pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kako sam se ranije probudio radi prejakih utisaka izborne kampanje koja je impresivno započela u Dubrovniku (s tri značajna i znakovita skupa) sjeo sam po običaju za kompjuter i pogledao Pollitiku. Najprije sam se nalijepio na tvoj komentar u postu 45-tice "Najava za utorak: Pitajte Vincenta Degerta o HTV-u i slučaju Peratović!", ali su me prejake impresije odvukle dotle, pa ti šaljem izvješće s prvog dana predizborne kampanje., tebi i drugim čitateljima Pollitike, da bih i na njih prenio svoju fasciniranost događajima.

Ap, ti svoj vrckavi show ( u komentaru gore spomenutog posta ) uvijek dobro izvedeš, jer kompliciranim jezikom pokušavaš izražavati svu kompliciranost odnosa u svakodnevnim živim interakcijama ljudi i grupa u ravnini i slojeva u trećoj dubinskoj dimenziji. Mnogi u Hrvatskoj zaboravljaju na tu veoma važnu treću dimenziju (osim Poe ili Soe ili kako li se već zovu koji tu dubinsku i običnim tehnikama nedostupnu dimenziju visoko cijene pa ju još temeljito proučavaju na 45linija hard diskovima). I sam naš prijatelj 45 necjelovito se bavi strukturom, jer njega preokupira samo ona treća dimenzija pa često zaboravlja da je svijet također i plošnog (čitaj plitkog) karaktera, što ponekad kod njega proizvodi naivno dječačko čuđenje, zašto ga se slabo razumije, ili ga se nikako ne razumije , ili, kao što smo vidjeli opasno krivo razumije.

Ponekad mi se čini da sve ovo što nam se događa se može ipak izreći jednostavnije (tako obično nastojim), ali je takav pristup za ovu prigodu neprihvatljiv, radi ukupnog nadrealističkog ugođaja i prejakog simbolizma koji se kao plima valja ulicama, plime koja je počela u Dubrovniku, a vjerojatno će i završit u Dubrovniku (kao najljepšem i najsimboličnijem izlogu Hrvatske u svijet). Naime, neporeciva je istina da za javnu upotrebu postoji jedna manje-više plošna, monokromatska (tj. crno-bijela) konstrukcija, ali za internu upotrebu, kako bi sm rekao, druga, kriptična, gdje svak sa svakim igra neke igre bez obzira na to kakve javne, površinske uloge imaju???

No, i ovo sada moje malo jasnije izlaganje većini će opet biti nejasno (budući da sve ovo može biti jasno samo onim aktivnim igračima, ili tebi koji si stručnjak za tešku simboliku za koju si intenzivno svjestan da se kreće u tri svakodnevne i četvrtoj povijesnoj dimenziji). I čini mi se, bijesdrugome, koji je uvijek onako burno i nervozno reagirao na tvoj prejaki simbolizam, dok se nije manio ćorava posla.

Eto zašto i u ovome mome izletu u tvoju domenu, opet treba dobro i temeljito razmišljati, jer se komplicirane stvari ne mogu tako olako jasno i jednostavno izlagati. Zato ću na kraju, da bih olakšao impresivnijoj većini čitatelja, izraziti se primjerom kako bi im bilo lakše (ako ikako išta može uopće biti lako) razumljivo.

Kako se kolidiralo s Čačićevim finim, gospodskiom, argumentiranim, decentnim ali i neimpresivnim a nimalo baroknim nastupom u King Richard's pubu, zakasnio sam na Jambov koncert, ali sam pristigao na izlaz iz gruškog kina (kojeg je onaj Soldo iz bermudskog trokuta, što se još kiseli u njemačkim zatvorima, kupio i pretvorio u kongresnu dvoranu hotela Petka), te sam slušao kako zanesena publika živo komentira impresionantan nastup pučkog tribuna (neke vrsta suvremenog Tiberiusa Semproniusa Gracchusa iz Narone), sada novopečenog HSS-ovca, (koji je by the way kao Gargantua medijski već prožderao HSS, jer svi ovdje više ne govore "kod HSS/HSLS-a" nego "kod Jamba" - što bi svakoga zabrinulo osim očajnu Đurđu i desperatnog Josipa koji si ne vide alternativu, no možda će se osvijestiti tek kad shvate da im je stranka oteta - kao u slučaju poznate sage o Pašaliću i Maestru).

Iako "post festum" osjećao sam se kao moj davni prijatelj iz Živinica kraj Tuzle, kojeg je u naše studentsko doba netko bio odveo na baletnu prestavu Maje Pliseckaje ili slične prima balerine, što je nama bilo nespojivo s njegovim imageom, pa smo ga znatišeljno propitivali o njegovim impresijama. On nam je objasnio: Bilo je odlično, ali od svega su najboilje bile pauze - lijepe žene, mnoštvo svijeta, šank u HNK-u, ja se ko beg nalaktim i pijem, i gledam, i slušam, i uživam!! Dakle, živo su se komentirale samo dvije varijacije na teme iz podužeg Tiberiusevog impresivno izvedenog nastupa: prva varijacija na "Debelog glavonju" za kojeg elokventni i simpatični pučki tribun ipak javno eto nije rekao kako mu je kupio dva stana u Zagrebu (ali to očaranoj publici naravno nije bila nikakva tajna), te varijacija na "frulaša" kojem je dao pare da kupi zemlju pod stopama "budućeg" pelješkog mosta (što također nije javno rečeno ali to fasciniranoj publici isto tako nije nikakva tajna). No zato vrli Tiberius, izuzetni koncert-majstor i pučki tribun daje sebi za pravo da ih dobro "opauči" gdje god ima priliku, jer zna da mu ne smiju vratiti.

Budući da pretpostavljam da znaš tko je onaj prvi, moram objasniti za drugoga: "Frulaš" nije nikakav mozartovski čarobnjački prototip nego onaj prizemni tip koji se u saboru previše redovito, dapače napadno prečesto, javljao s tablicom "Ispravak netočnog navoda" da bi sada, kad je Sabor raspušten, na svakom javnom slikavanju izborio svoje mjesto odmah iza lijevog ramena "velikog Maestra" računajući valjda da će na vanjskim poslovima zamijeniti prelijepu Margaritu koju je Maestro već istjerao iz raja.

Dakle, i ovaj bulgakovski slikopis je živa potvrda onog što govoriš: publika pije oduševljeno sve što pučki tribun i vrsni koncert-majstor Tiberius prezentira kao nekakav, kakav-takav predizborni govor, dok se on ustvari "mulanski" zabavlja šaljući poruke po svim trodimenzionalnim relacijama! I čeka da ga zovnu jer im je javno poručio: idemo s onima koji daju više! Ta on vrlo dobro zna, da je politika u praksi samo trgovina, ista onakva kao s paštetama, ali naravno usmjerena trgovina u kojoj su baš ti i takvi formirali cijene onih famoznih trostruko skupljih pašteta svojevremeno liferovanih vojsci. Čak ni Tiberius ne daje ništa od vlastitih sredstava, ali kad uzima on i dijeli, i ne samo glavonjama nego i puku, pa ga dubrovački penzići obožavaju kao nekog suvremenog Robin Hooda.

Gaius Gracchus, onaj drugi pučki tribun na sjeveru bi od južnog brata (oba su otpadnici iste obitelji) imao što naučiti: Dok se ovaj na jugu zabavljao paštetama sjeverni je dopustio da se u njegovo ime drugi zabavljaju akumulatorskim kiselinama, pa sada sa svojom izbornom bazom komunicira kao Osama bin Laden- video trakama.

Mada, ruku na srce, nekako moram priznati da imam živ osjećaj kako oba imaju popriličnu izbornu težinu, budući da poprilični dio nacionalnog izbornog korpusa još uvijek zna prije što neće, nego što hoće. Kako i veliki Maestro igra na istu kartu, postoji ozbiljan problem prelijevanja iz šupljeg u prazno - jer broj mandata nije neograničen što može uroditi katastrofalnim posljedicama (koju ni sam Maestro neće preživjeti ako kola krenu nizbrdo).

Prije toga, ujutro, posjetio sam Sportsku dvoranu i vidio prvi poprilično impresivni nastup Milanovićevog tima, koji su u svakom svom djeliću nastupa pokazivali da znaju što hoće (za razliku od račanovske epohe). Koliko je to impresioniralo cirka 2000 gledatelja uvijek je teško reći, ali moram priznati, prema prosječnom dobu prisutnih gledatelja, pomlađivanje "crvene" publike je impresionantna činjenica. Koja je čak frenetično navijala. Čak i one prenapuhane predizborne "mane" kao porezi i drogiranja su efektno poentirali u svoju korist. Jedino je decentni nastup Profesora imao malo bljeđi odgovor publike, ali što se može, ex cathedra nije baš za klimaksiranje masa. Uostalkom Profesor je predviđen da radi a ne da glumi. Špijuni drugih opcija, koji su primjećeni i među publikom i među uzvanicima mogli su samo prenositi svojim glavešinama zastrašujuće vijesti.

Eto ap, umjesto odgovora na benigni komentar u nekom drugom postu, poslao sam ti ali i svekolikom drugom pučanstvu, izvješće napisano tvojim stilom, kojeg ćeš ti lako razumjeti, mada riskiram da mi netko od mojih vjernih čitatelja zamjeri, jer su naučili na moje rezantno i precizno sjeckanje!! Ali šta se može, nadrealistički ugođaj se prenosi sve aktivnije u izbornu utrku!! A dobro je, zaista dobro, podsjetiti da svijet svijet nije čisto plošna (čitaj plitka) pojava nego da postoji i treća (najčešće vrlo neugodna) dubinska dimenzija.