance a onda se iz te priče pomalo benigiziraju i banaliziraju ostale droge kao što je u ovoj priči urađeno sa ekstazijom (vidio sam ljude potpuno psihičke uništene od njega) a ranije je bilo sa LSD- iom.

Pocinje sa prvom supstancom koja je KRIMINALIZIRANA. Jer ulazis u milje. Da je kava KRIMINALIZIRANA, kava bi bila prvi korak, da su cigarete, cigarete bi bile prvi korak, da je alkohol, to ne bi bio niti prvi korak s obzirom da se on dosta cesto ubraja u teske droge, za razliku od marihuane.

Pa tako, da je marihuana legalizirana, stvar bi bila istovjetna kao sa kavom ili cigaretama. Zelite li zabraniti kavu? Cigarete? O alkoholu kao teskom opijatnom sredstvu da ne govorimo?

Ovo nabrajam kako bih ukazao i na tesko drustveno licemjerje koje je ugrozilo sve autoritete (pijani Bandic sportom protiv droge, pa na dalje) i u takvom podrucju bez autoriteta i vjerodostojnosti, kvartovska ekipa bez beda zaspreha mladog naivca. Proba marihuanu, skuzi da to nije strasno, dapace, da je mozda cak i benigno i tog trenutka pada cijela prica o drogi kao zlu. Nakon toga vise nije problem gurnuti bilo sta drugo, jer su vrata otvorena. A otvorena su ISKLJUCIVO ZBOG DRUSTVNOG LICEMJERJA, preciznije, cinjenice da su politicarima bitniji roditeljski strahovi, nego mlade generacije koje su time ozbiljno ugrozene.

Pa sada imas Sodomu i Gomoru, klicni se u osnovnjaku vec pucaju (u moje vrijeme su i cigarete bile relativno neprihvaljtiva stvar), naveliko sheve i rade razne pizdarije. Upravo kao posljedica gubitka autoriteta koji pociva na obmanama.

Tako se u Imotskoj krajini dugo tepalo kokainu kao o "božjem daru" koji ne izaziva ovisnost i pomaže pri radu dok nakon nekoliko godina nisu ljudi počeli u depresiji bez kokaina pucati sebi u glave a sada oni koji su iz toga izašli ne mogu ni joint zapaliti.

Dovoljno je da se drzimo uvrijezenih smjernica struke na svjetskom nivou. I prakse koja je nesto sira i veca nego kod ekipe iz Imotske krajine. Iliti, ovdje govorim o uvodjenju znanja i zdavog razuma kao zamjenu za politike utemeljene na zastrasivanju, a koje rezultiraju ozbiljnim ugrozavanjem javnoga zdravlja.

Tko je glasao

Prohibicionisti

Ja sam se u startu složio sa dnevnikom i odmah mu dao plus tako i da se slažem sa tvojim komentarom. Već su se komentari izmiješali pa se možda izgubila nit o kojoj pričam. Naime sem što sam po prirodnom stavu liberal što znači i protiv većine zabrana sem onih koje ugrožavaju okolinu podržavam i takav stav prema drogama ne samo zbog stava već što sam vidio u praksi kako je puno bolji u suzbijanju narkomanije a pogotovo kriminala vezanog uz nju. Editor piše o engleskom iskustvu gdje sam i sam proveo duže vrijeme i koja je takođe probala boriti se oštrijim kaznenim mjerama ali nisu polučili nikakve rezultate. Zato je i policija okrenula ploču prije koju godinu i tražila legalizaciju marihuane.
U Amsterdamu sam bio prvi put prije 25 godina i vidio kako su sa liberalnim metodama postigli puno bolje rezultate nego druge zemlje koje su išle prohibionističkim metodama. Samo što mi ne možemo preko noći postati niti u političkom demokratskom smislu preko noći niti Engleska niti Nizozemska. Demokracija je nešto što se uči. Tako sam i u prvom i osnovnom komentaru rekao kako isto tako ne možemo preko noći promijeniti zakone i dobiti odnos ljudi prema drogi kakav je u Nizozemskoj. Za početak bi bilo dovoljno demistificirati problem dekriminalizacijom a postepeno sa pojačanim svim drugim metodama, zdravstvenim, edukativnim, pravnim itd liberalizirati problem i umanjiti štetu koji on može izazivati. To ise otprilike sa onom mojom parolom evolucija da, revolucija ne jer uvijek dovede do mnoštva neželjenih pojava. Tako bi i ,za naše uvjete, revolucionarna ideja o legalizaciji marihuane izazvala, najvjerojatnije, masu neželjenih posljedica.
Uvijek se sjetim kada su anarhisti u španjolskom ratu uveli slobodnu ljubav što je podrazumijevalo da se različiti društveni slojevi mogu miješati, kao i slobodu različitih vrsta sexualnosti.. U praksi je ta liberalna ideja izgledala tako da bi vojnici dohvatili prvu ženu na ulici koju bi vidili i poseksali se sa njom. Kao što sam za slobodu ljubavi tako sam i za legalizaciju narkotika jer je sloboda čovjeka da čini sa svojim životom što hoće. ali sve dolazi u određenom povijesnom trenutku a nažalost sam mišljenja da taj trenutak još kod nas nije došao.

Tko je glasao

Poštujem tvoje stavove,

ali ipak bih neke od njih "čelenđirala" :)

Ne bih rekla da bi dekriminalizacija/legalizacija lakih droga (konkretno, marihuane) bog zna kako pomogla ili odmogla demokraciji, osim što bi možda bilo malo manje pijanih, a malo više "tuntastih". Zašto dakle misliš da je to neki značajan demokratski potez, a pogotovo me zanima, zašto misliš da smo mi premlada demokracija za nešto takvo? Da ne spominjem kako u staroj Jugi nisi zbog jointa baš završavao na 3-godišnjoj robiji... Dakle, po tom pitanju, izvjesna iskustva postoje ("Dok je bilo Tita, bilo je i shit-a...).

Osim toga, ne mislim baš da je silovanje žena od strane vojničina u španjolskom ratu bilo u nekoj vezi s "uvođenjem" slobodne ljubavi, prije bih rekla da to ima veze s pojmovima rat/vojničina i nerazumijevanja da "moja sloboda" ne znači i "tvoje ropstvo".

Slažem se da se demokracija uči, ali ne slažem se da se sloboda stječe proglasima. Kao što se ne može ugušiti zabranama, barem ne trajno. Ali, to je možda neka druga tema :)

Tko je glasao

odgovor galetu

Upravo sam pisao odgovor Galetu a dio se odnosi i na odgovor tebi. Kada bi bilo manje pijanih a više tuntastih odmah bi podržao apsolutno legalizaciju. No mišljenja sam da bi ih, u ovom trenutku, bilo više puno jače razbijenih. Možda i griješim. Uvijek se postavlja to kvaka pitanje što je manje štetno, marihuana ili alkohol. Ali mi nemamo jamaikansku rastafari kulturu već kršćansko vinsku i kao što je rastama alkohol zabranjen kao i duhan kod nas su ta dva narkotika legalna. Isto tako oni nisu kriminalizirali alkohol u duhan tako i mi ne bismo trebali kriminalizirati marihuanu. Ali proći će još puno vode dok svećenici ne počnu se približavati Bogu vinom već marihuanom. Makar moram priznati kako bi me neopisivo obradovalo viditi neke naše svećenike kako napušeni drže misu. Kvalitet propovijedi bi sigurno bio jako zanimljiv :)

Tko je glasao

Napušeni svećenici!?!

