Neovisni, ali ne i neutralni

Retro više nije u modi, ali opet, kažu, dok voziš naprijed, dobro je koji put pogledati na retrovizor… ono što vidim je da nas u kontinuitetu prati nesposobnost, sebičnost, korumpiranost, neznanje i slabost, a za to nam nije nitko kriv do nas samih.
Ako se prisjetimo ne tako davne prošlosti se kako su stihijski otvarani trgovački lanci, uočit ćemo opće poznati fenomen, stvaranje konzumerizma u hrvata i njihovo uvođenje u dužničko i ovisničko ropstvo. Tome su prethodila šopingiranja u austriji, italiji, mađarskoj i sloveniji. Državi su sline curile za silnim odlijevanjem deviza pa su „slučajnim“ odabirom najpouzdanijih odlučili pomoći u ostvarivanju hrvatskog sna i shoping centara na svakom koraku. Austrijanci su prvi uočili da je hrvatska plodno tlo i prvi krenuli u osvajanje hrvata na domaćem tlu. Utakmicu protiv par domaćih i skupih trgovačkih kuća nije bilo teško dobiti, pa su tako gosti dobili utakmicu sa nešto nižim cijenama, ali još uvijek daleko većim nego bilo gdje u eu. Pratile su ih banke..njihove banke, koje su kupovale naše banke…tako je krenula lavina. Odgovor i spasenje od invazije stranih lanaca ubrzo je pronađen u petru i pavlu koji su sa nula kuna krenuli u osvajačke pohode, pod parolom kupujmo hrvatsko. Tako je pružena prilika vozačima i cvjećarima, sitnim grješnicima i uvoznim domoljubima da postanu veliki i nedodirljivi. Paralelno stvarani su uvoznički lobiji, dok se domaća proizvodnja svega i svačega privatizacijom gušila i polako nestajala, sva preostala koja nije ratnim razaranjima uništena. U tim prapočetcima, putovalo se dosta po svijetu, zelena tržnica bila je nepresušan izvor zarade, ko u sahari, a prazne konzerve za mesne prerađevine iz uvoza plaćale su se suhim zlatom, kad se već nije moglo u mesu samom naplatiti i zaraditi. To sve praćeno je velikim uvozom i prodajom osobnih automobila, u tim prapočetcima, za cash. Uvidjevši koliko maraka hrvati čuvaju u čarapama krenulo je s kreditima. A tek stambeni…prava poslastica za bankare. Poslije klasičnih kredita, krenuo je i leasing, tako da sad imamo pušing, dok neki još tamo kurblaju. No, sve to ne bi bilo tako crno da kamate nisu bile u samom startu previsoke, i da se bar dio uložio u proizvodnju… na to se putem zaboravilo, a i što bi nam, kad smo na vlasti imali (i još uvijek imamo) uvozničke lobije koji su proizvodnju organizirali negdje drugdje..tada je izraz društvena odgovornosti bila strana riječ koju nitko nije razumio, a nije se pokazala niti minimalna želja i volja da se počne učiti, jer vrijeme je taman bilo dobro za edukacije, međutim interes je skrenuo u deveti krug, gdje svak svakoga i ne pita se ništa, tako dugo dok se plaća. Svi su shvatili da je novac najbolja roba koja se može najbrže oplemeniti bez dima, gnoja i navodnog smrada.
I dok su naši svetci rasli i mi s njima, država ih je odlučila dodatno nagraditi i našim novcima garantirati za njihove nebulozne investicije kojima je osobni interes iznad i prije svega. Sve je to bilo sa svrhom i razlogom opće globalizacije, svjetskih trendova koji su nas doveli do točke ključanja…Etna za vrijeme najveće erupcije, kojoj međutim prethode potresi, a koji tresu sve okolo, pa mi se čini da smo mi u samom epicentru, i imuni na bližu i širu okolinu. No, krenulo je, banke zaustavljaju kreditne linije ili ih odobravaju s visokim kamatama, proizvođači se osim s bankama, bore i s državom, ali i s najvećim neprijateljem bez kojeg ne mogu živjeti, trgovačkim lancima, koji ih stavljaju u okove i crpe im zadnje rezerve za održavanje likvidnosti. Država u današnjim tržišnim uvjetima ne može pružiti mehanizam zaštite. Trgovački lanci tako se svrstavaju u ucjenjivače sofisticiranog ranga, uzimaju novac za ulistavanje, za facing, za marketing, za rabat, za super rabat, za rabat na količinu, za akcijsku prodaju i za uvijek neka izmišljena dodatna terećenja proizvođača, a na kraju, šećer…plaćanje s odgodom na više mjeseci, dok se novac iz maloprodaje vrti po njihovim bankama i prodaje se uz najmanje 20%....Tako npr. ako proizvođač proizvede proizvod koji po normativu košta 5 kn, prodaje po veleprodajnoj cijeni od 10 kn, trgovci je svim gornjim dodacima umanje na 5,5 kn i tako proizvođač zaradi punih 50 lipa, a trgovac prvo zaradi razliku na ucjenama od 4,5 kn, potom još obračuna maržu na 10 kn, bar 30%, i tako dodatno zaradi još tri kune, što u konačnici iznosi ukupno 7,5 kn naspram 50 zarađenih lipa proizvođača. Naravno da ima svjetlijih primjera od ovoga, negdje i puno crnjih, a ovaj primjer je krajnje pojednostavljen. Jednako kao što banke obračunavaju visoke kamate, i kamate na kamatu, tako i na gornjem primjeru trgovci kroje svoju zaradu. Hrana je skupa isključivo zbog visokih trgovačkih marži i nameta proizvođaču ili dobavljaču kojih se nitko ne želi odreći tako dugo dok narod kupuje i plaća. Uskoro, doći će do zastoja, hranidbeni lanac zbog nedostatka novca i visokih kamata toliko će se usporiti da će prvi udar opet biti na proizvođaču, a onda slijede otkazi; u državni proračun pristizat će sve manje para, a na red dolazi cijeli državni aparat kojih se eto sve ovo ne dotiče, jer tržište koje oni poznaju nije u krizi :)
I na kraju, jedan smisleni i pomalo šuplji zaključak zašto je to tako. Nekad se kupovalo za gotovinu, kupovina nije bila hobi već potreba. Danas je sustav vrijednosti drugačiji, kupovina je doživljaj, obiteljski izlet kojim se liječe sve nagomilane frustracije..konzumerizam koji se pretvara u ovisnost kao i od kocke, seksa i sličnih ljudskih slabosti. Trgovački centri danas su gradovi u kojima se odvija život, u kojima je sve usmjereno samo na izvlačenje novca odnosno kreditne kartice, tako dugo dok ga/ih imate. Ulaskom u bilo koji šoping centar plaćate ulaznicu već na prvoj blagajni mada toga niste svjesni, a vjerujem da vas to ne zanima previše jer u prosincu nitko ne razmišlja što će biti u siječnju.
S druge strane, ne treba gledati sve tako crno. Imamo poljoprivredu u koju se ulažu navodno milijarde, imamo stručnjake koji rade na simulacijama projekata razvitka gospodarstva i kako otjerati IKEA-u iz hrvatske, poduzetnike s vizijom koji su navodno s marsa pali, novoosnovani antidemokratski centar koji će iz svojeg tenkića obavještavati kakvo je vrijeme u zagrebu i državi, ili možda iz bezpilotne letjelice nadzirati ko je koga, s kim, i gdje…ili možda pogodio rupu na nekom od novih golf terena kojima je samo nebo granica, jer zna se tko su investitori, a tko pravi igrači..i na kraju, izvoz koji nam s ovakvim tečajem osigurava dugoročno hvatanje svjetske magle.