Čujem preko uha Maria Mihaljevića ( u Piramidi), koji tu zabavnu tribinu naivno koristi za slanje ozbiljne poruke državnom odvjetniku o potrebi istrage zbog „veleizdaje“ u postupcima braniteljskih timova pred Haškom tribunalu, koji su rezultirali gubitkom branitelja haškim optuženicima radi tzv. sukoba interesa.
Zaista, Mario je na svoj način postavio ozbiljno i znakovito pitanje. Kako se mogao dogoditi ovakav katastrofalni obrat situacije u kojoj su haški optuženici ostali bez obrane, a s njima i hrvatska država našla u neugodnoj situaciji, budući da ju se involvira u nekakav zločinački poduhvat. Samim time i nas sve, građane ove države. Bez obzira na individualni pristup krivnji, koji se njeguje i promovira na haškom tribunalu, istina je za nas sve iznimno važna, de ne ostane traga ikakvim sumnjama ili naknadnim tumačenjima.
Gdje je nestala stručnost i vjerodostojnost branitelja i braniteljskih timova, te svih državnih organa i organizacija koje su im stavljene na raspolaganje:
• Miroslav Šeparović, kao ozbiljni branitelj je trebao računati na tako jednostavnu činjenicu, da on kao onaj koji je unutar inkriminiranog ratnog vremena vršio najviše državne funkcije, i to takve koje su direktno u svezi s predmetom spora, može biti osporen kao branitelj. Je li možda računao na to da su oni u haškom sudu naivčine. pa na tako „vruć“ detalj neće obraćati pažnju.
• Ili kako je moguće da jedan tako dobar i priznat odvjetnik kao Čedo Prodanović pojavljuje se u dva sudska procesa na suprotnim stranama, a da to može ostati nezamijećeno od strane haškog suda.
Institucija sukoba interesa je previše značajna i često upotrebljavana ili zloupotrebljavana na sudovanjima da bi se olako prepustila „slučaju“ ili očekivanoj (čitaj željenoj) naivnosti druge strane. Ta na drugoj strani su na sudu i tužiteljstvu skupljeni najvrsniji pravnici svijeta. To je element koji se prvi uzima u ozbiljno razmatranje da bi se stekle prednosti ili poništila iznenađenja – a upravo nam se to dogodilo. Ako su možda i bili naivni, pa mislili da će haško pravisuđe biti naivno, trebalo je napraviti rezervni plan za takav razvoj situacije, a sad se vidi da nije bilo rezervnih rješenja! Zaista, iznenađujuće neprofesionalno.
A kako se to ipak dogodilo, Mario ima pravo – netko je odgovoran, jer sudovanje općenito, a međunarodno sudovanje najviše, zahtijeva nepristranost i profesionalnost iznad svega. Umjesto koordinacije među svim braniteljskim snagama (od braniteljskih timova do državnih institucija, a sve ih država bogato plaća iz novca poreznih obveznika), razvio se rat, sa dalekosežnim posljedicama - s rovovskih bitki prešlo se na otvorene okršaje, i nema više mjesta nikakvim kalkulacijama. Već su naše novine pune toga (npr. Jutarnji, Večernji , Nacional, Feral , Globus, itd.
Očito je cijelu zbrku i prestrojavanje donijelo angažiranje odvjetnika Grega Kehoe-a na strani Gotovinog braniteljskog tima, koji je jedno vrijeme bio i istražitelj za Haški sud. On je evidentno kroz rad za haški sud i istraživanje stekao određena saznanja, koja će staviti Gotovini na raspolaganje.
Gotovina je bio ispao naivčina kad je počeo lutati po svijetu plaćen od onih istih "šporkačuna" koji su svoju "istinu" htjeli prebiti preko njegovih leđa, pa je izgubio dragocjene godine u izgnanstvu umjesto da se pripremao za obranu. A lagodan život pretpostavio manje-više „ugodnom“ zatvorskom boravku u Hagu koji bi mu se uračunavao u kaznu (koja ga vjerojatno čeka – pitanje je samo kolika). Sada se, pripremajući svoju obranu, pokazuje nimalo „naivnim“, ni on, ni njegov braniteljski tim, jer su očito koncipirali obranu na za njega jedini način - a to je ukazati na centre moći koji nisu znali ili bili spremni organizirati funkcioniranje pravne države na netom oslobođenim prostorima, što je minimum vojnog znanja, i odgovornosti čemu se ne može izbjeći ako protiv sebe imate pravosudna iskustva zemalja, koja se ratom stalno bave i koji dobro znaju kako rat se manifestira u svim njegovim najfinijim varijacijama.
Ah da! Sad postaje jasnije zašto je braniteljski tim Gotovine išao na formiranje vlastite fondacije za skupljanje sredstava za obranu i istraživanja: Evidentno je trebalo obranu ostaviti neovisnom o državnim honorarima, a samim time i unificiranja odgovornosti, što Gotovini koji je uvijek i samo bio u prvim napadnim redovima, nikako nije moglo odgovarati.
Vrhunac svega je pokretanje postupka „sukoba interesa“ odvjetnika Kehoe-a jer je navodno bio istražitelj za Haški tribunal. Kakav je tu sukob interesa??? On je samo istraživao (a njihova fondacija financira i dodatna istraživanja), a tužiteljstvo i sud koristi njegove nalaze, koji mogu biti dostupni i svima ostalima. Da gosp. Kehoe radi još za Haški tribunal bio bi problem, ali on to ne radi, no dobro je upoznat s građom kojom raspolaže tužiteljstvo i to mu daje prednost. I zna mnoge detalje koje bi drugi branitelji i država htjeli prikriti, što ne ide tako lako.
Tako naši „veliki pravni stručnjaci“ ispadaju na koncu naivčine, jer ne mogu vjerovati da ih je rukovodio samo bogati honorar, kojeg država daje za obrane u Haagu. Ili su zaista u cijeli ovaj posao ulazili s figama u džepu (da bi zadržali i održali sjenu nad određenim ljudima i događajima iz kritičnog ratnom vremena, a to im sad Haški sud ne dozvoljava, jer to jest pravi sukob interesa, u kojem djeluju drugi interesi a ne klijenta branjenika. Dobro pitanje: Čiji su oni ustvari bili branitelji!? Svojim branjenika ili strukltura koje žele ostati prikrivene!
I ispadaju smiješni u svojim zahtjevima o isključivanju Kehoe-a kojeg tek sada prepoznaju kao vrlo opasnu figuru. Jer Kehoe samo zna više od njih, ili zna ono što su oni mislili da se ne zna, ili da se može održati netransparentnim. A sve što je Kehoe kao istražitelj vidio, čuo i opisao svaki branitelj ne samo da smije nego i mora dobro proučiti (dakle Kehoe je i njima pomagao). Daljnji razvoj situacije će biti vrlo interesantan, jer se sve više diže zastor s onih koji su naivno vjerovali da je Gotovinin pustolovni duh toliko naivan da bi njih „šporkačune“ i dalje ostavio u dubokoj sjeni.
Komentari
Iskustvo govori da
Iskustvo govori da odgovornost vojnika može biti za konkretno djelo na ratištu poput likvidacije zarobljenika ili onih koji polože oružje i predaju se, može i za organizirano uništavanje ili otuđivanje imovine, borbeno djelovanje po prepoznatljivo civilnim ciljevima i naravno sve varijante nehumanog postupanja prma civilima. Ovo u smislu zapovijedanja istog ili nepoduzimanja mjera za sprečavanje ili kažnjavanje počinitelja. U grubo bi to bilo to ili oko toga.
Samostalno smišljanje nekih "viših ciljeva" ili provedba vlastite "politike" takvim sredstvima manje je vjerojatna. U tom smislu je očit pokušaj tužiteljstva da kroz suđenje Gotovini ukaže i na to da je u dijelu političkih ciljeva bilo i drugih, dakle političkih krugova. Uspije li, tužiteljstvo dokazuje ono za što zbog fizičkih zapreka nije moglo podići optužnicu jer pretpostavljenih krivaca nema među živima. Moguće je da tužiteljstvo time želi posredno "zaokružiti cjelinu".
Mišetić je vrlo jasno definirao cilj obrane - krivnje osloboditi svog branjenika, dakle samo i jedino Gotovinu. Rekao je i to da oni nikoga ne optužuju, ali žele ukazati na činjenice koje će Gotovinu osloboditi krivnje što je u osnovi isto, ali različite forme. No, to je legitimno i kod toga ne treba biti ljutnje ostalih, kako suoptuženika tako i politike.
Moguć je i određeni deal tužiteljstva s Gotovininom obranom u smislu neprotivljenja zbog očitog sukoba interesa jednog od Gotovininih odvjetnika jer oni blagom kaznom ili čak oslobađanjem Gotovine na temelju njegovog koncepta obrane neće puno izgubiti, nego puno više dobiti.
Uđu li u presudu, čak i oslobađajuću, kao činjenice određena postupanja vrha državne vlasti, po cost-benefit logici, tužiteljstvo će biti prezadovoljno.
Sve navedeno je legalno i ne treba iznenaditi ukoliko se stvar bude razvijala upravo u tom pravcu.
Ja problem vidim u prevelikoj kooperativnosti Vlade RH, tolikoj da je znala iznenaditi i tužiteljstvo, a tiče se predaje pojedinih dokumenata najvišeg stupnja tajnosti, bez da se barem pokuša osporavati obveza predaje dokumenata od značaja za nacionalnu sigurnost.
U tom je smislu Račanova vlada bila puno borbenija, racionalnija i u krajnjem, uspješnija.
Svađe odvjetnika i ponašanja poput "uvrijeđene mlade" srozavaju ugled aktera, a u krajnjem, najmanje koriste obranama klijenata.
Ni prizivanje vlade da arbitrira ne koristi, ona je svoje učinila, na način i kako je učinila.
Stvar je počela teći, bez milosti, a ni pomoći više nema..
Nisam protiv politiziranja
Nisam protiv politiziranja ovakvih tema, ali mislim da prije pisanja ipak treba napraviti kakvo takvo istraživanje.
Vrhunac svega je pokretanje postupka „sukoba interesa“ odvjetnika Kehoe-a jer je navodno bio istražitelj za Haški tribunal. Kakav je tu sukob interesa???Upravo ovakav, eksplicitno i jasno predviđen člankom 14 (C) Kodeksa profesionalnog ponašanja odvjetnika koji se pojavljuju pred međunarodnim Tribunalom koji pod naslovom "Conflict of interest" određuje:
Counsel shall not represent a client in connection with a matter in which counsel participated personally and substantially as an official or staff member of the Tribunal or in any other capacity, unless the Registrar determines, after consultation with the parties and taking account the views of the Chamber, that there is no real possibility shown that a conflict between the former and present assignment exists.Zapravo jedina nelogičnost je ta da ovaj sukob poteže od strane obrane, a ne tužitelja kojem nikako nije u interesu da na suprotnoj strani ima nekoga tko je radio na istom predmetu u tužiteljstvu.
Opinioiuris
Hm, hvala objašnjenje je
Hm,
hvala objašnjenje je korektno i iz prve ruke, dobro je imati stručan pogled, ja se služim samo logikom zaključivanja.
Kako kažeš ovdje bi se trebao buniti tužitelj, a ne tuženik, što je logično- Tužitelj zaista može imati problem ako se pojavljuje u nekom predmetu na ovakav način branitelj koji stječe prednost pred tužiteljstvom ako je imao uvid u njihov prdmet, u dokaze i logiku razmišljanja. Uostalom Kehoe je savjesno i kao profesionalac unaprijed prošao kroz filter sukoba interesa na sudu, i njega svi potvrđuju, on je očito znao riješiti taj problem u starti i nije ga prepuštao naknadnim miniranjima.
No, nekako mi se čini, a to proizlazi iz mog razmišljanja o ovom slučaju, da koncepcija obrane, kojom evidentno ide Gotovinin team (i sam Kehoe), jest opteretiti krivnjom one druge koji su bili dio državnih i političkih struktura (recimo u ovom slučaju Čermak, pa vlada i predsjednik koji su ga tamo instalirali - i oni drugi koji su slani iz Zagreba, o kojima je Gotovina govorio na onom čuvenom "briefingu"). A to onda završava podržavanjem tužiteljskih inkriminacija o "dogovorenom zločinačkom projektu".
Nažalost može postojati i dogovor s tužiteljstvom da upravo ovako idu (jer je Sud već potvrdio da Kehoe nije u sukobu interesa a njegov pristup obrani Gotovione korespondira s koncepcijom koju zastupa tužiteljstvo) no to će ostati tajna (i čest je slučaj u pravosudnoj praksi). Uostalom, na sličan ali efikasan način je Nobilo oslobodio Blašlića, ukazujući na druge i treće tajne krugove zapovijedanja, što se također uklapa u koncepciju "dogovorenog zločinačkog projekta".
No, u svemu ovome postoje dvije stvari o kojima bismo svi ipak trebali voditi računa: jedna dobra i jedna loša.
Dobra je da nama svima prava istina je najbolje rješenje jer je to dugoročno pozitivno, a rješava nas osjećaja kolektivne krivnje?!
Loša je, da htjeli mi to ili ne, kolektivna stigma uvijek ostane, ako se zaista dokažu teze suda o planiranom poduhvatu, (npr. takvu krivnju još nose i plaćaju recimo Nijemci za drugi svjetski rat isl).
Zato nimalo nije dobro da je napravljan ovakav rusvaj u obranama. Ti kao pravno potkovan možeš možda pravilno procijeniti koliko je Gotovina sada u prednosti, jer ima branitelje odgojene u anglosaksonskom pravnom sustavu, što je ovoj drugoj dvojici očito bio problem (oni su dobri stručnjaci hrvatskog pravosuđa koje je dobrim dijelom i nerazvijeno i kopmromitirano).
O Gotovininoj obrani nema
O Gotovininoj obrani nema potrebe spekulirati: ona je javno objavljena u predraspravnom podnesku ovdje. Usput, prebacivanje odgovornosti na druge ne znači nužno ni podržavanje ni osporavanje UZP-a jer prebacivanje odgovornosti (za kažnjavanje zločina) se tiče krivnje po zapovjednoj odgovornosti, ne po UZP-u (tu je bitno napomenuti da je UZP tip odgovornosti, slično kao zapovjedna odgovornost, a ne neko kolektivno kazneno djelo).
Kako ja čitam vijesti u medijima nije sud potvrdio da Kehoe nije u sukobu nego Tužiteljstvo, makar vjerodostojnost Tužiteljstva dolazi pod veliki upitnik. Naime glasnogovornica Tužiteljstva je do nedavno tvrdila da "nema pisanih tragova" o njegovom sudjelovanju u istrazi Oluje, a danas ih eto čitamo po novinama. Prezirem teorije zavjere ali sve mi se izglednijom čini hipoteza o dosluhu bivšeg tužitelja Kehoea i njegovih nekadašnjih kolega i prijatelja u Tužiteljstvu.
Eventualnu prednost Gotovininih branitelja ja ne vidim toliko u poznavanju common law-a koliko u činjenici da je Kehoe čini se imao pristup povjerljivim informacijama u tom predmetu. S druge strane, pobjeda pred bilo kojim sudom rijetko ovisi o pravu, a puno češće o činjenicama. Tu su domaći odvjetnici u velikoj prednosti. No u krajnju ruku ni poznavanje common law-a ni činjenica ne može spasiti onoga tko je kriv.
Opinioiuris
Polako, sve igre oko Haga i
Polako, sve igre oko Haga i generala dolaze na naplatu. Što generalima, što državi. Jedna ozbiljna država je trebala skupiti najbolje pravne glave i razmotriti, i ovdje navedene rizike, i sve ostale, te onda razraditi strategiju svog nastupa.
Nažalost, od ovakve vlast, i bivše i sadašnje, kao i od pravosuđa je to previše za očekivati. Moj dojam je od samog početka ove farse s generalima da se išlo s figama u džepu. Očekivalo se valjda, da će svi sudionici u procesu, kao najjači dokument doživljavati političke rezolucije koje je donosio Sabor. Nakon toga, eventualno, čisto forme radi, malo istraživati, i presuditi. Nažalost, ili ipak ne, Haški sud je istraživao i skupljao činjenice, a za političke deklaracije Sabora nije baš mario. Sad se optužena našla i Država i generali. Jedinu ozbiljnu obranu ima Gotovina, koji od početka nije vjerovao politici i Državi. A odlučio je kad tone, da ih povuče za sobom.
Na kraju je ispalo da je naivna ili nesposobna Hrvatska država, kao i svi koji su joj vjerovali, što je poražavajuće za nas hrvatske državljane.
Očekivati odgovornost od ove nakupne na vlasti je znanstvena fantastika. Oni ne znaju za taj pojam. Da li će imati posljedice, ne.