Tagovi

Može li revolucija osloboditi narod iz stoljeća 7.

U očekivanju nadolazećih blagdana kada će neki ponovo prigodničarski lamentirati o čovjeku koji se negdje zagubio donosim jedno promišljanje obične hrvatske duše koja nije imala sreće saviti gnijezdo tamo gdje po logici stvari je to normalno.

Moji roditelji koji su sedamdesetih godina slovili kao dio zadovoljne srednje klase danas su bezvoljni likovi koji unucima (po sestri) ne mogu priuštiti od svojih mirovina sa punim stažom jedan sladoled tjedno. O tenisicama Nike makar i patvorenim ni sanjati ne mogu. I uvijek su nas učili, cure samo svojim radom ostvarit ćete osobnu satisfakciju i oslobođenje obitelji. Danas sam daleko od izraubanih roditelja, a daleko sam jer Hrvatska nije država za moje roditelje i njihove kćeri već država gnojnih čireva i koja vapi za oslobođenjem tipa – Morales, tipa Chavez. Tada bih se sugurno vratila da podržim Hrvatskog Ernesta Guevaru. Ali sve si mislim da to neću dočekati već ću ostaviti hrvatsko tijelo daleko od matice, daleko od rodnog gnijezda...
Da li je Hrvatska morala završiti u nametnutom kapitalizmu gdje ne postoji BITI već samo IMATI. I katolička crkva u kojoj sam godinama slušala propovijedi o socijalnom nauku danas zgrće nekretnine, bijesne aute.
Na početku 21. stoljeća svijet u kojem živim poprima naličje kaotičnog broda prepunog usmjerenih luđaka. Globalna klasna raslojenost društva; sveopća eksploatacija radne snage većine stanovništva s jedne i golema akumulacija kapitala kod odabranih s druge strane u našoj epohi postale su samorazumljivi fakti nerazdvojno povezani s normalnom predodžbom o stvarnom stanju ljudskog društva. Eksploatacija radne snage i gomilanje kapitala stvari su koje je, zbog njihove očiglednosti, besmisleno dovoditi u pitanje. Subjektivirani kapital, u vidu kapitalističke vladajuće klase, pri realizaciji svojih interesa pokazuje zavidnu kreativnost koja svoje ishodište, kao i prethodno, pronalazi u istoj točki: znoju najamnih radnika diljem cijelog planeta. Profitne stope globalnih korporacija svoju egzistenciju mogu zahvaliti isključivo milijunima ljudi koji svoje živote provode prodajući ih za nadnicu.
Prilikom svake rasprave o bolestima trenutnog društva moramo si postaviti pitanje o načinu njihovog otklanjanja. Tako i prilikom razmatranja suprotnosti kapitalitičkog sustava moramo pokušati iznaći način njihovog prevazilaženja. Predodžba po kojoj se radikalnost načina promjene nalazi u proporcionalnom odnosu s razinom očaja njena subjekta usko je povezana s predožbom po kojoj je svaki radikalni skok naprijed zapravo veliki korak unatrag; korak koji je na svu sreću rijedak društveni poremećaj.
Jasno je kako je postupna reforma trenutnog stanja prirodna reakcija svakog čovjeka suočenog s društvenim problemima. Radnik će tako, suočen s nedostatnom nadnicom, neodgovarajućim političkim pravima i socijalnom zaštitom, instiktivno reagirati na način da će putem sindikata i političkih stranaka nastojati izboriti dotične "pogodnosti". Svojim će djelovanjem na taj način pokrenuti reformu unutar stanja koje ga gnjeći. No ipak dosezi takve reforme nipošto neće biti ograničeni radnikovom voljom ili pak njegovim potrebama, već će se ograničiti mogućnostima koje si trenutno društvo u datom povijesnom trenutku može priuštiti. Ukoliko pak radnikove potrebe i njegova volja za njihovom realizacijom izlaze izvan granica trenutnog sustava, reforma unutar njega može biti samo proces dosezanja točke u kojoj će se njegovo prevazilaženje pojaviti kao nužnost. U tom smislu reforma je nužan preduvjet revolucije, isto kao što je revolucija razumljiv rezultat reforme. Kako bi shvatili da unutar trenutnog stanja svoje potrebe ne mogu zadovoljiti, radnici najprije moraju ostvariti maksimum zadovoljstva u njegovim granicama; kako bi shvatili da u političkoj sferi nemaju stvarnu kontrolu - oni najprije moraju doseći maksimum kontrole koju mogu imati. U tom je smislu odvajanje revolucije od reforme jednaka greški odvajanju reforme od revolucije.Jednostrano i dogmatično gledište, po kojem je suštinska promjena trenutnog stanja moguća kroz postupne reforme unutar njega (socijaldemokracija), povijesno je odigralo ključnu ulogu u očuvanju izopačenog sustava. Neriješeni problemi našeg vremena, koji nas tako krvnički guše, svoje postojanje prije svega mogu zahvaliti organizacijama i pokretima koji su ih reformama nastojali dokinuti. Međutim najveća i neoprostiva greška bilo bi tvrditi kako su reformisti (stranački, partijski i sindikalni birokrati; pa onda i radnici koji nisu uspjeli zakoračiti preko granica ¬reformizma) nečovječni sustav na životu održali poticanjem reformi unutar njegovih granica. Ne! Oni su ga na životu održali isključivo zbog svog dogmatskog stava koji ih je prisilio da na reformama ustraju u trenucima kada je sustav iscrpio svoju mogućnost za reforme. Jednostrani umovi ljudi nevičnih dijalektici tako su svoje djelovanje oblikovali po svojim planskim šablonama fiksnih predožbi."No postupne promjene ponovo su bile nastavljene", reći će možda nadobudni reformist današnjice. Da; nastavljene su nakon što si je "reformirani" sustav morima krvi i milijunina mrtvih tjelesa napunio akumulatore reformističkog potencijala. Tako si na savjesti reformističkih dogmatičara ne mogu ležati samo svakodnevne nedaće trenutnog društva, već i milijuni života nestalih u krvavim klaonicama 20. stoljeća. Pogledom kroz prizmu povijesnog iskustva tako jedino možemo doći do zaključka kako suštinska društvena promjena reformama unutar sustava može postojati jedino kao kontradiktorna utopija. Takva je činjenica danas uglavnom prihvaćena od strane većine konvencionalnih reformista koji se svjesno ograđuju od težnje ka suštinskoj promjeni, tako da po tom pitanju nije potrebno ni najmanje dvojiti. Isto se tako neminovno mora primjetiti kako mnoštvo novih vrsta reformizama nastoji ukazati na svoju mogućnost promjene društva. Njihova pojava onima koji teže stvarnoj društvenoj promjeni stoga ne može ne biti objektivna prijetnja i predmet beskompromisne kritike. Praktično revolucionarno djelovanje svakako može značiti reformu u sustavu, ali samo ukoliko je sjedinjena i podređena suštinskoj reformi sustava, tj. revoluciji. Jednostavno djelovanje u smjeru promjene društva jedna je od stvari koje se ne moraju osvrtati na objektivne zakonitosti i preduvjete nužne za uspješno realiziranje revolucionarne društvene promjene. Takvo djelovanje može postojati bez ikakve suvisle teoretske podloge; i isto tako može biti apsolutno neuspješno u svojoj navodnoj nakani. Praktično revolucionarno djelovanje koje uistinu želi ostvariti uspjeh potpuno je nezamislivo bez odgovarajućeg razumjevanja trenutnog stanja i uzimanja u obzir neophodnih pretpostavki bez kojih je društvena revolucija bilo koje vrste, pa tako i revolucija koja si za cilj postavlja općeljudsku emancipaciju, apsolutno nemoguća. Revolucionarna transformacija postojećeg društvenog stanja za svoje ostvarenje zahtijeva najmanje tri ostvarena preduvjeta; proizvodne snage društva razvijene do zadovoljavajuće razine, postojanje društvene skupine čiji se suštinski interes podudara s radikalnom transformacijom društva i prema revoluciji svjesno okrenuta organizacija.
Onako kako ja sagledavam tu priču s Hrvatskih prostora ni jedan od tih preduvjeta ne postoji, zato sam morala otići – hrvatskoj ne trebaju intelektualci tipa Đikić, Radman a kamoli tipa moje malenkosti. Hrvatskoj treba ćim više Kulmerovih dvora, oni će rađati neke nove Hrvate i sanirati bijelu kugu.

Sjenkina napomena!. . .

  • Svaka moja objava ima ovu foršpan napomenu iz razloga pojašnjenja svrhe i tehnologije sjenkine prisutnosti na ovom portalu. Sjenka u interesu općeg dobra koristi ustupljene dokumente i tekstove i drugih autora i izvora, ne ugrožava zakonska prava istih,ne skuplja bodove i ne inzistira na pravu autorstva tekstova ovdje objavljenih i onih koji će biti objavljeni što je ne lišava odgovornosti za objavljeno.Sjenka će objaviti i vaše validne tekstove-informacije koje iz bilo kojih razloga ne želite objaviti pod svojim "imenom i prezimenom".
  • Komentari

    Kubanski recept

    Mogu li napredni hrvati išta naučiti od zaostalih kubanaca!?

    http://www.advance.hr/vijesti/kubanski-politicki-i-izborni-sustav-potpun...

    Tko je glasao

    Na kraju nas čeka ipak pravda pobunjenih masa

    Nije kriva krivica, kaj sedi na mestu pravice. Kriva je pravica kaj dozvoli da na njenom mestu sedi krivica.

    http://www.vecernji.hr/biznis/u-jos-vecem-smecu-ceka-nas-gubitak-fiskaln...

    http://www.24sata.hr/politika/ministri-nam-otisli-na-odmor-a-kreditni-re...

    Ova vrućina je kao naručena za bezopasno kuhanje žaba...

    Tko je glasao

    Citati

    Tko je glasao

    Sjenka, Moji roditelji koji

    Sjenka,

    Moji roditelji koji su sedamdesetih godina slovili kao dio zadovoljne srednje klase danas su bezvoljni likovi koji unucima (po sestri) ne mogu priuštiti od svojih mirovina sa punim stažom jedan sladoled tjedno.

    To je obična laž. Poznam ne mali broj ljudi koji su danas u penziji, a isto su bili srednji stalež u 70-ima. Za sladoled imaju, a imaju i za bonove mobitela koje koriste unuci.

    Da ima sirotinje je istina, no srednji stalež ne pada tak nisko. Kratkotrajni ulazak u poteškoče se može uvijek doživjet (znam po sebi), no na dugoročno je čovjek sam kriv. Znam i osobu koja je dobila veliku odpremninu od Plive, jel nije htel iti u Zagreb radit, a sve je spiskal. Jamac bil onom prijatelju, posudil novce ono, pa kčeri i zetu a danas jebe mater državi.

    Danas sam daleko od izraubanih roditelja, a daleko sam jer Hrvatska nije država za moje roditelje i njihove kćeri već država gnojnih čireva i koja vapi za oslobođenjem tipa – Morales, tipa Chavez. Tada bih se sugurno vratila da podržim Hrvatskog Ernesta Guevaru. Ali sve si mislim da to neću dočekati već ću ostaviti hrvatsko tijelo daleko od matice, daleko od rodnog gnijezda...

    Da, da, kad bi neko jajca metnul na panj, onda iz sigurne pozadine pucat.

    Tko je glasao

    mislim da su ovakvi tvoji

    mislim da su ovakvi tvoji komentari neprikladni. sigurno je lijepo doći živjeti u hrvatsku s njemačkom penzijom, ali hrvatski umirovljenici nažalost su vrlo daleko od takvog status

    pola umirovljenika ima mirovinu do 2000 kn.
    2/3 umirovljenika ima mirovinu do 3000 kn.

    svima njima pljunuo si u lice ovim svojim komentarom.
    (osim, naravno, ako ti misliš da se s tim novcem može super preživjeti i častiti unuke, ali onda je to već druga pjesma.)

    ..............................................................................................
    Get your facts first, then you can distort them as you please.

    Tko je glasao

    Drage moje/i, Sjenke...

    imam jedno pitanje:

    s kim dizati revoluciju, kad ne žele znati? jer da su željeli znati do svega ovoga ne bi ni došlo. teško je bilo što objasniti onima koji nemaju ni za jesti, niti će djecu moći školovati, a sve im to nije dovoljno da dignu svoj glas...nije kriva korumpirana vlast, već oni koji joj dozvoljavaju da se tako ponaša. evo jedne zagorske s FB:

    Nije kriva krivica, kaj sedi na mestu pravice. Kriva je pravica kaj dozvoli da na njenom mestu sedi krivica.

    Tko je glasao

    Postavke za pregledavanje komentara

    Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

    Novi dnevnici

    1. Kako se opredjeljuju hrvatski birači od Zoran Oštrić komentara 0
    2. Antifašizam je civilizacijska vrijednost od bube komentara 48
    3. "Komu je žal, nek nas piše vrit" od boltek komentara 27
    4. Nekulturno o kulturi od drvosjek komentara 39
    5. Svijet je različit , naučimo više o njemu i više ćemo poštivati druge ljude i nacije od Busola komentara 6
    6. Dostojanstvo branitelja od Zlatno doba kap... komentara 37
    7. „Naše crpilište dobiva uskoro novog vlasnika iz Engleske, a oni su izrazili želju za čistim računima....“ – Wyatt Earp od ppetra komentara 20
    8. Za konkretne politike, a ne političarenje od Zoran Oštrić komentara 8
    9. Crtica o posrbicama, Turudiću i zakonima protiv budala od MKn komentara 47
    10. Nešto o anketama javnog mnjenja (popularnost stranaka) od Zoran Oštrić komentara 3
    11. Hrvati boluju granice između Hrvata od aluzija komentara 1
    12. Jugoslaven protiv jugoslavena - sindrom Đure G. od StarPil komentara 20
    13. HDZ-ova vlada i prolovi od Scarface komentara 16
    14. RH zašto gomila rashod bez pokrića? od aluzija komentara 3
    15. 50 nijansi ljubičice bijele od Weteran komentara 62
    16. Udba i kos zajedno protiv naoružavanja Hrvatske od drvosjek komentara 5
    17. pisari naređuju čitačima kako moraju živjeti od aluzija komentara 2
    18. Pomrčina sunca/Sjednica sabora od leptir komentara 1
    19. Europska Unija pred velikim izazovima od mario121 komentara 4
    20. Tito najzad na silaznoj putanji od drvosjek komentara 163
    21. Novi svjetski poredak od petarbosni4 komentara 38
    22. Kolinda protiv Tita. od Papar komentara 247
    23. Minusi i plusevi nove predsjednice od vkrsnik komentara 32
    24. stand up državica-hdsdpz od leptir komentara 1
    25. Branitelja više nema. Trebaju nam GRADITELJI! od Zoran Oštrić komentara 132

    Preporučeni dnevnici

    Trenutno online

    • Registriranih korisnika: 0
    • Gostiju: 26

    Novi korisnici

    • BertK
    • SVAGOR
    • ziherica3
    • Justine Weber
    • Živko