Zadnjih dana je dosta prepucavanja po pollitici tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.
Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?
Mozak, naravno!
Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....
Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.
Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.
Zbog ovakvih stvari mislim da je vrlo važno da shvatimo da ljudi imaju mozak.
Dakle ljudi imaju mozak. U mozgu se odvijaju neku procesi, mozak ima način na koji funkcionira.
Možda bi ljudi bolje znali kako upravljati društvom kad bi znali kako funkcionira ono što upravlja ljudima.
Postoje načini na koji mozak radi, skuplja i obrađuje podatke, na koji usvaja nova znanja,tu veliku važnost imaju i asocijacije,usporedbe...
On nam govori da postoje neke stvari za kojima svi ljudi teže, npr. potreba da budeš sit, siguran, potreba za prihvaćanjem i ljubavlju itd.
Jedna od važnijih stvari je ta da ljudi traže smisao u onome što rade i da su kreativna bića. Kad vide da je nešto besmisleno gubi se želja da se time bavi.
Npr. ako posao koji radiš ne osigurava tvoje potrebe, ako ti neće omogućiti da stekneš svoj krov nad glavom, ako onemogućava da stekneš ugled u društvu, ako nemaš dovoljno sredstava da prehraniš svoju obitelj, ako u usporedbi s drugim ljudima tvoj društveni ugled pada, vrlo je vjerojatno da ne želiš raditi taj posao.
Zato kad se kaže da ljudi u Hrvatskoj ne žele raditi određene poslove to ne znači da su oni lijeni već da ne vide smisla u obavljanu tih poslova.
Nije sve novac, ne rade ljudi samo zbog novca.
Stranac koji dođe u neku državu raditi neke poslove koji domaći ljudi ne žele raditi, radi te slabo plaćene poslove ne zato jer mu je gušt npr. kopati kanale, već zato jer u tom radu vidi smisao, vidi bolji život za njega i njegovu obiitelj u njegovoj domovimi, vidi kuću i djecu koja nisu gladna, vidi bolju budućnost za svoju djecu.
Čovjek koji kopa kanale, a ne vidi te stvari vjerojatno ne vidi smisla u kopanju kanala, doseljeniku raste ugled u očima njegovih sunarodnjaka dok domaćem čovjeku pada ugled, i samopouzdanje.
Ljudi žele raditi u državnim firmama ne zato jer su to odlični i kreativni poslovi već zato jer u nesigurnom vremenima pružaju sigurnost njemu i njegovoj obitelji.
U zemlji u kojoj bolji život i ugled ne osiguravaju znanje i rad već veze i poznanstva, ljudi neće ulagati u rad i znanje već u veze i poznanstva. U zemlji gdje krpice i novi mobiteli daju društveni ugled ljudi će ulagati u krpice i mobitele jer žele biti prihvaćeni u društvu, nitko ne voli izolaciju.

Komentari
Tko upravlja ljudima? Što
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?
Mozak, naravno!
Otišao si previsoko, mislim da je pokretač dosta niže.
silverci
i ono niže pokreće mozak,
i ono niže pokreće mozak, zar ne. :)
Poluautomatik!
Poluautomatik!
da, da; k'o poluautomatski
da, da; k'o poluautomatski kramp
rukom ga dižeš, a sam pada :)
Da će se davež maoizma
Da će se davež maoizma nastaviti, uključujući presiju na svijest (mozak), nema sumnje. Od stalnih ispada i napada je još značajnija laganini presija, spamanje sa rekla kazala, ćaskanja, te raznog ležernog selekcioniranja točki i kapi u moru putem upiranja prstom i gađenja nad ovim ili onim i istovremenog "zahtjevanja" ne samo nemogućeg nego i onoga izvan svijesti.
Ali isto tako još puzdanije nastavljaju djelovati te jačaju "samokorekcija" i "korekcija" toga, baš zato što mi nismo na repu događaja (pa tu rade i neka, čak i bivša, znanja i umijeća, podaci naročito te ono najključnije - zrelosti i sinteza, što se IGH više širi to više pada i sve povezano, kao Čačićevo poslovanje, razno Zagreb, Split ... do beskrajnih "obrazovanih" i "naprednih" i "ispravnih" i "podobnih" snaga kao kičme maoizma). A vjerojatno najznačajnija novost jest što je prvi put maoizam prisiljen na minimalističke narudžbe i plaćanje malo običnih znanja i pameti, što je znak da maoistički sotveri i mreže više nemaju pojma kuda se kreću i kuda stvari kreću, te se kreću po inerciji (što u krajnosti snažno povećava mogućnosti da same skreću ili da ih se skrene u klopku, a što je jedno a ne dvoje jer i kada ti plati savjet da ne ide u klopku opet nezadrživo ide, naročito oko milijardi, što više sve to "na tržištu" ide dolje to snažnije maoizam navaljuje i gura dublje u to živo blato).
Tako da isto nije isto, mi nismo mi, čak ni ja nisam u tome neki samo jedan ja. A to znači da padanje cijena i potražnje za beskrajnim stanovima i apartmanima na tržištu, osim raznih pojedinačnih teškoća jeste ne samo globalna blagodat za tu industriju nego i za cijelo društvo, jer ga učvršćuje u finoj ljubavnoj i bračnoj vezi sa 450.000 nekad zajedničkih stanova i kuća te beskrajnih desetaka tisuća koje neumorno država i gardovi grade za tržište, u društvu koje iz priličnog siromaštva na taj način brzo napreduje u društvo najbogatijih ljudi u Evropi i svijetu po količini te materije (stanovi, vikendice, kuće ...), pratećeg (casha, auta, hrane, malo glamoura ...) i pameti (naš zadnji primjerak zna više nego nego projsečni evropski profesionalac a razni, kao Marina MD, Đukan, Jure Radić, Čačić ... znaju sve i sami više nego cijela Evropa, iako nikadaa nisu napravili nešto konkretno pa čak niti pročitali minimalne podatke i bilo šta o tim cjelinama, jer su slijedili puno efikasnije i brže puteve znanja pod vodstvom partije i maoističkih smjerova).
Pa isto jeste zabrinjavajuće ali i neki veoma ozbiljni proces sinteze, koji proces sinteze to bolje ide što nitko neće baciti ni pogled na njega i što divizije to jače napadaju i zadnje točke i donosi neke druge minimalističke zarade i poraste nekih dionica koje nisu na Zagrebačkoj ni na bilo kojoj sličnoj burzi, pa se usput udvaja dobit i mijenja "tržište".
Ili pojednostvljeno, tek sada je nakon duge vječnosti u veoma naprednoj Hrvatskoj došao na red minimalizam podataka, stanja poslovanja i nešto pameti i razuma oko toga, što pak otvara puno šira i potentnija vrata nego što itko od nas može i zamisliti, nešto što naprosto može izmjeniti sve, a svijest naročito.
Kod nas ne samo da se ljudi
Kod nas ne samo da se ljudi iz nižih socijalnih štengih društva izoliraju, nego se i omaloćavaju od sugrađana.
Dakle ljudi imaju mozak. U
Dakle ljudi imaju mozak. U mozgu se odvijaju neku procesi, mozak ima način na koji funkcionira. .... A slušaj lipo moje,... i ja san tako dugo duuuuuugo mislija..... ma to ti u rvackin možđanima baš i nije tako...., ccccccccc :):):)
hehehe pa si ti skombinirao
hehehe pa si ti skombinirao i jedno i drugo, i fizikalije i mozak......šta ti je IQ :):):):)
Naš narod se rijetko kad za
Naš narod se rijetko kad za što pita, a i kad ih se što pita obično su već dovedeni pred gotov čin.
Pedagozi govore da je loše govoriti djeci da su glupi, omalovažavati ih i govoriti im da su nesposobni. Našim ljudima se non stop govori da su glupi i nesposobni i da ne znaju ništa. Kakav može postati narod ako mu se govori da je glup i odriče mu se pravo da odlučuje o svojoj sudbini.
Na izborima ne odlučujemo o našoj sudbini, jer su političari mafijaški već podijelili zamlju među sobom, vrijednost izbora je jednaka vrijednosti onih izbora za vrijeme komunizma.
Mi kao narod moramo odgajati sami sebe i imati vjere u svoje snage, a za početak bi bilo dobro prestati govoriti da smo glupi i početi pitati ljude što oni misle i kako bi oni riješili probleme.
Kad bi mene pitali, mislim
Kad bi mene pitali, mislim da bi početak bio" Ima jedna mala gospa Marija, što sve mi draža biva što je starija".....i tako dalje i da reknem:zaljubljena sam u tebe oj Kroacijo. Ima puno razloga zašto te volim, jer si mi dala sve što jesam i u što vjerujem. Vidim oko sebe one prekrasne, poštene i naivne (i glupe) iskorištavane penziće, hrpu bezobraznih skorojevića i kritičnu masu mladih koji sve ispočetka propitkuju i vide našu glupost, lakovjernost i nesposobnost, izgubljenost u vremenu i prostoru, a kako su već rano došli do tako kritičkih stajališta ima dobrih izgleda da rano progledaju i ne daju se sutra vući za nos kao moja generacija. I kad kolo kotača dosegne dno (a čini mi se da smo sada tu), ima i dalje, a to još jedino može krenuti ponovno gore. Hvala ti Bože što nas svijet toliko vrijeđa i pljuje (pa i ovi s pollitika.com-a), jer nas to motivira da u sebi tražimo svoje vrijednosti i da se držimo skupa. Mislim da se polako stiču okolnosti kad ćemo ili uskrsnuti kao ptica feniks ili nas neće biti. Ja vjerujem u ovo prvo. Nadu mi daje pogled na naše nogometne navijače pa iako znam da mislite kako je to nekontrolirana glupa rulja, ja u tome vidim kako još ima puno ljudi naročito mladih kojima su kockice i hrvatsko ime u srcu. Hvala lijepa za pažnju, Lipa za kunu