Makar moram priznati kako bi me neopisivo obradovalo viditi neke naše svećenike kako napušeni drže misu. Kvalitet propovijedi bi sigurno bio jako zanimljiv :)

Svećenicima nisu dragi ni trava ni alkohol, ali im dužnost nalaže da piju na misama, a što se mora, nije teško. Sjeća li se netko kako su upravo svećenici glasno protestirali kad je bio uveden zakon 0 promila? Ne mogu se sjetiti niti jedne druge prilike u kojoj se crkva tako iskreno i glasno solidarizirala s pukom.

Tko je glasao

ali sve dolazi u određenom

ali sve dolazi u određenom povijesnom trenutku a nažalost sam mišljenja da taj trenutak još kod nas nije došao.

Po cemu to zakljucujes i sto bi se dogodilo kada bi recimo istog trenutka marihuana postala legalna? Scenarij. Jer u suprotnome mozda govorimo o neutemeljenim strahovima na kojima i pociva prohibicija od samog pocetka.

Tko je glasao

ne znam točno

Stvarno ne znam točno ali u ovom trenutku ne mogu prošetati niti dvojica homoseksualaca zajedno a da ne dobiju batine makar ne čine nikome zlo. Čak i po većim gradovima postoje grupe koje jure iz istog razloga narkomane a razlog je što se razlikuju od većine. Kada je nešto legalno onda je i to društveno prihvatljivo a 99% naših poslodavaca ne bi dala posao onome koji pušu marihuanu. Društvo jednostavno još nije sazrilo za prihvaćanje takvoga ponašanja. Kod nas ni liječeni alkoholičar ne smije to priznati u društvu jer ga društvo odbacuje. Prema tome i da postoji legalnost na papiru ti ljudi ne bi imali legalan status u životu. To se kod nas smatra društveno ne prihvatljivim ponašanjem. I to se potezom na papiru ne može preko noći promijeniti.
Drugo, čega se plašim a o čemu sam već pisao da smo već u europskom vrhu po alkoholizmu i da još nismo zauzeli pravilan stav prema njemu. Legalizacijom još jednog sredstva pored alkohola, duhana i kave kompletna situacija bi se najvjerojatnije još više pogoršala pogotovo što se u posljednje vrijeme puštaju u prodaju hibridi marihuane tretirani sa opasnijim sastojcima da bi pojačali učinak. U Albaniji je postalo redovito da se lišče marihuane prska rastopljenim opijumom da bi se produžilo djelovanje a imam informacije kako se prska i još sa puno opasnijim tvarima. Šta bi onda trebali osnovati institut za kontrolu kvaliteta marihuane?
Ovo je samo par nabacanih misli ali polazim još i od toga da svaka revolucija (a legalizacija kod nas je revolucionarna ideja) nosi još masu nepoznanica i tu se javlja kod mene, možda, i iracionalni strah. Zbog toga bi slijedio put Španije i napravio dekriminalizaciju za početak jer je ona sigurno puno bolji put od ovoga kojim sada idemo. Poslije toga bi se tražila bolja riješenja. Step by step je ipak puno sigurniji put nego nagle promjene.

Tko je glasao

Stvarno ne znam točno ali u

Stvarno ne znam točno ali u ovom trenutku ne mogu prošetati niti dvojica homoseksualaca zajedno a da ne dobiju batine makar ne čine nikome zlo.

Znaci, trebalo bi ih zabraniti, kako bi proces afirmacije homoseksualizma bio prikladniji nasem drustvu? Kuzis. Ti sada objasnjavas zbog cega marihuanu ne treba legalizirati, a primjer je u legaliziranom homoseksualizmu. To nema smisla.

Čak i po većim gradovima postoje grupe koje jure iz istog razloga narkomane a razlog je što se razlikuju od većine.

Cujem da ekipe tuku i strance, cigane, cetnike, pedere, propalice, drolje, pankere, metalce, ekipe iz drugoga kvarta. I sta sad? Zato marihuanu ne treba legalizirati. Zbog probisvjeta, jeli. Logika koju zastupas jeste da treba izaci toj ekipi u susret, po mogucnosti kriminalizirati strance, cigane, cetnike, pedere, propalice, drolje, pankere, metalce, ekipe iz drugoga kvarta. Apsurdno razmisljanje koje ne vodi nikamo.

Kada je nešto legalno onda je i to društveno prihvatljivo a 99% naših poslodavaca ne bi dala posao onome koji pušu marihuanu.

Tako je. I po toj logici treba legalizirati marihuanu, jer kao sto si rekao, kada je nesto legalno, tada je i drustveno prihvatljivo, a marihuana je ilegalna.

Kod nas ni liječeni alkoholičar ne smije to priznati u društvu jer ga društvo odbacuje. Prema tome i da postoji legalnost na papiru ti ljudi ne bi imali legalan status u životu.

I zato se ne smije legalizirati marihuana? Opet logika apsurda koju zastupas.

Drugo, čega se plašim a o čemu sam već pisao da smo već u europskom vrhu po alkoholizmu i da još nismo zauzeli pravilan stav prema njemu.

Mozda kada se pocnemo odricati licemjerja (mozemo pricati i o prekomjernoj upotrebi anksiolitika u zdravstvu sto je u toj shemi), moci cemo se postaviti suvislo i prema alkoholu i prema marihuani i prema raznim drugim sredstvima opi(a)janja.

Legalizacijom još jednog sredstva pored alkohola, duhana i kave kompletna situacija bi se najvjerojatnije još više pogoršala pogotovo što se u posljednje vrijeme puštaju u prodaju hibridi marihuane tretirani sa opasnijim sastojcima da bi pojačali učinak.

Prica o stetnim tvarima ide na ruku legalizaciji, jer se tako trziste stavlja pod kontrolu sluzbenih institucija spsobnih da uvedu red na trziste. Po pitanju dostupnosti, znatno su stetnija sredstva dostupna (anksiolitici, alkohol, duhan), ponuda prosirena sa benignijim tvarima moze cak i udaljiti ekipu od upotrebe STETNIJIH supstanci i njihovih kombinacija. No, koji je konkretan ucinak sinergistckog ili antgagonistickog djelovanja, nije bas stvar koja bi se trebala olako pretpostavljati.

U Albaniji je postalo redovito da se lišče marihuane prska rastopljenim opijumom da bi se produžilo djelovanje a imam informacije kako se prska i još sa puno opasnijim tvarima. Šta bi onda trebali osnovati institut za kontrolu kvaliteta marihuane?

Tako je. Nova radna mjesta, novi porezi, sigurniji korisnici, manje koristenja stetnijih stvari, rusenje mosta prema krim miljeu, uklanjanje licemjerja i jacanje autoriteta institucija, sigurnija mladez. Jeli to dovoljno? Jer cini mi se da bismo mogli nastaviti.

Ovo je samo par nabacanih misli ali polazim još i od toga da svaka revolucija (a legalizacija kod nas je revolucionarna ideja) nosi još masu nepoznanica i tu se javlja kod mene, možda, i iracionalni strah. Zbog toga bi slijedio put Španije i napravio dekriminalizaciju za početak jer je ona sigurno puno bolji put od ovoga kojim sada idemo. Poslije toga bi se tražila bolja riješenja. Step by step je ipak puno sigurniji put nego nagle promjene.

Enivej. Ono sto je mene interesiralo jeste, postoje li neki razlozi koji nece biti apsurdni, a koji bi isli na ruku dekriminalizaciji, al ne i legalizaciji, osim sto to MOZDA ne bi islo na ruku nekim probisvjetima koji bi kriminalizirali stosta drugo da imaju priliku.

OK. Djir legalizacije bi digo mnoge licemjere na straznje noge, no jeli to jedini razlog, odnosno jeli urusavanje drustvenog autoriteta meritornih institucija i samim time ugrozavanje javnog zdravlja prihvatljiva cijena zbog dodvoravanja strahovima i neznanju?

Poanta donosenja dobrih politickih odluka je utemeljena na objektivnoj analizi, a plasiranje odluke stvar je marketinga. Ovog trenutka ne bih se bavio marketingom i nacinom kako odobrovoljiti neuke i ustrasene, vec prije svega na objektivnim parametrima koji bi mogli utjecati u zeljenom/nezeljenom smjeru.

Sveukupno govoreci, za sada mogu eventualno utvrditi da siroka dostupnost omogucava i povecanu primjenu. No istovremeno, imamo pokazatelje sa zapada da povecana dostupnost nije uzrokovala povecanje primjene koje bi ozbiljno negativno utjecalo na javno zdravlje. Istovremeno, uocen je citav niz benefita racionalnog pristupa samoj tematici.

Hvala na odgovoru i ne zamjeri na nesto ostrijoj konfrontaciji.

Tko je glasao

ostvarivost

Logično da nema ljutnje Gale!? Čemu!?
Zapravo je osnovna razlika između tvog i moga mišljenja u brzini kojom treba doći do legalizacije marihuane i do koje će sigurno doći za našega života ( sem u slučaju neke životne pizdarije koja bi nas prije vremena mogla poslati Svetom Petru za kurira). Pošto je ovo ipak politička stranica a politika je ovisna o realnim mogućnostima tvoj stav trenutno se nikako ne može realizirati. Moj stav još ima neke šanse i vjerujem kako će do njegove primjene doći u slijedećem sastavu Sabora bez obzira tko bude u većini jer smo se složili u osnovi da je trenutna situacija neodrživa i štetna za državu i društvo. Ja bih tvoj zahtjev podržao ali nikako niti 10% zastupnika. Zato je, mislim, korisnije gurati moj kao politički ostvariv.
P.S.
Ja sam i naveo da sam protiv legalizacije teških droga a da o kanabisu dvojim što znači da nemam dovoljno jakih argumenata već da gajim određene sumnje.

Tko je glasao

Na sreću, nisi u pravu. U

Na sreću, nisi u pravu. U Splitu se u zadnjih nekoliko godina pohapšeni skoro svi veliki dileri heroina i visokim kaznama sklonjeni iz društva

ovo nisam znao, juuuuupppppiiiiiiii, nema dilera, nema heroina. narko hobotnica uvijek iznađe način za probijanje na tržištu pa tako i ovaj put će nažalost pronaći put.

Kanabis bi mogao biti izuzetak i tu sam dvojnog mišljenja. Legalizacijom marihuane prvenstveno bi se olakšala borbu policije protiv teških droga a i dala bi veoma pozitivne ekonomske učinke, pogotovo kroz turizam

vrijeme za dekriminalizaciju je odavno prošlo. osim toga, kroz sustav obrazovanja bi se mladež upoznala sa djelovanjem svih vrsta opojnih sredstava i posljedicama uzimanja istih. što se tiče efekata, vjerojatno ovise o trenutačnom raspoloženju ovisnika. meni je uvijek lijepo. samo što ako treba birati dvije litre domaćeg chardonnaya i joint, biram oboje.

Tko je glasao

Depra

To i je problem što marihuana kod osoba u lošem raspoloženju ili depresiji pojačava negativan osjećaj i može dovesti do psihoze. Imam jedno veoma negativno iskustvo od prošla godine kada je jedna gošća prvo mužu pa meni kada sam došao smiriti situaciju ozbiljno prijetila nožem jer je upala u film da joj netko od nas pušta traku sa snimljenim ženskim glasovima u kupaoni. Zvala me je da mi to pokaže. Imala je još cijelu paletu negativnih filmova a što je najgore djeca su joj bila prisutna. Nekako sam ih odveo kod doktora i ispalo je da je dan ranije pušila marihuanu što je izazvalo šizofreniju. Psihijatar mi je tada objasnio kako to može biti okidač za tu bolest. Jedan poznati doktor je rekao: " Droga je dobra ali nije za svakoga". Kako tu granicu povući, nije poznato. To je još jedan razlog zašto sam skeptičan glede legalizacije.
Da se nadovežem na moje prijašnje komentare i zapitam šta bi bilo da sam kojim slučajem pozvao policiju a bio sam blizu. Nije nimalo prijatno kada ti netko vitla nožekanjo i još u tvojoj kući plus dvoje njihove djece u blizini. Po zakonu bi najmanje jedno od njih odležalo minimalno godinu dana. Odustao sam kada je muž pristao da je odmah odvedemo u hitnu službu kod doktora. Inaće ta obitelj živi u Abu Dabiu. Pitao sam ga je li tamo puši marihuanu. Odgovor je bio:
"Jesi lud. Da me skrate za glavu!"

Tko je glasao

Sve OK. Samo za donosenje

Sve OK. Samo za donosenje ozbiljnih odluka nije dobro da stvari pocivaju na anegdotalnim dokazima. Istovremeno bih ti mogao spomenuti par slucajeva gdje je marihuana ljudima prakticki spasila zivote. Recimo, jedan lik je prestao pit jer je kombinaciju lose podnosio, a bio je vec granicar. Ali, bilo bi blesavo da sada guramo marihuanu kao nesto sto spasava zivote, mada je i to moguce.

Tko je glasao

Održivost zakona

Kada se donosi i implementira neki zakon u početku je potrebno razmisliti je li on uopće provodiv u praksi. Naši su se zakonodavci odlučili za ekperiment koji nije dao nikakvog pozitivnog rezultata u bilo kojoj zemlji zapadne demokracije.
Svaki zakon treba biti jednak za sve ljude u zemlji. Našu zemlju godišnje posjeti nekoliko miliona turista od kojih tisuće njih donose narkotike, većinom, za svoje potrebe. Po sadašnjem zakonu prodaja i omogućavanje uživanja narkotika kažnjava se minimalnom kaznom od 1 do 3 godine zatvora. To znači čim policija zatekne dvoje ljudi da zajedno konzumiraju drogu jedno mora ići u zatvor a drugi će proći sa prekršajnom prijavom. Istom minimalnom kaznom se kažnjava i unošenje droge u zemlju i po tome zakonu bi godišnje (u slučaju revnog rada naše policije) moglo završiti desetak tisuća ljudi u zatvoru. To se ne dešava a čak se dešavaju i bizarni slučajevi kao prošle godine u Dubrovniku da sud optuženima vrati narkotike. Zakon ne poznaje ili ne bi trebao poznavati selektivnu primjenu no izgleda kako se to po pitanju ovoga zakona ipak dešava jer u tisućama godišnjih prijava teško se može maći i jedan turist makar bi po zakonu doti jedan morao ići minimalno godinu dana u zatvor zbog ileglalnog uvoza narkotika plus još koju godinu zbog omogućavanja uživanja.
Ako sada pogledamo učinak na onu drugu polovinu ljudi na koje bi se taj zakon trebao primjenjivati (odnos turista i stanovnika Hrvatske je tu negdje, zapravo su Hrvati sigurno u manjini) njima ovaj zakon kao niti bilo gdje drugdje sem u zemljama u kojima je zakon u skladu sa fundamentalnim islamom nije donio niti malo pozitivnih učinaka. Narkomanija je kao i alkoholizam odavno na nivou UN-a o definirana kao psihička bolest a mjesto za tretman je bolnica a ne zatvor. Izazivačima psihičkih bolesti je mjesto u zatvoru ali iz našeg zakona se teško ili nikako te dvije grupe ne razlikuju jer izjednačava dva prijatelja koji jedan drugom pomažu u nabavci narkotika kao i krupnog dilera koji živi od prodaje droge. Ako su tri prijatelja u igri onda je već to organizovana trgovina i sucu ne preostaje ništa drugo nego da im dosudi minimalnu kaznu od tri godine zatvora. Možemo se sada baviti usporedbama visina kazni prema drugim kaznenim djelima i primijetiti veliki nesklad u kojem često i optuženi za ubojstvo dobijaju niže kazne ali bi se trebali prvenstveno baviti bolesnicima. Po podacima cijena droge je od stupanja na snagu više nego udvostručila što je ovisnicima umnoge otežalo nabavku i tjera ih u trenucima krize na puno teža kaznena djela. Sa druge strane veća dobit privlači još više kriminalce da se okušaju u profitabilnijem poslu. Rezultat svega toga je u laganom rastu broja narkomana i u drastičnom porastu kaznenih djela povezanih sa drogom.
Ako stavite narkomana na tri i više godina u zatvor kako se trenutno dešava užasno mali broj će se poslije uspješno vratiti u društvo. Kao bolesnici bi i imali neke šanse, kao bolesnici i dugogodišnji zatvorenici nikakve. Zbog toga sam da pođemo putem velike većine europskih zemalja i da dekriminaliziramo upotrebu droga i time damo šansu bolesnicima od čega bi i društvo imalo neke koristi. Sa trenutnim zakonom svi su u velikom minusu. Svi rezultati iz svih uglova gledanja u zadnjih nekoliko godina, od kada je trenutni zakon na snazi, pokazuju kako je loš kao i u svim zemljama gdje je oproban.
Naglašavam da nisam za legalizaciju droge. Pored alkohola i duhana kao i sklonosti naših ljudi i kulture konzumiranju ne samo tih sredstava, legalizacija ne bi donijela pozitivne rezultate u ovom vremenu kao niti druga krajnost-kriminalizacija.

Tko je glasao

kakva sad zabrana?

...Nisam znala da je kod nas droga zabranjena... Čula sam da čak da i neki saborski zastupnici imaju udjela u dilanju? (izvor, Ruža Tomšić). A i djelatnost policije je općepoznata. Tako da... to s prohibicijom u RH su priče za malu djecu, dizanje prašine tamo gdje je nema.

Tko je glasao

Ogovorno tvrdim da je droga u

Ogovorno tvrdim da je droga u RH dobrodošla za mnoge "strukture", čak imperativ.
Također, potpuno mi je jasno da na globalnoj razini droga ima "otvorena vrata" i njezina opća legalizacija je u tijeku.
Droga je jedna od osnovnih pomoćnih poluga onih koji stvaraju Globalnu vladu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. SAD kao generator svjetskog rasizma-fašizma od sjenka komentara 1
  2. Politika prokletih & Sjeta u očima anđela od Laganini komentara 31
  3. Jedino obećanje koje je ispunila vlada Zorana Milanovića od katkapital komentara 5
  4. Podrška, „stvaralaštvo“, doktrina, deklaracija … od Feniks komentara 13
  5. Jesu li tvrdnje g. Josepha Stiglitza (JS) stručne i istinite? od rodjen komentara 4
  6. Život bez stresa i politike od live123 komentara 1
  7. političarski ili trgovački izbori za predsjednika RH? od aluzija komentara 1
  8. pudlice i ostali psi od drvosjek komentara 59
  9. Lalovac "u ništa" od marival komentara 28
  10. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 12
  11. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 28
  12. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 10
  13. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  14. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  15. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 71
  16. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 70
  17. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 41
  18. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  19. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  20. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2
  21. Vukovarsko znati i ne znati od Feniks komentara 39
  22. "Klemovi" anglosaksonski balvani u Savskoj od sjenka komentara 93
  23. Ekonomija i društvo budućnosti od petarbosni4 komentara 7
  24. Budale ili Peta kolona od Weteran komentara 178
  25. Optužba pojma, neistinito tumačenje, obmana i dezorjentiranost od rodjen komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • hlad
  • indian
  • Laganini
  • Skviki
  • zaphod
  • _vxy_

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 26

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness