Tagovi

Monstrum iz braniteljske udruge

ili Ivan Korade i oko njega

Prošlo je neko vrijeme i sad je postalo svima nezanimljivo i time se više nitko ne bavi, jednostavno smo potrošili temu i sad nam je sve to dosadno. Međutim, meni je od sve ga toga ostala jedna misao koju ne želim izgubiti i zato ovaj dnevnik.

Povremeno stvari pređu sve granice dobrog ukusa. Evo, naslovnica najnovijeg Globusa sa slikom komada mrtvog Koradea je samo još jedan kamenčić u hrpi neukusa, zlobe i ljudske gluposti koja nam se prikazala u logici samohvale "vidi koju fotku ja imam".

Gomila novinskih tekstova o ubici, monstrumu, krvniku, nasilniku ili čudovištu se natječe u pronalaženju što goreg naziva a identični pristup se zrcali u puku koji bi to sve rješavao po kratkom postupku. Krvožedni skup u lovu na izluđenu ranjenu žrtvu koju jedva čekaju rastrgati.

Ali, pokušajmo stvar postaviti na humanije temelje i u kulturniji okvir, jer Korade je ipak bio čovjek, s velikim nedostacima i često apsolutno neprihvatljivog ponašanja, kršćanski rečeno veliki grešnik, ali ipak čovjek. O njemu se puno pisalo budući da je bio zahvalna tema, kao nekakav filmski junak, probisvijet i heroj, nasilnik i zaštitnik i svemu tome još mučenik koji je dao svoju ruku kao hrvatski Mucius Scaevola. Savršena eksplozivna mješavina za žute tekstove općeg metastaziranog novinarskog žutila.

I na kraju ovaj stvarno tragičan kraj sa stvarnim ljudskim žrtvama ovog pobješnjelog uma, grozna priča koja završava potpuno očekivano samoubojstvom, filmski korektno rješenje problema koji koji režiser nije znao bolje riješiti.

I upravo je to "problem se koji se nije znalo riješiti" ono na što hoću skrenuti pažnju.

Za početak pokušajmo odrediti problem:
Imamo osobu sklonu nasilju koja godinama javno maltretira svoju okolinu. Tučnjave, prijetnje, noževi prilično su jasan pokazatelj da kod ove osobe nešto ne štima s vjerojatnom manijom proganjanja. Dali je to od prije rata ili je direktna posljedica doživljenih traumi donekle je svejedno.

Dodatak cijeloj priči je to što je naglo i potpuno nepripremljeno postao general koji je bio u stvarnoj situaciji da komandira tuđim životima u pravom ratu i teško da bilo koga može ostaviti bez posljedica, a kad smo jednom u situaciji da komandiramo teško je to prestati (tipičan kaplarski sindrom).

Sad kad je ta priča gotova trebali bi pronaći nekakvu pouku, ono nešto da se ova tragedija ne ponovi.

Tko je ovdje trebao reagirati i čija je bila dužnost pomoći ovom čovjeku i spriječiti ovakav kraj.

Svi koji su imali iskustvo s osobama u raznim psihozama i mentalnim problemima ili narodski rečeno ludilu, znaju o čemu govorim. Bolest (ili nedostatak) koji se apsolutno najčešće skriva su mentalne bolesti. To skriva obitelj, o tome se ne govori i svi se pravimo da je sve u redu. Ali nije u redu! Mentalna nestabilnost, kao i bilo koja bolest, ako se ispravno ne liječi često eskalira i pretvara se u stvarnu tragediju.

Obzirom na sve priče koje se vrte oko Ivana Koradea vrlo se vjerojatno radilo o prilično psihotičnoj osobi. U svim tim pričama nisam čuo ni jednu o psihijatrijskom tretmanu ili bilo čemu sličnom. Možda je i bilo pokušaja i sigurno je opravdanje da je vrlo teško liječiti osobu koju to ne želi i koja smatra da nije bolesna, ali to je nešto prilično uobičajeno u takvim slučajevima. Odluka da se liječenju pristupi protiv volje pacijenta predviđa stacioniranje u zatvorenim odjelima psihijatrijskih bolnica, jake lijekove i zapravo svi imamo sliku iz filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Teško je bilo koga prisiliti na tako nešto, pogotovo ako nam je to bliska osoba, a jedini koji to mogu učiniti su bliske osobe.

Bliske osobe:
Tko su bile bliske osobe Ivana Koradea osim njegove obitelji? Dali je je imao ikakve prijatelje? Dali je pripadao nekakvoj udruzi?

Da, gdje su u toj priči braniteljske udruge?

Bilo bi logično očekivati da je jedna od osnovnih uloga braniteljskih udruga skrb za svoje članove i njihove probleme, i to pogotovo za specifične probleme kao što su psihičke traume. U ovom slučaju nije bilo teško detektirati da nešto ne valja, dovoljno je bilo kupovati novine. Zašto mu nisu pomogli ili je njihov isključivi razlog postojanja identičan razlogu postojanja sindikata u komunizmu - svinjske polovice. Jedini vapaj i molba da se preda čuli smo od njegovog sina. Nitko drugi se nije osjetio pozvanim da pokuša posredovati u tom bezpoštednom lovu. Svi su se opet sramili ludila i zaključili da je prikladnije ne miješati se. Tragično.

I na kraju ubili smo bolesnog čovjeka! Natjerali ga da se ubije, svejedno.

Obzirom na sve što se desilo teško je misliti da se baš sve moglo spriječiti, ali meni su prvenstveno u mislima baka i unuk od 15 godina. Što su oni pobogu to napravili, vjerojatno ništa, samo su bili na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme isto kao što neki drugi nisu bili na pravom mjestu u pravo vrijeme.

P.S. I na kraju bih apelirao da kad govorimo o takvim tragedijama uključimo i osjećaje i sjetimo se da svi Ivani Korade imaju neke obitelji, neke ljude koji ih ipak vole, a možda nisu krivi već su jednostavno bolesni ili uplašeni do strave i treba im pomoć.

leddevet

Komentari

Tko su bile bliske osobe

Tko su bile bliske osobe Ivana Koradea osim njegove obitelji? Dali je je imao ikakve prijatelje? Dali je pripadao nekakvoj udruzi?

evo što o tome kaže Krešo Končevski u svojoj kolumni ( http://www.zagorje.com/articles/4642/show.aspx ):

Nišči o tomu ne govori, ali bez obzira na svoje ponašanje, Korade je bil ugledni član HDZ-a.
Sečam se kad sme nosili kandidacijske liste za prošle lokalne izbore. Listu HDZ-a donesli su Ivan Jarnjak, Ivan Korade i Milivoj Škvorc! Pa kaj ovi dva nisu znali da je Korade osoba protiv koje se vodi kazneni postupak? Osoba optužena za nasilje i narušavanje javne sigurnosti?! Zakaj su obadva, denes ugledni članovi Sabora, pristali na to da bu njihov suradnik nasilnik v sukobu z zakonem? Istina, ima velike zasluge v Domovinskom ratu, ali nakon toga je maltretiral vlastite suborce i građane. A baš su mu njegvi politički sponzori dali potporu i podršku da bez kazne i prepreke dela kaj hoče i da na kraju napravi pokolj i v svojem ludilu presudi i sebi.

Tko je glasao

Pod prijatelje sam mislio na

Pod prijatelje sam mislio na one koji će se zabrinuti i pokušati pomoći kad nekom nije dobro i kad se ponaša asocijalno a ne na ova površna prijateljstva iz koristoljublja gdje se pokušavaju preuzeti zasluge koje je netko stekao u ratu (u ovom slučaju).

Moj tekst prvenstveno ima namjeru privući pažnju na primitivno ponašanje zajednice u susretu s očitim psihotičnim ponašanjem (ludilom). Malo nam smeta i nije baš dobro ali s druge strane se divimo kakav je to frajer koji nikoga ne j**e.

Tko je ovdje bio dovoljno pošten i rekao da je ovaj bolestan i da ga treba liječiti (i stvarno nešto poduzeo)? Nitko jer na nasilje se odgovara nasiljem bez da se pokuša otkriti dali postoji ikakav razlog.
Eto kako društvo skrbi za svoje članove koji imaju problem - uklanjanjem članova a ne problema.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Pod prijatelje sam mislio na

Pod prijatelje sam mislio na one koji će se zabrinuti i pokušati pomoći kad nekom nije dobro i kad se ponaša asocijalno a ne na ova površna prijateljstva iz koristoljublja gdje se pokušavaju preuzeti zasluge koje je netko stekao u ratu (u ovom slučaju).

Vidiš što redinn22 kaže - iako se dobro znalo kakav je (u kakvu je problemu), stranka ga je koristila za svoje ciljeve. Na taj način stranka je izravno 'pothranjivala' njegovu bolest, dobivao je društveno pokriće za ono što je (kao bolesnik) radio. A kad ga je pokrivala stranka (a HDZ u ovom društvu nije tamo neka stranka, nego vladajuća, koja slične tipove 'uredno pokriva', jer joj odgovara ono što rade, već viđeno), koji su to prijatelji koji su mogli pomoći i kako? Da bi i prijatelji došli do izražaja, stranka je prva trebala 'okrenuti ploču' i pomoći mu kao čovjeku, pa bi onda bilo prostora i za prijatelje. Ovako, ispalo je da se radi o 'batinašu' koji se oteo kontroli.

Nije da skrećem s teme po svaku cijenu, ali kako je došlo do toga da on postane general? Nije jedini takve vrste. Sjetimo se Norca. Odbio je ratnu zapovjed Predsjednika Republike (vrhovnika) ... i nikom ništa. A tad još nije bio general (tj. unatoč odbijanju zapovijedi vrhovnika kasnije je postao general!?). A poslije se mjesecima 'događao narod' ... 'svi smo mi Norac'. Malo morgen - tko hoće biti norac, neka bude.

Korade je izgubio ruku u okolici Dubrovnika. Prema priči svjedoka, bilo je to potpuno bespotrebno. Junačio se izvan svakoga konteksta. Ne samo da je on izgubio ruku, nego su prije njegova ranjavanja još poginula trojica vojnika, također potpuno bespotrebno. Nije htio čuti ono što su mu govorili drugi časnici, doduše bili su nižega ranga u odnosu na nj, samo što nisu imali problema kakve je on imao.

ragusa

Tko je glasao

stranka ga je koristila za

stranka ga je koristila za svoje ciljeve. Na taj način stranka je izravno 'pothranjivala' njegovu bolest, dobivao je društveno pokriće za ono što je (kao bolesnik) radio.
Na žalost to je istina. Tako su ga iskoristili ne samo stranka nego i svi mediji "zarađujući" na jednom ridikulu (gradskoj ludi) specifičnog zabavljačkog profila.

Tužno je bilo slušati predsjednika Udruge specijalne policije Željka Sačića na televiziji koji bi trebao biti neki ratni drug i koji nije imao snage progovoriti o realnim problemima tog čovjeka - alkoholizmu i psihozi.
Rat je završio pred više od 10 godina i negdje 10 godina je Korade bio u penziji, a Šačić govori kao da sve to ne postoji (malo mu je kalendar stao).

P.S. priču o kretenskom gubitku ruke sam čuo i moja asocijacija na mitloškog rimskog junaka je bila samo romantizirana slika iz novina.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci