Naslovnica › Dnevnici › kruno vidic dnevnik

Naknadna pamet!

http://www.barkun.hr/
Ned, 25/02/2007 - 17:38 — kruno vidic

Upravo samo danas doznali za još jednu ingenioznu ideju Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Njena je šefica, ako ste možda zaboravili to je gospođa Đurđa Adlešić čiji je suprug član uprave tvrtke Tehnički pregledi, što i ne bi bilo posebno zanimljivo da nije riječ o tvrki kćeri Croatia osiguranja na čijem čelu sjedi potpredsjednik HSLSa Hrvoje Vojković, ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Tehničkih pregleda, zatražila da se ministri izbace iz nadzornih odbora državnih poduzeća. Adlešićka je dodala da je to uvjet buduće političke suradnje njene stranke nakon slijedećih izbora.

Sjajan zahtjev! Pred kraj mandata u kojem je HSLS participiro u vlasti. I to bez ministara u Vladi RH, ali su napunili svoju kvotu drugih državnih dužnosnika te šefova u državnim i javnim tvrtkama. Da ne bi bilo da su Vladu Ive Sanadera podružavali za badava. Ali je baš lijepo u predizbornu utrku ući s idejom za promjenu nečega što si dobrano iskoristio, a sada se toga, velikodušno, odričeš. Izvrsna taktika! Koja pali kod naših glasača kratke pameti i još kraćeg pamćenja!

Ako ste se našli pogođeni mojim opisom birača, ne morate biti. Jer to je istina, a istina boli. Prije neki sam dan čuo optužbu na račun političara da izvrću istinu, odnosno da lažu javnost. I mogli bi se oko toga složiti, kada bi ta javnost, koja želi poštene i nelažuće političare, bila poštena prema državi koju, navodno, voli i spremna se suočiti s istinom.

Opet bi mi se moglo prigovoriti da vas vrijeđam, ali to je tako i nikako drugačije. Ja sam građanin Republike Hrvatske, po nacionalnosti Hrvat, po opredjeljenju domoljub. Za razliku od značajnog broja mojih poznanika, kolega i prijatelja koji se smatraju puno domoljubnijim od mene, neki će reći "većim Hrvatima", ja svojoj državi koju volim uredno plaćam porez. I sva druga davanja koja su mi natovarena na kičmu, da ne kažem krelježnicu. Masa "većih i velikih Hrvata" samo traže način kako presjeći krivinu i smuljati državu koju, navodno, vole više od mene.

U Banana Republici Hrvatskoj su, i dalje, puno veće face oni koji smuljaju državu, ne plate porez, zamrače nešto ogromno, ne plate i izrabljuju radnike i na sve moguće i nemoguće načine zlorabe državu i sustav koji, navodno, vole više od mene. Možda je još gore, da se javnost, prije svega preko medija, divi takvim ljudima i podiže ih na pijedestal zemaljskih uglednika. Ne moram nabacivati imena. Gdje god se okrenete, takvih je hrpa. Osim što se, na taj način, omalovažavaju tru i zalaganje onih koji su poštenim radom, uz plaćanje svih obaveza, postigli veliki uspjeh, građani Banana Republike Hrvatske ne razmišljaju o tome da onaj tko ne plati porez krade naše novce!

Možda ćete se upitati: Kako? Država će se, u svakom slučaju, naplatiti i ove godine uprihodovati 108 milijardi kuna. Ako ju netko smulja i ne plati svoj dio, država će ga naplatiti od vas. Osim toga, ti koji muljaju i ne plaćaju porez, uzimaju novac od naših vrtića, škola, fakulteta, kazališta i svih drugih društveno potrebnih institucija. Da ne pišem o tome da se na taj način zadržava visoka cijena države, kojoj svi prigovaramo, i Banana Republika Hrvatska je sve manje konkurentna.

A upravo je konkurentnost na globalnom tržištu ono što nam omogućuje rast i razvoj, a onda i zapošljavanje te bolji standard. Za što treba zasukati rukave i raditi. I tu se dotičemo onoga da društvo/glasači nisu spremni čuti, odnosno suočiti se s istinom. Oportuni političari koriste taj, uvjetno rečeno, strah suočavanja s istinom, a s druge strane upliću svoju želju za ostankom na vlasti i LAŽU.

Činjenica je da se samo s pozicije vlasti mogu provoditi potezi/reforme politike koju zastupaju. Ali ako na vlast dođu uz pomoć lažnih obećanja, na valu nezadovoljstva i u nastojanju da pokriju sve što su loše učinili prije toga, političari se, lako, mogu naći u poziciji HDZa i našega Ive Sanadera. Budući da nije ostvario ništa sa svoje jamstvane kartice, što možete provjeriti i na mom blogu, Sanader nastoji sve političare prikazati jednakima i ljudima/glasačima pokazati da promjena nije potrebna. Ako ne možemo mi kako pokrenuti Hrvatsku, biti pošteni i ne lagati, ne mogu to ni drugi jer svi smo isti. Zašto bi nas onda mijenjali, indirektno poručuje Sanader.

Promjena je, počesto, potrebna radi same promjene. Da bi se, onima koji su na vlasti, pokazalo da nisu sigurni u ostanak na vlasti. I da moraju paziti na to što obećavaju, a još više od toga da moraju ispunjavati obećanja.

Pozdrav za ovaj krug! pusa

Komentari

Čet, 14/06/2007 - 09:02 — Ivan Cerovac

Društvance se snalazi. A mi

Društvance se snalazi. A mi koji ne spadamo u društvance čekamo da koja mrvica padne s njihova stola.

Pon, 26/02/2007 - 01:36 — Augenblick

Postovani

Postovani Mithrandire...

hoces li ti odluciti sto zapravo hoces reci? Po naslovu, vidim da si imao namjeru pricati o najnovijem (po meni ozbiljnog razmatranja vrijadnom) prijedlogu HSLS-a...pa pricaj onda! Reci sto smatras da ne valja u prijedlogu i zasto ne valja, takodjer slobodno reci i sto ti se svidja, ali pobogu reci nesto o tom prijedlogu. Ovaj tvoj tekst zapravo mi najvise nalikuje na nekakvu zalopojku promasenosti. Ajmo neargumentirano pljuvat, pa ce nas ljudi slusati. Ljudi vole slusati kad se pljuje po necemu - to budi onaj sadisticki plamicak u njima. Nazalost upravo takva je i vecina nase politicke scene.

Negodujes jer ovaj prijedlog dolazi od stranke koja je dala neke od duznosnika u ovom mandatu? A nego sto bi trebala dati stranka koja sudjeluje u vlasti nego kvalitetne kadrove - PREMIJERA, MINISTRE i TAJNIKE ministarstava. Vjerovao ti ili ne, ali tako je i u svakoj normalnoj drzavi. Ono sto HSLS predlaze je da na tome i ostane - na premijeru, ministrima i tajnicima, a da se POVUKU MINISTRI IZ NADZORNIH ODBORA i da se DEPOLITIZIRAJU UPRAVE JAVNIH PODUZECA.

Nemojmo zaboraviti da se radi o jedinoj stranci u modernoj Hrvatskoj povijesti koja je svojevoljno presla iz vlade u oporbu, i zbog toga riskirala raskol, zbog neslaganja s vladajucim strukturama. Barem se sjetite toga kad se slijedeci puta pozivate na ne znam kakvo licemjerje i oportunost Osobno ne znam ni za jednog HSLSovca koji je stekao milijune varajuci ovu drzavu ili bilo kojeg njenog stanovnika. Budisa danas sadi paprike, a ne ljeskari na Karibima.

Vidim da to shvaca i autor ovog teksta, pa je samo prvu cetvrtinu uspio posvetiti HSLS-u. Ostatak teksta potrosio je na psiholosku analizu hrvatskog birackog tijela, muljanje drzave, HDZ, Ivu Sanadera i oplakivanje hrvatskog standarda. E, pa vjerovali ili ne, takvom standardu upravo najvise doprinosi nihilisticko pljuvanje na svaki konstruktivan prijedlog.

Eto, prihvacam da se nekom ne svida ovaj ili onaj prijedlog, ali ovakvi neargumentirani epovski izljevi nezadovoljstva, smatram da ne prilice ni jednom mediju ili autoru koji pokusava zadrzati imalo vjerodostojnosti.

Pon, 26/02/2007 - 20:44 — silverci

Nemojmo zaboraviti da se

Nemojmo zaboraviti da se radi o jedinoj stranci u modernoj Hrvatskoj povijesti koja je svojevoljno presla iz vlade u oporbu, i zbog toga riskirala raskol, zbog neslaganja s vladajucim strukturama.
Nije istina. Prva stranka koja je izišla iz Vlade je IDS. I još nešto, IDS je to učinio puno elegantnije i manje pozerski od HSLS-a. A dokaz tome je da se oni danas ne hvale kako su imali snage za taj potez, a to znači da su tada bili iskreni. Za razliku od HSLS-a koji se opet šminka tim potezom.

Pon, 26/02/2007 - 22:03 — ap

IDS je poluizišao pri

IDS je poluizišao pri otvorenom požaru Istarska banka, ucjenio Vladu za hitne uplate pa i za obeštećenje IDS-ovog partnera Kutle i podmirenje nekih minusa IDS-a, nije izišao u oporbu nego je Jakovčić prestao htjeti biti ministar nastavljajući dalje ucjenjivati (to dokazuje da nije oporba) uredom u sjedištu EU, nekim drugim projektima i slično, a sve paralelno s otvorenim slučajem raznih opsobnih nezakonitosti oko "svoga sela", gdje je Vlada blokirala provedbu zakonitosti od strane svog ministarstva (Božo Kovačević LS) i nastavila blokirati to do kraja.
Dakle, nije IDS izišao stvarno iz Vlade, nego je sustavno ucjenjivao Vladu i podosta baš izlaskom HSLS-a iz Vlade, jer su glasovi IDS-a bili odlučujući. Ta ucjena je zasad najskuplja ucjena, skuplja od HDZ-ovog plaćanja 2 Tomčićeva vjećnika u Zagrebu, što je logično obzirom da se je time pokrivao najkrupniji slučaj, vladanje protivno rezultatima izbora, što je vjerojatno bilo odlučujuće za neočekivano brzi povaratak HDZ-a na vlast.

Demokratske stranke su napravile tada najveći korak nepoštivanja rezultata izbora, već čak od nepoštivanja izbora i formiranja vlasti 1990.g. u Zagrebu, a javnost se trenira u ignoriranju tako krupnih činjenica i ne znam zašto čudi Sanaderu sada i općenitom trgovanju rezultatima izbora na svim razinama i u svim situacijama. Najzanimljivija je Vesna Pusić, koja je predlagala sve i svašta a normalno joj je bilo da njezina stranka sa manje od 3 % vlada sa cca 30 % toga (investicije, INA i drugo), da se Budiša sa 20 % glasova nema šta javljati za rječ i slično, jer se u tome slažemo (tko to mi).

To dobro objašnjava da su izbori prošli i da već teče još beskrupuloznije ucjenjivanje, koje će se naknadno aranžirati u nešto drugo, naravno ako se Račan ne odluči na neki dogovor sa Sanaderom ili čak Budišom - tada bi nastupila panika za kokošare. Mene osobno ne bi iznenadilo da se Račan odluči na tako nešto, obzirom da je jedan od rijetkih koji je dao do znanja da mu je toga dosta.

Pon, 26/02/2007 - 22:31 — silverci

Jakovčić prestao htjeti

Jakovčić prestao htjeti biti ministar
Dakle, nije IDS izišao stvarno iz Vlade
Ako je netko prestao biti ministar i izišao iz Vlade, onda je izišao iz Vlade. Ili ti imaš neku logiku koju ja ne razumijem?

Pon, 26/02/2007 - 23:14 — ap

Silverci, nije stvar u tvom

Silverci, nije stvar u tvom i mom razumijevanju nego u impresivnoj teško opisivoj stvari, pri čemu uzeti u obzir da smo počeli o vlasti i oporbi a ne formi.

God. 2000. se ušlo s rezultatima izbora koalicija SDP-HSLS više od 60 %, koalicija HSS, HNS i IDS nekih 9 %. Na temelju rezultata i drugog se formira parlamentarna većina i Vlada tako da ova manja koalicija dobiva bitno više od rezultata.

Dolazi do razilaženja u glavnoj koaliciji SDP-HSLS, u vrijeme kojih izbija slučaj Istarske banke i još neki, što Jakovčić, znajući da ako HSLS prelazi u oporbu, ne samo da ne izlazi iz vlasti nego veom uspješno ucjenjuje vlast, iako objašnjava baš doslovno tako da nisu oporba nego da je htio biti ministar a sad je prestao to hjeti i da se hoće baviti više istim ali slobodnije i slično, što je tako nešto i nastavio do kraja mandata vlasti. Oni su službeno, a stvarno još više, u vlasti.

Kad HSLS prelazi u oporbu, pri čemu se raspada u dva djela od kojih jedan odlučujuće omogućuje saborsku većinu, tada Jakovčić i IDS ne samo da su u vlasti nego su uz Vesnu Pusić najagilniji protiv izbora i za održanje takve vlasti, vrištali su dok je Račan govorio da razmatra situaciju. Potom su isti do kraja tako sudjelovali u vlasti da je to zasad hrvatski maksimum vlasti po bilo kojoj mjeri, toliko da je neeksplozivni Račan vidljivo odahnuo kad se je, i dok je još bilo šanse da sastavi Vladu nakon izbora 2003.g., toga partnerstva oslobodio pa od tada do danas stalno ponavlja da više neće tako.

Ne samo da su IDS i Jakovčić ostali u vlasti nego su je i turbo koristili, nastavili slično sa Sanaderom a šta je najgore primjerom, oni i HNS, su dali snažnog podstreka za bitno šire presinge u tom smislu. IDS i Jakovčić su sada već takav evropski brand, kojeg malo tko može zaobići.

Pon, 26/02/2007 - 10:07 — kruno vidic

Poštovana/i, nisam želio

Poštovana/i,

nisam želio cijeli svoj napis posvetiti neprincipijenosti HSLSa, nego sam kroz posljednji primjer pokušaja dodvoravanja biračima, pokazati kako funkcioniraju neke stranke u Republici Hrvatskoj.

Osnovna mi je postavka da nisu sve stranke iste i da neke dosljedno provode svoju politiku, što ih, često, košta nerazumjevanja birača. Ali to, definitivno, nije slučaj s HSLSom.

To je jedina stranka u novijoj hrvatskoj povijesti koja je, istovremeno, željele biti vlast i oporba. I to joj je jedna od rijetkih konstanti.

Principjelni Dražen Budiša, koji sada, na sreću građana Hrvatske, sadi papriku, je napustio 6orku, ne teoliko zbog protivljenja izručenja generala u Haag, koliko zbog toga što nije uspio Slobodnu Dalmaciju staviti pod svoje krilo i osigurati si medijsku pozornicu s koje može uvijek nastupati. No, to je malo poznata činjenica.

Poznatija je da je HSLS, pod vodstvom Dražena Budiše, glasao za Ustavni zakon o suradnji s ICTYem, a onda se protivio njegovoj provedbi. Zakoni su, znači, da ih izglasamo i onda ih se ne pridržavamo. Principijelno, zar ne?!

A što se tiče posljednje HSLSove inicijative, ona se svodi na to da je sada oportuno iznjeti nešto što bi birači htjeli čuti. Osobno sam protivnik sudjelovanja ministara u Nadzornim odborima držćavnih i javnih tvrtki. Ali to se regulira na početku mandata, kada s nekim ulaziš u koaliciju, a ne na kraju mandata. Da bi se distancirao od sadašnje Vlade koju podržavaš. I čijeg ministra podržiš kada ga u Saboru optužuju zbog lošeg rada u NO Brodosplita!

I još jedna sitna o principijelnosti HSLSa i depolitizaciji uprave javnih poduzeća. Zanima me koliko su u Bjelovaru depolitizirane gradske tvrtke?! I koliko će se još mjesta, recimo diplomatskih predstavnika, u vlasti HSLS odreći kako bi se sveo na razinu svoja VELIKA dva, pardon VELIKA tri zastupnika u Hrvatskom saboru?! Jer stranci je financijski isplativije imati ljude u upravama državnih i javnih tvrtki, a ne sudjelovati izravno u izvršnoj vlasti.

I na koncu, uopće mi nije do vjerodostojnosti jer je riječ o razmišljanjima koja želim podjeliti s drugima. Mogu im/vam se svidjeti i ne moraju. No, i dalje mi Ustav RH jamči da ih iznesem.

Pon, 26/02/2007 - 12:57 — ap

Dodatno si proširio

Dodatno si proširio raspravu o principjelnosti i osnovama politike, što pozdravljam.
Bilo bi dobro malo nastaviti slobodnu raspravu oko nekih osnovnih pitanja hrvatske politike, za koja većina pretpostavlja da postoje a izgleda da zapravo nema pouzdanih minimuma. Ovo što slijedi nemoj shvatiti osobno, nego kao usmjeravanje na raspravu o osonovnim temama gdje sve hrvatske stranke i dobar dio navodno politički mislećih građana stoje veoma loše.

To su pitanja osnovnih pravila demokracije, uloge države u burnijim i mirnijim okolnostima, politike prema susjedima a posebno BiH, odnosa prema ratnim pitanjima, odnosa prema velikim "tranzicijskim pitanjima", razvojnim pitanjima, osnovnim pitanjima vanjske politike i drugim.
Vjerojatno ćeš se složiti da su minimumi ključni i jedino važni, pogotovu kad sustavna proizvodnja zbrke očigledno namjerno onemogućava minimume.

Za operativni dio bavljenja time je, iako stvarno nije bitan pa možda nije ni bio bitan, pogodan koristiti baš Budišu, jer bi najživlje reakcije bile kad bi on i malo dotakao neka od tih osnovnih pitanja. Vjerojatno su tu dosljednost, dodvoravanje biračima, borba za medije pa i odnos prema Haagu od drugorazrednog značenja, ali treba ukazati da ni tu stvari ne stoje kako gotovu svi pretpostavljaju, baš zato što pretpostavljaju bez minimuma dokaza. Npr. logično je i opravdano da je Budiša, ili bilo tko u njegovoj situaciji, oštro pokušao doći do nekog medija obzirom da je njegovo maksimalno davljenje u toj situaciji nadilazilo hajku iza 1971.g. jer su u tome ujedinjeno sudjelovale sve snage, pa se to na neki način nastavlja i danas, čak i tvojim usputnim navodima garniranih paprikom. Za razumijevanje, ja nisam ni minimalno Budišin fan ali se radi o najbitnijem načelima, bez kojih se nikome ne može jamčiti ni goli život a gdje bi još pravo na politiku, a Budiša je osjetljiv slučaj obzirom da je to njemu demonstrirano više puta, da su njemu bliske političke osobe doslovno likvidirane a da se nitko od brojnih napadača nije zapitao za neizbježna pitanja golog života i donjih političkih i društvenih pravila, naravno i za napadače i usputne komentatore same.

Pon, 26/02/2007 - 13:27 — kruno vidic

Mišljenja sam da o

Mišljenja sam da o demokratskim pricipima djelovanja ne možemo raspravljati. Tu je osnovni princip, prema meni na liberalnim zasadama, vladavina većine s osjećajem za potrebe manjine/a, bilo koje vrste, na kojem se temelji funkcioniranje demokratskog sustava zapadnog tipa demokracija. Osim toga, osnovno mjerilo kojim se vodim je država njenih građana, a ne nacija. Uz to, tu su Ustavne odrednice koje se ne mogu i ne smiju zanemariti. I to bi bilo to, od osnovnih postulata demokracije.

Ostalo su politike ili odrednice političkoga jeldovanja. Oko kojih se možemo složiti ili ne složiti. Na što svatko ima pravo. I tu se pokazuje dosljednost ili nedosljednost političkoga djelovanja. Potpuno praćenje i pravocrtno kretanje u skladu sa zadatim okvirima, lako može voditi u isključivost, tako da je korigiranje pravca, stvar zdravog razuma. Ali je, čini mi se, potpuno nedosljedno zaokrenuti osnovne političke vrijednosti za 180 stupnjeva i tvrditi da konstantno ideš u istom smjeru.

Što se, konkretno, Dražena Budiše tiče, cijenio sam ga, prije svega zbog njegova djelovanja tijekom 1970.tih godina prošloga stoljeća. Njegov doprinos modernoj, hrvatskoj politici nikako nije na trago onoga što je učinio tijekom Hrvatskog proljeća. Osim toga, ne možeš se u nekim stvarima ponašati kako tvrdi principijalac, a u drugim se prilikama ponašati kao najgori oportunist. Padaš na ispitu dosljednosti. A i oni koji bezkompromisno slijede vlastite principe odlaze u iskjučivost. Što nikako nije dobro.

Što se, pak, tiče, kako si napisao, "ključnih minimuma" oko kojih bi se trebali složiti ili ispod kojih ne bi trebali ići, bit pluralizma je da možemo različito gledati na iste stvari ili imati različite stvaove o istim stvarima. To su temelji kreiranja politike određene političke opcije. Koja se zauzima za ovakav ili onakav pristup ili odnos prema nečemu. Budući da nisam bio dovoljno star da se priključim odlučivanju, u moje su ime odlučili da u Hrvatskoj više ne stoluje jednoumlje, nego da živimo u pluralizmu mišljenja i stavova. I to svim srcem pozdravljam.

Mogu se složiti da nikako ne bi bilo loše da se pametne hrvatske glave slože i osmisle razvojne ciljeve prema kojima ova zemlaj treba stremiti. Sve drugo je izlišno. Jer, na primjer, oko Bosne i Hercegovine i uloge republike Hrvatske u tamošnjim ratnim zbivanjima teško ćemo se ložiti. Ali se možemo složiti da je obaveza Republike Hrvatske brinuti o Hrvatima izvan domovine, što, u krajnjem, stoji i u Ustavu, pa i u Bosni i Herecegovini. I to način da se postanu društvena i politička sastavnica susjedne nam i prijateljske države.

Pon, 26/02/2007 - 14:49 — ap

Pod minimumima se moraju

Pod minimumima se moraju podrazumjevati stvarni i pravni minimumi.

Samo za ilustraciju rasprave.
Ad osnovnih pravila demokracije se pod početkom demokracije u Hrvatskoj misli da je Račan omogućio izbore, da je HDZ dobila izbore i formirala vlast, da je HDZ supendirao demokraciju, da su Račan, HNS i razni 2000.g. ponovno uveli demokraciju, da je Budiša to remetio i da sada opet moramo osvježiti demokraciju pomoću SDP-a; HNS-a i drugih. To skoro sve ne odgovara osnovnim pravilima niti istini. Račan nije omogućio izbore, HDZ je dobila izbore ali u velikom djelu nije formirala vlast a u Zagrebu je odmah u startu nelegitimno srušena demokratski izbrana i konstituirana vlast. Pod pojmom HDZ-a, koja je potom podosta supendirala demokraciju, je više toga, pa i znatna aktivnost oporbe. Za ponovno obnavljanje demokracije je ključni bio Budiša, a Račan i svi ostali su zatim pogazili osnovna pravila demokracije jer nisu provodili neke od osnovnih pravila te jer su izlaskom Budiše i HSLS-a neovlašteno provodili vlast bez izbornog legitimiteta, što je omogućilo novom HDZ-u da ih ne mora uvažavati kao minimalno zadovoljavajuće relevantne demokratske sudionike, što je spojeno s ostalim djelovima demokracije i ukupno daje da nema minimuma osnovnih pravila demokracije. Tu pluralizam ne igra igru.

U daljnjim pitanjim je sličan problem i tvoja rasprava zasad samo osnažuje problem jer koristi pola neispravnih pretpostavki i jer izbjegava problem.
To uz ostalo čini da su nedostaci Đurđice Adlešić, koji evidentno postoje i tko je idealan, zasad izvan kriterija smisla u takvom kontekstu.

Uto, 27/02/2007 - 00:49 — sm

Za ponovno obnavljanje

Za ponovno obnavljanje demokracije je ključni bio Budiša, a Račan i svi ostali su zatim pogazili osnovna pravila demokracije jer nisu provodili neke od osnovnih pravila te jer su izlaskom Budiše i HSLS-a neovlašteno provodili vlast bez izbornog legitimiteta,...

Ovo traži dodatno pojašnjenje.

Koliko se sjećam, Budišin HSLS jest najstarija stranka, ali zasluge reda obnavljanja demokracije ipak traže više.

Ni onda, a ni sad ne kužim u čemu je štos da se Budišinim izlaskom iz Vlade traže novi izbori. Ruku je bilo dosta, a nije mi poznat slučaj da bi se na nove izbore išlo s osnova izlaska iz vlade konkretnog imena.

Bio bih zahvalan na dodatnom pojašnjenju.

Uto, 27/02/2007 - 02:35 — ap

Zašto je Budiša bio

Zašto je Budiša bio ključni za smjenu HDZ-a i obnavljanje demokracije krajem 1999.g?

U razdoblju HDZ-a od 1992.g., a pogotovu kasnije, 1995.-1999.g., to nešto što se tada zvalo HDZ ili vlast težište davljenja drukčijeg, oporbe, imalo je najprije na Paraginu i Paradžikovu HSP-u, što je trajalo kratko i efikasno, a zatim na HSLS-u, obzirom da je sa stabilnih 25 % glasova i općenito bio potencijalna prijetnja za prevrat. Tuđmanovo odbijanje potpisivanja zagrebačkog gradonačelnika iz redova HSLS-a je simbol toga. Ne treba zanemariti da je postojao SDP i da je bio predmet poruga itd., ali je težište stalno bilo na fizičkom rastakanju HSLS-a pa je SDP-u kao manje opasnom bilo dozvoljeno blago se povećavati na račun HSLS-a, pri čemu su sa HDZ-om dobro surađivali Tomac i drugi. U pitanjima liderstva u HSLS-u je Budiša ipak osiguravao nešto stabilniju poziciju stranke od Gotovca i drugih, pa je Budiša nosio teret prvog čelnika oporbe, bez obzira šta tko misli.

Sama promjena 1999.g. može izgledati nema problema ali, što se i sada vidi s bitno pristojnijim HDZ-om, objektivno je stajala drukčije. Tada je Račan sa SDP-om imao manju težinu i vjerodostojnost za prevrat nego sada, operirao je Tomac sve u šesnaest i slično a ostale koalicijske stranke su bile i ostale više teret nego snaga za promjene, pa su i dobile zajedno cca 10 % od glasova koalicije SDP-HSLS.
Odlučujući je bio Budiša, kad je dogovorio koaliciju za promjenu s predstavnikom stranke koja je njega i brojne zatvarala i solidno maltretirala za verbalne delikte. Takvih primjera u biti nema, pa se radi o iznimnijem, pri čemu je naravno Račan bitan, jer s nekom drugom osobom do toga ne bi došlo. Da to nije tako sigurno vidi se kad će se SDP teško dogovoriti sa navodnom bliskim tandemom Čačić i Pusić. Račan tada nije imao izbora dok je za Budišu skoro pa obrnuto, što potvrđuje ono što je slijedilo. On i HSLS su tada mogli mirno kreirati situaciju kao u Njemačkoj, oni biti dugo treća odlučujuća stranka, što bi vjerojatno bilo bolje i na što je vršen pritisak iz takvih evropskih krugova. Time bi sigurno stabilizirali stranku i politički život. Na koncu je Budiša napola tako i predstavljao stvar i više je partner SDP upao u zamku "na krilima revolucije". A šta ako dugo nećemo moći stabilizirati stvar, kao što ima i urednih zemalja, npr. Danska.

Račan i ostali su evidentno odmah pogazili osnovna pravila demokracije, neka i prije nego je nova vlast konstituirana, pri čemu je u državi vladao kaos.
HNS je fizički stavio svoga čovjeka za direktora INE, Čačić se samoproglasio za ministra investicija.
Na skupu gdje su Nino Pavić i Edo Murtić djelili priznanja za uvođenje demokracije u Hrvatskoj, sudjelovalo je i priznanja primilo puno osoba, čak i jedan dr. filozofije na temu civilno društvo Antun Vujić. To je u biti bio miting taštine antidemokratskih snaga i profitera, za koje je Vladimir Šeks stvarni autoritet i profesor demokracije, bez imalo ironije. Bilo je toga puno zanimljivog već u startu.

Kad su Budiša i HSLS izišli iz koalicije sa SDP-om i vlasti, u Hrvatskoj je bilo primjereno organizirati izbore ili su te stranke trebale naći kompromis, odstranjujući ostale, obzirom da je toj njihovoj koaliciji sa više od 60 % glasova birača dana vlast a prirepci su bili zasebna koalicija kojoj su birači dali manje nego ikad, tj. rekli im da ih ne žele u vlasti.
Račan je jedini o tome razmišljao, bar službeno, a svi ostali i tzv. javnost su urlali pod šifrom Budiša.
Ruku je skupljeno taman, ali bitno protivno rezultatima izbora, kako ih uvijek može biti dosta.

U praktičnom je od tada svaki glas odlučujući, što je na razini države bitno štetnije nego dva kupljena zastupnika HSS-a u Zagrebu prije.
HNS je sa dva zastupnika, koji se zovu Čačić i Vesna Pusić, držao Račana i druge za jajca a kasu i drugo pod režimom automatsko potpisivanje. Od tada do danas su dobili krila i bitno proširili poslovanje na račun takvog partnerstva, pa s pravom ucjenjuju SDP i Račana.
IDS je imao još jednog zastupnika više i držao je sve za jajca.
HSS i Tomčić je držao cijelu državu za jajca, pa su od pretjerivanja opali.

Ako to navedeno nije bitno u pravilma i praksi, o čemu u Hrvatskoj uopće treba raspravljati.
Ako vlast neće odgovarati izborima i biti će po pravilu dovoljno ruku većine, ne trebaju nam nikakvi izbori ni rasprave jer će uvijek biti i više nego natpolovično ruku. U stvari ne trebamo nikakva pravila jer je to u biti siledžijska praksa, pa je dovoljni broj ruku samo formalna mimikrija.

U uvjetima kad takva logika previše prevlada, a sada ima takvih pokazatelja da prevladava, tada zajednice po pravilu "ne vjeruj lažnim prorocima" obično teže nekim neočekivanim potezima uspostaviti minimum reda. Zato se ne treba iznenaditi da će i sada tako nečeg biti. Za Sanaderom i Šeksom će možda više moliti birači nego oni sami za sebe, već u kampanji ili odmah nakon izbora.

Bilo kako bilo, izbori su u biti završeni jer je mogućnost izbora praktički eliminirana, obzirom da je ono što slijedi nakon formalnih izbora nešto na što nemamo mogućnosti izbora a natezanje je.

Sri, 28/02/2007 - 15:47 — sm

Premda se ne mogu u

Premda se ne mogu u potpunosti složiti s argumentacijom, Budiša i njegov HSLS su doista imali veliku težinu pred izbore 3.siječnja. On jest Račanu dao dodatno potrebni "nacionalni identitet" i time pridonio izbornoj pobjedi. Za ostatak stranaka se skoro u potpunosti slažem, to je bila njihova cijena koju je valjalo platiti.

Ne možemo međutim zaboraviti da je i Budiša vrlo agilno sudjelovao u podjeli kolača izborne pobjede, ni malo ne zaostajući s apetitom. Predsjednička je kandidatura trebala okruniti pobjedu, a što je ispalo znamo. Ušavši samouvjereno u predsjedničku utrku, izgubio je ostale pozicije. I to je demokracija.

Ne mogu se oteti dojmu kako je tada nastupilo njegovo lutanje u političkom vremenu i prostoru pri čemu je neprestano tražio prilike da i on presudno nečemu pridonese, iako se je prethodno sam stavio u bitno manje važnu i utjecajnu poziciju.

Jedna od takvih prilika je bila i suradnja s haaškim tribunalom. Vjerujem da i zbog vlastitog položaja u nekadašnjoj vladi nacionalnog jedinstva, Budiša ne nalazi pravu mjeru suradnje sa sudom i neprestano baca klipove pod noge Račanu koji pokušava balansirati. Ne treba također zaboraviti da Račan nije nikoga izručio na tacni, nego je dapaće vodio borbu pravnim i političkim sredstvima. To je ključno pitanje razlaza s Budišom. Smatram da je to i najveća Budišina pogreška, a također i najlošiji mogući razlog za izlazak iz koalicije. Kasnija praksa HDZ-a na planu suradnje sa sudom ga dodatno demantira.

On jest izašao iz vlasti, ali je značajan dio njegove stranke (čelni ljudi) ostao i na taj način davao legitimitet vladi. Slažem se da je to bila krupna promjena, ali ipak nedovoljna da bi se moralo na nove izbore. Visoki demokratski standard bi to svakako tražio, ali je pitanje da li bi novi izbori bili ono što je Hrvatskoj tada trebalo.

Sada je situacija bitno drugačija, a i SDP je izvukao pouke. Siguran sam da će se prije ovih izbora znati s kojim programima i mjerama se izlazi. Ukoliko bi u potencijalnoj koaliciji došlo do razlaza oko realizacije istog, novi izbori će biti realnost. Ne toliko zbog Budišinog iskustva, nego zbog negativnih iskustava s nezajažljivošču ostalih partnera. SDP, s Račanom ili bez, sigurno si neće dopustiti divljanje partnera. Dakle, onaj visoki demokratski standard koji nije primijenjen pri Budišinom izlasku iz vlade, bit će primijenjen u slučaju novih neumjerenih apetita partnera.

U Hrvatskoj je sada bitno drugaćija politička i svaka druga situacija, pa se stare dječje koalicijske bolesti sigurno neće, ili barem neće morati, ponoviti.

Sri, 28/02/2007 - 16:56 — ap

Mogu se načelno složiti

Mogu se načelno složiti (ili djelom ne složiti) s većinom ocjena o Budišinom političkom ponašanju, ali to nije bitno i ja se u biti ne bavim time. Naše rasprave odražavaju bitno veću praksu koja podosta funkcionira tako da je istovremeno sve u igri i istovremeno se isključuju najelementarnije relacije, one koje ne možeš isključiti. To enomogućava puno toga, ne samo u politici nego i u široj praksi ili čini i ono moguće jako otežanim.

U prijevodu na ovu našu raspravu Budiša (zapravo HSLS) i bilo tko drugi tko dospije u takve situacije ne samo da je stekao pravo i mogućnost nekih takvih ponašanja, nego je takvo nešto naprosto neminovno (usput, u vezi Haaga nije čisto ni danas). To osnovno objektivno uvijek nešto proizvodi i za dalje a i samo vrijedi dalje. U tom smislu inercija politike i kod nas djeluje u smjeru dvije veće stranke i 1 ili 2 manje odlučujuće, pa je HSLS bio i više nego odlučujuća stranka za promjenu 2000.g. i političku osnovu dalje. Kad su se Račan i SDP odlučili na nastavak vlasti bez biračke podrške (koju usput rečeno vjerojatno ne bi dobili, što su izbori potom pokazali i kad su imali adute završene auto-ceste), oni su se odlučili i na nešto što će određivati politički život dulje. To je u svakom slučaju bila odluka ispod razine popkulturnog biznisa. Da toga više neće biti ne može tvrditi nitko obzirom da to jest već od tog momenta i nije bitno podložno ničijoj volji. U tom smislu su stranke SDP, HNS, HSS i IDS koalicijski manje sposobne stranke a ne više, a ove iza SDP-a sve više kokošarski partneri. Uzevši u obzir da su takve i ostale političke (HDZ, HSP, penzioneri) i sve matične društvene prakse, imamo relativniju ukupnu praksu, pa i do osnovnih shema.

Nije za potcjeniti napor SDP-a sada, ali mu je pozicija oko toga jako nezavidna. SDP je stranci HNS sa dva zastupnika dao veliku prednost u odnosu na 10x većeg i ključnog koalicijskog partnera, bez birača koji su jedini za to ovlašteni. Ta stranka je sa dva zastupnika napravila "čuda" i sada, sa 10x više zastupnika, logično traži 10x više. Ako se uzme u obzir da taj partner jako dobro koristi glad za promjenama i napretkom i da je u bitno boljoj poziciji se tako ponašati (to je 1 do 2 osobe), SDP-u je bolje ništa ne obećavati. SDP je tu bitno slabiji od nas pojedinaca i ta činjenica simbolizira moć i nemoć politike.

Ovo je možda malo nategnuto ali je bit u tome da su to neke inertne osnovne stvari u Hrvatskoj, koja je neke vrste političkog sela u kojem se takvi djelovi seoskih poslova izbjegavaju i glume se EU i Amerika. Vjerojatno sam pretjerao i u usporedbi sa selom, ali samo u obrnutom smislu jer se u hrvatskim selima realnije i detaljnije kontroliraju zajednički poslovi.

Sri, 28/02/2007 - 18:30 — sm

Nekoliko stvari. Prošli

Nekoliko stvari. Prošli izbori nisu pokazali da SDP ne bi dobio biračku potporu. Na njima je sam dobio 22% ili oko 3% više nego je potpore imao na onima prije.

Iz toga izvlačim argumentirani zaključak da su birači kaznili one za koje su smatrali da su krivi za egzibicije iz prošlog mandata, a to usprkos trudu različitih bivših koalicijskih partnera i medija, ipak nije SDP. Ukoliko te birači kazne, obično dobiješ manje, nikako više glasova.

S percepcijom HNS-a iz onog doba se slažem, ali su i tu moguće korekcije u ponašanju jer mi se čini da im je SDP neke stvari dao do znanja (Čačić se "izgubio, Pusićka ublažila retoriku - sad govori nešto i o broju mandata, a agresija istih se vidno smanjila).

I s ocjenom politike prema Haagu se slažem, ona ni sada nije kako treba ili je bolje reći da ona ne postoji. Račan se je barem borio pravnim sredstvima, uz zdušno odmaganje domaće političke scene, ali ovo što (ne) radi Sanader je prava katastrofa. Ne koristi ni ono što može. Očekujem da o Haagu progovori negdje pred izbore i povede retorički rat, samo za domaću uporabu).

Politička se scena, ma koliko se neki trudili u suprotnom pravcu, bipolarizira i birači će opet birati između dva bloka. Ne ohrabruje me činjenica da su sinoć Adlešićka i Friščić otvoreno rekli da će nakon izbora razgovarati s obje strane i "vidjeti koja će podržati njihove programe". To je jasno opredjeljenje za trgovinu i bojim se da će jako loše proći na izborima, a orjentacija na regionalce u njihovom slučaju ne može donijeti korist, no to je već druga tema.

Sri, 28/02/2007 - 20:39 — ap

Dao si mi priliku ispraviti

Dao si mi priliku ispraviti izražajne nedostatake o mimoilaženjima biračke volje i izvršitelja.

Rezultati izbora su krajem 1999.g. čvrsto odredili stvari u smjeru općih promjena, koalicija SDP-HSLS za provedbu, HDZ opstaje za oporbu, ostale stranke stoj, što je ujedno čvrst osnovni okvir za stranke.

Krajem 2003.g. je tadašnja vlast izgubila povjerenje, HDZ je propušten a da ga nije stekao a na prazninu od raspada HSLS-a je utrčao HNS. Usput je sankcionirano Tomčićevo trgovanje. Koncepcija osnovnih stanaka je održana i prethodno je ocjenjeno neuspjelim. Ukupni rezultat je da su svi izgubili, pa i osnove politike u odnosu na 4 godine prije. Nestabilnost je i na lokalnim razinama, pa birači moraju sve oprobati a stranke i javnost se hvale pobjedama.

Birači će naravno opet birati između dva bloka, jer su sami birači i dalje selektori takve koncepcije, ali su im mogućnosti manevra još manje, imajući u vidu da se izborna volja ne poštiva i sve teže je očekivati provedbu, pa to gotovo i nisu izbori. Sada je klasična smjena bloka još manje neki izbor, jer je to već obavljeno i jer osnovne stranke objektivno nisu u stanju jamčiti provedbe volje.
Na nižoj razini je to još više tako. Npr. u Zagrebu su birači isprobali sve, pa su dali veliku ulogu HNS-u i oduzeli, pa je sada sve Bandićev SDP, u Varaždinu HNS i HSLS itd., sve navodno po formuli jer su birači prepoznali pravu stvar (po nekima malo ludi), iako je svima jasno da se radi o stalnoj eliminaciji onih koji su slabo odigrali prije.

Teško je izbjeći zaključke o normalnom slijedu stvari. Svi sudionici su sve iskusniji i svjesniji komplikacija i propuštenog, što različitost interesa čini sve većom a mogućnosti usklađivanja sve težim.
Rezultati izbora su sve manje značajni. Birači nemaju izbora nego dati glasove po blokovskoj logici i nešto eksperimentirati po logici trenutnih stanja, što u slijedu malo šta znači, čak i su slučaju iznimnih oscilacija, npr. HNS. Sa 3 % glasova i 2 zastupnika su imali neuporedivo veću vlast nego sa hrpom zastupnika. Da im se sada omogući sve kako projiciraju, nakon toga bi vjerojatno otklizali kao u Zagrebu. Normalni razvoj događaja bi trebao biti da se nakon izbora bavimo interesnim natezanjima. Enormna ulaganja u te rezultate su korisna za samo mali broj ljudi a za ostale su besmislena i gubitak.

Čet, 01/03/2007 - 15:12 — sm

Tu se možemo

Tu se možemo složiti.
Izborna se volja zbog sveopće trgovine ne poštuje. Sitni, ali spretni trgovci začas promijene izbornu volju građana.
To frustrira i građane, ali i sve one koji su nekome dali svoj glas.

Slažem se da osnovni meni obuhvaća samo dva jela (HDZ i SDP), a svi ostali su začini, slatki ili gorki, ovisno o ukusu. Tome nas je poučila naša praksa nakon izbora.

Za to sam da se prije izbora zna što je na meniju i da se glasa za glavna jela. A tih je kod nas, i za sada, ipak samo dva. Pa nek vegetarijanci biraju povrće, a drugi meso. Tu sigurno nema zabune.

Tako bi se izbjeglo da začini dobiju veći značaj nego što objektivo imaju. Koliko god glavnome jelu davali jači ili slabiji okus, začin je ipak, i uvijek samo začin. Za sada su birači na dobrom putu da poučeni dosadašnjim iskustvom, isto shvate onako kako treba.

Čet, 01/03/2007 - 16:26 — ap

Sve je to u redu samo nema

Sve je to u redu samo nema stabilnosti nema stabilnosti odnosa glavnih stranaka i partnera, nema stabilnosti trećih odlučujućih stranaka jer se ni sam HNS ne vidi niti priprema za tu ulogu, nema stabilnosti izbornih promjena pa onda s tim u vezi nije ni moguća stabilnost oko izborne volje i što je najgore kako da se stranke u takvom stanju stignu baviti sa glavninom stvari kojima bi se trebali baviti. U takvoj situaciji lako dominira sve jača konkurencija obećanja za još zahtjevnija pitanja rasta i razvoja, za koja će se ljestvica sve jače dizati. Dovoljno je pogledati sastav Čačićeva dream teama, koji se još nije razmahao. Šta ako ih još podrži Mesić? U Hrvatskoj ima još na desetke takvih koji su sami u stanju uvjeriti mase ljudi a gdje su još medijske oluje. S tim se ne bi mogle nositi velike njemačke stranke. U tom smislu su Račanova odlučno možda, slučaj Budiša i drugi malobrojni slučajevi rijetkin reperi za minimalnu komunikaciju sa enormnom praksom koju takve duge navike nereda proizvode.

Čet, 01/03/2007 - 21:34 — sm

Nažalost, i tigrovi od

Nažalost, i tigrovi od papira znaju izgledati kao pravi.

A uz odgovarajuću riku medija, mogu ponekog i uplašiti.

Dok ih se ne skuži.

Uto, 27/02/2007 - 09:22 — kruno vidic

Malo me zbunjuje tvoj expoze

Malo me zbunjuje tvoj expoze o značaju te liku i djelu Dražena Budiše u novijoj hrvatskoj povijsti, poglavito u stvarnom uvođenju demokracije u Republiku Hrvatsku. Ako ga dobro iščitavam, ispada je da Budiša temelj demokratskih odnosa u Hrvatskoj koji je bio dovoljno neupućen u politička djelovanja da je jednostavno izguraniz sustava. U biti, totalni gubitnik. I za to mu nije kriv Ivica Račan ili bilo tko drugi. Za to je sam kriv.

Promatrajući s odmakom, najveća Budišina zasluga je bila odupiranje neumrlom Franji Tuđmanu kada je, na silu, htio HSLS slomiti i sebi te HDZu ga podložiti. I iz tih vremena kreće Budišina propast. U vrijeme kada je SDP totalno marginaliziran, HNS gotovo da ne posotoji, a HSLS se penje na preko 25 posto biračke podrške, uz potporu velike većine slobodnomislećih građana RH, Budiša povlači krive poteze. Okružuje se ljudima koji su i sada, dobrim dijelom, na čelu ts stranka, koketira s nacionaliznom, raskoljava stranku i istjeruje Vladu Gotovca, o čije liku i djelu uopće nije potrebno pisati, i dovodi stranku u istuaciju da joj je jedini način da se dokopa vlasti je da uđe u koaliciju s SDPom.

Pišeš da je SDPu bilo dozvoljeno da raste, u vrijeme dok se rastura HSLS. To mi je prilično čudna postavka jer se rast SDPa mogao zaustaviti samo njegovom zabranom. Prolaskom "revolucionarnih" godina s početka 1990.tih i razočarenjem slobodnomislećih birača u Budišu i HSLS, SDPu i HNSu je neminovan rast. Osim toga, nije Dražen Budiša dogovorio koaliciju za promjene, kako ti to pišeš, nego je oportuno odvagnu, uz savjete iz svijeta, da je dolazak na vlast s SDPom puno bolja opcija za Hrvatsku, nego li da se pridruži HDZu.

I onda kreće konačni pad Dražena Budiše. Nejgov neuspjeh na predsjedničkim izborima. I to biva poražen od čovjeka koji mu politički i intelektualno ne može parirati, ali za razliku od Budiše zna ispičati vic i pokazati biračima da Republici Hrvatskoj nije potreban veliki vođe. Kojega smo, samo nekoliko mjeseci prije toga, sahranili.

Nakon poraza, Budiša se mijenja skroz na skorz. I čini mi se da iz njega progovara razočarenje. Ne toliko u odnosu političkim partnerima ili protivnicima, znači političkom scenom, nego biračkim tijelom. I to je najgore što ti se u demokratskom političkom sustavu može dogoditi. Birači su takvi kakvi su. I uvijek izaberu vlast koju zaslužuju.

Uto, 27/02/2007 - 13:17 — ap

Ovo je dragocjen osvrt jer

Ovo je dragocjen osvrt jer je na neki način jedan od većih hrvatskih lonaca (ima i drugih lonaca).

Birači izaberu vlast koju zaslužuju, a pri tome je ugrađeno da nema veze ni to što izaberu jer se izigravanje toga da objasniti Budišom, pri čemu su 90 % političkih mislećih ljudi stručnjaci za Budišu, s osnovom mišljenja i postupanja da sve prekriva Budiša i ništa drugo s ničim nema veze. Kad Budiše nema onda je neki novi Budiša, pa i birači su tako nešto i tako unedogled u krugovima.

Korektnog uvida u takav lonac treba reći da ima i raznog drugog šta treba, pa i moderniteta. U izravnom smislu tu su naglašena osobnost (ja, mene, me), upućenost, sposobnost i nesposobnost, koketiranje s nacionaliznom, razočaranja, oportunizam, politička scena, biračko tijelo, vic i drugi.
Naravno da su to mali prilozi i začini na bazu koja ima kontinuitet, koja je ćuftšpajz raznog iz raznih vremena.

Sutrašnji ručak u tom loncu. Nema veze šta, tko i kako samo je bitno da zamjenimo jelovnik, sada malo SDP-a, malo HNS-a i drugog. Račan ako ozdravi i Antunovićka, ako se ne snalaze to je njihov problem, rekao sam, rekli smo, vidiš, malo mi je čudno, ne kompliciraj, sada smo u 21. stoljeću. Neminovne su doze različitog seksa, pa i grupnog, i prije je bilo kako ne bi sada, sve za publiku. Koji ekskluzivitet, koja scena, koje shvaćanje publike, koja obnova moderniteta.

Ne raspravljamo o Budiši, on je bio bitno pomoćno sredstvo za elementarne opće i hrvatske minimume.
Oko tih minimuma i u odnosu na njih se igraju najmanje 95 % promašene i izgubljene igre, već puno puta odigrane, koje gomilaju nerecklirano smeće. Takva impresivnost se održava unutar sebe ne obazirući se što to ne impresionira većinu hrvatskih građana. To je masovniji instant dio scene koji zna da i u Hrvatskoj kontinuirano egzistira kvalitetniji dio scene, u odnosu na koji se ne može uspješno nositi niti kao revijalno-zabavni program, pa se logično osjeća ugroženim u svojoj masovnosti i instant samodopadljivosti, pa je agresivan. Taj dio scene također dobro zna da je još inferiorniji za svjetsku kvalitetniju pa i mafijašku scenu, da je nešto što kod njih izaziva gađenje, pa se grčevito redizajnira i pretvara da je nešto drugo. To naravno ne pomaže kod svjetske scene jer su oni tu nemilosrdni, pa je nužno iskoristiti i zadnji nadrealni tračak domaćeg milosrđa i razumijevanja.

Očigledno je da treba sve manje brinuti - Budiša i da hoće sve manje uznemirava, sve struje što su određeno nešto htjele imaju sve što su htjele, sve je na sceni, a mi ostali smo još najpovoljnije jer nas zbilja ništa ne može iznenaditi i sve nam sve više ide na ruku.

Pon, 26/02/2007 - 16:04 — kruno vidic

Ne bih htio širiti

Ne bih htio širiti raspravu, ali imam dojam da je u tvom pristupu Dražen Budiša deus ex machina koji ulijeće u priču i riješava stvar. A to baš i nije tako. Znam da je lako biti general poslije bitke, jer sam i sam dao glas Budiši na izborima kada je izgubio od Stipe Mesića, ne zato što sam mislio da je najbolji, nego zato što sam podržao SDPov izbor, čiji sam simpatizer.

No, to me neće ponukati da reinterpretiram povijest. A imam dojam da se ni oko toga ne bi složili. Prije svega, smatram da je Ivica Račan, čitajući znakove vremena, dopustio višestranačke izbore i nije pristao na prijedlog izbornoga zakona koji je izradio Smiljko Sokol, prema kojem nikada HDZ ne bi pobjedio. I to je njegov doprinos počecima razvoja demokracije u Hrvatskoj. Ali je potpuno nebitan za formiranje politika ili temeljnih odrednica i ciljeva prema kojima Republika Hrvatska treba stremiti.

Za razliku od Račana, Budiša nikada nije napustio 1971. godinu. I to mu je najveći problem. Od toga da se okruživao ljudima koji su mu bili bliski u tim vremenima, do toga da nije znao uporabiti alate moderne politike. na žalost, nije u tome usamljen u hrvatskom, političkom životu. Živimo u 21. stoljeću. I trebamo se, prije svega naši političari, koje smo izborima delegirali da nas vode i da upravljaju, početi tako i ponašati.

Pon, 26/02/2007 - 16:38 — ap

Rasprava je radi sadašnjeg

Rasprava je radi sadašnjeg i budućeg. Općenito će uvijek biti nekih osnovnih pravila i činjenica, bez obzira na slobodu razmišljanja. U tom smislu je Budiša samo činjenica za razmatranje sadašnjih i budućih osnovnih podataka, gdje se naša rasprava pridružuje velikoj većini rasprava koje ne pridaju značenje tim osnovnim relacijama, pa su hrvatska dominantna praksa.

To olakšava stvar jer kad i dalje ogromnoj većini nema neke veze tko je izabran, za šta je izabran, tko je sastavio i provodi osnovnu vlast, kad je Budiša i dalje ključ za takvo ponašanje, onda većina ostalog nema veze i možemo se baviti time još slobodnije od pluralističkih i slobodnomislećih kriterija, možemo se kreativnije baviti i ne opterećivati većinom tema.
Ono što ostaje za upozoriti jest da u tom slučaju nema veze niti tko je napravio kakav krimen i zašto, ne pomaže pozivanje na neka shvaćanja i prava a još besmislenije je pozivanje tipa ja bih htio ja ne bih htio - nema mame i tate za to ili ne mogu ili ne žele se time baviti.

Ovo ponovno nije osobno niti bilo kakvo, nego je rekreativno bavljenje orjentacijom.

Pon, 26/02/2007 - 02:09 — ap

Dobro bi bilo da doprinosiš

Dobro bi bilo da doprinosiš ovakvim nečim radi tesanja bolje slike stvari.
Prekomjerna količina slučajeva, problema i neraznovrsnih razmatranja guše pitanje mjere i orjentacije, pa se lako dešava da je navodnih 5 bitno značajnije od navodnih 5.000 te da je nešto tako i tako jer smo se navikli da je tako.
Svaki drukčiji pogled, i ako nije najbolji, taj tren bolje osvjetli sliku stvari.

Ned, 25/02/2007 - 21:51 — mrak

ako je ta njezina ideja tako

ako je ta njezina ideja tako dobra, zašto je hsls glasao ZA vukelića

Ned, 25/02/2007 - 23:05 — M.

e vidis, to se i ja cijeli

e vidis, to se i ja cijeli dan pitam od kada sam čula Đurđu. I zakaj HSLS ne povuče sve svoje članove iz državnih poduzeća?

Ned, 25/02/2007 - 23:17 — mrak

ako je tvrtka u državnom

ako je tvrtka u državnom vlasništvu onda je netko treba i nadzirati i to je valjda svima logično, da li to baš moraju biti ministri nisam baš 100% siguran ali ne smatram to nekim pretjerano velikim problemom jer tkogod nadzornik bio biti će podložan ili mitu i korupciji (recimo dođe ti direktor i ponudi ti par sto kilo eura samo da prolete neki ugovori zbog nekih tankera)
ima logike da to bude ministar jer bi inače to bila osoba "ispod" radara i za nju nikada ne bi saznali (kao što je to npr. Siniša Poljak)
s druge strane, ako si ministar teoretski možeš biti u sukobu interesa, no pitam se ako ministar koji predstavlja državu pogoduje brodogradilištu koje je također državno gdje je tu problem? (osim ako tim postupkom naravno ne našteti privatnom poduzetniku)

uostalom, ministara je 12 (ako se ne varam), a nadzorni odbori imaju daleko više članova... ukratko ne vidim ja tu neki pretjerani problem

problem je onda kada dođe do zloupotrebe položaja i kada se iz ovih ili onih razloga ne želi djelovati, mislim da priča o brodosplitu nikada ne bi dobila toliko pažnje da su npr. akteri priče bili neki anonimni činovnici, vlada bi ih poskidala na nekoj telfonskoj sjednici i to bi bilo to

Ned, 25/02/2007 - 23:55 — sm

Za Sinišu Poljaka smo

Za Sinišu Poljaka smo saznali. I to da je Sanaderov osobni prijatelj i da je (bio) glavni rizničar HDZ-a (koje li koincidencije).

Iako mi se čini da je oporba prilično olako prešla preko te činjenice, posljedica po HDZ ipak može biti.

U saboru se Vukelić privremeno izvukao, ali je ipak postao sinonim za korupciju. U tu priču se sad mora vratiti i Poljaka čije funkcije, prijatelj i rizničar, mogu pojačati dojam.

Isplativom mi se čini i ideja štampanja brošure o svim HDZ-ovim aferama. Bila bi bestseler.

A Đurđa, ah.... ne isplati se trošiti riječi.

Pon, 26/02/2007 - 00:03 — M.

to ti za brošuru uopće

to ti za brošuru uopće nije loša ideja. kratka je pamet u nas Hrvata.

Pon, 26/02/2007 - 10:28 — mrak

do izbora možda uspijemo

do izbora možda uspijemo pripremiti prvi tom, slova A-C

Ned, 25/02/2007 - 21:13 — suncek

prvo politicari ne lazu, oni

prvo politicari ne lazu, oni samo prilagodjavaju istinu svojim dnevnim potrebama isticanja svog nerada u cm boljem svijetlu.

drugo, kako niko nemoze reci da je sjedenje drzavnih duznosnkia u NO najobicniji sukob interesa? zar niko nemre skuziti da ak vukelic sjedi u splitkom brodogradilisti istom moze pogodavati naustrub rijeckog ili pulskog?

i trece nismo mi banana drzava mi smo diareja od drzave ....

--->
photopublika.blog.hr

Ned, 25/02/2007 - 20:13 — pinta

ona je po običaju BESRAMNA.

ona je po običaju BESRAMNA. ali dio gusaka u magli ju puši