Tagovi

Nakaradna shvaćanja nakaradnih ljudi II

Zaista nije problem ako tko među nama, malim ljudima, ima shvaćanja, koja uvelike odudaraju od zdravog razuma, jer ta shvaćnja mogu uglavnom štetiti samo njima, problem je, međutim, kad takva shvaćanja imaju ljudi koji kao predstavnici vlasti vode narod i državu, onda njihove nakardne odluke i postupci, koji su posljedica njihovih nakaradnih shvaćanja, mogu imati i imaju teške posljedice po čitavo društvo.

Ako trojici “gorostasa” političke i ine misli u Hrvata, Z. Milanoviću, I. Josipoviću I B. Špremu dodamo R. Čačića i S.Linića, dobivamo pet vrhova pentagrama kao simbola vražjeg posla.

Zoran Milanović nikako da se dosjeti zašto se je toliko grčio da se dočepa vlasti, kad sad očito ne zna što bi s njom, slične muke muče i “pravednika” s Pantovčaka koji je jedino siguran u “opravdani, pravedni i obrambeni rat” i one koji su nas “oslobodili”, kojima se on tako “ponosi”, a za ovim dvojcem korifeja izvršne vlasti, od kojih je jedan svemoćan, a drugi nemoćan, ne zaostaje ni zakonodavni Boris Šprem koji će nam priopćiti u svojoj čestitci povodom 1. svibnja, kako je težak položaj radnika danas posljedica kriminalnih radnji u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije, više niti u šali ne spominjući da bi se vlast, koje bi on trebao predstavljati zakonodavni zamašnjak, možda mogla konačno malo pozabaviti tim pretvorbeno-privatizacijskim kriminalom, kad je već zakonski riješeno da ta (ne)djela ne zastarijevaju …

Vladajući to izgleda kane prepustiti nekom drugom negdje u neodređenoj budućnosti.

Za svog prvosvibanjskog boravka na Rijeci Z. Milanović nam poručuje da će na mjestu svake upropaštene tvornice on i njegovi pajde izgraditi novu, jedino nije rekao hoće li ta nova biti možda i ljepša i starija od one uništene!?

O da, sad već nisam siguran jel' samo nakaradni čovjek ili je u pitanju nešto nešto malignije, nas poučava, povodom prvosvibanjskih sindikalnih prosvjeda i najavljenih “žutih kartona” njegovoj Vladi, da prolaznu i neprolaznu ocjenu Vladi ne daju sindikati, nego je daje biračko tijelo svake četiri godine, što znači da on zaista misli nepodnošljivom lakoćom vladanja, po principu kreni-stani, imenuj-razriješi, odluči-opozovi, vladati pune četiri godine i da ne postoji varijanta da ga se u tom naumu onemogući i puno prije toga roka!? Eno u Rumunjskoj je u dva mjeseca pala već druga vlada. i jednu i drugu srušila je “ulica”. Ne možeš, ne znaš, odlaziš odmah, kakve četiri godine i zašto bismo to trpjeli tako dugo?

Uslijed svojih nakaradnih shvaćanja, nakaradni čovjek Zoran Milanović bavi se i nekim stvarima koje su u najmanju ruku upitne sa stajališta pozitivne političke prakse, naime Vlada je na tajnoj sjednici praktički opozvala odluku Vlade J. Kosor kojom je ona, radi uspješnog okončanja prijepora sa Slovenijom, prihvatila obavezu da se pitanje štednih uloga hrvatskih štediša kod LB rješava iz sukcesijske mase.

Na sastanku u Varšavi slovenski premijer Janša pokušava od Milanovića dobiti pojašnjenje, a ovaj ga odloptava prešućivanjem pitanja. Janša bijesni, obavještava o tome EU i najavljuje Hrvatskoj nove neprilke na njenom putu ulaska u EU. Čeka li nas opet grčenje i iscrpljivanje u mukotrpnim pregovorima sa Slovencima, nakon što je Kosorica uspješno okončala ono što je Sanader tako uporno činio nerješivim problemom?

Znači nakarade mogu bez problema opozvati preuzete obveze bivše Vlade, ali ne mogu pokrenuti pitanje revizije sramnih ugovora RH sa Svetom Stolicom!?

Hrvatska “velika trojica” će, kako nas uvjeravaju, nakon svih zaklinjanja u antifašizam i osude fašističkih zvjerstava i instituicionaliziranih zločina kvislinga na kommemoraciji u Jasenovcu, radi zauzimnja pozicije ekvidistance između fašizma i antifašizma, ja drugog razloga ne vidim, položiti vijence i odati počast “nevinim žrtvama” u Teznom kod Maribora, ne više na Bleiburškom polju, jer su nakon više od dva desetljeća doznali da tamo nije bilo nikakvih, pa onda ni nevinih žrtava.

Sad pentaju o Bleiburgu kao “simbolu stradanja”, koga drugog osim kvislinške tvorevine i fašističkog zločina, tzv. NDH?

Nema više, kako rekosmo, saborskog pokroviteljstva svakogodišnjem ustaškom okupljanju na Bleiburškom polju, ali organizatorima ustaškog derneka, na čelu s pravomoćno osuđenim ubojicom Božom Vukušićem ostaju saborski novci, bar za ovu godinu, a za dalje bi se trebale pobrinuti dvije politički “najnaprednije” hrvatske županije, a mogla bi uskočiti i antifašizmu jednako “sklona” Crkva u Hrvata.

Dakle “trojac iz snova” će 15. svibnja ići u Tezno zato što su tamo, kako je kazao Milanović, "prave žrtve likvidacije". Rekli mu jurčevići!

“Kao hrvatski premijer osjećam obvezu da izrazim svoje poštovanje i pijetet prema ljudima koji su ondje likvidirani i to u tisućama. Idemo na Tezno jer je ondje stratište koje ima i stvarnu i simboličku težinu. Bleiburg možda za nekoga ima simboličku težinu, ja to mogu prihvatiti, ali to nije mjesto na kojemu se komemoriraju žrtve.”

Jedinu obavezu koju Milanović ne osjeća je obaveza prema onima desetinama milijuna ljudi koji su položili svoje živote za svijet bez fašizma, jer polažući vijence u ime službene Hrvatske “nevinim žrtvama”, jučer na Bleiburškom polju, sutra kod Teznog, pljuje po grobovima onih koji su se protiv fašizma borili ne dočekavši svijet bez fašizma.

Danas, kad je antifašizam svuda prihvaćen kao neupitna vrijednost i civilizacijski doseg, naš državni vrh ide odavati poštovanje i izraziti pijetet onima koji su se borili na strani okupatora, nacista i fašista, onih koji su počinili monstruozne zločine i radi tih zločina bili kažnjeni smrću, neovisno bilo to u okviru pravnog sustava ili izvan njega. Neovisno i o tome je li među njima bilo i Hrvata, pa i onih koji su pali radi čina bezobzirne osvete ili retalijacije antifašističkih boraca.

Tu jednostavno nema nikakvih djela institcionaliziranog zločina za koji je odgovorna hrvatska država uspostavljena kao rezultat antifašističke borbe, što stoji i u preambuli ustava RH.

Ne mogu si zamisliti da npr. francuske vlasti, pripadale lijevoj ili desnoj političkoj opciji, organiziraju, budu pokroviteljem ili financiraju “izražavanje poštovanja i pijeteta” kolaboracionistima ili užnonicima “višijevske” Frncuske, kažnjenim smrću bilo u okviru pravnog sustava ili izvan njega.

Dakle, ni jučer na Bleiburškom polju, niti sutra kod Teznog ili na bilo kojoj drugoj “postaji” “Križnog puta” službena antifašistička Hrvatska nema što tražiti.

Nakaradna shvaćnja, nakradnog čovjeka Ive Josipovića, o tome kako je on ne samo predsjednik RH nego i “predsjednik svih Hrvata”, tjeraju ga da vodi nakaradnu politiku prema BiH, koja je nastavak pogubne politike Franje Tuđmana. To traženje “trećeg entiteta” je puhanje u rog M. Dodika i daljnje udaljavanje tamošnjih Hrvata od održivog riješenja njihovog statusa, što je odavno moglo biti obavljeno, da su tamošnji Hrvati makar samo pokušavali svoje probleme rješavati u Sarajevu, umjesto u Zagrebu, gdje ih niti hoće niti mogu riješiti.

A taj status “predsjednika svih Hrvata” valjda ga goni i da bude predsjednik fašista u hrvatskim redovima, što ga sili da plazi po stratištima “nevinih” fašista iz 2. Svjetskog rata “izražavajući im poštovnje i pijetet”, ta zaslužili su kao apsolutno najvjerniji nacistički sluge.

Četvrti vrh pentagrama, R. Čačić koji, kadrovskim rješenjima i prevljivnjem svih troškova “zdravljenja” hrvatskog gospodarstva, iz nas istjeruje socijalizm i podučava nas da manje telefoniramo, kako bismo mogli plaćati skuplju struju i plin, jer on nije valjda podobnike doveo na čelna mjesta javnih poduzeća da oni u tim poduzećima provedu restrukturiranje ili ih bar osposobe za uspješno poslovanje, već da zbrine stranačke poslušnike i podobnike. Nije on npr. doveo Z. Koračevića na čelo HEP da se, između ostalog, pozabavi silnim gubicima struje u mreži za koje kažu da su veći od sve struje koju HEP dobiva iz NEK-a, jer on objektivno o tome pojma nema. Možda bi u toku mandata i mogao ponešto naučiti o tome, samo HEP ne treba na svom čelu nekoga tko će učiti kako se upravlja nacionalnom elektroprivredom, on treba čovjeka koji je podjednako jak i na stručnom i na upravljačkom planu. Nije svojedobno posrnuli američki div Chrysler doveo Lee Iaccoccu da bi se on tamo učio, već je doveo jakog i iskusnog managera da on uči druge i povlači prave poteze.

Od nakaradnog čovjeka nakaradnih shvaćanja bismo na kraju mogli doživjeti i to da nas, nakon što nas kroz poskupljenja svega živog, naravno uz očuvnje tečaja kune, dovede na prosjački štap, poduči kako su onome kome se stanje stvari u Hrvatskoj ne sviđa, vrata širom otvorena i da uvijek iz Hrvatske može otići.

Peti vrh pentagrma, S. Linić, zaboravlja valjda da je upravo on bio ključna osoba pri prodaji 25 % INE MOL-u za pola milijarde USD, iako je već u tom momentu INA imala u Siriji naftna polja čija je vrijednost tada bila procijenjena na 23 milijarde USD. INA je prodana, usprkos protivljenju razumnih ljudi da se radi o “obiteljskom srebru” koje ne valja prodavati i već tada izgubljena za Hrvatsku, Sanaderovi kasniji marifetluci su samo šlag na tortu.

Danas, nakon saznanja da MOL nije poštovao svoje ugovorne obveze i da uopće ne uvažava hrvatsku državu kao vlasnika 45 % ININIH dionica, nakaradni čovjek nakaradnih shvaćanja poručuje, prijeteći zapravo praznom puškom, da će “Mađari budu li htjeli rat oko INE, rat i imati”, umjesto da se “ratovati” započne odlukom Hrvatske vlade da radi evidentnog nepoštivanja ugovornih obaveza MOL-a INU nacionalizira.

Znam ja da bi se digla strašna graja uz prijetnje s EU i iz EU, ali činjenice govore da MOL nije poštovao slovo ugovora, da čak nelojalno konkurira INI istiskujući je s tradicionalno njenih tržišta, a vrijednost ININIH naftnih polja u Siriji govori sama za sebe.

S odlukom o nacionalizaciji INE pregovaračka pozicija Hrvatske s tim u vezi bila bi čvrsta kao beton.

Samo mala digresija, radi ilustracij onog o čemu govorim:

Titov genijalni potez bilo je svojedobmno jugoslavensko zauzimanje Trsta, pa i uz potencijalnu mogućnot sukoba s britanskim snagama, iako je znao da Trst ne može pripasti Jugoslaviji. Ali Trst u jugoslavenskim rukama bio je snažni pregovarački adut, jer je težište kasnijih pregovora bilo na prepuštanju Trsta Italiji, Istra je mogla pripasti Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Danas je svakom jasno da bez zauzimanja Trsta Istra nikad ne bi bila hrvatska, niti bi Slovenija imala izlaz na more.

I zato, nakarade, učite od znalaca, jer parola “Trst je naš!” je zapravo značila da je Istra naša.

Nije nam, zaslijepljenima Tuđmanovom svjetlošću, bilo lako dosad, a sva prilika je da nam s ovim nakaradnim shvaćanjima nakaradnih ljudi neće biti lakše ni ubuduće.

Komentari

spustiti gaće ili hlače

Čeka li nas opet grčenje i iscrpljivanje u mukotrpnim pregovorima sa Slovencima, nakon što je Kosorica uspješno okončala ono što je Sanader tako uporno činio nerješivim problemom?

a slovenci su
korektni
pošteni
dosljedni
prijatelji

problem se zove hrvatska šutnja
ovo je jedna od varijacija

kakvo bi bilo pravedno rješenje prijepora sa slovenskom državom
o tome imam svoje mišljenje, i objavio sam ga na pollitici
ali pitajmo nekog drugog, koji nije odavde
dakle, zamislimo da probleme koje hrvatska država ima sa slovenskom državom
damo na analizu nepristranom sudu
(na intelektualnu analizu)
i da u nezavisnim i neutralnim medijima objavimo
mišljenje nepristrane institucije, kao doprinos zdravom razumu i osjećaju za pravednost hrvatskih građana, kao neku vrstu intelektualne lustracije, jer onu političku ne možemo provesti

u političkom smislu, jasno je da će predstavnici hrvatske države spustiti gaće
i jedino je nepoznato što je hrvatskije
hlaće ili gaće

luka

Tko je glasao

Daleko ozbiljnije

u političkom smislu, jasno je da će predstavnici hrvatske države spustiti gaće
i jedino je nepoznato što je hrvatskije
hlaće ili gaće
Tko im je dao to pravo? Nakaradni referendum?

Hrvatski narod nije izabrao EU, već su političari promijenili pravi Hrvatski ustav i na njegovo mjesto stavili svoj Lažni- kojime su promijenili utjecaj hrvatskoga naroda na svoju sudbinu i uzeli je u svoje ruke.

Njihovo pristajanje na slovenske ucjene je u suprotnosti s hrvatskim Ustavom, a u skladu s njihovom željom da nas na svaki način (nepošteni, nedemokratski, prevarantski, lažirani,...) uvedu u tuđu propadajuću državu.

Slovenci su više učinili za dobrobit hrvatskih građana, od bilo koje hrvatske vlade, jer su sprječavali ulazak RH u trulu EU. Nadam se da će ga toliko dugo sprječavati, da se EU stigne raspasti, prije našega prisilnoga i političkim lažiranjem omogućenoga ulaska u EU.

Od dogovora Račan-Drnovšek, pa sve do Arbitraže, sve je bilo suprotno Hrvatskome ustavu.

Odustajanje od ZERP-a, bilo je prva velika povreda Ustava, a sve ostalo dobiveno na toj korupciji europskih zemalja našim ZERP-om, je nelegalno, jer se nitko u ime Hrvata, nije imao pravo odreći onoga što nam pripada po Međunarodnom pravu.
I ne samo to! Oni su se u naše ime odrekli međunarodnoga prava na određivanju granice sa Slovenijom!
Otkuda im to pravo?
To nemaju po nikakvome ustavu!
Svome narodu uskratiti Međunarodno pravo pri određivanju granica, znači svjesno pristati na mijenjanje granica naše države.
A to se zove, ne spuštanje gaća, već puno ozbiljnije.

Nadam se da će svi jednoga dana odgovarati, ne za spuštanje gaća RH, već daleko ozbiljnije stvari!

Tko je glasao

eu ima cijenu

iz novog lista, denis romac

Dok Jadranka Kosor o problemu što ga je sama zakuhala danas mudro šuti, Pahorovi nasljednici u Ljubljani nemaju nikakvih dilema: ono što su potpisali, Hrvati moraju i provoditi!

Novoj hrvatskoj vladi trebalo je čak dva tjedna da bi uopće priznala da postoji problem. Hrvatska šefica diplomacije Vesna Pusić potvrdila je da je problem Ljubljanske banke ponovno na dnevnom redu, čime je zaključeno višemjesečno »primirje« između Zagreba i Ljubljane. Samo jedna odluka vlade u Zagrebu – ona kojom su Banski dvori podržali tužbe Privredne i Zagrebačke banke koje preko hrvatskih sudova pokušavaju naplatiti štedne uloge što su ih hrvatske štediše iz Ljubljanske banke početkom devedesetih prenijele na te dvije banke, a hrvatska država pretvorila u javni dug – bila je dostatna za naprasan kraj političke idile koju su za sobom ostavili Jadranka Kosor i Borut Pahor . No kao i u svakoj umjetno stvorenoj idili, i u odnosima između Zagreba i Ljubljane ispod površine je kuhalo, i bilo je samo pitanje trena kada će se iskra pretvoriti u požar.

Da bismo shvatili što je naljutilo slovensku stranu, valja nam se vratiti u nedavnu prošlost. Hrvatska je skoro cijelo prošlo desetljeće – nakon što su 2001. i 2002. propali pregovori što su se o Ljubljanskoj banci vodili pod okriljem Banke za međunarodna poravnanja u Baselu, prema članku 7. Aneksa »C« Ugovora o pitanjima sukcesije – tvrdila kako pitanje Ljubljanske banke nije sukcesijsko, već isključivo pitanje privatno-pravnog odnosa banke i klijenta i bilateralni problem Hrvatske i Slovenije, da bi onda hrvatska strana u listopadu 2010. napravila neočekivani preokret.

Premijerka Kosor tada je, bez puno objašnjavanja, objavila kako je »riješila« i problem Ljubljanske banke, a to se »rješenje« svelo na prihvaćanje slovenskog stajališta prema kojem je problem duga Ljubljanske banke »sukcesijsko« pitanje, a ne više bilateralni problem.

Zapravo se radilo o još jednoj ucjeni Ljubljane, koja je vješto iskoristila hrvatske pristupne pregovore za rješavanje bilateralnih pitanja u vlastitu korist, zlorabeći svoje članstvo u integraciji u koju je Hrvatska pokušavala ući. Iako je za velik broj hrvatskih građana problem Ljubljanske banke stvarniji i životniji od, recimo, posve apstraktnog pitanja suvereniteta u Piranskom zaljevu, hrvatsko-slovenski trgovci ljudskim nevoljama i njihov dogovor oko Ljubljanske banke nisu izazvali naročitu pozornost hrvatske javnosti, ionako prezasićene hrvatsko-slovenskim sporovima.

Naravno da »rješenje« što ga je tada s Pahorom osmislila Kosor ni za milimetar nije 130 tisuća hrvatskih štediša Ljubljanske banke približilo njihovim štednim ulozima, ali je zato dogovor Zagreba i Ljubljane riješio problem zaključenja pristupnih pregovora u poglavlju o slobodnom kretanju kapitala. A za to – zaključenje pristupnih pregovora – Kosor je u tom trenutku bila spremna žrtvovati sve, a ne samo prevarene štediše zagrebačke poslovnice Ljubljanske banke.

Dok Jadranka Kosor o problemu što ga je sama zakuhala danas mudro šuti, Pahorovi nasljednici u Ljubljani nemaju nikakvih dilema: ono što su potpisali, Hrvati moraju i provoditi! I to bez obzira što je u međuvremenu nastavak pregovora o Ljubljanskoj banci u okviru pregovora o sukcesiji i po drugi put doživio fijasko, budući da je Banka za međunarodna poravnanja u Baselu odbila posredovati, poručivši Zagrebu i Ljubljani da nema više što novoga ponuditi. Hrvatska je priznala da je pitanje Ljubljanske banke sukcesijsko pitanje, što je zaslugom Slovenije ušlo i u hrvatske pregovaračke dokumente, čime je slovensko stajalište postalo dio pravnog nasljeđa Europske unije, obvezujući sve sadašnje i buduće članice, dakle i Hrvatsku.

Hrvatska je Ljubljanskom bankom platila deblokadu pregovora, a svako odstupanje od tog dogovora Ljubljana će tumačiti i kao kršenje obaveza što ih je Hrvatska prihvatila u pregovorima s EU. Dakle, u pitanju je vjerodostojnost Hrvatske, bez obzira što aktualna vlada ima pravo preispitivati loše odluke prijašnje vlade. Slovenija je taj problem već stavila na dnevni red u Bruxellesu, i to na sjednici radne skupine za proširenje, a objašnjenja od hrvatske strane zahtijeva i Europska komisija. Najavljena zajednička sjednica dviju vlada, koja se trebala održati od ljeta, sada je upitna, a i slovenska ratifikacija hrvatskog pristupnog ugovora – iako zapravo još nije ni započela – stavljena je na led

i što bi sad mogli reći nezavisni i neutralni
podsjetiti da je problem pregovaranja između dvije države realan
i da će slovenska ucjena biti ostvaraljiva
onoliko koliko je hrvatska politika u nuždi da se pridruži europi
odnosno da je jedan od načina da se ucjena izbjegne
odricanje od nužde, odnosno od hitnosti

hrvatska šutnja i hrvatski manjak neutralnosti i nezavisnosti medija
spriječava da se vidi i kaže očigledno
prvi je gaće spustio račanov sdp
jer je pridruženje eu postavio kao nuždu, hitnost
koja nema cijenu

ima cijenu
cijena hrvatskog pridruživanja eu
je dug ljubljanske banke, promjena granice na moru

možda
netko misli da je razumno platiti tu cijenu
spreman sam o tome raspravljati
na nezavisnom i neutralnom portalu

luka

Tko je glasao

@luka (na Ilovi)

Međunarodni sporovi riješavaju se dogovorom ili ratom, u procesu dogovaranja pribjegava se kompromisima, pri čemu se ponešto dobiva, a ponešto i gubi.
Problem LB je produkt bahate Tuđmanovevlasti, a ne želje i volje Slovenije, a ta bhata vlast je ostal Tuđmanova i poslije njegove smrti, ne skrbeći o svojim građanima, već ih gurajući da se oni spore sa stranom državom. Štednju vlastitih građana trebala je isplatiti hrvatska država. Amen!
http://pollitika.com/ljubljanska-banka-radi-li-se-o-dugu-ili-dugu

Što misliš kakav spor bi nastao i ne samo sa Slovenijom da su Slovenci prihvatili talijansku sugestiju i tražili da se prilikom teritorijalnog razgraničenja polazi od toga da je more bilo jugoslavensko, a ne crnogorsko, hrvatsko i slovensko?
Ne tražite neprekidno krivca samp u drugima, jer najčešće je taj krivac u nama samima.

Tko je glasao

specifično

dakle

ti tvrdiš da je slovenska država u pravu
legitiman stav, i prilično proširen u sloveniji

ono što bi bilo specifično hrvatsko
bilo bi kad bi tvrdio da slovenska politika nije korektna
ali je nekom mađijom za to kriv tuđman

luka

Tko je glasao

Na žalost...

kako država Hrvatska nije zaštitila svoje građane kad su pokradeni od LB, već ih je prepustila nemilosti međunarodnog pravosuđa da se bore za svoj novac kao privatna lica, licemjerno je uopće potezati pitanje LB kao neki politički argument.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Neka nam daju referendum! Samo hrvatski NAROD ima pravo odluke.

ima cijenu
cijena hrvatskog pridruživanja eu
je dug ljubljanske banke, promjena granice na moru
možda
netko misli da je razumno platiti tu cijenu
spreman sam o tome raspravljati
na nezavisnom i neutralnom portalu

Tko bez hrvatskoga naroda (referendum), odluči platiti tu cijenu, je IZDAJNIK, koji poklanja hrvatski teritorij i ušteđevinu hrvatskih građana drugoj državi!

Hoće li RH izvršiti pljačku svojih građana- štediša Ljubljanske banke, političkim odlukama?

Hoće li i tu pljačku natovariti na leđa- hrvatskim neštedišama Ljubljkanske banke?

Mogla bi za promjenu, pitati upravo taj narod, jer on njima nije dao pravo za donošenje takvih odluka. Referendum!

Tko je glasao

Mali i još manji politički kepeci

Uostalom, da su hrvatski političari ikada pokazali, nakon dr. Tuđmana, da netko od njih ima kralježnicu, ili barem svitak, ni ta EU, ne bi dozvoljavala, da jednu državu, koja je devedesetih učinila pravo čudo, ucjenjuje jedan obični "kepec od države", sitni razbojnik na vratima te EU.

Gazda bi mu tada vjerojatno rekao što mu pripada: "Goni se mali, na svoje mjesto".

Ovako političari RH, od RH prave još manjega političkoga kepeca, od toga "maloga umišljenoga kepeca", i time ponižavaju, i ismijavaju svoj narod!

Tko je glasao

@ppetra

Kakvi god bili i kakva god govna bili pripadnici hrvatskog političkog establishmenta, pozicijskog i opozicijskog, dosad nitko nije u političkom smislu nadmašio Tuđmanov politički genije. U durenju!

Tko je glasao

Obožavam

čitat jalne fazane kao ti..ono prosto mi milo oko srca, pa cu te u trenutku slabosti zapitati (iako znam da mi nećeš iskreno odgovorit) koja je bila tvoja reakcija kad si na TV-u vidio Tuđmana kako ljubi dvadesetmetarski hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi. Ti si dakle:

a) od bijesa pepeljarom gađao TV i nogom šutnuo tabure
b) u kupatilu iskreno zaplakao nad sramotnom činjenicom da su guslama opjevani srpski "junaci" ustvari gomila neopranih, smrdljivih opančara koji su jaki jedino u ultra maratonu pred Antom Gotovinom
c) izašao na parkiralište zgrade i ključevima ogrebao automobil susjeda koji je glasao za neovisnost Hrvatske u sebi se smijuljeci: "bas sam mu pokazao"
d) ostalo:____________________________________________ (nadopisi)

Tko je glasao

Sanpjer, d)

Sanpjer,

d) ostalo:____________________________________________ (nadopisi)

Feniks ti stalno spominje nekakve svirače organa, vjerojatno je sviral na jednom od njih.

Tko je glasao

bio je prva vakum truba Koče

bio je prva vakum truba Koče Popovića, pa mu je ostalo u navadi

Tko je glasao

Mrače, molim te, ...

... miči ove s posebnim potrebama koji se bez ikakve osnove guraju među normalne ljude.

Jedini cilj i svrha njihovih života je opstrukcija i destrukcija.

Tko je glasao

e vala fenikse

od ovog tvog apela Mraku.. valjam se od smijeha : ))))))
evo ti plus zato

Tko je glasao

ma jasno, vacuum cleaner

ma jasno, vacuum cleaner zaziva moderatora, predvidljivo

Tko je glasao

Ne, Rebel(ione), ...

... kad ste ti i Skviki u pitanju ja zazivam deratizatora.

Tko je glasao
Tko je glasao

sve bolje od boljeg, vacuum

sve bolje od boljeg, vacuum sucker atack

Tko je glasao

Nis ti sanpjer ...

... ti si prije "crevca na kiselo" ...
Kao takvom ti nije mjesto među pametnim i civiliziranim ljudima.

Tko je glasao

pa zato i komentira na tvom

pa zato i komentira na tvom dnevniku, neća valjda kod mene, koji sam uljuđen, kulturan, civiliziran i finih manira :)

Tko je glasao

@Rebel

I jedan i drugi ste svirači organu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci