Može li ADAM postati ACAM?

• Dnevnik bet - Pon, 24/05/2010 - 09:20
• Glasujte
  36 Up Down
• Komentari 9 dodaj komentar

Nedavno smo svjedočili objavi Vladinih mjera usmjerenih na izlazak iz duboke krize u kojoj se našlo Hrvatsko gospodarstvo Vlada je izašla s nizom mjera u područjima fiskalne politike, racionalizacije javne uprave, poboljšanog upravljanja državnom imovinom, oživljavanja i promocije hrvatskog gospodarstva, reforme pravosudja, dinamiziranje tržišta rada, obrazovanja i znanosti, brige o prostoru i okolišu, te sustava socijalnog osiguranja. Predložene mjere kategorizirane su kao kratkoročne (do kraja ove godine), srednjoročne (do ulaska u EU) i dugoročne (do 2020 godine). Kod svake mjere, definirane su aktivnosti i njihovi nositelji, nadležna tijela te rok provedbe. Ono što uočljivo nedostaje – recimo to odmah na početku - jest bilo kakva kvantifikacija očekivanih efekata pojedinih mjera u obliku financijskog efekta na bilancu državnog proračuna.

Vladin program dočekan je s različitim dozama odobravanja ili odbijanja, manje zbog suštine predloženoga, a više zbog društvene pozicije i djelovanja na onu grupaciju koju dotični komentator zastupa. U tome je, barem prema izvještavanju medija, najnekonzistentnija bila vodeća oporbena stranka SDP , čiji je šef u jednom mahu izjavio vladim program sadrži 80% prijeloga koje je SDP predlagao, da bi ga u drugom program odbacio kao loš. Ipak, kao cjelina, program je ocjenjen kao korak u pozitivnom smjeru (što je i moje mišljenje, ali uz ogradu da se radi o istinskim namjerama, te uz sumnju u vrijednost pojedinih mjera), ali niti približno dovoljan za temeljite strukturne promjene koje su nužne.

Centralno mjesto u zanimanju javnosti zauzela je tzv. „porezna reforma“, jer će njeni efekti biti direktno vidljivi, barem marginalno, na isplatnim listićima svih zaposlenih. I ovdje na Pollitika.com se o tome naširoko raspravljalo u nekoliko dnevnika i u pripadnim komentarima, uz različite zaključke o valjanosti donešenih odluka, odnosno o njihovim pozitivnim ili negativnim efektima.

No, tema ovog dnevnika nije sadržaj Vladinih mjera, niti porezna reforma, nego način na koji se do tih mjera dolazi, kako se prognoziraju njihovi efekti, te na temelju čega se donose zaključci o njihovoj korisnosti. Jer, da bi se program mjera mogao ocjeniti kao dobar i dovoljno efikasan, potrebno je moći kvantificirati njene efekte ili barem opisno predvidjeti k čemu one vode. Npr. ako se radi o reformi poreza na dohodak, trebalo bi znati kakve efekte ona ima na pojedine društvene slojeve, kakav će biti njen očekivani efekt na javne financije kao posljedica promjenjenih uplata poreza, s time povezanih promjena potrošnje itd. Osim toga, očekuju li se neki dinamički efekti na tržištu rada i slično.

Poznato je da se je premjerka okružila gospodarskim savjetnicima o čijim stručnim i političkim kvalifikacijama (na temelju dosadašnjih rezultata nhjihovog rada u različitim kontekstima, pa i aktivog sudjelovanja u ranijim Vladama) vladaju blago rečeno oprečna mišljenja i to pretežno negativno intonirana. To nepovjerenje se, bez obzira na personalni sastav savjetničkog tima, pojačava i zato jer u Hrvatskoj ne postoji kultura komuniciranja s javnošću (stručnom i medijskom) kroz koju bi se jasno predočili očekivani efekti donešenih mjera i argumentirano objasnilo zašto se postupa upravo tako, a ne onako kako netko drugi predlaže. Mogući razlozi tome su što se pravi efekti Vladinih mjera žele sakriti od javnosti, ili se zapravo niti ne zna koji će biti krajnji rezultat.

Pretpostavljam da savjetnički tim prijedloge takvih mjera donosi na temelju kakvih-takvih makro-ekonomskih analiza hrvatskog gospodarstva i medjunarodnog okruženja, što se onda kombinira sa zahtjevima uskladjivanja s EU legislativom i praksom, te tekućim političkim razlozima. U slučaju konkretnih mjera, kao što je npr. oporezivanje dohotka, s obzirom na složenost problematike i uzajamnu povezanost brojnih faktora koji utječu na složeni mehanizam nacionalog gospodarstva, praktično je nemoguće projicirati efekte razilčitih mjera bez na statističkim podacima dobro utemeljenih makroekonomskih simulacijskih modela.

Kao ilustraciju kako to funkcionira u zemljama koje tradicionalno imaju dobru kontrolu nad nacionalnom ekonomijom, pokušati ću ukratko opisati na primjeru Danske. Naime upravo proteklog tjedna, tamošnja oporba (socijal-demokrati i socijalisti) javnosti su predočili svoje program izlaska iz krize (točnije, ispunjenje kriterija konvergencije EU, odnosno smanjenje deficita javnih financija unutar granice 3%, i dugoročnog održanja države blagostanja). Taj program oporbe stoji u oštrom kontrastu s mjerama koje predlaže liberalno-konzervativna vlada: oporba predlaže aktivnu politiku povećanja ekonomske aktivnosti (javne investicije) i produljenja ukupnog radnog vremena (brže školovanje, produljenje radnog tjedna za jedan sat, pooštrenje uvjeta za rano povlačenje s tržišta rada), te oštrijeg oporezivanja banaka i multinacionalnih kompanija, te osoba s izuzetno visokim prihodima. S druge strane, vlada predlaže mjere štednju, zamrzavanjem potrošnje u javnom sektoru. Oba tabora izlaze sa svojim prognozama o „n“ milijardi plusa u javnoj kasi kao posljedicu primjene predloženih mjera.

No, kako je gore već navedeno, niti u ovom slučaju tema ovog dnevnika nije diskusija čiji je plan bolji (o tome se tek vodi javna debata), nego kako se provjeravaju njegovi efekti i donose zakljuučci o valjanosti.

Danski političari i ekonomisti imaju jakog saveznika u Državnoj statističkoj ustanovi Danmarks Statistik, koja već desetljećima (počeci sežu od davne 1850. godine) uredno bilježi podatke (više od 3000 varijabli) koje karakteriziraju sve aspekte danskog društva. Ti podaci javno su dostupni svima (na Internetu) većinom besplatno, a dijelom uz novčanu naknadu. Po formi tu nema značajne razlike u odnosu na Hrvatsku, čiji Državni Zavod za Statistiku funkcionira po sličnom obrascu. Razlike se mogu pojaviti u broju podataka koji se prikupljaju i njihovoj vjerodostojnosti u smislu potpunosti i točnosti.

No, jedna bitna razlika za ovu priču nalazi se u odjelu „Ekonomski modeli“ danske statističke ustanove, koji je za potrebe javnosti razvio i održava numerički simulacijski makroekonomski model državnog gospodarstva Danske – Annual Danish Aggregate Model (ADAM) . Taj model predstavlja pojednostavljenu matematičku interpretaciju interakcija u danskom gospodarstvu, tj. stavlja sve relevantne varijable u odgovarajuće odnose na temelju jednostavnijih ili složenijih matematičkih formulacija i na temelju aktualnog stanja (na temelju najsvježijih statističkih podataka) i prognoze „rubnih uvjeta“ (eksternih i internih), kao npr. kamatne stope, porezna politika, cijene energenata, raspoloživost radne snage, itd.) omogućuje prognozu kretanja(uz brojne detalje) ključnih varijabli nacionalnog gospodarstva: zaposlenost, proizvodnja, potrošnja,izvoz, uvoz, javni prihodi i potrošnja, itd. u obliku agregiranih vrijednosti za nadolazeće godine.

Naravno da takve prognoze nisu savršene, posebno zbog utjecanja eksternih varijabli na koje nije moguće utjecati (ili barem ne značajno), ali je nezamjenjiva u efikasnom i utemeljenom vodjenju državne ekonomije. Model ADAM najviše koriste Mistarstvo Financija i Ministarstvo Gospodarstava, a osim njih koriste ga i brojne interesne grupacije (npr. političke stranke) , financijske ustanove, sveučilišta i ekonomski think-tankovi. Model je u praktičnoj upotrebi već više od 20 godina.

Ovaj ekonomski model proširen je i sustavom modela „satelita“, EMMA (Energy and eMission Models for ADAM) koji povezan sa ADAM modelom omogućuje detaljan proračun potrošnje energije i s time povezanih emisija na nacionalnom nivou. Osim energije, u modele su uključeni i utjecaji poljoprivrede, otpadnih voda, upravljanja otpadom i odlagališta otpada. Namjena ovih modela povezanih u sistem ADAM je mogućnost procjene ukupnog utjecaja na okoliš u skladu s gospodarskim razvojem, a u vezi s klimatskim promjenama, zakiseljenjem mora, eutrofikacijom unutrašnjih voda, itd. Npr. rezultati se mogu koristiti za procjenu ispunjenja preuzetih medjunarodnih obaveza u emisijama CO2.

Korištenje sistema ADAM omogućeno je svim interesnim organizacijama uz godišnju pretplatu koja uključuje redovito obnavljanje relevantnih baza podataka iz kojih modeli crpe informacije, dokumentacije te pristup novim, savršenijim verzijama modela. Posebno se nude i tečajevi za zainteresirane korisnike. Na taj način omogućuna je ravnopravnost u kolektivnom razumjevanju i gradjenju gospodarske politike zemlje.

Osim za „prave“ namjene, sistem makroekonomskih i okolišnih modela ADAM koristi se i u edukativne svrhe u gimnazijama, u predmetu „Društvo“. Model je svima dostupan na Internetu u proširenoj demo verziji i u obliku igre omogućuje vizualizaciju efekata različitih promjena i ekonomsko-političkih mjera na najvažnije gospodarske parametre. Tako učenici već u ranoj dobi stječu vrlo praktičan uvid i razumjevanje različitih povratnih sprega prisutnih u društveno-ekonomskim odnosima. A to znači i bolje razumjevanje – po dobru i po zlu - politike koja se vodi.

Moram priznati da nemam pojma kojim se sredstvima koriste hrvatski političari i njihovi savjetnici pri formulaciji gospodarskih politika. Ali, ipak mi se čini da je temelj za donošenje odluka neusporedivo slabiji od ovog kojeg sam opisao. Adekvatno tome, razumjevanje posljedica takvih odluka mora neminovno biti slabije - bazirano na „feelingu“, i često suprotstavljenim ideološkim pozicijama, čime je rizik od pogrešaka eminentan.

Osim toga, nepostojanje zajedničkog, općeprihvaćenog makroekonomskog modela (u bilo kojem obliku) oko kojega bi argumentirano mogla raspravljati Vlada i oporba i sindikati i svi drugi zainteresirani, znači da se rasprava vodi i iscrpljuje na ideološkom nivou.

Pitam se ima li šanse da ADAM postane ACAM (Annual Croatian Aggregate Model) pa da konačno čvrsti argumentio gospodarskoj budućnosti Hrvatske , zamjene političko-politikantska prepucavanja?

Ali, dok partizani i ustaše i dalje marširaju u čvrstom stroju i u glavama mnogih, dok su obrazovanje i znanost na nezapamćeno niskim granama, a mediji na čelu s javnom televizijom javnost guše trivijanostima, koga to uopće zanima.

• Dnevnik bet - Pon, 24/05/2010 - 09:20
  
• Komentari 9
• 2325 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar