pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U četvrtak 23.11.2006. fotoreporter Narodnog lista Adam Mračić je dobio zadatak slikati zgradu Trgovačkog suda(u istoj zgradi je i Općinski i Prekršajni sud) u Zadru. Po riječima glavnog urednika fotografija im je trebala za dopunu arhive.
Fotoreporter je svoj zadatak obavio. Nakon nekoliko minuta su mu prišla dvojica pravosudnih policajaca, legitimirala ga i zadržala dok ne dođu dvojica policajaca u plavim uniformama. Ta dvojica u plavom su ga priveli u 1. Policijsku postaju. Tamo je saznao da ga je prijavila sutkinja Općinskog suda u Zadru Zlata Smojver-Kanjer i to ni manje ni više nego za "neovlašteno snimanje i prisluškivanje".
Dan poslije policija je napravila premetačinu u prostorijama Narodnog lista u potrazi za fotografijama.
Sutkinju, naravno, nije bilo briga što se radilo o javnoj površini gdje je fotografiranje dozvoljeno, a nema ni znaka kojim se fotografiranje zabranjuje.

Nakon ovakvog događaja, mislim da više nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je Hrvatska po slobodi medija na 53. mjestu. Ovaj bi nas događaj mogao samo gurnuti dublje na toj ljestvici. Na kojoj su, ionako, sve zemlje nastale nakon raspade bivše države iznad nas.
A možemo na cijeli slučaj gledati i iz drugog kuta. Ako se premijera ne smije slikati dok jede i pije, zašto bi itko drugi dozvolio da se njega slika. Premijer bi po nekoj logici trebao biti prvi među jednakima. I k tomu još i uzor. Pa ako nam je uzor i ako smo uistinu svi jednaki, zašto bi mi ostali dozvolili da nas itko slika. Pa makar to bilo na javnoj površini na kojoj fotografiranje nije zabranjeno, pa makar to bio fotoreporter najstarije novine na hrvatskom jeziku, pa makar to bio još jedan primjer kršenja medijskih sloboda.