pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zbog kontroverznih odluka i sveopćeg pravnog i političkog meteža koji prati tek prvu fazu kaznenog postupka protiv zastupnika hrvatskog parlamenta za ratni zločin u Osijeku raste zabrinutost u vezi sposobnosti Hrvatske da efikasno preuzme slučajeve ratnih zločina koje joj u sklopu izlazne strategije prepušta ICTY.

Ako je slučaj Glavaš primjer onoga što hrvatska javnost može očekivati u suđenjima za zločine nad Srbima, čak se i osnovni uvjeti za prenošenje postupaka iz Haga - neovisnost sudstva i pravo na pravično suđenje - čine ozbiljno ugroženi.

Puštanje osumnjičenika da nazoči Svjetskom nogometnom prvenstvu, toleriranje utjecaja na svjedoke, imunitetna pitanja (inače nespojiva s ratnim zločinom), premještaj istrage u Zagreb zbog sumnje u pristranost osječkih organa, složen i nepotrebno opterećen istražni postupak ranjiv na političke pritiske i utjecaje te pravno neznanje tužiteljstva i elementarne procesne pogreške stvaraju pozamašnu količinu sumnje glede sposobnosti države da provede "fair trial before a competent court". Signali iz slučaja Glavaš upozoravaju da će najizgledniji slijedeći "veliki slučaj" - slučaj Ademi-Norac, koji treba početi krajem godine na zagrebačkom županijskom sudu (istom sudu koji vodi temeljni proces Glavaš) - biti ne samo kontroverzan nego i pod ozbiljnom političkom paljbom praćenom dječjim pogreškama pravosudnih organa. Doduše, istraga je u slučaju Ademi-Norac završena od strane Haškog tribunala što jača povjerenje u kompetentni procesni materijal, ali ne garantira kompetentni postupak.

Padne li hrvatsko pravosuđe na testu kompetentnosti i neovisnosti u slučaju Glavaš, ICTY treba ponovno procijeniti opravdanost prenošenja postupaka na hrvatske sudove. Makar će ultimativni test biti sam proces Ademi-Norac, slučaj Glavaš jasno signalizira koji su nedostaci pravosudne mašine koja zbog dokidanja nekažnjivosti za ratne zločine u slijedećih nekoliko godina ima zadatak oprati veliku količinu prljavog veša iz vlastitog kućanstva.