Blogeri

Blogeri blogaju.

Pollitika.com je zanimljiva i korisna platforma za razmjenu mišljenja i za ukazivanje na negativnosti u našoj domaćoj politici.
Super je ako se dogodi da se dva ili više blogera oko nečega slože i pokrenu akciju oko toga. I to je to.
Forsiranje i silovanje neke, bilo kakve, akcije radi toga da bi mogli reći da se akcija dogodila, mi je apsolutno neprihvatljivo.

Te ajmo ovo, te ajmo ono, pa sad ovo, pa sad to....a da je rijetko što uopće izvedivo, a ako je izvedivo onda se traži podrška blogera s pollitike da bi akcija dobila na medijskoj pažnji.
Zadnji primjer pokušaja okupljanja blogera s pollitike je Oštrićeva akcija oko referenduma za NATO. Akcija je hvalevrijedna i pozdravljam je. Međutim, postavlja se pitanje kako takva akcija ne može okupiti devet(9) ljudi za inicijativni odbor nego ih treba prikupljati na pollitika.com. A ako ipak može, zašto se onda traži podrška baš pollitike.

Slijedeća stvar koja se događa je da ljudi na pollitiku dođu tražiti podršku za neku akciju, a da je nikome nisu još ponudili u stvarnom životu.
Uzet ću primjer hanhana i njegove akcije "institucionalna kriza". Nekakav logičan slijed događaja je bio da se hanhan pojavi ispred Sabora prilikom konstituirajuće sjednice sa transparentom "Ne priznam vam izbore jer ste ih ukrali!"
To se nije dogodilo. Zašto?

Mislim da se blogeri trebaju okaniti akcija. Inzistiranje na nekakvim akcijama je obezvrijeđivanje onoga što blogeri inače rade. Obezvrijeđuje se pisana riječ jer kao nije dovoljna. Ali, jebiga, neki ljudi su rođeni takvi. Da djeluju, pjesnički rečno, perom.
Koliko ljudi u Hrvatskoj uopće kvalitetno piše kritičke osvrte na političku scenu? Ajmo i tih nekoliko obezvrijediti jer se nisu priključili nekoj političkoj akciji.

Blogeri blogaju.

Ne znam, ne znam i ne

Ne znam, ne znam i ne znam...ne znam kako izaći iz tog začaranog kruga! Paradoks je u slijedećem: politika (ona s jednim l ) nam se gadi ali smo dovoljno mudri da dokučimo da jedino kroz političku aktivnost možemo nešto promijeniti! Pa kako ogaditi samog sebe?? I tu je po meni ključ cijele priče: naša demokracija je mala, majušna, ne znam ni da li ju treba tako nazvati samo zato što izlazimo svake četiri godine na izbore!? Demokracija dolazi od vladavine naroda (to sam ja tako upamtila, Šuvarovski tumplek koji čak ni latinski nije učio)...đe je u Hrvata prostor za taj narod? Đe?? I eto, nađe se prostor u cyber bespućima; plješćemo jedni drugima, stvaramo nikove koji mudro zbore, umirujemo savjest...no, s vremena na vrijeme netko uzvikne: Car je gol! I... IDEMO DALJE!

A možda nas ima potpuno

A možda nas ima potpuno različitih od gale, pasivnih, koji vole čitati i oštriti se, te sanjariti u toplini doma o promjenama. A prstom ne bismo makli. Niti riskirali sukob sa vlastima. Nego se samo malo zabavljamo u našim malim svemirima.

Jel da grozno?

Poštovane kolege

Poštovane kolege pollitičari, dragi Gale, kao što vidiš, meni ne fali motivacije i ne gubim vrijeme ;-).

Nastavno na moj komentar dolje, a uvažavajući Skvikijev prijedlog o terminu, održao sam radni sastanak (gablec) s Mrakom i još jednim uglednim autorom s pollitike.com (identitet a i nick istog poznati nama dvojici) na kojem smo utvrdili da je konac ožujka idealno vrijeme za ožujsko i ostale napitke i raspravu o politici, odnosno za novo okupljanje Barakaša s Lotršćaka (dopuna za Bijesadrugog: nismo se našli u Ziganteu, ostali smo u Zagrebu).

Gale, nadam se da ćeš do tada pripremiti konstruktivne prijedloge (mogu biti i Radikalni)...

Nisam siguran da cemo se

Nisam siguran da cemo se sloziti cak niti oko toga sto Pollitika.com uopce jest ili treba biti.

Osobno, ne vjerujem da treba imati bilo kakvu poiticku ulogu - osim prosvjetiteljske.

Ne mogu govoriti u tudje ime, pa cu zato poci od sebe i ostati na sebi.

Ja sam ovdje povremeno i to cini mi se iz slicnih razloga kao i whatever. Imam neka razmisljanja, pa ih volim podijeliti sa ljudima i ponekad cuti sto oni o tom problemu misle - otprilike tako koristim i svoj blog. Pollitika mi je posebna jer tu ljudi dolaze zbog politickih pitanja pa bi i rasprava i komentari mogli biti nesto usmjereniji na pragmaticnu stranu radije nego na opca razmisljanja o covjekovoj prirodi.

No, niti jednog trenutka ne mislim da dijeleci svoja razmisljanja dijelim i politicke stavove citatelja i clanova pollitike.com. Zato sto medju njima ni ne postoji jedan unison stav i ne treba ga ni biti. Tu sam da vidim sto o necemu misle drugi - ponekad i da raspravim suprotan stav. Mozda da napisem ponesto o problemu koji jos nije bio raspravljen.

Bas kao sto nitko od vas koji cete procitati ovaj komentar nema pravo govoriti u moje ime i svojatati si pravo da me predstavlja - tako ni ne ocekujem da ce netko stati iza mojeg teksta ili podrzati neku moju akciju samo zato sto ponekad pisemo na istoj web-stranici. To je kao da velis da svi u Saboru moraju vuci na istu stranu jer svi sjede u Saboru.

Nista se niti ne bi trebalo mijenjati zato sto smo mi nesto raspravili na pollitici.com. Bas kao sto se nista ne bi niti trebalo mijenjati da smo to raspravili u kaficu na uglu, Ovaj nas virtualni kafic sjajan je zato sto omogucuje da bolje razmijenimo ideje a da ne moramo zbilja sjediti u istoj sobi - ali nema i ne treba imati nikakvu politicku snagu.

Sto ne znaci da istomisljenici iz ove birtije ne mogu zajedno odluciti potegnuti neko pitanje i ukljuciti se u stvarno politicko djelovanje - no mislim da to moraju ciniti nevezano za pollitiku.com.

neutrino

Dobar članak gale.

Dobar članak gale. Motivacija kažeš, pa ona je različita kod svakoga od nas, baš kao što smo i svi mi različiti.

Tu ima od želje da se mijenjaju konkretne stvari u društvu i spremnosti da se ljudi u to aktivno uključe pa sve do želje za debatom iliti razmjeom mišljenja o mnogim pitanjima, ne nužno i ne isključivo političkim.

Osobno, važne su mi dvije stvari, debata i otvaranje tema koje nisu u fokusu interesa javnosti onako kako ga pozicionira oficijelno novinarstvo, odnosno, razobličavanje raznih priča koje nam servira aktualna vlast (suprotstavljanje pokušajima spina).

Relevantnost Pollitike raste, spominje se, citira i još koješta. Dakle, očito ima i imat će stanoviti utjecaj na zbivanja. Nisam protiv bilo kakve konkretnije akcije ili onih koji se ovim putem žele povezati radi toga ali bih ostao na osnovnoj funkciji ovih stranica a to je da ne budu konkretna politička opcija koja bi se materijalizirala u neku stranku ili pokret jer bi to značilo marginalizaciju i postupnu eliminaciju onih ovdje koji ne dijele stav "uobličenih".

Dakle, sačuvati pluralitet Pollitike i djelovati globalno na javnost i političke procese. I to je nešto, čak puno. Ako pogledam koliko je Pollitika utjecala na mene koji ipak imam izgrađene stavove po mnogočemu, siguran sam da dosadašnjim konceptom možemo utjecati na razmišljanja mnogih što je posredno i utjecaj na političke procese.

Slažem se da brzina toga nije svima dovoljna ali sam siguran da se ipak (o)kreće. :)

Hvala Bogu ne postoji

Hvala Bogu ne postoji stranka koja bi bila dovoljno blesava da me primi u svoje redove. A ja opet u stranku koja bi bila toliko blesava da me primi ne bih htio uči. A s mojom glazbenom školom sam toliko okupiran da osim nedjelje nemam slobodnog dana u tjednu. Na mrakovu kavu nisam mogao doći jer kolega i ja subotom imamo ukupno 18 učenika od kojih neki dolaze iz daleka: Zagreba, Čazme ,Popovaće itd. Da sam otkazao svoje morao bi otkazati i kolega svoje. Dakle u političke akcije se ne upuštam, ali vama mlađima dajem svaku podršku. I tako je sad red na vama mlađima.

Pollitika.com je debatni

Pollitika.com je debatni klub. Po definiciji, nema "fokusa". Debatira se o bilo čemu, što nekome padne napamet, a bar jedna druga osoba poželi nešto odgovoriti. Ideja da bi se SVI oko bilo čega trebali složiti, protivna je definiciji debatnog kluba.

Moguća je ideje da se znatan broj ljudi složi oko nečega (primjerice: potrebe raspisivanja referenduma o pristupu NATO-u), te da zatim krenu u kampanju za realizaciju (primjerice: prikupimo 400.000 potpisa koliko je po zakonu potrebno!).

U tom trenutku, to više nije debatni klub. Nema više debate, nema mudrovanja: rješavaju se operativna pitanja i preuzimaju konkretni zadaci. Mnogi taj korak ne žele napraviti. A neki ipak pomišljaju da bi trebali, pa su frustrirani.

Ljudi debatiraju, i ocjene se daju prema tome koliko je debata kao takva zanimljiva, a ne vezano s nekim djelovanjem. Primjer: Nakon prosvjeda u Varšavskoj, pojavila su se tri dnevnik koja se na njega direktno nadovezuju. Sva tri su u 24 sata dobila više glasova, nego dva koja su prethodila i koja su direktno mobilizatorska. Također i ovaj dnevnik, koji isijava frustraciju, dobiva velik broj glasova.

I to je u redu. Meni je ovaj debatni klub zanimljiv. Svratim, pokupim iz raznih debata dragocjenih informacija i ideja, oštrim svoje stavove i usavršavam sposobnost da ih zastupam i branim. I zatim idem van, iz zadimljene pričaonice, u političku i društvenu akciju. Kao uostalom i niz drugih ljudi ovdje koji jesu društveno aktivni, u raznim srankama i van njih.

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Koliko vidim frustracija je

Koliko vidim frustracija je osnovni pokretac ovog galetovog pisanja. No ocekivati organiziranje ovakve heterogene skupine licilo bi na sizifov posao. Ne vjerujem da bi itko bio spreman odreci se svojeg premisljanja zarad negog viseg interesa nekakve partije Pollitika. Politika mora ostati mjesto nezavisnih promatraca uz dio politicki angaziranih pojedinaca koji bi znali objasniti stavove svojih partija. S te strane ovdje je bio okupljen cijeli mali sabor sa izuzetkom kvalitetne osobe iz HDZ-a sto je meni jako zao jer bih volio cuti i njihov stav branjen snaznom argumentacijom te predstavnike SDSS-a ili nekih drugih manjinskih stranaka osim pokusaja Kike Baloga kojeg smatram vrijednim istupom bez obzira na poteskoce u artikulaciji problema koji ga tiste. Osobno niti sam spreman niti sposoban baviti se politikom kroz neki organizirani vid i jedino sto bi me privuklo javnom angaziranju je saborska mirovina nakon dvije godine i jednog dana. Uostalom komotni pogled s gornje loze i dobacivanje orkestru i dirigentu koji je trenutno na sceni ima i svojih cari. Mozemo uvijek reci kako smo u pravu a nikada ne moramo snositi breme odgovornosti za izreceni sud.
No kad smo vec kod institucionalnog djelovanja smatram da na politickoj sceni Hrvatske nedostaje jedna prava desna stranka te jedna prava stranka ljevice koja bi bila nesto izmedju socijalista i komunista.

Mnogi moji prijatelji su

Mnogi moji prijatelji su propitivali moju motivaciju (a i mentalni status:) zašto pišem na pollitici.

Prvo, zato jer mi je politika oduvijek bila zanimljiva, drugo jer volim svoje misli podijeliti sa širom javnošću osim kruga prijatelja (koji su na njihov užas gledali moje otklizavanje u desno:) i dobiti povratnu informaciju i treće, sasvim iskreno jer sam tašt i ako smislim nešto pametno želim da to i drugi vide. :)

Naše pisanje može ponekad izgledati beznadno, ali nije. Pojavili smo se u jačim medijima, pojavili smo se u Saboru, pili smo kavu sa zastupnicima (a valjda će i ručak) i razglasili smo naša mišljenja na široko. Ne treba sad se obeshrabriti jer nismo promijenili svijet u godinu i nešto što pišemo.

Zanimljiv mi je komentar R. Hirca. Osobno mi ne pada na pamet da se guram kroz stranačke hijerarhije. Call me vain, ali ja sam do sad dovoljno postigao i imam dovoljno nekih znanja da ni mrtav ne bi sad za neke tamo političare opće prakse bez dana radnog staža lijepio plakate i dijelio upaljače. Mogu me pozvati kao stručnjaka za to što radim, a o honoraru (ili odustajanju od istog) možemo razgovarati. Ni za egzistenciju mi ne treba politika, živio sam kao student od 100 kuna tjedno, danas imam puno više, bez politike. Ako se ikad u istu aktivnije uključim bit će to iz uvjerenja i bez uvlačenja ikome.

Organiziranje svih likova na pollitici u nekakav skup je malo moguće jer bi mi gale nakon pola sata, a Zvone nakon sat digli paru sa svojim stavovima. :) Jedino u slučaju opće ugroze bi se valjda mogli složit.

Iako... nakon onog meetinga sam i ja ostao iznenađen količinom mladih, pametnih, obrazovanih ljudi koji razmišljaju o politici konstruktivno, a nemaju pristupa mjestima donošenja odluka. Pa sam stoga otvoren za suradnju i za aktivaciju (gale, znaš da i ja to tebe godinama potičem:)