Registrirajte se!!!
Predlažemo da se registrirate na pollitika.com. Registracijom možete koristiti cijeli niz funkcionalnosti; praćenje kreiranja novih sadržaja i čitanje sadržaja koji je vidljiv samo registriranim korisnicima.
Na pollitika.com dnevno se kreira cijeli niz novih tema i ostave stotine komentara; jedino registracijom možete pratiti što je pročitano a što ne i gdje se sve događaju diskusije.
Prijava korisnika
Novi dnevnici
- odopinioiuriskomentara47
Popularni sadržaji
Današnji:
- Koga bi rado vidjeli za predsjednika RH?
- Povijesni trenutak za nekažnjivost: Uhićeni Radovan Karadžić uskoro u rukama ICTY
- Kako su nam oklevetali kolegu blogera
- Otmica, alkoholizam, trava. Ko je tu lud?
- Baza zakonskih podataka
- Leadership - lice i naličje
- Prva anketa "Predsjednicki Izbori 2010" na pollitika.com-u
- Bloganje i blogersko prigovaranje
- Maloljetni aktivisti
- Radovan Karadjic je krenuo na ljetovanje u nas lipi Split !
Upravo pročitano:
- Primitivna policija-primitivan narod...
- Bloganje i blogersko prigovaranje
- Tražiti uvjerenje o nekažnjavanju je ne/zakonito
- Osnivačka Deklaracija i Statut Netizenske Stranke Hrvatske
- Maloljetni aktivisti
- Zorro pravednici - ZHG - idejni nacrt
- Kako sa sitnozubanima? Zna se drugovi!
- Laž, prokleta laž i anketa
- Ne može im nitko ništa...
- Uzurpatori (2) – Tko ste vi uopće, gospodine Friščić??
Možemo li shvatiti dijasporu
Sasvim slučajno naišao sam na naslovnici blog.hr objavu o pisanju bloga http://mikilee4.blog.hr/. Ovdje prenašam najnoviji tekst s tog bloga pod naslovom Moja Australija kako bi i onima koji taj blog nisu primjetili pomogao da pročitaju što misli o Hrvatima u Australiji jedan očito mladi i doista nadobudni mladi Hrvat, noviji doseljenik. Njegove opservacije su možda ishitrene i vrlo kritične ali sasvim jasno prikazuju jedan način razmišljanja koji je jako različit od ovdašnjega. Pri tome nisam u tekstu radio nikakve promjene. Sve sam ostavio u originalu.
Evo malo zanimljivih stvari koje se nama desavaju.Po dolasku u Australiju svi ljudi zadrze svoj mentalitet iz vremena iz koga su dosli.Na primjer ljudi koi su dosli prije drugog svijetskog rata,jos uvijek su na tome mentalitetu,takoder ljudi poslije drugog sv rata su isto ostali na tome mentalitetu.Da ih samo cujete kad pricaju.Isto tako i mi ostali koji smo kad tko podolazili,prilicno smo zadrzali mentalitet,ponasanje ,kulturu i sve ostalo.U njvecoj vecini ljudi ignorisu da se od njihovog odlaska u njihovim krajevima promjenulo,naj cesce se misli da su samo oni otisli naprijed a sve drugo da je ostalo na onome nivou na kome je bilo kad su tamo zivjeli.Malo mi je to sve tesko staviti na papir,ali trudim se i nadam se da cete razumjeti.Ja pokusavam da me neuhvati takav mentalitet,vidim i znam da se tu mnogo stvari promjenulo na bolje,da su mladi dosta dobro skolovani i mislim da su u vecem postotku pametniji i sposobniji nego vrsnjaci ovdije u Australiji.Da se vratim na nasu zaustavljenu pamet.Evi jedan primjer(kad uzmemo u obzir da nas je njcesce bjeda doterala ovdije)na primjer kad sam ja dosao moja tetka koliko ima osjecaja za nas rekla je da je ona sad naj bogatija u nasoj obitelji,a bok nije dosla ovamo zivjela je od nas(prestigao sam je u roku 5 godina po dolasku,a ona je tad bila vec oko 30 godina).Kolika je to pamet i sposobnost sto je ona napravila za 30 ak godina nama mladima je bilo potrebno 5-6 godina.Svejedno ona je opet najpametnija i najsposobnija.Nen covjek je 15 puta polagao vozacki i jednom ga instruktor cak isterao iz auta,uci mene vositi auto,koi sam polozio od prve i testove i voznju.Na kraju on se hvali kao me dobro naucio.Jos jedan primjer zakonzervirane pameti,Ovdije postoje agencije za slanje novca rodbini pa kad se reklamiraju jedan koji je inace miliunas,a nezna se pravo potpisati,a kamoli u kompijuter kaze evi samo pritisnete ovdi jeda gumb i novci su poslati.drugi primjer Bila je nekakva zabava za skupljanje novca za neki poticaj,pozivali su nas i reklamirali da ima i tombula i glavna nagrada je bio mobitel(da bih nam objasnio sta je to mobitel rekao je "To vam je jedna mala skatulja puno jaka"Uh bas nam je objasnio,stvarno tako sazeto i nema da se razmisljamo.Ljudi ziveci u bogatijoj zemlji se cesto izgube i poistovjete sebe za bogatima i pametnima i sto se vise trude sve smijesniji ispadaju.Svi su gospoda (bez obzira sto ciste klozete i rade sve one poslove koje Englez nece jer zato ih je i dobavio).Svatko moze da se spremi i izgleda kao gospodin,ali dali je stvarno gospodin.Sjetim se nasih gaster bajtera kako su se nekad znali spremiti crveno odijelo,zelena kosulja,zuta kracata ti boga ko semafor.Isto takvih ima ovdije i to puno ,parajlije narocito kad dodu tu na holiday,puni para,zlata,reklama da boli glava.ti holiday-i su najcesce na kredit,posude se pare,lijepo se tu pokaze,a zatim par narednih godina se lupa u glavu sta nam je to trebalo,e nikad vise neidemo.Svako drugi im je kriv,naj cesce pricaju kako je svatko zinuo kad su dosli i sta su im donijeli,te ovo te ono.Toliko za sada jer bas nemam neku koncentraciju.
- Ivan Cerovac dnevnik
- Dodaj novi komentar
- 503 čitanja
- 10 bodova
Navigation
Preporučeni dnevnici
- odopinioiurisglasova25
Najkomentiraniji dnevnici
- odopinioiuriskomentara47
Tko je online
Članovi online
- sm
- 2decicrnog
- ap
- gale
- griotta
- penzić
- lipa za kunu
- esperanza
- hrvoje štefan
- DEMOS
- tenor
Novi članovi
- vukowarac
- Nikola Duper
- bozic.dragan
- jelenska
- frenkie20
RSS izvor
Komentari
Imao sam prigodu 'zaviriti'
Imao sam prigodu 'zaviriti' na neke blogove naše dijaspore i zaista sam stekao dojam iznesen i u ovom tekstu:
Po dolasku u Australiju svi ljudi zadrze svoj mentalitet iz vremena iz koga su dosli. Na primjer ljudi koi su dosli prije drugog svjetskog rata, jos uvijek su na tome mentalitetu, takoder ljudi poslije drugog sv rata su isto ostali na tome mentalitetu. Da ih samo cujete kad pricaju.
Ostalo neću komentirati, jer nemam toliko uvida. Točan je i onaj komentar o poklanjanju novca, imam isto iskustvo. Što nam kažu ove priče? Potrebno je 'graditi mostove' između nas i dijaspore, širiti prostor uzajamnoga razumijevanja. Ali i unapređivati naše društvo da (nažalost još rijetki) povratnici ne nailaze na tolike silne barijere po povratku u domovinu.
ne mislim baš da je njegovo
ne mislim baš da je njegovo razmišljanje nešto drugačije od razmišljanja ljudi koji žive ovdje. često možemo čuti komentare baš u tom smislu u kojem ih autor daje (npr kako se ti koji žive vani "pušu" kad dođu ovdje, a tamo su nitko i ništa i rade najgore poslove).
e sad čekam nečiji kontraudar s naslovom "može li dijaspora shvatit nas".
a tamo su nitko i ništa i
a tamo su nitko i ništa i rade najgore poslove).
Daj ti meni malo detaljnije objasni:
Kakvi su to ljudi koji nisu niko i ništa?
Sama pomisao nekog okarakterizirat da je niko i ništa mi je strana i po mojem je tolko arogantna i ne socijalna da oduzima dah.
Još kad se uzme u obzir da ti ljudi pošteno zarađuju za svoj život i da bez njihovog rada društvena zajednica nebi mogla biti ono kaj je.
Koji su to naj gorji poslovi po tvojem shvačanju?
Možda komunalna djelatnost koja se bavi odvozom smeča?
Ili onaj koji čisti odvodne kanale kad se zaštopaju?
Bravo! Nije sramota
Bravo!
Nije sramota raditi......vec biti neradnik!
A zasto je lakse ne raditi u HR nego u tudjini?
Zato sto tamo se placa po satu POSTENO! a ovdje u HR?
Zato sto tamo se radi puno a isto tako ti se pruzaju i prilike da nesto stvoris za svoju obitelj.
Zato sto je socijalna pravda na nivou za razliku od ove ovdje!
(Ako netko kaze da je u SFRJ bilo bolje..... ne zaboravite da su sve ove bolnice i socijalne ustanove bile u SFRJ isto tako cak mozda sa jos vise zastarjelom tehnologijom.... tako da necu prihvatiti tu demagogiju bez cvrsti dokaza)
Zato sto u HR profiteri (ucesto politicari) grabe kapom i sakom a gaze po malom covjeku za razliku od Amerike ili Australije di ti namecu teski porezni rezim ali pravedno i posteno trziste rada itd.
Dosao sam ovdje sa 21 god. ovo sto imam sam sve zaradio radeci u inozemstvu.... blago meni imam 2 putovnice! a vidio sam i puno Hrvta, Srba, Makedonca itd u inozemstvu koji isto tako rade i za puno manje novaca a onda ulazu sav taj novac ovdje. Sto meni potvrdjuje da je Covjek (radnik, stvaratelj) na prvo mjesto u zapadnim zemaljima za razliku od bivseg istoka!
(Suplja je prica o Americi da tamo nema socijalne pravde.... ima je za svakog tko zeli raditi)
Cini mi se da smo u HR precesto u onom mentalnom sklopu bivseg i sadasnjeg rezima......
Sta hocete? Bolje je ovdje u (SFRJ) sadasnjoj HR nego sto je Kinezima i mongolima itd.
kao da su nam mozgovi oprani i moramo to trpiti! (ovo je generalizacija koja se odnosi na masu ne na pojedince)
Jaksa
mislim da je posve jasno na
mislim da je posve jasno na što sam mislila. priznajem, možda je izraz malo nezgodan, ali je jasan.
radi se o tome da netko tko radi najlošije poslove za koje se dobro zna koji su (nećemo se sad pravit blesavi kako bi bili pollitički "korektni") dođu u RH i postave se baš ovako kao što opisao je autor teksta kojeg nam je gospodin cerovac prenio - najjednostavnije za objasniti kao da su neki mali bogovi, fina gospoda, gledaju na sve s visoka, kao da su za dvije glave viši samim time što su "vani".
mrzi me sad koliko god hoćeš, ali dolazim u dodir sa mnogo ljudi koji žive vani recimo 30-40 godina i sa onima koji žive vani od rata, i kod svih je ista priča i to je činjenica.
ono što se događa je da ljudi odu van, rade loše poslove,i majuu male plaće, dosta loše žive, ali su marljivi i štedljivi i u pravilu svojoj djeci omoguće bolji život i obrazovanje nego što oni imaju. ali ostaje prisutno ovo što kaže autor citiranog teksta, a to je da kad dođu ovdje, očito se osjećaju kao da im je obveza "puhat" se, redovno je prioritet imati dobar auto jer naravno to se prvo vidi, ako ovdje imaju kuću ili stan srede ih kao avion iako tamo žive u lošim uvjetima. e sad koje logike ima ulupat lovu u kuću u kojoj ćeš na 2 puta godišnje provest po 2 tjedna, a ostalih 340 dana u godini živjet u stančiću sa starim namještajem - beats me ako nije ovo što ja mislim.
Vecina Hrvatskih gradjana
Vecina Hrvatskih gradjana koji zive i rade u inozemstvu voli HR jer vjerujte HR je prekrasna zemlja.
Mnogima je njima san da nakon po odlasku u mirovinu, svoje zadnje dane u zivotu provedu u lijepoj nasoj, a i to je ujedno i jedan od glavnih razloga zbog cega se kupuju kuce i stanovi. Osim prvenstveno emotivne razlog je takodjer i investicijske prirode.
HR covjek kada otidje u tudjinu te nakon nekoliko provedenih godina u toj tudjini, on tek tada shvati sto je u stvari izgubio.
A sto se tice "puhanja", slazem se da ona pojedinacno i postoje, medjutim ne u tolikom kvantitetu kao sto se to putem ovog teksta zeli i prikazati. Generalizirati nesto takvo koje se temelji po nekom individualnom iskustvu je zaista djetinjastvo i neozbiljno.
Ja se u potpunosti slazem s Skvikijem i to na temelju osobnog iskustva. Zivio sam 15tak godina u SAD i proputovao dosta po svijetu,a pritom upoznavao dosta nasih ljudi.
Vecina HR gradjanstva koja dodje natrag u HR bilo privremeno ili za stalno, svakako se ne zeli vratiti u HR kao gubitnik. Sasvim je normalno da ta vecina zeli ponosno i istaknuti sto je uspjela stvoriti sa svojim teskim radom i trudom. To uopce po samom sebi nije negativna pojava.
Prije bih se slozio s tezom da kod nas u HR prevladava jedna takva vrsta "balkanskog" mentaliteta koji se bazira na imidju "prvo auto, a zatim hrana", zalosno, ali istinito.
Live Free or Die !
mrzi me sad koliko god
mrzi me sad koliko god hoćeš Za tvoju informaciju: Meni je mržnja ne poznata.
Da sam na tvojem mjestu bi se dobro ispital kad bi imal takva gledanja na druge ljude, samo zbog toga jel štediju i ulažeju u standard za budučnost.
Neko nemrte imat bogat i dobro namješten stan u Njemačkoj i jednu prekrasnu kuču u domovini, ali za tvoju informaciju ima takvih koji imaju i jedno i drugo.
U kakvom se ti društvu Gastarbeiter-a krečeš nemrem znat, ali sve koje ja poznam su ipak drukčiji.
ja nemam takav pogled na
ja nemam takav pogled na ljude jer "štediju i ulažeju u budućnost" nego zbog njihovog (bez ikakvog temelja) arogantnog nastupa i gledanja s visoka onih koji žive u RH.
daj da ti objasnim usporedbom tako da možda shvatiš to što želim reći. to njihovo ponašanje je otprilike kao da kupuješ hugo boss odijelo i to na kredit, a ispod toga imaš poderane gaće.
E, ovo je vec drugi par
E, ovo je vec drugi par opanaka. Po ovome smo suglasni. Idemo dalje.
E moj Skviki, kamo se to
E moj Skviki, kamo se to ide. U redu, ako neki ljudi i rade vani teske, prljave, ponizavajuce poslove, njihovi sunarodnjaci u domovini, umjesto sazalijevanja, ismijavaju se s njima. Pa kad nas ne zale nasi, zasto bi onda stranci?!
Eto, progovorit cu o tome
Eto, progovorit cu o tome zasebnim postom. Za desetak minuta cete ga moci procitati.
Ivek, Ovo je biser bisera
Ivek,
Ovo je biser bisera kaj sam do sad pročital na pollitika.com.
Živim 42 godine u Njemačkoj i srel sam ljude iz raznih krajeva naše domovine i budi siguran i one koji su u Australiji, USA, Kanadi i one koji su u raznim zemljama EU-e.
Ljudi doneseju nešto zemlji u koju dojdeju, a više primiju jel ih ta zemlja izgrađuje. Pogotovo ak su mladi došli u nju.
Nisam nikad srel takvu osobu koja bi odgovarala tim opisima, a iskreno rečeno ni takvog mladog čovjeka koji je iz Hrvatske i da ima takav način govora ko pisac tog članka.
Gde je taj išel u školu?
To bi trebal biti mlad čovijek koji je ne dugo otišel u Australiju i tam za par godina stekel više od onih koji su tam 30 godina.
To treba povjerovat neko ko pozna današnju situaciju na tržištu rada.
Sam si živel u tuđoj zemlji, znaš situaciju i zaprepašten sam tvojom naivnošču tak nekaj povjerovat.
FAkat je tako. Ljudi žive u
FAkat je tako. Ljudi žive u svom vremenu i ne izlaze iz njega.
Kad je prije par godina došla familija iz Australije, onda su redom dijelili 20 dolara, austarlikskih, u ubjeđenju da su nam Bog zna kako pomogli. Većinom su ljude uvrijedili, jer nikome tih 20 dolara nije nešto pomoglo. Bolje bi bilo da su poklonili bombonjeru i cijeće, kao znak pažnje.
Ali njihova percepcija starog kraja je bila da će tih 20 dolara spasit nekoga. da li su nakon par tjedana skužili promjenu, neznam, nisam ih više vidjela.
Ima iznijetih stvari s
Ima iznijetih stvari s kojima bi se dalo pozabaviti pa bih ih i sam nekoje prihvatio, ali nacin na koji ih je autor prezentirao je suvise mizeran. Sve u svemu, govoreci o autoru, cini mi se da se radi ili o provokatoru ili pak primitivcu.
A glede poklona, tek ovoliko: Poznata je izreka: "Poklonjenom konju ne gledaj u zube". Slazem se da je dvadeset dolara nikakav poklon. Ali, ukoliko je ta australska obitelj imala mnogobrojnu rodbinu, desetak brace i sestara, isto toliko ujaka, striceva, tetaka, a oni svaki puno djece, hajde stavite ruku na srce pa se zapitajte: Koliko je njima trebalo odvojiti novca za poklone ako su odlucili pokloniti svakomu rodjaku i po tih "pisljivih" $20.00? U Australiji, Kanadi i Americi se moze brzo i lako zaraditi, no ne i ustedjeti. Ne govori se zabadava: "Amerika ti puno pruzi, ali sto god ti pruzi na kraju ti to i uzme".
Sve u svemu, ovdje se radi o nerazumijevanju cinjenica, a to zna biti tragicno. U tome grmu zec lezi, trebali bismo se obostrano razumje(va)ti.
NIje vipera podcijenila tih
NIje vipera podcijenila tih 20 dolara, nego je bit u tome da bi se više veselila bonbonijeri ili cvijeću koji koštaju manje od tih dvadeset dolara, jer to je znak pažnje, a to čovjeku godi, a kad mu uvališ "sitniš", pokazuješ mu da je sirotinja, kao da je prosjak.
Moja familija iz Hamiltona upravo tako dođe, sa suvenirima, znakovima pažnje, sitnicama koje čovjeka razvesele, a tako i mi njima uzvratimo. A najvažniji znak pažnje je to što svrate k nama svaki put kad dođu u Hrvatsku (a ne svrate k svima koji su im rod). Dakle, ta mala flašica javorovog sirupa ili neka majica ili fotografije su nešto što čovjeka razveseli više od novca. A i ove iz Kalifornije smo odučili od slanja novca, što nije bio problem nakon što im je mama umrla, a ona živjela u nekim prošlim vremenima. Do duše, njih smo morali malo podučiti kako ne bi nasjedali onima koji od njih pokušavaju izvući lovu kukajući kako su teška sirotinja i skoro da umiru od gladi, jer oni su manje bili u dodiru s Hrvatskom, dok ovi iz Kanade nisu trebali nikakve upute, jer dolaze ovamo svakih par godina, a zadnjih godina i svake godine, pa i sami vide kako je ovdje.
Dakle, mnogi iz neznanja i želje za tim da pomognu daju novce, a to je, vjerojatno, posljedica žicanja pojedinaca koji glume veliku sirotinju i dovode ih u zabludu.
E pa vidite, lijepim
E pa vidite, lijepim pristupom mozemo stosta postici docim bahatoscu, tek jal rasplamsati. A zar nam je on potreban? A glede tih simbolicnih poklona, izvolite primjer: Mislim da ce bit 94-te vracajuci se iz Hrvatske ponio sam tri monografije o ratnom stradanju nekih mjesta Vukovarsko-srijemske zupanije. Autor knjige je moj vrli prijatelj iz Vinkovaca (Ante Miljak). Buduci sto su ilustracije u knjizi napisane na nekoliko jezika, ukljucujuci i engleski, stoga sam jednu poklonio obiteljskom lijecniku (Ircu), a drugu sam poslao u susjednu provinciju jednom vinkovcanu. Prvi mi je pokazao neizmjernu zahvalnost i uvjeren sam da ce me se cijeloga zivota sjecati, a drugi mi nije izustio ni hvala. Nebi me iznenadilo ako je odavna ne posjediju knjigu. I sto cemo, sto ljudi sto cudi.
Nije problem u količini,
Nije problem u količini, nego u odnosu. Tih 20$ nije značajno doprinijelo nijednom kućnom budžetu, ali je dojam davatelja bio da donira spas.
A nije bio potreban spas, nego mali znak pažnje, i to je ta razlika. Jer nekad davno, '50-ih, kad su ljudi ilegalno bježali iz zemlje, tih 20$ je zančilo mnogo. Ali danas ne znači. Nšta drugo. Poanta je da je tim ljudima, stari kraj, kako ga zovu, ostao u sjećanju, onakav kakav su ostavili, što je i bila poanta ovog dnevnika.