pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kak je u zadnjih par sati vruče na internetu u vezi našeg kolege blogera Peratovića a spomenul se je i pokojni Bušić, mislim kak bi ovo pasalo u baš ovom trenutku.

O Bušiću kružiju stvari koje su djelomično istinite i neke njegove rječi su malo okrenute. Te stvari znaju pojedini ljudi koji su ga poznali još iz studenskih dana i s njim živjeli u Imotskom.

Zna se da on nije bil sretan u emigraciji a kaj je najžalosnije od svega nije imal ni u domovini taj osječaj sreče. Zbog toga je stalno bil u pokretu, trčal je sim i tam u osječaju ne sigurnosti. Nije bil ni u najbliže prijatelje siguran i taj osječaj je strašan i puno nas je takve osječaje imalo jer su žbiri bili svukud.

Neki u emigraciji su na hrvatstvu zarađivali, ko puno njih danas u Hrvatskoj dobre novce.
To je on znal, ježil se je od toga i na kraju se je zbog toga pretvoril u progonjenu zvjer.
Oni koji su bili najglasniji su imali kontakt s UDB-om i kak takvim ljudima, ljudi od morala i iskrenim domoljubljem nisu vrjedili ko živi. Više koristi su imali od mrtvog ideala i ikone.
Bilo ich je puno koji su igrali dvostruke igre.

Pokojni Bušić je bil intelektualac i domoljub i kaj je od velikog značaja dobar čovjek.

Rekel je da nejde u Pariz, a malo posle toga je u Parizu smaknut. Ko progonjena zvjer se nije nigdje osječal siguran, kak u Parizu tak isto ne ni na drugim mjestima.

Najvjerojatnije je donesel odluku ko svaki pametan čovjek i krenul je u napad. Put ga je povel u jugoslaviju jel bi tam barem u zatvoru bil siguran i nakon par godina bi bil pušten i ostal bi na životu.

Da je to tak ispalo bi danas imali jednog vrhunskog političara koji bi sigurno napravil naj bolje za našu domovinu.

Neki koji su se vratili na velka vrata u Hrvatsku su nam donesli više štete nego koristi.

Kakva je šteta to bu jedan dan došlo van i njezina veličina se može samo nagađati.