pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Minimalni koncenzus je dobar početak.
I najduži put započinje malim korakom...to je netko već rekao? :)

VLADIMIR VUGRIN

ALGORITAM KAPITALA

podnaslov: KAKO NASTAJE USPJEŠNA DRŽAVA

izdavač: HRVATSKA UDRUGA ŽRTAVA PRETVORBE

Ja imam elektronsku verziju, ali je naravno ne smijem (niti neću) distribuirati. No predgovore i pogovore ti mogu poslati na email (i bilo bi dobro da ih staviš za download, pogotovo Snježanine usporedne kontne planove i bilance). Za početak evo Laucov predgovor.

Prof.dr. ANTUN LAUC: ALGORITAM KAPITALA VLADIMIRA VUGRINA
Ova knjiga je nešto novo za ekonomsku teoriju, a posebno za financijsko računovodstvo. Kotruljević je otkrio aktivu i pasivu odvojivši dužnike i vjerovnike. Ono što je najvrednije u ovom djelu je sasvim novi pristup. Autor je odvojio novac od robe i stvorio novi kvalitet u projektiranju i praćenju poslovnih događaja. Do toga je došao jer zna što je kapital i što je algoritam kapitala. Zna kako kapital nastaje i kako i zašto propada, zna što je višak vrijednosti (profit, dobitak) i zna kako ga očuvati, zna zašto smo mi danas u krizi. Zna kako izvesti privatizaciju i decentralizaciju te kako putem novca izvesti financijsku integraciju unutar i između poduzeća na razini države. Zna kako da vlasnik, menadžer i knjigovođa utvrde realitet i postave strategiju, što danas u nas malo tko zna i - što je još gore - malo tko želi znati.
Od 1997. pokušavam afirmirati njegova otkrića među našim ekonomistima i pravnicima i veoma malo uspijevam, neovisno o tome radi li se o studentima, postdiplomcima, knjigovođama ili doktorima ekonomskih znanosti. Najbolju ilustraciju stanja dat će odgovor jednog vrlo poštenog, pametnog magistra ekonomije i vrsnog knjigovođe. Njegov konačni komentar je bio: "Ante, ovo je vlak bez tračnica, ja se u njemu neću voziti." A ja sam ipak odlučio ući u taj vlak i ovim putem motivirati čitaoce da knjigu pročitaju i zauzmu stav pitajući se:
1. Je li je ovaj tekst u sebi, po sebi i za sebe logičan?
2. Nudi li izlaz iz naših ekonomskih i društvenih poteškoća ?
3. Ako je utemeljen u logici, objašnjava naše poteškoće i nudi izlaz, što mogu učiniti da ga afirmiram i izborim se za njegovu realizaciju?
V. Vugrin mi je pomogao da svoj znanstveni opus zaokružim - povezujući znanja iz biologije, filozofije, psihologije (to sam diplomirao), tehnologije (to sam magistrirao), ekonomije (to sam doktorirao i radim gotovo 30 godina istražujući varijancu profita) i prava - na autopoietičan način i razvijem viziju o Hrvatskoj sa 100 miljardi dolara BDP (sada imamo pet puta manje). Morali bismo imati najmanje 50 milijardi dolara da bismo zakucali na europska vrata, no o tome ne govore naši politički lideri koji nam obećavaju Europsku uniju, ali nažalost ni naši ekonomisti. Ukratko, mi kao neka inteligencija ne znamo ni kako doći do 50 milijardi dolara, a 100 milijardi je za većinu čista utopija.
Bez prirodnog računovodstva, koje u ovoj knjizi razrađuje V. Vugrin, mi ćemo i dalje imati visoku nezaposlenost, nisku kvalitetu i produktivnost rada, stalni kaos u gospodarstvu i politici. Naši ekonomisti ne znaju objasniti varijancu profitabilnosti, a ni strani nisu otišli puno dalje u teoriji, iako je u praksi već neosporno dokazano da ljudski kapital stvara dodanu vrijednost i višak vrijednosti. Meni je dugo godina bila enigma zašto mi ne želimo znati i, u konačnici, ne znamo knjižiti ljudski kapital. Već sam u doktoratu postulirao kako investicijski proces ne smije ići od primarnog ulaganja u fizički kapital (prostor i opremu) pa onda samo reziduum u ljude, već obrnuto, treba prvenstveno ulagati u ljude (podizanje motivacije, znanja i timske organizacije) te samo na visokoj motivaciji, znanju i organizacijskom potencijalu mudrom monetarnom i fiskalnom politikom investirati u opremu i prostor.
Ja sam radeći na doktoratu sebi htio dokazati kako smo mi (SFRJ) najbolja zemlja na svijetu. Analizirajući 44 zemlje originalnom metodologijom - ljudski kapital, fizički kapital i GDP per capita - otkrio sam da smo s našim ljudskim i fizičkim resursima umjesto 550 dolara trebali imati dvostruko više. 1976/77. godine nastojim to verificirati u SAD razgovarajući s najboljim ekonomistima i boreći se za to u OUN i Svjetskoj banci i MMF. Podržava me najviše J. Vanek, koji je drugom (ekonometrijskom) metodologijom došao do istog zaključka - da je Jugoslavija avion u kojem radi samo jedan od dvaju motora. Razočaran "feedbackom", pokušavam doći do Tita, ali gotovo završavam u zatvoru. Kad ne ide "top down", pokušavam "bottom up" i na Ovčari u VUPIK-u Vukovar motiviram pet doktora znanosti da radimo s pedesetak zaposlenika i demonstriramo kopernikanski prevrat u investiranju. Do 1985. istražujem psihološke, sociološke, tehničke i ekonomske varijable, i tada otkrivam kako se mnogo bolje samoorganiziraju moralno i intelektualno slabiji, a bolji ih se nepotrebno boje. Razvijam model ABCD, kojim među studentima i zaposlenicima u nizu firmi po Sloveniji, Hrvatskoj i BiH širim tezu kako ćemo iz tadašnjih kriza izači samo ako se bolje samoorganiziraju ćpošteniji i pametniji. Ni ne slutim da je ključ u knjigovodstvu, u načinu knjiženja.
Na predavanju jednoj skupini 1997. godine jedan mi polaznik kaže da postoji čovjek koji razmišlja slično kao ja. Upoznajem V. Vugrina i uviđam da će njegov pristup pomoći da krene investiranje u ljude i da se kreativniji bolje samoorganizraju. To omogućuje prirodno dvojno knjigovodstvo koje je složena struktura novca koja mjeri vrijednosti, pa materijalna imovina uvijek mora biti u funkciji kako bi novac imao što mjeriti. Zbog toga u tom knjigovodstvu sve proizlazi iz prometa novca, a s obzirom da novac ima svoju nominalu koja omogućuje da se ukupna novčana imovina nalazi na jednom računu, to iz tog računa i kompjutor može izračunati poslovni rezultat koji jednak razlici stanja novčane imovine na kraju i na početku razdoblja. To znači da prirodno knjigovodstvo ima samo jedan poslovni rezultat - a to je PROFIT, koji svu materijalnu imovinu drži na nuli neovisno o tome kako ju je procijenio čovjek (knjigovođa).
Komunizam je odbacio prirodno knjigovodstvo i služio se nekim izmišljenim knjigovodstvom koje polazi od materije kao osnove života. Tome je podređeno sve, pa je čak i novac potisnut u drugi plan, a materijalna imovina dominira. Zbog toga je u tom knjigovodstvu poslovni rezultat (dobitak) jednak razlici vrijednosti ukupne imovine na kraju i na početku razdoblja. I tu do izražaja dolazi negativan utjecaj čovjeka, jer zbog nekog svojeg interesa ili interesa državne vlasti knjigovođa uvijek manipulira poslovnim rezultatom koliko mu to materijalna imovina dopušta, a ako mu to nije dovoljno, onda procjenom poveća knjigovodstvenu vrijednost te imovine. To znači da u tom knjigovodstvu može biti toliko poslovnih rezultata koliko ih knjigovođa procjenom materijalne imovine može pokazati. Upravo taj odnos knjigovođe prema poslovnom rezultatu je temeljni uzrok zbog kojeg je komunizam doživio totalni fijasko - jer njegovo knjigovodstvo utvrđuje veličinu poslovnog rezultata po volji čovjeka (knjigovođe).
Mi smo u socijalizmu koristeći se takvim knjigovodstvom kroz ideologiju egalitarnosti razvili sentimentalnost prema lošijima i brutalnost prema boljima od sebe. Iz takve noosfere cijelo društvo se u samoupravnom socijalizmu suviše bavilo razvojno nesposobnima, a oni su kao vampiri sisali krv inventivnima, poštenima i vrijednima. Isprva nisam znao koliko je ekonomska i politička mafija perfidna i u novoj državi, gdje su se takvi slobodno (samo)proizveli u tajkune i napravili još veći kaos. Već sam u prethodnom društvenom poretku osjetio da opasnost dolazi iz tajnih službi, a razvitak procesa u nas i u svijetu mi je do kraja potvrdio kako je u tajnim službama (vojnim i policijskim) generator ekonomskog i političkog zla. Danas država kao vampir uzima od poštenih, sposobnih i vrijednih te krivo i štetno preraspodijeljuje onima koji nemaju te kvalitete. Tako najboljima ubijamo motivaciju, volju za učenjem i razvitkom i mlade učimo kako da se brzo i nepošteno bogate varajući okruženje. Tako svi tonemo sve dublje, jer ne znamo knjižiti događaje kako to predlaže V. Vugrin. Budući se broj razvojno nesposobnih raširio gotovo do beskonačnosti, izdavanjem ove knjige tražimo tisuću poštenih, pametnih, vrijednih, koji će se, ako vrijede postavke iz moje knjige (Metodologija društvenih znanosti), samoorganizirati i izlobirati od Vlade da obvežemo knjigovođe na prirodni način knjiženja. Neki od nas inicijatora su spremni u duhu Fausta i dušu prodati vragu da se to ostvari, ali se nadam da ćemo to s Božjom pomoću izvesti bez krvi, suza i čista obraza.
Uvođenjem prirodnog knjigovodstva svaki vlasnik i svaki poduzetnik (p)ostaje zaštićen, jer mu pravna osoba garantira i čuva višak vrijednosti, a država ga štiti cjelokupnim aparatom. U primjeni ove koncepcije najdalje se otišlo u BiH u tuzlanskom kantonu. Što je napravljeno u tuzlanskom kantonu? Dr. M. Kikanović je, za razliku od drugih, izvrsno shvatio Vugrinovo učenje i, kao osoba s karizmom, u tom kraju započeo njegovo provođenje, i smatra da je sve što Vugrin predlaže u vezi s načinom knjiženja logično i utemeljeno na prirodnim zakonima. Napravljen je registar u kojem se vode sve firme, sa svim karakteristikama. Planira se napraviti dinamički registar stanovništva, koji će pratiti aktivnosti ljudi i osigurati da se trivijalni poslovi prenesu na kompjutor. Kad se osigura infrastruktura (a ona je u Hrvatskoj znatno bolja), Vugrinov će projekt profunkcionirati u kantonu. U tom smislu promijenjen je kontni plan kako bi se pratio i evidentirao ljudski kapital, konkretnije intelektualni kapital. Sada su pošteni i obrazovani eksploatirani, jer se ne knjiži kako Vugrin predlaže. Krenulo se s knjiženjem nekih promjena, ali se pojavio problem s prijenosom informacija (što znači da platni promet u tuzlanskom kantonu ni u državi BiH nije pripremljen za novi pristup).
Naime, za taj novi pristup potrebne su odgovarajuće predradnje, a sve su one zapisane u Vugrinovoj knjizi, jer ona je projekt kako napraviti fiskalnu samoodrživu autopoietičnu strukturu. S tim projektom i Vugrinovim načinom knjiženja moglo bi se organizirano krenuti od 1.I.2003. Dva su mjeseca, kako kaže Vugrin, dovoljna da se izvrše nužne predradnje, s tim da bi 2003. bila tranzicijska godina u kojoj bi se autopoietski privatiziralo ukupno gospodarstvo i trasirali pozitivni putevi globalizacije. Zbog toga što je Vugrin epohalan, ljudima se čini da je neuvjerljiv te da se njegov način knjiženja ne može primijeniti. Međutim, svi dosadašnji pokušaji tranzicije ekonomskog sistema i privatizacije u cilju afirmacije vlastitog kapitala bili su onemogućeni zbog neprirodnog načina knjiženja. To znači da jednom ipak moramo započeti s prirodnim načinom knjiženja - a Vugrin nam svojom knjigom o algoritmu kapitala kaže kako! Ovaj njegov KAKO sadrži u sebi sveukupno ŠTO koje je autopoietično napisano o razvoju čovjeka i ljudskog društva. O tome bi se i Crkva trebala zamisliti, jer PRIRODNO KNJIGOVODSTVO je u provedbenom smislu SVETO TROJSTVO, u kojemu je vlasnik BOG OTAC, poduzetnik je BOG SIN, a knjigovođa je DUH SVETI koji nikome ne dopušta da pogriješi.
U tom smislu knjigovođa objavljuje DESET ZAPOVJEDI BOŽJIH u obliku Standardnog kontnog plana. Taj kontni plan je temeljni zakon razvitka ljudskog društva, njega se mora svatko pridržavati, jer njime čovjek i ljudska zajednica pomoću novca predviđaju svoju budućnost. U tom kontnom planu bitna je VLASTITA TROŠKOVNA KAMATA koja nepovredivo pripada vlasniku, nju vlasnik dobiva samim time što svoj novac bez ikakvog rizika drži u banci (kod knjigovođe). Banka mu taj novac brižno čuva i još mu za to čuvanje plaća kamatu, što je OPĆI PARADOKS na kojemu se temelji sveukupni razvoj čovjeka i ljudskog društva. Naime, ta je kamata uvijek unaprijed poznata, a da bi je banka (knjigovođa) mogla platiti vlasniku, ona zadužuje poduzetne ljude da u stvaranju vrijednosti ostvare i tu kamatu kao višak vrijednosti. Zbog toga svaki poduzetnik mora projektirati posao u koji ulazi, jer ta je kamata minimalni višak vrijednosti (profit) koji mora ostvariti u budućem razdoblju, to je norma koju mora ispuniti da bi zadovoljio vlasnika.
U ljudskom društvu sve je podređeno tome da bi se zadovoljio vlasnik, pa stoga i država kao opća pravna osoba pomoću posebnih pravnih osoba stvara uvjete da bi poduzetnici što lakše ostvarili normu koju im je knjigovođa postavio. Pri tome sve posebne pravne osobe moraju koristiti prirodno knjigovodstvo kojim se služi čovjek. U tome su bitna poduzeća, jer ona kao posebne pravne osobe u kojima se stvaraju vrijednosti moraju pokazati bilancu najmanje s profitom (viškom novca, viškom vrijednosti) koji vlasnici očekuju. S druge strane, sve ostale posebne pravne osobe moraju brižno čuvati taj profit (višak novca, višak vrijednosti) i pokazati bilancu iz koje se vidi da je profit iskorišten tako da vlasnici budu što zadovoljniji. Država kao opća pravna osoba objedinjuje te dvije bilance i izrađuje bilancu države kao velikog poduzeća, iz koje se vidi da se i ona (država) pridržava prerogativa koje je odredio knjigovođa (DUH SVETI).

Prof.dr. ANTUN LAUC