Tagovi

Najbolji od svih mogućih svjetova

Nikad mi nije bilo žao što sam nešto uradio, krenuo nekim putem, prihvatio šansu (koliko god rizična izgledala). Ali ima puno stvari koje nisam uradio, a trebao sam, imao sam priliku. Propuštene prilike najviše frustriraju.

Narodi i države također imaju svoje prilike, mogućnosti da krenu jednim ili drugim smjerom, da učine korak koji će im odrediti sljedećih par desetljeća (ili stoljeća) ili da ga ne učine. Hrvatska je početkom devedesetih prošlog stoljeća imala priliku da se oslobodi i izvuče iz raspadajuće Jugoslavije (u koju je, tamo krajem Prvog svjetskog rata ušla dragovoljno). Bilo je dovoljno pameti i hrabrosti i ta je prilika iskorištena. Iskorištavanje te prilike odredilo je povijest države i naroda u novom tisućljeću.

Uz korak osamostaljenja išao je i korak izlaska iz socijalizma (mučan put iz kapitalizma u kapitalizam). Bili su otvoreni razni putovi, od vaučerske privatizacije do refeudalizacije kroz dvjesto obitelji. Hrvatska vlast tog vremena odabrala je postupak preraspodjele društevnog bogatstva provesti dok traje rat i to po načelu korporativnog gangsterizma. U tom trenutku možda svi, a možda niti većina, nisu vidjeli što se zapravo događa i kako će se taj ceh platiti. No, plaća se, evo, već čitavo desetljeće, a plaaćt će se, kako stvari stoje, još neko vrijeme.

Raskrižja mogućnosti (paralelni svjetovi, mogući svjetovi, potencijalni i neostvarivi svjetovi, nevjerojatni svjetovi i svi drugi svjetovi) čekaju nas pojedinačno i kolektivno svakodnevno. I vrlo je teško, ako ne i nemoguće, iz prizemne perspektive ovog trenutka ocijeniti radi li se o trivijalnom raskrižju seoskih cesta ili o križanju autoputeva od kojih svaki vodi u svoj dio svijeta, One koji su za takvu procjenu sposobni najčešće nazivamo vizionarima. Gadno je ako je vizionarima na kraju puta koji oni vide Jasenovac, Goli otok, diktatura radničke klase, viši interesi Hrvatskog naroda, računi u Klagenfurtu i slični “svjetli ciljevi”, pa onda viziju nakrive u skladu s tim svojim ciljevima. Račun uvijek plaćaju drugi.

S druge strane, bez vizije nema preživljavanja. Tisuće primjera izumrlih naroda kroz povijest, onih od kojih je ostalo samo ime (ili ni to) svjedok su nedostatku kolektivne vizije.

Najopasnije je reći da “ovo nije pravi trenutak”, da “treba pričekati još jedan mandat (generaciju, stoljeće, tisućljeće” pa ćemo onda, kad riješimo ove svakodnevne zadaće koje nam, eto, situacija postavlja pred nas, krenuti u ostvarivanje vizije. Dok mi to riješimo u našoj je viziji već netko drugi.
Hrvatska se i ovog trenutka nalazi na raskrižju. Danas smo u jedinstvenoj situaciji prednosti pred našim susjedima na istoku koja se može oživotvoriti u poziciji vođe, obrazovnog, financijskog, industrijskog, kulturnog, i inog, a bez da to bude politički. Mislim da je to suština Čačićevog programa po kojem je “vrijeme industrijalizacije otišlo na istok”, a nama ne preostaje drugo nego prodavati znanje i pamet.

Strategiji se može koješta prigovoriti, ali sigurno ne da nema hrabrosti ili vizije. A koliko god bili materijalisti, bez hrabrosti i vizije uzalud vam trud svirači.

Iskreno sam uvjeren da je prihvaćanje istine o nemogućnosti reindustrijalizacije na način 19. stoljeća ključni prvi korak na putu uspjeha. Samo idioti to mogu shvatiti kao prijedlog da se odustane od proizvodnje (industrijeske i druge) u Hrvatskoj. Ali središnja ideja razvoja ne može biti proizvodnja velikih količina (bilo čega) po malim cijenama. Središnja ideja su dobro obrazovani građani koji sretnije žive u državi za koju mogu u potpunosti preuzeti odgovornost. To je, barem za naše geografske širine, novi koncept politike i političke odgovornosti. Imamo li hrabrosti privatiti ga? Ili je ovo najbolji od svih mogućih svjetova (PO Leibnitzu, ali ne samo po njemu) i ne treba ga mijenjati?

Komentari

Najopasnije je reći da

Najopasnije je reći da “ovo nije pravi trenutak”, da “treba pričekati još jedan mandat (generaciju, stoljeće, tisućljeće” pa ćemo onda, kad riješimo ove svakodnevne zadaće koje nam, eto, situacija postavlja pred nas, krenuti u ostvarivanje vizije.

Ja se slažem s tvrdnjom, ali...

Nije li upravo vizionar Čačić za Jurčićev prijedlog oporezivanja kapitalne dobiti rekao da je dobar "ali da nije pravi trenutak", odnosno da "treba pričekati jedan mandat" dok ne ojača i stabilizira se naše financijsko tržište, pa tek onda uvesti taj porez?

Također mislim da su samo idioti mogli shvatiti kako Jurčić predlaže reindustrijalizaciju na način 19.stoljeća.

Središnja ideja su dobro obrazovani građani koji sretnije žive u državi za koju mogu u potpunosti preuzeti odgovornost.

Ideja je OK iako bih je ja nazvao prije nazvao ciljem za kojeg postići treba vrijeme i više od jednog mandata.
A do tada treba od nečega živjeti.

To je ujedno i osnovna slabost Čačićevih vizija. On ne nudi ništa konkretnije osim izgradnje školskih i drugih infrastrukturnih objekata od čega će najprije korist imati građevinska poduzeća.
Sve ostalo bi izgleda moralo čekati.

B-52

Tko je glasao

Prvo sam pomislio da ce biti

Prvo sam pomislio da ce biti nesto interesantno kad ono pledoaje za:
Mislim da je to suština Čačićevog programa po kojem je “vrijeme industrijalizacije otišlo na istok”, a nama ne preostaje drugo nego prodavati znanje i pamet.
Strategiji se može koješta prigovoriti, ali sigurno ne da nema hrabrosti ili vizije. A koliko god bili materijalisti, bez hrabrosti i vizije uzalud vam trud svirači.

No dobro legitimno je izraziti slaganje sa pojedinom politickom opcijom i tu ne treba nista posebno postavljati pitanje vec eventualno suceliti misljenje.
I evo ga ko iz topa.
Svojom solo kandidaturom za premijera uz stranacku potporu kakvu vec ima HNS, a koja nije dovoljna za pobjedu i uz presutno postizborno koaliranje sa SDPom koji takoder ima ili ce imati premijerskog kandidata HNSova strategija je vrlo ocigledna, a glasi nametnuti se SDPu kao najjaci koalicijski partner i steci u tome sto je moguce jacu pocetnu pregovacku poziciju.
Dakako da Cacic nece biti premijer, ali ce racuna se u stranci njegova kanidatura vrlo povoljno utjecati na HNS rezultate.
Prije svega u tom kontekstu treba gledati najavljeni gospodarski program. Taj program je popularno stivo, ali sadrzajno znatno drugaciji nego program SDPa tj Ljube Jurcica. Stovise oni su u odredenoj mjeri suprotni.
Da li bi to trebalo znaciti da ce HNS zahvatiti i dio nekog drugog birackog tijela ili ne? Odgvoor na ovo pitanje moci cemo vidjeti na izborima i od njega bi moglo ovisiti dosta toga jer ukoliko dode do fragmentacije SDP-HNS glasova onda ce HDZ biti znacajnije bolji od SDPa i lako ce pobjediti na buducim izborima. Ukoliko HNS zahvati sire onda ce taj dio biracke lovine biti lijepo izvaran jer ce dakako SDP prevagnuti i od ovog gospodarskog programa ostace g., a g. Cacic ce se moci na miru posvetiti pregovaranju i napose svojim turistickim i drugim kapacitetima. Zivjeli!

Tko je glasao

ma sve je to ok ali... ja

ma sve je to ok ali...

ja mislim da prvenstveno treba iskoristiti ono što imamo DANAS, no da ne treba gajiti prevelike iluzije oko toga koliko će industrije ostati u našim krajevima

uostalom, u istočne krajeve se seli ona industrija koja ovisi ili o niskoj cijeni rada (dakle radno intenzivna) ili ona koja ovisi o niskoj cijeni sirovina (koja je na istoku jeftinija); sve one industrije koje ne ovise o ta dva faktora sasvim slobodno mogu biti locirane i kod nas

slučaj hrvatske drvne industrije mi je tu sjajan kao primjer jer ispada kako mi imamo nekakvu industriju namještaja dok istovremeno masovno uvozimo najmještaj iz inozemstva; jurčić je u jednom od svojih izlaganja govorio o tome i došao do zaključka kako nam nedostaje dizajn (ljudi ne žele kupiti ružan namještaj), kako nam je površinska obrada loša (tj. lošija od onoga što nudi npr. IKEA), te kako je težina našeg namještaja skoro duplo veća od namještaja koji dolazi k nama (dakle trošak je veći)

hrvatska ima relativno mali broj visokoobrazovanih ljudi i vrlo visoki broj niskoobrazovanih; te ljude ne možemo poslati na istok nego im moramo omogućiti uvjete da svoje mogućnosti (koliko god one skromne bile) iskoriste danas i ovdje

Tko je glasao

hrvatska ima relativno mali

hrvatska ima relativno mali broj visokoobrazovanih ljudi i vrlo visoki broj niskoobrazovanih; te ljude ne možemo poslati na istok nego im moramo omogućiti uvjete da svoje mogućnosti (koliko god one skromne bile) iskoriste danas i ovdje

tvoje viđenje je statično. ja bih taj problem riješila drukčije: od malog broja viskoobrazovanih ljudi, napravila bih visok broj visokoobrazovanih ljudi. to je ključ rješenja problema.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

a kako bi to točno

a kako bi to točno napravila?

očigledna rješenja su diobom ili dekretom, no nijedno mi se ne čini kvalitetnim

nije sporno da bih i ja volio više visokoobrazovanih, no ne vidim kako je to moguće napraviti u kratkom roku jer temeljnu infrastrukturu za proizvodnju visokoškolovanih kadrova jednostavno nemamo

pisao sam svojevremeno o tome (na mrak.org)

Tko je glasao

Devedesetih su oni prilično

Devedesetih su oni prilično zorno pokazali kako...kupovinom diploma.

Pamet takvih "stručnjaka" sigurno nećemo moći prodavati u inozemstvu. Više ne pali ni kod nas.

B-52

Tko je glasao

prilično primitivan

prilično primitivan komentar.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

eh, imam ideju, naravno.

eh, imam ideju, naravno. napisat ću je primorcu. neka s njom izađe u javnost prije izbora. vjerujem da će polučiti rezultate.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

U posljednje vrijeme sam

U posljednje vrijeme sam čitala čitavi niz članaka koji se bave problematikom seljenja industrije na Istok, a oslikana je situacija u Europi i Americi. Iznanadila me recimo informacija da Siemens trpi ogromne gubitke i jedina mu je kočnica daljnjeg razvoja nedostatak ljudskih resursa koje pronalazi vraćanjem u aktivu umirovljenih stručnjaka i seljenjem na Istok koji mu osigurava adekvatni stručni kadar. Od prilike ista priča postoji za Francusku i Ameriku (čak primjeri 'vrbovanja' srednjoškolaca za nastavak obrazovanja u traženim zanimanjima). Sve je to egzaktno potkrijepljeno i preračunato u milijune eura. Meni je to bio zgodan impuls za 'shift' u razmišljanju.

Iskoristiti ovo što imamo danas, dakako. Zanimljive su mi zamjerke koje se javljaju u slučajevima kada se koliko-toliko uspije privući privredna aktivnost koja koristi ono što nudimo (prvenstveno od ljudstva). Otvore se novi pogoni, spusti se nezaposlenost u županiji na nekih 7%, riješi se dio strukturne nezaposlenosti (recimo tekstilci, žene) - ali one i dalje rade u niskoprofitabilnoj i radno ekstenzivnoj branši. Dakle, crnče za mizerne nadnice. Zamjerka je naravno, i dijelom opravdano, eksploatacija. No ona je produkt tržišnih uvjeta, ne samo kod nas nego i globalno. Dakle, dovukli smo proizvodnju koja bi eventualno otišla na Istok i zaposlili ono što imamo danas. Ne valja.

Čini mi se da će biti jako teško ponuditi (a pogotovo postići da bude prihvaćen) razvojni program koji će izbalansirati potrebe sadašnjosti i budućnosti i koji će biti hitno provediv. Ono čemu ćemo se morati prilagoditi je svakako imperativ društva znanja, što za mene nikako ne znači samo VŠS, već permanentno obrazovanje, doškolovanje, stjecanje kvalifikacije i prekvalifikacije sukladno tržišnim potrebama. Čini mi se da ljudi nisu ili ne žele biti svjesni da takvo vrijeme neminovno dolazi tj. već je tu. Mi bismo radna mjesta na kakva smo navikli, zauvijek i barem solidno plaćena. Svijet se u međuvremenu promijenio.

MasterMind - NeverMind

Tko je glasao

Upravo taj balans,

Upravo taj balans, ravnoteža između mogućeg danas i jedino mogućeg sutra (a taj sutra i nije tako daleko, najvjerojatnije odmah iza ćoška) formula je uspjeha. Plus hrabrost da se krene. Korak koji je napravila Irska (slično oni tamo divovi na dalekom istoku), Finska i sl. ne smijemo izbjegavati opravdavanjem da još nije došao trenutak. Promašit ćemo raskrižje i završiti u močvari. Šanse za probitak postoje, ali nisu neograničene. Posebno vremenski.

nvuljanic

Tko je glasao

Slazem se s ovim navodom -

Slazem se s ovim navodom - lijepo je praviti ambiciozne planove za buducnost i POTREBNO ih je praviti, mi moramo kao drzava imati koncept razvoja i uklapanja s globalnim europskim i svjetskim trendovima, inace ce nas zive satrati - i da, obrazovanje je kljuc! Izmjena tezista i potenciranje ekonomskog razvoja u drukcijem pravcu je imperativ opstanka, ALI !!! Jos jednom razmislite o zatecenoj slici realnog stanja U OVOM TRENUTKU - demografskoj slici u Hrvata, koliko je radno aktivnog stanovnistva u kasnijoj zivotnoj dobi, koliko je umirovljenika, koliko je onih s nizom skolskom i strucnom spremom, koliko je onih koje dakle MORATE nekako zbrinuti, ne mozete ih jednostavno zaboraviti u toj projekciji svijetle buducnosti...I koliko nam godina treba da se "izvrti" ovaj segment stanovnistva i nestane?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci