pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ceremonijalno spaljivanje "društvenog zla" odnosno 3 tone droge u pećima relikta teške industrije "Našicecement" mediji su popratili senzacionalistički i bez društveno odgovorne rasprave. Naime, ako je spaljeno 3 tone to znači da je od 1991. do 2005. policija u hangare utrpavala aproksimativno 214 kilograma godišnje raznih droga. Nacionalna komisija za suzbijanje droga iz 2001., čiji rad nastavlja vladin ured na čelu s Jadrankom Kosor (koja se marijanski ukazala na spaljivanju sa žutom aureolom oko glave) procjenila je da se u Hrvatskoj početkom novog tisućljeća godišnje pušilo 12 tisuća kilograma marihuane, šmrkalo 150 kilograma kokaina, injektiralo 500 kg heroina i gutalo 730.000 tableta ecstasyja što ukupno čini više od 12 650 kilograma droge godišnje (izvor, PDF). Uzmu li se ti brojevi kao relevantni (makar je potrošnja droge zbog jačanja kupovne moći sigurno od 2001. porasla) dolazi se do podatka da je hrvatski prohibicijski sustav uspio zaplijeniti manje od 2 posto droge na tržištu ili je zaplijenio puno više, ali je ogromna količina zaplijenjene droge iz skladišta u godinama neuništavanja ponovno vraćena na tržište pa je za spaljivanje ostalo samo 3 tone. Nije li čudno da u 14 godina represivni organi sakupe samo 3 tone, što je samo četvrtina navodne godišnje potrošnje marihuane? Zar je u 14 godina skupljeno samo 2400 kg marihuane, 200 kg heroina, 330 kg kokaina i 50-60 kg sintetičnih droga, kako javlja Dnevnik.hr?

Naravno, zbog nedemokratske netransparentnosti podataka o spaljivanju i zaplijeni droga kroz godine (posebno dijela koji je valjda uništen u spalionici "Puto" prije nego što je sama postala paljevina) nije moguće donijeti znanstvene zaključke o učinkovitosti, ali jest o vječnoj aktiviranosti propagandne mašinerije. Predstava za javnost koja je upriličena u cementari trebala je uvjeriti građane da vlada ispunjava cilj kojim se podičila nikad ozbiljno shvaćena bivša novinarka Jadranka Kosor: "smanjiti tržište" droga. No ako ga je u 14 godina smanjila 2% smisao gomile resursa koji se slijevaju u ovakve programe borbe protiv ovisnosti je jedino uzalud bačen novac koji ne daje rezulate. Kada jedna metoda ne daje željeni rezultat, bazična logika zahtijeva promjenu metode. No HDZ još uvijek odbija priznati da njihov pristup borbi protiv ovisnosti ne daje rezultate, a mediji mu u prikrivanju neučinkovitosti svesrdno pomažu plasiranjem tabloidnih priloga poput ovog na Novoj TV radnog naziva "Izabrala ja smotuljak broj 13, u njemu bijeli prah".

Droge su stalna opsesija HDZ-ove propagandne mašinerije. On je uspio po tko zna koji put čak i kao izborno pitanje nametnuti jednu temu s popisa srednjoškolskih debata (legalizacija marihuane), što podosta govori o razini političke zrelosti te stranke, ali još više o nivou izbornog procesa u Hrvatskoj. Nikad ozbiljno shvaćena novinarka i tada je, u jeku izborne kampanje, došla na maestralnu ideju da poznatog pljugera uposli u širenju agresivne propagande protiv trave. U skladu s mesijanskim poslanjem HDZ je krenuo na turneju "Ti možeš probati sve, samo drogu ne" koja je nastavljala demonizirati kanabis i sve one koji isti ne promatraju kao ultimativno društveno zlo.

Spaljivanje droge u Našicecementu i Shortyjeva turneja zapravo su moderna adaptacija tradicionalne neefikasne anti-droga propagande koju je patentirao notorni rasist i nacistički simpatizer William Randolph Hearst koji je odgovoran za niz predrasuda koje danas postoje o marihuani.

Hearstovo carstvo tabloidne štampe je naime između 1936.-8. započelo propagandni rat protiv marihuane koja se do tada nije mogla pronaći čak ni u rječniku engleskog jezika. Članci s naslovima "Marihuana od dječaka čini nemani u 30 dana" i "Hašiš potiče korisnike da žude za krvlju" imali su za cilj generirati strah od trave iz Meksika koja je s imigrantima koji su nakon napornog radnog dana imali običaj zapaliti joint i opustiti se pristizala u Ameriku. Kroz nemilosrdnu kampanju dezinformacija Hearst je poticao rasizam prema hispancima člancima o marihuanom opijenim tipovima koji siluju bijelkinje uz sotonističku voodoo jazz muziku.

Broj novina, tabloida i magazina koje je Hearst kontrolirao omogućio mu je da brzo i efikasno zarazi medije svojom propagandom. Potpuno identičnu tehniku utjecaja na tabloidne medije koristi i HDZ koji nedostatak brojčanih rezultata u borbi protiv ovisnosti prikriva ceremonijalnimm lomačama makar broj mladih koji su drogu probali svake godine raste, broj registriranih ovisnika također, a droga na tržištu nikad nije bila jeftinija. Ako je cijena pala to prema osnovnim ekonomskim zakonima može značiti samo jedno - da je ponuda povećana, a ne smanjena i da Jadranka Kosor ne ispunjava cilj "smanjivanja tržišta". Ono što je još bitnije, šteta od droga raste jer se povećava broj smrti, bolesti, zločina i patnji koje prate droge. Umjesto politike smanjivanja štete hrvatske vlasti još uvijek novce troše na politiku progona konzumenata i politiku smanjivanja ponude što ne dovodi do smanjenja broja novih korisnika. Politika smanjivanja štete, koju Hrvatska mora prihvatiti ukoliko se ozbiljno želi baviti drogama, pristaje na istinu da nikad nije postojalo niti će postojati društvo slobodno od droga i da je novce i trud daleko pragmatičnije uložiti u minimiziranje štete koja upotrebom droga nastaje nego u smanjivanje ponude. Uz dva cilja koja proklamira Jaca (smanjenje tržišta i sprečavanje pojave novih konzumenata) treba dodati cilj smanjenja štete i učiniti ga dominantnim. No ta vrsta politike zahtijeva nekoliko priznanja na koja HDZ nije spreman, a među kojima se ističu znanstveni pristup i brojke umjesto propagandnih sličica i priznanje da je marihuana manje štetna od nekih drugih droga (uključujući alkohol).

Smanjivanje dostupnosti droge na tržištu nije politika koju treba odbaciti nego politika koju treba komplementirati dodatnim politikama koje nad njom moraju imati svojevrsni prioritet jer rat protiv postojanja droga se ne može dobiti. Pretpostavka politike smanjivanja dostupnosti je da manjak u ponudi stvara manjak u potražnji no do sad smo se osvjedočili da vlada nije sposobna niti doista značajno smanjiti ponudu niti da je smanjenje (ako ga je uopće bilo) dovelo do smanjenja potrošnje. HDZ kroz kontrolu medija nastavlja uspješno zaustavljati svaku vrstu znanstvene rasprave o drogama te i dalje nudi simplificirane odgovore na kompleksna pitanja i prejednostavna rješenja za presložene probleme. Objektivno uzevši, za borbu protiv ovisnosti i hrvatsku budućnost bilo bi daleko korisnije da su u peći završile novinarke Jadranka Kosor i Anita Delaš nego smotuljci s travom.

Čini se da još nije došlo vrijeme u kojem će mediji shvatiti da samo zato što su droge nelegalne nije nelegalno o njima otvoreno govoriti, a to uključuje ne samo negativne nego i pozitivne priloge o drogama. Jer da postoji stvarna konkurencija mišljenja, NovojTV konkurentski medij odgovorio bi pitanjem učinkovitosti mjera represije i sumnjivo maloj količini sakupljene droge. No jasno je da se takva pitanja ne smiju postavljati, a još se manje smije objaviti prilog poput ovog BBC-a koji pokazuje da je vožnja na marihuani možda sigurnija od vožnje pod minimalnim utjecajem alkohola. Takva priča bila bi bezuvjetno proglašena pronarkomanskom propagandom, dok se prava propaganda s plemenskim lomačama ignorira.

Dim iz dimnjaka Našicecementa 23. siječnja 2008. nije bio ništa drugo nego osamljeni dimni signal u magli neuspjeha, podbačaja i promašenih vizija propovjedačke elite konzervativnih moralista koji u čvrstoj šaci drže medijski pristup obradi tematike droga i ne dopuštaju suočavanje sa znanošću, brojkama i argumentima. Možda bi buduća spaljivanja ipak trebalo raditi na otvorenom kako bi se potakla otvorena rasprava i kako bi se medijski prostor otvorio za sve glasove, a ne samo one HDZ-ovih propagandista?