pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Trebala bi Željkica pohađat Jacin tečaj. Kako ne izgubit stolicu pored premijera, a naročito njegovo rame na kojem mu je uvijek zaljepljena ko taksena marka / Jedan je budući dioničar izjavio da nije iskoristio priliku kad su se prodavale dionice Ine, pa da je ovaj puta došao po svoj dio kolača. E, sad je samo pitanje da li će to biti kolačić ili ljuta papričica / Rijetko kad, a poneki i nikad za vrijeme plovidbe radnici na kruzeru nisu dotaknuli kopno. Na upit: «Kako se osjećate na brodu? », jedna Ukrajinka, je odgovorila: «Kao u zatvoru» / Sad se toplo nadam da će Vlatkica naći i krov nad glavom, i da smo mi kao nacija konačno mirni, da smo konačno zbrinuli našu siroticu.
Nakon izležavanja po plažama lijepe naše za vrijeme godišnjih odmora, dani su kraći, ambicije i planovi sve veći. Nastupilo je vrijeme juriša u borbi za veće pozicije i visine. Na našu sreću, sezonu je otvorila Blanka Vlašić vinuvši se i zasjevši na svjetskom tronu. Ali eto, žena očito ima talenta, a i vrijedna je.

Željkica ostala bez stolice, ali Jaca i dalje ima rame za plakanje
A tko nema talenta ima upornost, beskrupuloznost i jake laktove. Dakle, nakon stampeda na čelne pozicije HTV-a i turbulencija koje su tamo nastale, trka za fotelje, stolice i stoličice kreće među političarima i njihovim strankama. Da finoća i džentlemenstvo nisu više u modi pokazala nam je i zauzeta stolica Željke Antunović pored šefa Milanovića. E moja Željka, takva su ti danas vrimena, puno je važnije imat u nogama nego u glavi. Trebala si brže trčat. I sad se govorka da nakon što je izgubila stolicu u prvom redu svoje stranke, juriša na stolicu Jadranke Kosor. Ali nije to baš laka misija. Trebala bi ona pohađat Jacin tečaj. Kako ne izgubit stolicu pored premijera, a naročito njegovo rame na kojem mu je uvijek zaljepljena ko taksena marka. Sanader, ko da je rođen s Jadrankom na ramenu.
Eto vidite da to nije baš tako lako. Jer ako Željkici Milanović nije pružio stolicu pored sebe, teško da će joj pružiti rame za plakanje. Jaca to zna. Koliki su nju pokušali od Sanadera odljepit, ali ona se ne da, i gotovo. Sanader se tako navikao. Po danu mu na ramenu sjeda glava Jacina, a po noći Mirjanina. Kosorica je srcedrapajuća, a Željkica ratoborna, ali govori se da između njih dvi u biti nema razlike. Obje izgledaju ko da su popile pamet cilog svita i same su sebi važne.

Lipim ženama ne vidi se kapacitet, ali se ostalima vide drobusine
Treća lady našeg političkog života ima drugačiju strategiju. Dok se ove dvi motaju oko čelnika svojih stranaka ko mačke oko kaše, Kolinda ponosno po svitu šeta očekujući da se oko nje drugi motaju. I bogme žena uživa ugled. To ti je to. Nikad ne smiješ pokazat da ti je do nečega jako stalo. Pogotovo žena. Kolinda jednostavno igra na tu svoju ženstvenost i samozatajnost, ala princeza Grace. Jedan ministar vanjskih poslova iz zemlje osnivačice povjerio je kolegama da bi za njega dobrodošao puno bliži bilateralni odnosi s hrvatskom ministricom. Kolinda je očarala i Erharda Buseka, koordinatora Pakta o stabilnosti, a bogme i mnoge druge. A hoće li njezin šarm biti presudan za dobivanje drugog mandata vidjet ćemo.
Kažu da je izgled barbice problem. Eto, problem je kad je žena lipa. Svi gledaju u njene oči, usta, tilo, a pamet nikog ne interesira. Govore da nitko ne zna koji su njezini stvarni kapaciteti. Ko da znamo koji su kapaciteti ostalih koji nas predstavljaju po zemlji i svitu. Mogu samo reći, gledajući njihove drobusine, da nisu mali.

Dionice - ili kolačić ili ljuta papričica
Kod prodaja Ininih dionica svit je bio nekako skeptičan. Mali čovik, kako se uobičava reći za nekoga tko živi od malih plaća i niskih mirovina, navika je ulagat u sigurno. Jer s malim iznosima ne smije se pogriješit. Poneki su izjavili kako su mislili da takva ulaganja nisu za sirotinju, ali da sad vide da jesu. Da li je to točno, vrijeme će pokazat. Lakše je tamo nekom tajkunu zeznut stvar. Ako napravi zajeb na jednoj strani, ostaju mu ulaganja na drugoj. Neš ti šta je za njih 38.000 kuna, za kavicu platit. To pokazuje i broj ispitanika dubljeg džepa. Malo tko je zainteresiran za takvu vrst ulaganja, kažu da je bolje investirat u vlastiti posao. A kako su mnogi od njih razvili velike poslove, upitno je. Ali vrimena se minjaju, a s njima i načini zarade.
Nakon šta je narod vidio da su dioničari Ine profitirali, za HT-ovim dionicama nastala je totalna pomama. Iako većini građana nije još baš najjasnije šta su to dionice i šta se od njih može očekivat, uglavnom su shvatili da bi se uloženi novac za neko vrijeme mogao udvostručiti, utrostručiti, i ako ih ptić pokaki, ustostručiti. Nitko i ne pomišlja na gubitak. Ljudi su shvatili da se poštenim, a i teškim radom čovik ne može obogatiti, pa se krenulo putovima onih koji su to radili na drugačije načine. Zakockaj se. Kupi jeftino, prodaj skupo. I kako su mnogi propustili ili nisu bili u mogućnosti kupiti recimo jeftinije nekretninice (npr. stare seoske kamene kućice) koje danas vrijede cijelo bogatstvo, te kako običan svit nema jake veze koje bi mu došapnule kako i koja se tvornica može kupiti za 1 kunu, bacili su se na kocku koja im je dostupna. Tako jedan građanin na upit zašto kupuje dionice izjavljuje: «Želim dobiti onaj osjećaj koji su imali tajkuni kad su s par potpisa zaradili nešto. Upisat ću, na suprugu, kćerku i sebe, tri paketa za koja ću podignut kredit». Jedan je izjavio da nije iskoristio priliku kad su se prodavale dionice Ine, pa da je ovaj puta došao po svoj dio kolača. E, sad je samo pitanje da li će to biti kolačić ili ljuta papričica, jer na upozorenja o mogućem riziku (neriješeni sporovi, neplaćeni porezi) nitko niti ne razmišlja.
Umirovljenici su tako investirali ušteđevine, siromašniji podigli kredite. A kad svi kupuju, kupit ću i ja: Kud svi Turci tu i mali Mujo. Možda je to put kako obogatiti naš narod. Ako je tako, na ovim izborima glasat ćemo za dionice. Šta će nam tamo neke stranke, kad nam dionice nude bolji život.

Čačićevi kršćani, Filipinci, Ukrajinci i gomila hrane za prežderavanje
U emisiji Nedjeljom u dva Čačić je izjavio da bi bilo dobro uvozit u Hrvatsku radnu snagu iz Ukrajine, pod uvjetom da su kršćani. Stankovića je malo ta rečenica iznenadila, ali, evo čitam da su i pomorci spremni na taj potez. Pomorska radna snaga doduše uvozit će ljude različitih vjerskih opredjeljenja - s Filipina, Bliskog istoka, Rusije, Ukrajine.
Time će Hrvatska slijedit primjer velikih europskih kompanija koje to već odavno rade.
Ako ste se ikad zatekli na kojem kojem kruzeru, brodusini od 15 katova i 90.000 tona, mogli ste vidjeti kako je tretirana ta radna snaga. Dok se putnici praćakaju u bazenčićima, skakuću u svečanim toaletama i bukvalno prežderavaju, osoblje, uglavnom iz ranije navedenih krajeva, trčkara za njima po cijele dane. Usisava, glanca, servira, briše, čisti, pere. Radno vrijeme je 15-17 sati dnevno. Rijetko kad, a poneki i nikad za vrijeme plovidbe nisu dotaknuli kopno. Dok putnici šeću, oni pripremaju i spremaju za njima. Autobusi, koji prevoze putnike od broda do grada, zabranjeni su za osoblje. Oni moraju pješice. Ugovor im je uglavnom na 9 mjeseci. Na upit: «Kako se osjećate na brodu? », jedna Ukrainka je odgovorila: «Kao u zatvoru».
Kako se nije promijenila stara inačica kruha i igara, igara ne nedostaje, a bogme ni hrane. Radi ilustracije, evo dnevnog rasporeda vremena u kojem se može nešto strpati u kljun. Od 8 do 10 je doručak, jedi koliko hoćeš kobasica, salame, pancete, jaja… Od 12 do 15 ručak, opet jedi koliko hoćeš. Od 16 do 17, kolači s čajem. Jedi, jedi. Od 19 do 22 večera, od 24 do 1 manistra, panceta, jaja i ostalo. Ako je ostalo još malko mjesta u drobiću može se prizalogajit. Na jednom takvom kružnom putovanju od 7 dana, 3.000 putnika pojede 5.500 kg krumpira
1.300 kg kapule
4.000 kg mesa
25.000 kg voća
2.500 kg manistre
3.000 kg kokoši
25.000 jaja itd., itd.
Pošto svi nemilo trpaju na nemale tanjure, trećina hrane se baci. U isto vrijeme posadi nije dozvoljeno jesti hranu koja se servira gostima. Pitaj Boga šta oni jedu. Uglavnom su svi mršavi za razliku od većine putnika. Poneki se na jednoj takvoj plovidbi od 7 dana udebljaju i do 10 kg. Iskreno govoreći nije jadnoj posadi lako. Ajde ti to sve opsluži, posluži, operi, očisti. Teško da će se za tu lovu i muku netko naš upustit u takvo nešto. Bolje da mi kupimo dionice, a radnu snagu ćemo uvozit.

Vlatka Pokos VI
Nakon šta je vodila brojne programe, nakon šta je dobila emisiju na radiju, snimila kontraverznu reklamu za TV, Vlatkica je, eto, našla i momka. 8 godina mlađeg, zgodnog poduzetnika. Dakle, priča je zaokružena. Ne znam šta bi još za nju, u humanitarnoj akciji "Pomozite sirotu Vlatku" mi mogli učinit. Izreklamirala se na sve strane, nakukala po svim medijima. Snješka ju je udomila za prvu ruku, Matija joj šije haljine, zaradila je lipu lovu i od poslova koji su joj udjeljeni, sad je našla i mlađahnog poduzetnika, tako da se sad toplo nadam da će naći i krov nad glavom, i da smo mi kao nacija konačno mirni, da smo konačno zbrinuli našu siroticu. Još samo apeliram na Radeljaka da joj vrati njene krpice. Ajde Dikane, pa kupit ćeš novoj curi valjda novu odjeću. Na kraju krajeva, možda ne nosi Vlatkin broj.