Poštovana prof. Pusić,
vidjevši današnji prilog u dnevniku u kojem se izvještavalo s HNS-ovog skupa i Vaš komentar o visokom obrazovanju, uzviknuo sam (zapjevao čak) „ALELUJA“.
Jer, izgleda da ipak ima nade za hrvatsko obrazovanje .
Razlog mojeg ushita leži u činjenici da sam u Vašem komentaru po prvi puta u hrvatskom političko-medijskom prostoru čuo smislene ideje o pravcu u kojem bi trebalo ići hrvatsko visoko obrazovanje (za razliku od nebrojenih deklarativnih podrška „društvu znanja“).
Međutim, moj ushit je donekle bio umanjen činjenicom da u svojem komentaru niste bili posve precizni (namjerno ?), ili ste (što je vjerojatnije) bili ograničeni vremenom, pa rekoh da pokušam malo razjasniti o čemu se tu stvarno radi (probao sam naći detaljnije izvješće s tog skupa na Internetu, ali možda sam bio malo prebrz za naše novinare :-).
Dakle, da Vas citiram po sjećanju, rekli ste da bi „novac trebao slijediti studenta, išao on studirati u Zagreb, Dubrovnik, Split ili Osijek“. Uz dodatak „da se tu ne mora raditi o novcima koje student vidi“, moj zaključak je da ste mislili na nešto slično vaučerima. A ideja bi otprilike bila da svaki student na fakultet na koji dođe studirati „donese“ određeni iznos novca koji fakultet može iskoristiti za financiranje svog rada (odnosno, pružanje kvalitetnog obrazovanja dotičnom studentu).
I to je odlična ideja !!!!
Zašto ?
Stvar je toliko logična da spada u kategoriju (što bi Amerikanci rekli) no-brainer – što kvalitetniji (i poželjniji) fakultet, to će ga više studenata upisivati, što znači i više novaca da se fakultet dalje razvija. Briljantan primjer pozitivne povratne veze i iskorištavanja tržišnih mehanizama !!!
Iako je jasno da takav model zahtijeva i određene modifikacije (npr. za različite umjetničke akademije koje upisuju malo studenata a imaju visoke troškove „hladnog pogona“), uvođenje takvog modela bi bilo nemjerljivi napredak u odnosu na sadašnje stanje.
Jer, koliko sam upoznat (a mislim da jesam) trenutačni model financiranja sveučilišta je čisti RUSVAJ !!! Do prije nekog vremena su se novci fakultetima dijelili na potpuno netransparentan i u biti nedefiniran način, što je uzrokovalo ogromne razlike u financiranju pojedinih fakulteta (kad se gleda „glavarina“, odnosno iznos financiranja po jednom studentu). Da ne spominjem činjenicu da je fakultet na kojem radim /Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu) u toj priči često prolazio dosta loše jer „vi ionako imate puno suradnje s privredom i dobro zarađujete“ (FER 50 % svojih troškova financira iz vlastite zarade, odnosno ubiranjem „poreza“ od 10 % na iznose svih projekata koji se na fakultetu realiziraju).
Znači, rezoniranje otprilike ide - mi svoje znanje primjenjujemo u praksi i uspješno ga prodajemo na tržištu (što znači da je to znanje relevantno), i zato ćete nas manje financirati !!!?? Na Internet forumima bi sad lijepo leglo WTF :-))).
Znam da je prije dvije godine (ili tu negdje) započeta određena reforma načina financiranja sveučilišta od strane MZT-a i da se počeo pojavljivati termin „lump sum“ – MZT odredi „lump sum“ koliko novaca će dobiti pojedino sveučilište, a onda samo sveučilište dalje raspodjeljuje ta sredstva. Nisam nimalo iznenađen činjenicom da se ni do danas nisu uspjeli dogovoriti kako će obaviti tu raspodjelu .
Elem, koliko god uvođenje novog modela financiranja bilo korak u pravom smjeru, ono će nas dovesti tek na polovicu puta.
Jer, tužna je činjenica da hrvatska država nema dovoljno novaca da financira visoko obrazovanje u obimu u kojem je to nužno da bi hrvatski stručnjaci bili kompetitivni na globalnom tržištu rada. Ili preciznije, u Hrvatskoj nema političke volje da se obavi preraspodjela budžetskih sredstava u korist obrazovanja.
U potrazi za tom političkom voljom sam detaljno pregledao programe naših stranaka, u grozničavoj potrazi za nekim naznakama kako naše stranke vide budućnost hrvatskog obrazovanja. I našao sam uglavnom samo floskule i prazne deklaracije, bez ikakvog konkretnog plana akcije .
ALI !!!!
Našao sam svjetlo na kraju tunela. I to u programu HNS-a . Stidljivo, ali ipak je bilo tu.
A kaže ovako :
“promijeniti model financiranja studija kroz koji će se povećati odgovornost studenata za vlastito obrazovanje.”
Kad sam prije nekog vremena, potaknut diskusijom s gospodinom Lesarom na portalu pollitika.com, odlučio pročitati HNS-ov program (odnosno njegov dio vezan uz obrazovanje), i u tom programu našao gornji citat, odmah sam krenuo pisati post za svoj blog (gdje sam se jednom već osvrnuo na problem visokog obrazovanja - (Pre)baci drugom vrući krumpir) s detaljnom analizom tog programa (naravno, sa svojeg stajališta). Međutim, svakodnevne obveze su uzele svoj danak i taj post je završio u arhivi „To finish“ .
Ali, bez obzira na taj „propust“ (lijenost ?), ispraviti ćemo to, barem donekle, sada. Jer, koliko ja razumijem gornji citat, u njemu se kaže da bi studenti trebali sudjelovati u financiranju svojeg studija. Odnosno, da bi se studij trebao plaćati (ali, rečeno onako zamumuljeno politički, jer bi inače završilo na prvoj stranici Večernjeg ).
Kako sam ja apsolutno uvjeren da je jedini način za „spas“ hrvatskog visokog školstva uvođenje školarina za studente (gdje bi samo neke od prednosti bile: veća motivacija studenata i shodno tome brže završavanje studija, „eliminiranje“ neozbiljnih studenata koji otpadnu nakon godinu dvije a svojom brojnošću ruše kvalitetu studija, povećanje financijskih sredstava za fakultete, uvođenje odnosa „kupac“ – „korisnik“ pri čemu bi studenti nakon plaćanja školarina mogli s „jačim“ argumentima tražiti poboljšanje kvalitete nastave, ...) zanimalo bi me da li sam ja to doista dobro shvatio program HNS-a.
Naravno, jasno mi je da put do uvođenja školarina mora biti postupan i da ga mora pratiti razvoj državnih institucija (kreditiranje, stipendije), ali pitanje je principijelno jasno.
Da li HNS podržava uvođenje školarina na hrvatske fakultete ?
Molim ovo uzeti tako da
Molim ovo uzeti tako da nekako ide u prilog boljeg financiranja visokog obrazovanja.
Uz visoko obrazovanje, kao uz mnogo toga, je vezana sustavna praksa enormnih zarada i preljevanja enormnih količina novaca, takvih o kojima u razvijenom svijetu mogu samo sanjati. To se odvija u suradnji profesora, politike, privrednika i sličnog a potfinanciranost visokog obrazovanja služi kao stalna crvena krpa za to. Nekako bi trebalo početi rješavati tu sijamsku vezu.
Primjer svježi, koji daje signale - čuveni znanstvenik i profesor Đikić se javlja da mu je sve teže komunicirati ili objašnjavati i strancima i našima kako to da naši izabraniji profesori i znanstvenici imaju puno više novaca i žive na puno višoj nozi nego odgovarajući u bogatim zemljama.
Primjeri po imenima i područjima, gdje je bar 90 % posla obavljeno putem fakulteta.
Profesor trgovačkog prava i dekan Barbić samo zvanično po pojedinim pozicijama zaradi 1 milijun kuna godišnje a godinama je javno uključen u ključne postupke s milijardama, što ukazuje na enormne prihode. On je ujedno središnji akter šire prakse s tim u vezi, s puno profesora i sličnog.
Profesor mostova Jure Radić, koji je veoma nepraktična osoba i nije u biti izradio projekt ni jednog mosta pa dugo nije niti položio propisani državni stručni ispit, stigne u raznim oblicima biti bitni dio poslova vrijednih dosad više od 30 mlrd kuna.
Profesor arhitekt Kincl je samo na stadionu Maksimir za projekte izrađene putem fakulteta, gdje je praksa da fakultetu za rad i troškove ne ostane niti 10 %, je službeno naplatio više od 5 mil. EUR-a a sve u svemu je samo u zadnjih desetak godina na ekskluzivno putem fakulteta i države/grada dobivenih poslova zardio bruto bar 50 mil. EUR-a.
Profesor Ljubo Jurčić je, uz ostalo, samo išao oprobati poduzetništvo putem osnivanja 5 firmi. Npr. jedna je odmah s Gradom Zagrebom imala ugovorene i u 3 poteza realizirane krupne poslove javne rasvjete. Naravno da je sa raznim studijama išlo još bolje.
Ad FER-a čuven je slučaj docenta koji je vezano za HT (T-com itd.), razvio posao s nekretninama do neslućenih visina.
Primjer koji je ostavio pitanja koliko je toga bilo još.
Komercijalna banka je jedna manja banka, koju su mnogi fakulteti odabrali kao suradničku. Nakon jednog vala vrištanja više fakulteta na državu da nemaju niti za plaćanje komunalija, za papir i slično, otvori se slučaj. Fakulteti su polagali po 5 i više mil. DEM. Djelilo se po pola, tako da bi netko ili neki s fakulteta dobili sebi kredite putem ugovora bez roka i bez prave obveze vraćanja. Bilo ih je puno, sve se znalo, bilo je još raznih javnih ustanova i što je najbitnije nitko nije vratio niti lipe i nikome ništa.
Sve ukazuje da se troši iznad svjetskih prilika i da, u skladu s ostalim u našoj praksi, visoko obrazovanje neće moći disati od same nazivielite dok se to malo razgrne i ne dobije malo zraka.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaokoliko su Fakulteti neovisni
koliko su Fakulteti neovisni toliko i novaca uzimaju od Države, FER je lijepi primjer Fakluteta koji se brine za sebe ili to bar pokušava...živjeti od svog rada...nemoguća je misija većine naših Fakulteta...svi su oni "neovisni" "Država u Državi"..no kad treba platiti račune...onda im pomaže Država..sa kojom NE žele imati ništa... no dolazi nam kraj i Države i Fakulteta...sve se mijenja pa se mijanjeju i oni..dva su smjera - potpuna samostlanost i poptuna ovisnost...Fakulteti svakoga dana sve manje mogu odgovriti na izazove koje pred njih stavlja industrija...Fakulteti danas mogu proizvoditi samo polukompetentne poslušnike (pogledajte Kirina i on ima diplomu)...njih će na žalost uvijek netko trebati...no tehnološki parkovi sada već i Hr kompanija uduzeti će primat Fakultetima u visokom obrzaovanju...a tada će sva ta kvazi intelektualna ergela morati naći novu livadu...a Vesna Pusić..joj Vesna Pusić onda tek nema nikakve šanse
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoA šta jes' jes', ima
A šta jes' jes', ima profesora koji mlate silne pare :-))))
Međutim, treba razlučiti "projekte" koje profesori rade za "privredu" i financiranje fakulteta od strane države radi obrazovanja studenata.
I ja u biti nemam ništa da se mlate pare u suradnji s privredom. Ako išta, toga bi nam trebalo i više. S time da bi, naravno, to sve ipak trebalo biti transparentno a ne ovako ko što ti opisuješ (i sve ti vjerujem, apsolutno).
Tako da kad kažeš da se troši iznad svjetskih prilika, to ipak nije u potpunosti točno (samo treba pogledati udio izdvajanja za obrzaovanje u GDPu pa će sve biti jasno).
A ono što je puno zanimljivija tema je raspodjela tih novaca koje se zarade na "projektima".
E tu bi se isto svašta moglo reći. A ako se diskusija malo "zažari", imam ja jedan dobar primjer kako se na jednom projektu, na kojem je sudjelovao profesor i desetak njegovih asistenata, podijelilo milijun i po kuna :-))).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoJa sam htio ukazati na
Ja sam htio ukazati na sličnu praksu kao i u drugim stvarima u Hrvatskoj, koja je ipak čvrsto vezana s predmetnim do mjere da visoko obrazovanje davi kao sporednu stvar u bitnijim stvarima.
To ide do mjere da, obzirom da smo mali, u pojedinim područjima dominira ne samo nad visokim obrazovanjem nego nad ukupnom strukom i u biti konstantno ugrožava održanje i donjih razina hrvatske prakse.
To su po logici stvari djelovi izravnije vezani za velike novce (milijarde), velike turbulencije s tim u vezi, automatski u tijesnoj vezi s politikom i biznisom te javnosti manje jasni djelovi - djelovi arhitektura i građevinarstva, prava, ekonomije pa i zdravstva.
Nisu slučajno niti predsjednici Vlada, udarni ministri te s njima povezani iz tih područja.
Slučaj Komercijalne banke i kuknjave prije toga dobro ilustrira stvar - dekani se stvarno ne bore za bolje obrazovanje i financiranje, pa i ako se bore onda su previše udavljeni tim drugim.
Čak se i nedavno u jednoj TV emisiji to dobro vidi:
- rektor ZS, ministar, niz dekana i gledatelji se bave visokim obrazovanjem i poboljšanjem materijalnih uvjeta;
- vidi se da niz dekana tj. fakulteta nema nikakav prikaz prostornih potreba za potrebe obrazovanja te da se i u fazi razrade campusa Borongaj nisu pomakli u tom smislu. Naravno da to nemaju ni rektorat niti ministarstvo i naravno da takvog prikaza šta imaju i šta im treba nije dugo bilo. Najviše ilustrira stvar da se razgovori uopće ne osvrću na tu činjenicu nego se osvrću na relacije šta tko kome pa je visljivo da toga i još dugo neće biti;
- u emisiji se kao rubno provlači činjenica, oko koje nema spora ni komentara, da visoki dio troškova u vidu prostora i opremanja nema niti kvantifikacije niti osnove relacija a kao normalni dio se ističe da će se poslovi oko toga nastaviti rješavati unutar Sveučilišta, što samo na primjeru tekućih stvari znači da će se poslovi obujma 3 milijarde kuna i dalje voditi kršenjem svih zakona s tim u vezi, dogovorno, bez provjera cijena;
- u emisiji se rubno pojavljuju podaci da je splitski tekući dio startno procijenjen na 0,85 mlrd kuna, u boljoj razradi isto naraslo na cca 1,5 mlrd kuna a da će u konačnici ovih dana naravno prijeći 2,5 mlrd kuna.
Možete samo zamisliti kako takva struktura i praksa već desetljećima utiču na još krupnije državne i gradske investicije, financijske komplekse, sustave kao zdravstvo itd, u kombinaciji s političarima i poduzetnicima opće prakse. Nitko se uopće ne treba truditi da troškovi i preljevanja odu i do 100 % iznad tržišne cijene, oni ne znaju niti su i čuli za drukčije.
U takvoj praksi je novac za visoko obrazovanje moneta za potkusurivanje i odvlačenje pažnje.
Vesna Pusić predsjeda strankom prilično specijaliziranom za gore navedene poslove i potošnju. Birači su to prepoznali. I uz najbolju namjeru i najbolju kombinaciju akademskog i poduzetničkog, ni njemački proračun nam ne bi bio dovoljan da se osiguraju dovoljni novci za naviknutu "infrastrukturu" i slično i da ima još i za drugo s tim u vezi. Šta je previše previše je.
Enormni novci odlaze u "infrastrukturu". "Privreda" nije nešto odvojivo od toga, sve je to jedno povezano tijelo. Visoko obrazovanje nije odvojivo od profesora autora projekata za Sveučilište i privredu. Najuticajni profesori nisu žrtve politike i biznisa, koji troše enorme novce - ti profesori su tu često odlučujući. Zato su baš krugovi uticajnih profesora najbolja adresa za pitanje - da li će se od tih rijeka novaca šta preliti u stvarno obrazovanje.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoKažešvidi se da niz dekana
Kažešvidi se da niz dekana tj. fakulteta nema nikakav prikaz prostornih potreba za potrebe obrazovanja te da se i u fazi razrade campusa Borongaj nisu pomakli u tom smislu.Hm, to baš nije točno. Mislim da većina dekana jako dobro zna kakve su im potrebe za prostorom da bi kvalitetno mogli odrađivati svoj posao (eto npr. dekan Pravnog fakulteta Kregar je često javno vrlo lijepo ilustrirao koliko su mu "napučena" predavanja - što bi tek bilo da su svi studenti "ozbiljni" pa da svi dolaze na predavanja !?)
A ostatak ovih tvojh lamentacija mi baš i nije previše jasan jer si ga malo zakukuljio čudnim formulacijama.
Ipak, ako sam dobro shvatio, po tebi je problem u tome što se novci koji se i troše na obrazovanje troše netransparentno i na "sumnjive" načine. Nemam dovoljno informacija za tu procjenu, ali me ne bi začudilo kad bi bio u pravu. Ili preciznije, iznenadio bih se kad ne bi bio u pravu :-(.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU istoj emisiji se vidi da
U istoj emisiji se vidi da Kregar to ponavalja i ponavlja ali da nikad nije bilo prikaza koliko prostora imaju, koliko im treba, kakve strukture te da uporno ponavlja da se to dođe vidjeti a ne samo pričati te da je Kregaru i cijeloj tradiciji Pravnog fakulteta to nešto strano. Za napomenuti je da oni imaju stalno binco otvorenu mogućnost za naručiti stručnjake to srediti samo očito misle da to treba napraviti netko drugi a da su oni tu da s višeg nivoa ocijene. Usput je Kregar javno istaknuti stručnjak za korupciju, bio solidno "uvučen" u akademsko-pogrebne igre bez granica sa novcima i to o čem pričaju i u kom kontekstu pričaju je masovno poznato kao akademski otvoreno područje korupcije i sličnog.
Također dekan jednog velikog fakulteta ponavlja i ponavlja da je preglupo govoriti o ikakvim prostornim podacima dok ne završe svi upisi i ne počne nastava, da to nemaju niti im pada na pamet da je tako nešto potrebno. Imali su sreću da su ministar i voditelj emisije na istoj valnoj duljini ali je to sve skupa, uključujući splitske troškov za isto u rasponu 1:3 iracionalno.
Sve poslove s nekretninama za potrebe Sveučilišta pa dobrim djelom i znanosti se zajedno s ministarstvom obavljaju unutar akademske zajednice, bez ikakvih drugih pravila, a radi se o milijardama. To npr. za Borongaj i drugo te za Split može značiti da će priča koštati cca 300 milijuna više nego što treba uz lošija rješenja. Po pojedinoj zgradi, npr. Kostovićev institut ili obnova zgrade Medicinskog fakulteta po 30 milijuna po zgradi više. Čuvena je zgrada za znanstvene novake u Borovju, pripremana od vodećih klanova kao zgrada za 21. stoljeće - samo studije, projekti i slično je koštalo par milijuna viška za zgradu ispod ikakvih kriterija hrvatske prakse. O tome razne novcima sklone grupe mogu sanjati. Tu se ne poznaje razlikovanje troškova od nastave i znanosti, PDV, javna nabava, okviri cijene usluga, poštivanje autorstva itd. To je u poslovnom i u smislu gospodarenja velikim novcima jedna zapuštena štala.
Iste snage sada nastupaju s prometnim projektima Grada Zagreba. Da ih je pustiti ne gine 2-3 milijarde više, hrpa gluposti itd.
Iste snage se pojavljuju svugdje, razno kod nas zbog takvih košta najviše u Evropi uz slabiju solidnost.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoobzirom da sam profesionalno
obzirom da sam profesionalno surađivao s jurčićem tijekom njegovih poduzetničkih dana, mislim da je ok reći da je njegova tvrtka bila zastupnik i uvoznik OSRAMa za hrvatsku (sve dok osram nije svoju firmu otvorio), a OSRAM je ono što bi nazvali poduzetnik sa značajnom tržišnom snagom i vjerojatno nije bilo niti moguće izbjeći poslovanje s njime (budući da recimo GE nije prisutan kod nas i to nam ostavlja samo philips)
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoU to neko doba Jurčić je s
U to neko doba Jurčić je s jednom od tih tvrtki ekskluzivno s Gradom Zagrebom ugovorio krupne poslove vanjske rasvjete za koju postoji jaka konkrurencija a za koju ta njegova tvrtka, bez obzira na OSRAM, nema reference jer se ne radi samo o žaruljama. To je klasično namještanje posla u području gdje je već dulje moguća ozbiljna konkurencija, pa otvara pitanje da li je zbog toga tvrtka stekla status zastupnika OSRAMA.
Bitnije je što je za prilično visoki honorar Gradu Zagrebu isporučio elaborat gradske banke, o čemu je bilo javnosti. Najmanje je bitno da je to općeniti elaborat, čiji su autori drugi, sada javni i bitni, koji nisu adekvatno plaćeni za to, i nije jedini koji tako radi. Puno je bitnije što to kontinuirano služi tome da rijeke gradskog i državnog novca protiču kroza ZABA, PBZ i sada HAAB a logični pritisak na osnivanje gradske banke i/ili ravnopravni status tek nekoliko malih banaka u hrvatskom vlasništvu se amortizira takvim elaboratima i pričama. Mjerodavno je što sada otvara jedan mlađi docent u vezi mjera HNB i gušenja konsolidirane HPB i sličnog. Jurčić je i šef glavnog instituta, bio je ministar, radi ekonomski program, miran čovjek kojeg favorizira i Čačić, in medias res. Zanimljivo je kako uspješno surađuje sa navodno veoma sukobljenim strujama i kako se ne izjašnjava o najkrupnijim protocima novaca. U tom smislu se upravo odvijaju živi sukobi drugačije vrste, u kojoj neku minimalnu logiku na jednoj strani brani jedan mladi docent i nekolicina ljudi pod firmom HANFA a svi drugi su na drugoj strani. Nisma stručnjak za to područje ali je otprilike tako.
Ljubo Jurčić nije lošiji dio priče ali je došlo doba da nešto mora reći o krupnom ili je adio mare.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao“promijeniti model
“promijeniti model financiranja studija kroz koji će se povećati odgovornost studenata za vlastito obrazovanje.”
Citirano može značiti svašta, ali je načelno u redu. Studenti već jesu odgovorni za to da završe studij, ali odgovornosti nikad previše.
Suština (Kiro bi rek`o sukus stvari) je u tome da u sustav visokog obrazovanja dođe više novca. On je potreban za poboljšanje materijalnih uvjeta nastave (uključno plaće profesora) da bi se istoj podigla kvaliteta i proširili kapaciteti.
Manje je važno kojim će putem novac na fakultete doći, izravno ili neizravno putem školarina. Načelno nisam protiv školarina, ali bi u slučaju uvođenja iste, država morala povesti računa o socijalnim prilikama budućih studenata. To znači da stipendije moraju biti manje socijalna pomoć, a više svota koja će studentima omogućiti normalno studiranje.
To nikako ne znači da studiranje treba biti besplatno, ali za državu s toliko malo visokoobrazovanih je od presudne važnosti da svako darovit i sposoban, a koji prođe kvalifikacijski ispit, doista može studirati, neovisno o tome koliko mu roditelji imaju novca.
Dakle, nužno je iz proračuna odvojiti više, a model transferiranja novca prema fakultetima bi se potom puno lakše pronašao. U suprotnom, morali bi se prisjetiti one narodne prema kojoj "pretakanje iz šupljeg u prazno" ne može polučiti željeni rezultat.
sm
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaosm, apsolutno si u pravu kad
sm, apsolutno si u pravu kad kažeš da je nužno da svako darovit i sposoban mora biti u stanju studirati, bez obzira na imovinsko stanje. U Hrvatskoj nas je malo, i svako darovit i sposoban bi svakako trebao dobiti priliku.
Ali, taj problem nikako nije nerješiv i može se riješiti povoljnim studentskim kreditima uz minimalne kamatne stope, a moglo bi se i dodatno motivirati studente pa za završetak studija u roku (i eventualno s nekim boljim uspjehom) "opraštati" dio stipendije.
Ono što je tu ključni moment je "hrabrost" samih maturalaca (i njihovih roditelja) da preuzmu na sebe rizik uzimanja kredita za financiranje studija. Koliko su Hrvati općenito spremni na takav rizik, to je pitanje (jer, hebi ga, znam i neke genijalce koji su nakon srednje škole izgledali da im je nebo limit, pa su studirali deset godina, a neki nisu nikad ni završili - iako bi možda upravo takvima dobro došlo malo "poticaja" u vidu kredita za vraćanje koji visi nad glavom :-).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoUK ima model vraćanja
UK ima model vraćanja studentskih kredita koji mi se čini vrlo fer. Vlada potiče građane da upisuju studij i zadužuju se kroz kredit no onda im i garantira da će zbog diplome dobiti bolje plaćeni posao. Dok im primanja ne pređu zakonom određeni cenzus (dovoljan za otplatu kredita i u skladu s garancijom bolje plaćenog posla) otplata kredita je na privremenom čekanju. Naravno, postoji apsolutni rok u kojem treba otplatiti kredit neovisno o plaći.
Opinioiuris
Opinioiuris
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoPišem pismo, tinta mi se
Pišem pismo, tinta mi se proli...
"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoThx silverci. Dodao sam
Thx silverci.
Dodao sam /strong na kraj posta (ako si mislio na to :-)))).
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao