pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije par dana sam napisao tekst u kojem sam pitao posjetitelje pollitike što bi savjetovali čovjeku koji je upravo naslijedio veliki komad građevinskog zemljišta uz more i par stotina tisuća eura gotovine.
Moram priznati da sa pitanje nije odnosilo na neku određenu osobu,već me je zanimalo mišljenje drugih, što bi oni savjetovali nekome tko je upravo dobio veliko nasljedstvo,na koji način to nasljedstvo dobro iskoristiti.
Mnogo ljudi koje znam, a posjedovali su terene ne atraktivnim lokacijama uglavnom su prodali svoje zemlište i potrošili ga na automaobile nekretnine,i tome slično.
Većina ljudi koje znam, da dođu do veće količine novca svoj bi kapital potrošili na sličan način.

Prije pisanja ovog teksta htio sam provjeriti što posjetitelji pollitike misle o korištenju imovine koja nam je na raspolaganju te ih uvući u raspravu prije nego iznesem svoje mišljenje.
U komentarima je bilo zanimljivih prijedloga,ali je interesantno da gotovo nitko nije pitao čime se inače nasljednik bavi,koje vještine posjeduje,imali kakve hobije koje bi volio pretvoriti u ozbiljan posao.

Ovisno o položaju i konfiguraciji terena te o vještinama i profesiji kojom se bavi nasljednik bi svoje nasljedstvo mogao iskoristiti na mnogo načina.
Ako je ribar,mogao bi kupiti novi brod ili modernizirati onaj koji ima,mogao bi sagraditi pogon za preradu ribe,otkupnu stanicu za ulovljenu ribu,ribarsku luku.
Zanma li ga poljoprivreda može posaditi masline ili vinovu lozu ili krumpire.Može sagraditi plastenik ili pogon za obradu i konzerviranje povrća,može se baviti uzgojem ljekovitig bilja...
Ako je kakav poznati sveučilišni profesor možda bi mogao osnovati akademiju i posvetiti se poučavanju mladih na način kako su to radili stari Grci.
Mehaničar bi mogao otvoriti autoservis,trgovac trgovinu,mesar mesnicu,kalafat brodogradilište drvenih brodova, kompjuteraš kompjutersku tvrtku....
Ima milijun načina kako iskoristiti nasljedstvo,a ipak velikoj većini ljudi jedino što pada napamet jesu apartmani ili neki drugi vid bavljenja turizmom te mešetarenje nekretninama.

Mislite li da svaki turistički djelatnik može biti dobar mehaničar?Vjerojatno ne.
Postavlja se pitanje zašto onda mehaničari ,pituri,pomorci i drugi koji sa ne bave turizmom grade apartmane i misle da su sposobni baviti se turizmom, da im je bolje uložiti u ugostiteljstvo nego u ono područje kojim se bave cijeli život,gdje su stručni i gdje poznaju način rada i probleme s kojima se moge susretati.

Pretjerano oslanjanje na turizam nije dobro za našu državu,a u budućnosti bi mogli imati o ozbiljnih problema zbog ovakvog ponašanja.
Svatko tko je bavi trgovinom dionicama zna da ne smije ulagadi u dionice samo jedne tvrtke ma koliko to trenutačno profitabilno bilo jer ako dođe do krize može izgubiti sve što ima.

Ovakvo stanje nije dobro za zemlju koja želi postati zemlja znanja,a svo znanje i stručnost padaju pred čarima apartmanizacije.
Nitko osim gospodina Pavla Jelavca nije predložio da se nasljedstvo iskoristi za obrazovanje iako svi pričaju o zemlji znanja i potrebi za obrazovajnem.

Pretjeranim oslanjanjem samo na turizam možemo previdjeti rješenja za neke od problema s kojima smo suočeni.
Dok god se turizam predstavlja kao jedini sigurni način za ostvarenje velike zarade i dobrog života i dalje će se nastaviti betonizacija obale.Uvide li ljudi da postoje i drugi načini iskorištavanja zamljišta te da teren nije vrijedan jedino kao građevinska parcela možda će se i zaustaviti devastacija obale.

Razmišljanje o turizmu i ostalim uslužnim djelatnostima kao jedinim isplativim poslovima dovelo je do toga da na televiziji gledamo prosvjede ljudi čije zemljište nije uvršteno u građevinsku zonu kako potpisuju peticije protiv obezvrijeđivanja njihove zemlje te još u kameru govore da je njihovo zemljište bezvrijedno zato što nije na njemu dozvoljena gradnja.A zašto je njihova zemlja bezvrijedna?Zato jer je ne moge prodati strancu za velike novce?Zato jer ako želi prihode s te zemlje onda se mora malo pomučiti i obrađivati je?Je li zato?