Tagovi

Moj obračun s njima

Moj obračun s njima

Cijeli život se bavim zabavnim, ali teškim poslom- udaram glavom u zid. Ne, nisam mazohist. Jednostavno, dugo vremena nisam znao, ali nisam ni želio drugačije, a osim toga, to sam doživljavao kao svoje životno poslanje. Kako u početku, tako i danas, odluka je ista- nastaviti ću udarati, jer imam puno povjerenje u svoju glavu. Dakako, udarci me bole, ali poslije toliko udaranja, zid je sve slabiji, a proboj sve izvjesniji.

Život je prekrasna igra i tko god je nauči igrati može biti blažen. Ne zadovoljan, radostan, nego blažen. Život je romansa, samo nikome nije stalo do toga da vi to shvatite. Čak tu činjenicu ljubomorno taje od vas- roditelji, društvo, prijatelji, rodbina, ideologija, Crkva. Nitko ne želi da vi shvatite smisao i ljepotu života. Svi oni su vam cijeli život govorili o tome kako niste savršeni, kako ste griješni, kako se morate popraviti i tako su vas držali na dnu života, oduzimajući vam životnu energiju, uvaljujući vam u glavu nevjerojatno smeće, a sve s namjerom da vam odvrate pažnju ili, još bolje, odvrate vas od razmišljanja. Već vjekovima ljudi ništa ne misle. To nije ništa čudno- nikoga nije bilo tu da ih uznemirava. Svi su ih tješili- Crkva, država, razne interesne organizacije; zapravo svi. Svi su obećavali život u raju nakon smrti. Drugim riječima, vjerujte u gluposti- i ne trebate brinuti o budućnosti. Oni će brinuti za vas. A, što je s pitanjem: Ima li života prije smrti?

Mladi bračni par pođe na bračno putovanje i punih šest dana ne izlazi iz sobe. Niti jedu niti piju.... Na kraju, sedmi dan se pojave na doručku. Prilikom naručivanja, konobar ih upita što žele. Mlada nježno upita supruga: „Znaš li, dušo, što bih ja željela?“. Znam, znam, srećo, ali ponekad moramo i jesti“- odgovori umorni suprug. E, pa to je to. Ljubav i život su jedno, jedna velika romansa, koja se prekida samo onda kada treba obaviti neizostavno. Obrnuto vjerovanje- da treba patiti i preživjeti, kako bi se živjelo je- retardirano. Patnja i preživljavanje su samoubojstvo iz zasjede. To nije život. Ili, bolje rečeno, to je ponižavajući život.

Obožavam da uznemiravam i šokiram ljude. Zapravo, to je jedini način da ih natjeram da pate i misle. Postoje dva pitomija načina buđenja ljudi, ali im ljudi nisu skloni, jer cijene uvijek najteži, najbolniji i najskuplji mogući način- patnju udaranja glavom u zid. Što je dokaz da smo svi isti. Tako, slušanje s razumijevanjem i ljubav, kao sredstva postizanja svijesnosti ne prolaze- ljudi ne vole slušati, jer nisu naučili vještinu slušanja; svjesnost kroz iskrenu ljubav ne razumiju, jer je strah ono što ih rukovodi u životu.

Dakle, što mi je ostalo? Nemam namjeru nikoga tješiti. Utjeha daje možda privremeno olakšanje, ali ne vodi ozdravljenju. Što više tješim, to više vodim inertnosti i uspavanosti, a to je posljednje što želim. Što više uznemiravam, šokiram, udaram i dajem snažnije izazove- to bolje. Nije nikakva garancija, naravno, da će patnja koju izazovem, dovesti nekoga do svjesnosti, ali je to zasad jedini način izvlačenja vaših maksimalnih kapaciteta na površinu.

Volio bih da shvatite: nitko neće brinuti o vama. O vama neću brinuti ni ja. Nitko ne može brinuti vaše brige. To naprosto nije moguće i to je velika laž. Tko god vam obećava rješenja vaših problema je veliki lažljivac. To je samo način da vas hipnotiziraju, da vidite iluzije, a da ne vidite stvarnost. Nitko vam neće pomoći da uđete u carstvo nebesko, pustite tu priču. Međutim, postoje objašnjenja kako možemo živjeti ovdje i sada, u carstvu ljepote, ljubavi, radosti, sigurnosti i obilja. Jedno je apsolutno sigurno: nije riječ ni o kakvoj filozofiji ili demagogiji, već o stvarnim mogućnostima, koje nam besplatno stoje na raspolaganju, ali ih mi nismo svjesni ili se tim mogućnostima ne znamo koristiti.

Koja je svrha ove pisanije? Nije lako objasniti. Odlučio sam ciljano, glavom razbijati zid ljudske gluposti, predrasuda, zabluda, strahova, na način na koji nikada i nitko nije ni pokušao. Budući da ja ne mislim pokušati, jer ne mislim pjesnički rečeno, „džilitnut se, ne pogodit cilja“, stvar je vrlo ozbiljna. Ne mislim bilo koga u bilo što uvjeravati. Ne mislim dijeliti lekcije i učiti. Ne mislim ni nagovarati ni moliti. Jednostavno ću reći ono što znam i čega sam svjestan. Nemam nikakvih ni potreba ni interesa u svemu. Nemam nikakvih ni obzira ni dužnosti štedjeti bilo koga. Ne želim da mi se bezuvjetno vjeruje i svaku moju riječ će trebati pažljivo provjeravati, jer je to jedini način da me se razumije. Ne zanima me ničije slaganje ili neslaganje, odobravanje ili potpora. Smisao mojeg nastojanja nije nikakva samopromocija, samouozbiljenje ili samorealizacija.

Nemam nikakvih očekivanja, premda očekujem uvijek istu reakciju. Znam da će biti prizemnih podmetanja. Ali, koga briga? Ja znam da postoje duhovna rješenja za sve bolne i duboke ljudske, egzistencijalne probleme. Ta rješenja su prirodna, jednostavna, čak i brza i mogu kvalitetno transformirati nesretnu situaciju u kojoj smo se zatekli tuđom, ali i svojom krivnjom. Međutim, ne mislim se baviti pitanjem krivnje ili odgovornosti bilo koga, jer je to čisto gubljenje vremena i energije. Uostalom, imam puno razumijevanje za sve one nesretne likove koji su nas godinama lagali- njihova patnja i bol nisu ništa manji od bilo koga drugoga.

Štoviše, cijena koju oni i njihova djeca plaćaju za njihovo bezumlje je više nego strašna.. Ipak, to ne znači da ću imati milosti , naročito prema aktualnoj ideologiji i oligarhiji, koja na bijedan i nečovječan način zloupotrebljava ljudski potencijal.

Ni jedno društvo u ljudskoj povijesti nije željelo da vi postanete mudri. Uloga svakog društva je da vas eksploatira, pokori i primora na mehanički život bez smisla. A mudrost i sloboda su neodvojivi. Mudrost vodi slobodi, a sloboda omogućava mudrost. Zato ni jedno društvo ne želi slobodne ljude. Mudri, inteligentni i slobodni ljudi su opasni po svaku vrstu ugnjetavanja, po bogate, po oligarhiju na vlasti, ali i u opoziciji, opasni po zabrane i ograničenja; opasni su za crkve, nacije, i ideologije. Naravno, svako društvo je prepredeno i lukavo, pogotovo danas. Ne može se više , kao nekada, otvoreno služiti prošlosti i interesnim grupama, pa se ljudski ego pumpa na perfidan način- sve dužim i brojnijim titulama, društvenim priznanjima, položajima, privilegijama. Samo, apsurd je sve veći: što duže titule i privilegije, sve manje novca ima za vas. Društvo vas tako odvaja od stvarnosti i vi nastavljate da živite u svijetu svojih fikcija. Nije vas to dostojno, ali dok se ne probudite, ne možete biti svjesni svog jadnog, ponižavajućeg položaja. To je ono čime ćemo se ovdje, kao i slijedećim raspravama, baviti. Moja je namjera da poništim sve ono što vam je društvo učinilo, kako bi mogli izaći iz vaših iluzija, teorija, filozofija i kako bi postali sve što bi mogli postati, bez ikakvih pretvaranja i prenemaganja.

Mislim da je sazrelo vrijeme da preuzmemo odgovornost za vlastite živote, kao i živote miliona ljudi koji će doći nakon nas. Mislim da mi nemamo pravo koristiti ni našu egzistenciju ni ovu Zemlju kao čekaonicu za koncentracijski logor. Slijedeće generacije nam to ne bi oprostile, tim više što imamo sve predispozicije da im ostavimo svijet puno ljepšim i radosnijim iskustvom, od onoga kakvim smo ga sami zatekli pri rođenju.

Tagovi

Komentari

Smisao života.

Volim pročitati intiman blog. Ovaj je još k tome i ambiciozan. Najavljuje da će toga biti još. Iznevjeriti ćeš nas, ali ajde nećeš nas razočarati. Nije lako naći odgovore. Jer je najteže postaviti prava pitanja za njih.

No obradovalo me kada sam pročitao da i ti misliš da je život igra. Kažu da je Mark Twain jednom rekao da su dva trenutka u našem životu bitna. Onaj kad smo rođeni i onaj kad shvatimo zašto.

Jedan od omiljenih načina opuštanja mi je postavljanje velikih pitanja. Poput, da li je svemir beskonačan. Razmišljanjem o velikim stvarima prekoračim male stvari o koje se inaće spotičem.

Sva pitanja kojima se znanost, a i religija, bave mogu se svesti na dva, prapitanja. Zašto postoji nešto, a ne ništa i otkud mi tu?

O kako je dobro postaviti si ta pitanja na putu prema odgovoru zašto ja.

I tako sam jednom rekao da znam odgovore na ta dva prapitanja. Da život je igra i da Svijet je lopta šarena.

Ne mogu to dokazati. I nikad neću, niti će itko drugi, ako je vjerovati determinističkom kaosu, u tome uspjeti. Ali ja vjerujem da je tako. I da nitko drugi neće neaći bolje odgovore.

Jer, ako je tako, ako je život igra i ako je Svijet lopta šarena, e onda bi smisao života mogao biti fer plej.

Tko je glasao

Ovdje vam, Papar, nastavljam

Ovdje vam, Papar, nastavljam odgovarati na vaš komentar.

Nepotrebno ste trošili energiju i vrijeme baveći se pitanjima smisla života i traženjem odgovora na njih, jer je Priroda stvari perfektno uredila, na svoj, savršen način. U najboljem slučaju, vaši odgovori mogu biti isti odgovorima Prirode, ali nikako bolji. Naravno, kako vam to nitko nikada nije rekao, vaše traženje je imalo smisla i vrijednost. Malo tko se tim pitanjima uopće bavi, a kamoli da za sebe nađe nekakve odgovore.

Govorite o spoticanju i opuštanju. Ne znam da li ste shvatili da je traženje odgovora na velika pitanja najzabavniji način opuštanja i pronalaženja duhovnog mira? U početku su ta pitanja zastrašujuća, prijeteća i čine se silno uznemirujućim. Ali kada uđete dublje u samu srž problema, kada se oklop ega počne raspadati, a vi se počnete igrati i otkrivati istinu, strah zamijeni oduševljenje. Nažalost, malo tko u tom eksperimentu sa životom, pođe i korak dalje- svoja otkrića praktično primjeni i naplati.

Jedno od fenomenalnih otkrića je činjenica da je čovjekovo blago upravo tamo gdje se spotakao- u malim stvarima. Tamo gdje se spotaknete, zastanite i provjerite. Shvatite grešku koju ste počinili kao priliku za nešto drugačije, bolje, novo i dogoditi će se spasonosna promjena. Izvucite ispravan zaključak i vaša mala greška će se pokazati izvorom velikog bogatstva. Ja vjerujem, da zbog toga, ne postoje male stvari.

U mojim početnim lutanjima, zaključio sam da se nema smisla baviti pitanjima vječnosti, beskonačnosti, zašto ovo ili zašto ono. Koga briga? Tko god hoće, ja mu ne branim da se tim pitanjima bavi čak i posvećeno, ako hoće. Mene zanima sada i ovdje, u svjetlu saznanja: "Ja jesam" . Kada govorim "ja jesam" ne mislim na religijsku dogmu, nego na jednostavnu činjenicu da sam živ, da postojim i da sam rođen s nekom svrhom, a ne slučajno. Dakle, fokusiran sam na otkriće te svrhe, jer se samo otkrivena svrha može i ostvariti. Ponoviti ću da se ne zaboravi: da sam imao nekoga uza se, tko mi je mogao ove stvari na vrijeme objasniti, ja bih, isto kao i svatko drugi, zaštedio sebi bar 30 godina teških lutanja, patnji i izazova, koji su skupo i nepotrebno plaćeni velikom cijenom. Ne kažem to zato što žalim, nego zato što mislim da je moje sveto pravo, otkrića besplatno prenijeti svima koji ih žele iskoristiti za sebe. Ja nisam toliko bolestan da svoje vrijedno iskustvo i znanje tajim od drugih, da zlurado svjedočim tuđim lutanjima i patnjama i da se igram super- čovjeka ili Boga. Nažalost ili na sreću, ja nisam ni prorok ni nasilnik koji bi mogao ili htio natjerati bilo koga da bilo što shvati, ako ovaj to neće. Ne mislim da je teško provjeriti moje riječi i onda sam zaključiti da li su istinite ili ne. Stoga ja vrlo strogo pazim da se bavim isključivo činjenicama i istinom, bez ikakvog pokušaja da utječem ili uvjeravam. Ja mogu dati činjenice, ali ne i istinu. Istinu svatko mora naći sam za sebe.

Svrha mojeg pričanja nije indoktrinacija bilo koga ili premještanje vaših problema s jednog mjesta na drugo. Ja nemam nikakvu životnu filozofiju ili doktrinu. Ja imam život.. Sva moja priča ima samo jednu svrhu, svrhu dehipnoze. Ja samo otvaram mogućnost svojim pričanjem, da vi budete oslobođeni svih ograničenja, zabrana, programa i uvjetovanosti koje vam je vaše društvo nasilno nametnulo. Vaš strah da bi se ja time mogao okoristiti je opravdan, ali moja korist od svega nikako ne može biti na vašu štetu. Nije važno u čemu je moja korist, dok god ne shvatite da su naši interesi čvrsto povezani- ako vi iskoristite za sebe moje riječi, onda je fer da ja od toga imam korist. Ne bude li koristi za vas- kako bi je moglo biti za mene?

Tko je glasao

Genijalno. Vaš komentar mi je

Genijalno. Vaš komentar mi je trebao, kako bi se rasprava mogla zahuktati. Otvorili ste nevjerojatno puno pitanja, važnih pitanja smisla i sada je na meni da pažnjom zlatara, komentar iskoristim za svoj cilj. Nastojati ću biti što kraći, ali neću se štedjeti: vaša razmišljanja su previše vrijedna, da bih preko njih prošao površno. Da ne bih bio naporan, odgovarati ću vam postupno, u više navrata. Nije mi namjera osporiti vaše stavove, jer bi to bila nevjerojatna glupost, nego vam ukazati kako ste u svojim razmišljanjima došli do konačne istine, a da toga niste svjesni. Još manje shvaćate kako s tom istinom možete transformirati svoj život.

Prvo bih volio da jednom zauvijek raspravimo pitanje koje se zove "ja". Možda će to doprinijeti boljem razumijevanju stvari, kada iz ove priče isključimo moj ego. Ja ego nemam. Moje lažno "ja" sam pažljivo razmontirao i ono više ne postoji. Nije me nikada u životu previše ometalo, jer sebi nikada nisam pripisivao preveliki značaj. To ne znači da sam podcjenjivao sebe ili živio kompleks manje vrijednosti. Nije o tome riječ. Jednostavno sam znao svoje vrijednosti i mogućnosti i nisam se previše zamarao tuđim mišljenjem o meni. Pravi "ja" nije ono što radim, ono što imam ili ono što drugi misle o meni.

Kada sam prije nekoliko godina, baveći se istim razmišljanjima o kojima vi govorite, shvatio da je zapravo jedini problem čovječanstva napuhivanje "ega", umro sam svim svojim interesima, željama, očekivanjima i sličnim glupostima. Naravno, postao sam svjestan da ih mogu ostvariti jedino na taj način. Možda će zvučati apsurdno, ali je to istinito. Vjerojatno ću prvi slijedeći dnevnik posvetiti baš tom problemu, jer se u njemu krije sva naša bol i patnja. Sve naše predrasude i zablude.

Dakle, ja nemam nikakve ambicije ni očekivanja. Znam što hoću i pri tom najvažnije pitanje nije kako to postići, već zašto bi to uopće radio. Zašto je pitanje smisla, pa kada se smisao definira- kako je- lako.

Ja obožavam biti naivan, ali nisam glup. Ako ne mogu iznevjeriti sebe, a ne mogu zbog svog karaktera, onda ne mogu iznevjeriti nikoga drugoga. To jednostavno nije moj nivo i nema načina da me se navede na odustajanje od sebe. Platio sam ja nevjerojatno veliku cijenu svog karaktera, da bi se sada s tim poigravao. Naizgled nešto slično bi se moglo reći o razočaranjima, ali tu stvar stoji bitno drugačije. I kada bi htio, ne mogu nikoga razočarati, osim sebe. Kako bih mogao bilo koga razočarati? To bi značilo da ste mi vjerovali na slijepo, ne poznavajući me i ne znajući ništa o mojim motivima. Slijediti nekoga na takav način je glupost. A što ako je moja namjera od početka bila da vas prevarim, indoktiniram? U tom slučaju vi ne bi trebali biti razočarani, nego iznenađeni.

Zasad, još samo najava slijedećeg komentara- o pitanjima i odgovorima. Pitanja su besmislena, a odgovori nevažni. Prava pitanja ne postoje, a Priroda je sve odgovore već dala.

Tko je glasao

Papar, moje ukupno viđenje

Papar, moje ukupno viđenje ljudskog bića je da je ono potpuno živo, da uživa u svemu što mu život pruža te da uživa s ljubaznošću i zahvalnošću prema egzistenciji. A to nije moguće sa svim onim smećem koje vam je tko zna tko sve uvalio u glavu. Ne može se uživati u životu, dok ne volite i ne poštujete sebe, dok se mučite dilemama, pitanjima i odgovorima. Odbacite sva ta sranja i vi ćete ozdraviti. Priroda ima rješenja. Život ima načine. Sve što trebamo je spoznati ih i iskoristiti za sebe. To sve mijenja. To sve mijenja trenutno, sada i ovdje.

Umjesto filozofiranja i teoretiziranja o problemu pitanja i dogovora, ispričati ću vam jednu smiješnu, ali poučnu pričicu. Nije važno što je izmišljena.

Gleda žaba sa zaprepaštenjem stonogu u jutarnjoj šetnji i ne može vjerovati svojim očima... Je li to moguće? Kako je to moguće? Ima točno stotinu nogu, jer žaba ih je izbrojila, i hoda tako graciozno da je to nevjerojatno! Kako joj to uspjeva?

Iskoči žaba pred stonogu i kaže: "Oprosti, ne bih te htjela smetati, ali te moram nešto pitati. Samo ti mi možeš pomoći. Kako uspijevaš svaku nogu u pravom trenutku staviti na pravo mjesto, a da se ne sapleteš? Stvarno je to misterija!

Stonoga odgovori: Vjeruj mi da ja o tome nikada nisam razmišljala. Nisam čak nikada ni vidjela moje noge, niti sam ih brojila. Pitanje ti je stvarno filozofske prirode, pa mi dopusti da malo razmislim. Onda ću ti odgovoriti.

Dakako, čim je počela razmišljati o svojim "nogometnim" vještinama, stonoga je izgubila sposobnost hodanja- razmišljanje o žabinom pitanju je učinilo da se stalno spoticala i padala.

Kada je shvatila zamku u koju je upala, stonoga je pobjesnila. Naljutila se na žabu i rekla joj: "Nikada više ne smiješ nikome postavljati takva "foolozofska" pitanja, glupačo jedna. Nikada ni jedna stonoga nije pala kao ja. Ali, sada se bojim, jer si mi stvorila pitanje kojega se ne mogu osloboditi. Zbog njega više ne mogu hodati. Sada mi reci kako ću se osloboditi tog pitanja".

Tako je život jedne nesretne stonoge, postao zbrka. I uvijek je tako kada se postavljaju pitanja. Umjesto odgovora, dobije se bar još deset novih pitanja. Pitanja su samo želja da upravljamo svime i prečica da sve pokvarimo. Dopustite životu njegovu slobodu i ne budite vođeni nekim posuđenim idejama. Jednostavno, iskusite život i znati ćete sve odgovore, a da i ne postavljate pitanja.

Tko je glasao

Propuštena pitanja prouzrokuju padajuću putanju

Da nije naš čovjek živio po gore opisanoj antilogici, uz nepromijenjene uvjete, ne bi ga više bilo.

Praktično prevedeno, da nije našao načina zaraditi na sivo ili crno, rebnuti kakvu socijalu, uhljebiti ubogog nećaka, nadozidati na crno, iskoristiti povlaštene informacije, falsificirati svoju i tuđu povijest, izmuljati invalidninu ili penziju, dati mito gdje treba... već bi valjda krepao.

Čini mi se da je to otprilike ono na što ukazuje gledamokosebe, kad protestira na teoriju o "200 bogatih".

Pragmatičan naš čovjek nije postavljao nepotrebna pitanja s teškim odgovorima, nego se snalazio kako je znao i umio.

Zato danas i imamo društvo kakvo imamo...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Navodite činjenice. Kada tim

Navodite činjenice. Kada tim činjenicama dajete tumačenje, nastaje patnja. I mislim da to ne bi trebalo raditi. Činjenica je da su se ljudi prošlosti morali snalaziti da bi preživjeli. I tu nema ničega pogrešnoga. Ali....

Sve opisano nije nikoga usrećilo. Štoviše, upravo s takvim sitnoseljačkim interesima i siromašnim načinom razmišljanja, ljudi su sami sebi učinili medvjeđu uslugu. Pristali su na ideju golog preživljavanja, potcjenjujući sebe, svoju djecu, budućnost- zapravo su se ponizili da nisu mogli više. Bilo je to potpuno nepotrebno. Ali, vraćati se sada na tu temu bi bilo bez veze. Treba li nastaviti s realizacijom životnih scenarija koji nikoga više nisu dostojni i koji zapravo više ne funkcioniraju? To je pitanje za nas. Ja ne kažem da svatko mora prihvatiti promjene. Svatko će donijeti svoje odluke i valjda iza njih stati svjesno i odgovorno. Samo, više nije vrijeme da se plače nad prolivenim mlijekom.

Ja ne bih rekao da je sve nabrojano uzrok društva kakvog imamo. Problem je u pojedincu, a ne društvu. Samo pojedinac ima odgovornost, a ne društvo. Samo pojedinac može biti kreativan, a ne društvo. Razvoj i promjene su uvijek nosili pojedinci, a ne društvo ili institucije. Ljudska prava i slobode ima samo pojedinac, a ne društvo. Pojedinac ima svijest, volju i sposobnost mijenjanja svega, a ne društvo. Stoga je fokusiranje na društvo, kao nečega što u stvarnosti uopće ne postoji nevjerojatna greška. Svi nazovi političari ovoga svijeta trenutno mijauču istu vrisku: "Moramo spasiti banke, države, ekonomije, pa će biti bolje i građanima!". Stanite malo: ima li tu zrna zdrave logike? Kako meni, pa makar i za pet godina, može biti imalo bolje, zato što je neka privatna banka prethodno "sanirana" mojim novcem? Kako to da nitko ne postavlja pitanje: "Zašto bi građani ozdravljali bolesne ( čitaj- razbojničke) privatne banke, koje su, usput rečeno, prije nekoliko godina doslovce ukrale 21000 milijardi dolara i namjerno kreirale globalnu krizu? Toliko su opljačkali i sada im države daju još toliko da bi "ozdravile". Treba biti nase s kartama, pa povjerovati u tu očitu prevaru.

E, vidite, u ovome je jedna nelogičnost. Bi li se kriza uopće mogla dogoditi, da su građani na vrijeme gledajući sebe, svoje interese i potrebe, od života zahtjevali puno više nego su dobijali?

Recimo, da su hrvatski radnici od prvih dana samostalnosti zahtjevali za sebe europske plate i standard, te ih dobili, a dobili bi ih sigurno , jer ih to pripada, bi li se itko usudio danas izaći pred radnike i reći: "Za vas više nema novca?" Naravno da ne bi, jer bi znao da će ostati bez glave prije nego zine. Je li vam jasno? Mi smo dopustili da nas prevare. Mi to dopuštamo i dalje. I s tim sranjem treba jednom zauvijek prekinuti. Prošlost treba zaboraviti i ne smijemo je više nikada ponoviti. Skromnost je ludost. Preživljavanje je ponižavajuće samoubojstvo. Siromašan način razmišljanja je garancija bijede i patnje. A zašto? Da bi idioti mogli pljačkati, varati, ubijati nas?

Molim vas da bar na trenutak zaboravite na sve što je bilo i pokušate upoznati čaroliju razmišljanja na veliko. Sve stare tradicije nam govore da Priroda nije u pravu. To nije istina. U Prirodi nema ispravnog i neispravnog. Priroda se ne može dijeliti. Kada se to shvati, život postaje puno jednostavniji. Život nije bojišnica, a mi nismo ratnici. Moramo postati svijesni sebe, svojeg jadnog položaja, zabluda i predrasuda, jer inače sve naše, pa čak i najbolje namjere, se pretvaraju u samouništavajući otrov. Čitav sklop starih ukorijenjenih navika i uvjetovanosti se protivi ovome što vam govorim, ali, budući ste inteligentni, shvatiti ćete smisao.

Kada život prihvatite s mudrošću i razumijevanjem, to vam pomaže da ga prerastete, ne tražeći od sebe disciplinu, trud ili mučne sukobe. Kada prestanete s navikom suptilnog osuđivanja, skrivenog u zakutku uma, otkriti ćete da ste možda po prvi put u životu oživjeli. Tada, što god zatražite od života, Priroda će vam omogućiti- na prvi pogled, čak i stvari koje se čine nemogućim.

Tko je glasao

Ima nekaj u kljucanju zrna

Ni jedno društvo u ljudskoj povijesti nije željelo da vi postanete mudri. Uloga svakog društva je da vas eksploatira, pokori i primora na mehanički život bez smisla. A mudrost i sloboda su neodvojivi. Mudrost vodi slobodi, a sloboda omogućava mudrost. Zato ni jedno društvo ne želi slobodne ljude. Mudri, inteligentni i slobodni ljudi su opasni po svaku vrstu ugnjetavanja, po bogate, po oligarhiju na vlasti, ali i u opoziciji, opasni po zabrane i ograničenja; opasni su za crkve, nacije, i ideologije

Sve si to krasno narisal međutim subjekt je pogrešno ubačen - ili namjerno...
Ne radi se o društvu već vladajućoj lozi, a to je ipak nekaj drugo - sveti gral ti ne bi oprostio!

Tko je glasao

Golgota, itekako se radi o

Golgota, itekako se radi o društvu, kao zajednici svih. Nije valjda, da ste u vladajuću lozu ubrojili naše roditelje, učitelje, svećenike, prijatelje i slične? Svi mi, doživljavali sebe vladajućima ili ne, pripadamo društvu, kao zajednici ravnopravnih i slobodnih građana, makar deklarativno. Možda je teško suočiti se s činjenicom da su sve nas, u najboljoj namjeri da nam u životu pomognu, sve snage društva radile zapravo na tome da nas prevare, ograniče i spriječe u postizanju životnog uspjeha, ma što to bilo za svakog pojedinca. O tome se radi u mojem dnevniku i to je ono što svi mi moramo shvatiti, kako bi se tome mogli suprostaviti. Svi oni koji su nam, svjesno ili ne, davali sve moguće sustave vjerovanja, su nam zapravo smrtni neprijatelji. Te sustave mi nikada nismo provjeravali, a oni su nam stvarno bili koprena pred očima, zbog koje nismo mogli vidjeti stvarnost.

Naravno, ja s punim razumijevanjem i poštivanjem govorim o ulozi roditelja, prijatelja, pa čak i učitelja, koji su nas nesvjesno obmanjivali, jer su i sami bili obmanuti. Nitko iz naše neposredne okoline nam nije mogao dati ispravne i korisne informacije za naš život. Društvo je perfidno i prljavo, tisućama godina gradilo svoje zamke za naše umove i nikoga se ne može kriviti što te zamke nije prozreo. Međutim, vladajući, o kojima vi govorite su nešto sasvim drugo. Njih ne može od krivnje i odgovornosti za manipulaciju ljudskim umovima i dušama oprati ni more jadransko. Bili oni svjesni ili ne svojeg licemjerja i ciničnog odnosa prema ljudskoj patnji, oni za svoje svinjarije moraju snositi odgovornost. Oni na tim svinjarijama žive poput lešinara, bezvrijedni, pokvareni i beskorisni. Nemoguće je da to ne znaju. To što nisu svjesni posljedica svojeg bezumlja je njihov, a ne naš problem.

Stoga, moj obračun s njima podrazumijeva obračun s fašističkim ideolozima i svjetonazorima kamenog doba ljudske povijesti.Ogoliti ću ih do kosti, tako da nikome neće biti teško izreći čuvenu: Car je gol! Da neće biti dosta govoriti, neće. Zato car može očekivati nogu u guzicu, ne bude li htio abdicirati ili slušati.

Tko je glasao

...kad prođe eruforija....

...kad prođe euforija oko agencije Fich i održavanja kreditnog rejtinga, dodat ću svoj komentar. Usput, radnici Dine ni ovaj tjedan neće dobiti plaću.......

Tko je glasao

Monte, čekanje i osvrtanje na

Monte, čekanje i osvrtanje na okolnosti nije dobra strategija. Zato radnici Dine nikada neće dobiti svoj novac, jer su godinama šutjeli, čekali i ovisili o okolnostima. Da su bili proaktivni i odgovorni prema sebi i svojim obiteljima, odavna bi stvari uzeli u svoje ruke i legalno, na ustavan način preuzeli svoju vlast i ostvarili zagarantirana ljudska prava i slobode. Zato što nisu cijenili sebe, a ja bih rekao i voljeli sebe, dopustili su da ih ne cijeni ni izdajnička vlast. Teško je to priznati, ali su ljudi na jedan čudan način zajebali sami sebe- sve što traže je ta bijedna plata. I to je životni apsurd- dok god se od života ne zatraži sve što čovjeka pripada- neće dobiti ni mrvice s kojima se zadovoljava. Radi se o prirodnom načelu: sve što se zahtjeva i dobije se. Sve čega se čovjek odrekne, ne može se dobiti. Kada se traži puno, to se i dobije, dok mrvice uopće nije moguće dobiti.

Tko je glasao

poveznik,

evo nesto u slicnom duhu i znacenju,
netko je rekao, ne sjecam se vise tko:
"""Malo slobode nam ostaje kad se prestanemo boriti za nju. Moramo se boriti za male stvari da nam ne oduzmu one velike!"""

Tko je glasao

Jako me veseli kada vidim da

Jako me veseli kada vidim da netko razumije suštinu rasprave. Kako je u ovoj raspravi stvarno riječ o nevjerojatno velikim stvarima, od velikog značaja za svačiji život, a mislim da od slobode nema veće vrijednosti, cijenim vaš doprinos.

Prije prosvjetljenja i svjesnosti, ja sam se oduševljavao mudrim citatima. Poslije promjene, u citatima sam počeo otkrivati nedorečenosti, pogreške, kontradiktornosti i na kraju polovičnost. Zašto vam ovo govorim? Ne zato da bih se pravio pametnim, nego da vam ukažem na neke činjenice, putem kojih ćete lakše doći do nekih odgovora, pa u konačnici i do istine.

Nemojte me krivo shvatiti. Ja ne poričem vrijednost citata kao takvih. Samo govorim da svatko može citat učiniti još vrijednijim i istinitijim ako samo malo bolje promisli.

"Malo slobode nam ostaje kad se prestanemo boriti za nju". Ovo je rečeno s osjećajem i stilom, ali u osnovi nije točno. Mi u pravilu uopće ne znamo što je sloboda. Nikada je nismo iskusili. Tako je to jedan apstraktan pojam, o kojemu mi ne znamo ništa. Mislimo da znamo sve, a ne znamo ništa. Nemamo je nikako, pa nam je ne može ostati ni malo. Mi smo robovi, koji imaju snažan osjećaj da su slobodni i to doprinosi našoj nemoći- ne možemo čak ni pokušati spasiti se ropstva.

Nije li besmisleno boriti se za nešto što ne postoji, što ne razumijemo, značaj čega nismo svjesni?To nije borba, nego uzaludno iscpljivanje, jer u toj borbi mi uopće ne znamo što hoćemo. Svaka borba bez cilja je unaprijed izgubljena. Prestati se boriti je nemoguće, jer se mi za slobodu nikada nismo ni borili. Mi tu borbu nikada nismo ni započeli, pa je ne možemo ni okončati. Slobodu smo prihvatili zdravo za gotovo i tako je sloboda nestala. Tako smo je uništili.

"Moramo se boriti za male stvari da nam ne oduzmu one velike!" Pazite, u trenutku rođenja, svaki čovjek u svojem srcu ima sva svoja djela, sve vrijednosti ovoga svijeta, misiju, sposobnosti da je otkrije i ostvari. Čemu borba da se sve to realizira? Ne znači li borba za nešto što smo dobili u vlasništvo, kao poklon, da nam je sve to netko oduzeo i prije nego smo počeli živjeti? To znači upravo to. Pokradeni smo. Sva naša djela su uništena i prije nego smo ih napravili. Sloboda nam je oduzeta i prije nego smo je iskusili.Sve vrijednosti koje smo dobili s rođenjem su dobile dijametralno suprotno značenje od izvornog i prirodnog. Ukratko, ne znamo tko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Svaka borba protiv toga je kontraproduktivna;
jedini izlaz je postati svjestan svega toga, shvatiti. Svjesnost isključuje potrebu za borbom i iz temelja mijenja sve, a da nikakav napor nije potrebno ulagati.

Tko je glasao

....tragedija....

...tragedija je šro radnici dine nisu reagirali na kašnjenja plaće kad im je gazda kupovao novi list, nogometne igrače, kad je krčmio sa jacom, linićem i grbićem, i bili bi sretni da ih kupi javna kuća u hongkongu ili neki kum sa sicilije, samo da dobiju plaću...sa izvinjenjem, tko ih jebe, to je paradigma cijelog stanja u hrvatskoj....dok se jahtice odgovornih za ovakvo stanje pomalo ziblju u marinama......a riječ nebi rekli u zaštitu onih tko u njihovo ime želi nešto reći, dakle, tko ih jebe.....

Tko je glasao

Tragedija je, grofe, u nečemu

Tragedija je, grofe, u nečemu drugome. Nekada je postojao vrlo snažan osjećaj za zajedništvo među ljudima, jer su ljudi instinktivno osjećali, iako možda nisu mogli razumjeti zašto je to tako, da suosjećajnošću i suradnjom, mogu laše i sigurnije živjeti. U mračnom srednjem vijeku, vladao je nepisani duhovni zakon desetine. Naime, svatko je bio dužan desetinu svojih godišnjih primanja pokloniti siromašnima.Štoviše, zakon je vrijedio i za siromašne- desetinu svojih primanja su bili dužni dati još siromašnijima. I, zakon se poštovao bez ostatka.

Danas nauka otkriva kako smo svi mi toliko nerazdvojno, čak fizički povezani, da smo zapravo- jedno. Svatko od nas je dio jedne moćne cjeline. Proklinjati cjelinu, a ne vidjeti da se time proklinje sama sebe... ne znam.

Da bi se išta moglo dogoditi, nešto se treba pokrenuti. Nemoguće je bilo što pokrenuti, dok se ne promijeni način razmišljanja. Mijenjati vanjske faktore, a ne mijenjati vlastite pristupe i uvide- ne ide. Međutim, promijenjen način razmišljanja, mijenja sve: i društvo i svijet. Radnici Dine, pa makar bili paradigma društvenog stanja nisu krivci, nego žrtve zločinačkog sistema. Lako ih je osuđivati da nisu imali hrabrosti reagirati na vrijeme. Bojim se da se nitko na njihovom mjestu, onda kada je trebalo, ne bi odvažio na protest protiv neodgovornog vlasnika, jer bi time automatski izgubio egzistenciju, a vrlo vjerojatno završio i u zatvoru. A zašto bi netko trčao pred rudo? Da izgubi i ono što ima?

Ova država je nečovječna prema ljudskom potencijalu. Prvo ljude, putem manipulativnog odgoja i obrazovanja, Crkve, medija i politika, uništi, a onda ih nastoji navodno popraviti i preuzeti odgovornost za njih. Nije to slučajno. Samo takve ljude je moguće kontrolirati i njima upravljati na perfidan način, a da se oni toga ne mogu ni obadat. Dok se ta zločinačka praksa ne zgazi, ljudi neće moći shvatiti ni gdje su ni što im se događa.

Tko je glasao

Ti si meni malo sam sebi proturječan ;)

Na moj komentar koji dosta prostim riječima opisuje da nam je tako kako nam je zbog biranja lakšeg puta i plovljenja niz struju, odgovaraš:
E, vidite, u ovome je jedna nelogičnost. Bi li se kriza uopće mogla dogoditi, da su građani na vrijeme gledajući sebe, svoje interese i potrebe, od života zahtjevali puno više nego su dobijali?

Onda Monte Cristo opali po pasivnosti i "plivanju niz struju", na što ćeš ti:
Lako ih je osuđivati da nisu imali hrabrosti reagirati na vrijeme. Bojim se da se nitko na njihovom mjestu, onda kada je trebalo, ne bi odvažio na protest protiv neodgovornog vlasnika, jer bi time automatski izgubio egzistenciju, a vrlo vjerojatno završio i u zatvoru. A zašto bi netko trčao pred rudo? Da izgubi i ono što ima?
Kako slutim "proroka" koji za svakog ima nešto pametno, povlačim se da ne kvarim atmosferu ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Pa zar nisi

već odavno skužila tu dijagnozu? :))))

Tko je glasao

Bogami sam se bio ozbiljno

Bogami sam se bio ozbiljno zabrinuo. Već sam mislio kako nećete dolijati. Ovoga puta se niste zaletili prerano, nego naknadno? To dokazuje nekoliko stvari odjednom. Da je strah veliki vrag, zbog kojeg se nije lako ozubiti. Da je izazov bio jači od straha. I da je zlonamjernost bila jača od pameti.

Pa, evo vam još jedne lekcije. Za vas, a ne za mene, je krajnje ponižavajuće baviti se svinjarijama. Kad god se netko potrudi nešto napisati, reći ili izložiti, bez obzira da li je to blesavo, mudro, istinito ili lažno, zaslužuje bar zahvalnost, a ne ruganje. Potrudio se i izložio. To svakako podrazumijeva i ranjivost- spreman je prihvatiti svaku reakciju, osim ignoriranja. Nitko ne zaslužuje ignoriranje. Poruga je nešto drugo. Nju malo tko ne zaslužuje.

O poštivanju onoga koji misli, trudi se i nastoji doprinijeti boljitku, nema smisla govoriti, jer živimo u društvu koje nema poštivanja ni za što. Najmanje prema čovjeku. Međutim, kada dođem na ovu stranicu, ne mogu i ne želim pretpostavljati da imam posla s kretenima. Ja volim biti naivan i vjerujem svakome sve što kaže, dok mi ne pruži obilje dokaza da- laže. Ali, stvarno se netko treba potruditi da mene uvjeri, tako da ću vam ja i dalje vjerovati.

Stoga me dovodite u ozbiljnu dilemu. Ovdje se predstavljate kao elokventna, mudra, razborita osoba, puna energije,a ja vidim nešto sasvim drugo- mrtvu osobu, koja nikada nije ni bila živa. Pitate kako to? Lijepo. Tri, četiri dana vam stoji moja udica pod nosom, oživila bi mrtvoga, a vi da bi slova beknuli? Kaže Papar da su mu velika pitanja smisla života najdraži način opuštanja. Kome nisu? I vi na ta izazovna pitanja- šutite. Ne da je sumnjivo, nego je nevjerojatno.

Dobro, možda ste duboko kontemplirati o temi, pratili raspravu, vagali činjenice. Bilo bi to pohvalno, ali nakon svega se dosjetiti jedino "dijagnoze", pa još u dvosmislenom značenju- e, to vas nije dostojno. Pali ste test. Samo, ni to ne bi bilo tragično da nije jedne čudne činjenice: vi i dalje riječ jednu niste rekli o temi! Pa, zaboga, tko vam brani da na gomilu mojih tvrdnji,činjenica, argumenata ( možda i ludosti) reagirate smisleno- uhvatite se za jednu od njih i razložno je osporite. Recite mi otvoreno u čemu griješim, što je i zašto pogrešno i tek tada će javnost biti u prilici birati. Čega vas je strah?

Mrtvi ljudi, u svojoj nesvjesnosti se bave dijagnozama. Svi mrtvi ljudi rade uvijek isto. Jer ne razumiju da su mrtvi. I ne razumiju da svojim "dijagnozama" samo pokazuju apsolutno nerazumijevanje života i onoga što etiketiraju. A etiketiraju zapravo sve, osim sebe. Oni zapravo bježe od sebe toliko velikom brzinom da ne stignu etiketirati sebe. I, u tom bježanju od sebe, kako se ne bi suočili sa samim sobom, ne samo da ne stignu utvrditi vlastitu dijagnozu, nego nikada ne uspiju sebi odgovoriti na pitanje: " Tko sam ja?" Čudno? Komično? Tragično? Ništa od toga nije istina. Sve je to sasvim normalno. Normalno je da vi sve znate o drugima, pa i njihove dijagnoze, dok o sebi ne znate ništa. Vaše bolesno društvo, vaša bolesna kultura, vaš bolesni um su vas tako programirali, da vi ne možete drugačije. To je jače od vas. Vi ste mrtvi. Vi ste mrtvi u vlastitom zatvoru. Ako mislite da ste živi i da niste u zatvoru- ne možete pobjeći.

Vi nemate razloga biti zabrinuti ili u strahu. Vi ste zaštićeni u gomili onih koji ništa ne znaju o sebi. Čak ni utemeljivači moderne psihologije i psihijatrije, Jung, Freud, Adler i drugi nisu nikada ništa saznali o sebi. I oni su bježali od sebe i to tako da su liječili druge. Nije li to smiješno- nisu mogli pomoći sebi, a pomagali su drugima? Danas je znanstveno dokazano da su liječili ono što ne postoji. Dakle- šarlatani. I onda, čak i danas, njihovi učenici i nasljednici, ali i poštovatelji, bolesni, skloni zločinu i samoubojstvu, čine izopačene radnje, dijele idiotske dijagnoze, nalazeći izgovor da to rade u ime psihijatrije i na vašu dobrobit.

Naravno, ja vas shvaćam u potpunosti. Vi ste se samo šalili s mojom "dijagnozom" mesije. Dobro, pola ste se šalili, pola ste mislili ozbiljno. S obzirom da ste iskreni, pola ću vam oprostiti. Koju polovicu ću vam oprostiti? Onu šaljivu. Onu podrugljivi. Ja stvarno jesam spasitelj čovječanstva. Priznajem. A, kako ste vi to prvi izrekli, ja vam čestitam.Vjerujem da vi ne mislite kako je mesijanstvo nešto ludo i pokvareno. I Isus, vaš Isus je bio spasitelj, zar ne? I Budda je bio probuđen, zar ne? I? Kako su mesije kroz ljudsku povijest prolazili? Razapinjali su ih i proganjali kao divlje zvijeri? Jeste li se ikada upitali zašto nitko ne voli mesije? Zašto se Isusa razapelo? U čemu je problem, Foma? Pa u tome da su sve do sada poznate mesije bili dokazani mazohisti, egoisti i luđaci. Zato vas njihova neubrojivost asocira na mene- mesiju s dijagnozom. Samo, ja nisam mesija njihovog tipa. Ja nisam budala koja će se uzaludno žrtvovati za mrtve i beznačajne ljude. Ja volim život, ja volim ljude, ali ne toliko da bi se za bilo koga žrtvovao i u toj žrtvi izigravao mazohistu. Ne, ja imam viziju čovječanstva kakvo može biti i moja je čvrsta namjera da živim ostvarenje te vizije. Ja imam pravo živjeti svoja ostvarenja i uvjeriti se da poslije mog odlaska nitko i ništa više neće moći uništiti moj rezultat i budućnost čovječanstva. Ne bilo kakvu ili slučajnu budućnost, već budućnost satkanu od čistog zlata.

Treba li mi pomoć u tom nastojanju? Ne. Treba li itko vjerovati u mene? Ne. Kako bi mogao? Da bi me netko prepoznao kao mesiju, morao bi i sam biti mesija i imati moju viziju. Kako bi netko mogao vjerovati u moju misiju, a ne poznaje sebe i ne vjeruje sebi? Treba li me se bojati? Naravno. Ja sam sasvim sigurno vrlo velika prijetnja mrtvim ljudima koji ne žele oživjeti i probuditi se. Mrtvi se ljudi užasno boje živih, punih duha, energije i smisla. Svako društvo se užasava mesija.

Ja sam se zabavio na vaš račun. Ipak mislim da je bilo pošteno- vi jednu riječ, a ja esej. Možete se slobodno odlučiti iskušati me na istoj pogodbi- "reci riječ i ozdravit će duša moja". Molim vas da me ne shvatite krivo. Nisam vas podučavao. Nisam vas uvjeravao. U biti, nisam vas ništa molio. Nisam vam ništa zamjerio. Nabacili ste mi balun i ja sam raspalio volej. Da smo u istom timu, vi bi se veselili pogotku. Budući da vi birate svoj tim, a ne ja, moja vam je preporuka da odaberete svoj tim u kojem sam ja.

Tko je glasao
Tko je glasao

Do zla Boga loš pokušaj

Do zla Boga loš pokušaj izvlačenja iz offside-a. Kao da sam znao za vašu lukavost s pitanjima na koje nema odgovora, nešto sam natuknuo o besmislenosti i pitanja i odgovora, čini mi se Papru. Ima o tome cijela nauka, ali sada ćemo to ostaviti po strani. Kada dođe vrijeme, o tome ću napisati dnevnik. Ne trebate sumnjati, jer to držim jednim od vrlo važnih načina na koje se ljude ubija u pojam. Zaista postoji cijela nauka o svrsishodnosti postavljanja pitanja, o nepotrebnosti odgovora, o postavljanju pravih i pogrešnih pitanja itd.

Sjećam se da sam nedavno, u jednoj raspravi pisao o poeziji, glazbi, ali i umjetnosti općenito, kao obliku širenja depresije i osjećaja nemoći među ljudima. Naravno, tako nešto izaziva konsternaciju, jer gotovo da nema čovjeka kojega ovakvo plačljivo i melankolično gudanje ne oduševi. Ali, što je poruka? "Pokrijte se po ušima, šutite i trpite. Nema odgovora na važna pitanja života, pa čemu bi se trudili? Uzaludno vam je sve!" Da li je stvarno tako? Kakav bi ja bio mesija, kada bi mislio kao ostali?

Ja jako volim poeziju i glazbu, naročito klapske pjesme, ali kada se čovjek dublje upusti u razmišljanje o njihovim porukama, otkrije nevjerojatne stvari. Zašto su najljepše pjesme redovito tužne i reaktivne? Znate li? Izgleda zato što ljudi, pa i umjetnici sve znaju o tragediji ljudskog postojanja, o tuzi, bolu, patnji, nesreći, navodnom grijehu. O ljubavi, radosti, božanskom, blaženstvu, poštivanju, zahvalnosti za egzistenciju, ne zna nitko ništa. Nije li to čudno? Pjesama o tome- nema! Kako to, Foma? Tako, Foma, što ovako bolesna društva njeguju kulturu smrti i patnje, dok se slavljenje života smatra sramotnim grijehom.

Vidite, tu je prostor za mene. Moja misija je po prvi put u ljudskoj povijesti objediniti čovjeka u cjelovito ljudsko biće. Nije to ni teško ni zastrašujuće, kao što se vama čini na prvi pogled. Čovjek nikada nije živio cjelovito, uravnoteženo i smireno, jer nikome nije bilo stalo do toga da mu objasni kako je jedino to smislen život. Život u patnji, sukobima, siromaštvu svake vrste, nesigurnosti i neizvjesnosti, što bi rekao @zaphod, nije život. To je budalaština, na koju su vas nagovorili vaši učitelji, društvo, roditelji, svećenici i svi drugi. Takvi kakvi ste, a takva je ogromna većina svih drugih, trebate svome postojanju, svojoj egzistenciji, dodati i drugu stranu, ljepšu stranu života- neograničenu ljubav, životnu radost, blaženstvo, mir i obilje postojanja. Život nije samo borba i grabež- život je puno više od toga- bezuvjetno davanje, stvaranje i dijeljenje nevjerojatno velikih bogatstava. Zašto ne? Molim vas, dajte mi samo jedan jedini opravdani razlog, zbog kojeg je ovako nešto nemoguće.

Tko je glasao

Mesija je

među nama! :))))))))))

Tko je glasao

Ja znam što je uzrok vašeg

Ja znam što je uzrok vašeg "povlačenja". Nije u mojoj nelogičnosti, jer ja nisam kontradiktoran, premda bi po svojoj svijesnosti i to mogao biti. Ja mogu svakoga razumjeti, čak bolje od njega samog, jer sam u vašoj koži živio pedeset godina. Ja bih bio lažan prorok, tek onda kada bi osuđivao samog sebe za ono što ste vi danas. U međuvremenu sam ja moje životno iskustvo provjerio i otkrio sve zablude i predrasude, koje su mi zaklanjale vidike. Znači li to što sam ja provjeravao, što sam postigao svjesnost, duhovnu razvijenost, da mi daje pravo da popljuvam svakoga tko to nije učinio?

Draga moja, vi ste u zamci uma. Bavite se racionalnim i logičnim, ne shvaćajući logiku duše i srca.
Nije vam jasno da to nisu iste stvari. Ljudski um je prirodno bolestan i polovičan. On je u vječitom kaosu. I to je prirodno, jer što god vi i o čemu god donijeli odluku, jedna polovica uma je prihvaća, dok se druga suprostavlja. I onda obrnuto- kada druga pobijedi i dokaže vam kako ste prvi put pogriješili, protestira prva polovica, nezadovoljna gubitkom primata i vašeg povjerenja.

Logika srca i duše ne slijedi logiku uma, pa ni ekonomske zakonitosti. Srce ne može biti polovično i zato je uvijek cjelovito. Ono uvijek djeluje cjelovito. Zato je srce moćnije od uma. Zato besmislice u našim glavama priječe da se razvije ljubav prema svemu. To je uzrok svih naših nesporazuma.

Ne, Bigulica, nije nama tako kako jest zbog biranja lakšeg puta i plovljenja niz struju, nego baš obrnuto: izabrali smo najteži mogući put, put protivljenja Prirodi, Bogu (ako vjerujete u njega) i prirodnim načelima. Mi zapravo , u većini i deklarativno poštujemo Boga, ali odbacujemo njegova , božanska duhovna načela. Sve smo pobrkali. Pa se s pravom postavlja pitanje, kako se uopće usuđujemo žaliti? Cijeli život slušamo ljude i savjete koje nije trebalo slušati, a onda nam smrdi kada nam netko predoči istinu? Zbilja nemam ništa protiv toga, ali bih onda molio za bar malo više tolerancije. Znate kako je neki doktor napisao na vratima ordinacije? "Netko u ovu prostoriju donosi veselje svojim ulaskom, a netko izlaskom". Vi birate, zar ne?

Smisao dnevnika nije da se pojedinačno prepucavamo, kao što je to običaj na ovoj stranici. Moja je namjera djelovati konkretno i s određenim konkretnim rezultatom. Mene ne zanima prazna priča, prenemaganje, mesijanstvo ni slične gluposti. Ako treba, ja sam vam spreman pomoći i na način da vam pružim dokaze da sam ja napustio vas, a ne vi raspravu. Samo recite. Siguran sam da bi to pomoglo vašem egu, iako sam ja odlučio zgaziti i ego i strah.

Tko je glasao

Ne znam čemu euforija...

ili pak zabrinutost - to je sve skupa potpuno, ali ono POTPUNO svejedno...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

Baš mi je drago, Bigulica da

Baš mi je drago, Bigulica da ste grofu rekli zapravo isto što i ja. Kreditni rejting je najblaže rečeno varalica za malu djecu. Malo oštrije rečeno, kreditni rejting je sredstvo s kojim bjelosvjetska financijska oligarhija pljačka naivne narode. To je extra porez na budale. Sve opljačkaju, izmisle dugove, a onda na dugove dodaju još veće kamate. Priča je duga i zanimljiva, ali je utješno saznanje: tko god nije poslušao ucjene MMF-a i Svjetske banke, spasio se dužničkog ropstva. I obrnuto- tko god ih je slušao, na putu je da se nikada ne izvuče iz dugova.

Stvarno ne razumijem zašto bi se bilo tko bavio tim globalnim prevarama, dok su nam domaći prioriteti, usred kuće zapalili itekako opasan požar. Nesposobna vlast fokus javnosti sa životno važnih problema skreće na potpuno nevažne stvari, kako bi time sebi kupili vrijeme i alibije. Koliko sutra će nas uvjeravati: "Jesmo li vam rekli- kreditni rejting nas je uništio! " A tko nas je doveo do smanjenog rejtinga?

Tko je glasao

...i nadalje tvrdim....

...i nadalje tvrdim da se je Fich mudro koristio cost-benefit metodom, ne izbacuj pijanca iz krčme sve dok ima još neku kunicu u džepu.....

Tko je glasao

Ne znam baš koliko je

Ne znam baš koliko je bjelosvjetskim kriminalcima mudro sudjelovati u pljački jednog naroda, ali ste pogodili bit problema. Još ovog proljeća Milanović je dao jednu vrlo znakovitu i bombastičnu zakletvu: "Jedino što je apsolutno sigurno u ovoj situaciji, jest to da ćemo mi servisirati naše dugove!"
Kome je zakletva upućena? Pa nije valjda opljačkanim građanima. Jebe se Milanoviću za građane. Izjavom je prejudicirao "odluke" poput ove trenutne, jer su mafijaši dobili garancije da s pljačkom mogu nesmetano nastaviti i da će im profit biti i veći nego su očekivali.

Izjava je zapravo ubila nekoliko muha odjednom. Osiguralo se dodatno zaduživanje, makar pod katastrofalnim uvjetima, formalno se zadržao navodni kreditni rejting te se kupilo dodatno vrijeme za obmanjivanje javnosti. I onda je Milanović naknadno dao drugu izjavu, koja se savršeno uklapa u prvu:" Na kraju radnog dana, svaki pošten poduzetnik zna da mora platiti porez!" Dakle, nema nikakve dileme:" Plaćati ćemo dugove, tako da ćemo vas opljačkati do kosti- milom ili silom. Zato vam je bolje da plaćate poreze, jer je to- pošteno!" Nazdravlje! Samo, koga će opljačkati nesretni poduzetnici?

Tko je glasao

Cezar...

Ne znam zašto me ovo podsjetilo na dio filma Klub boraca - gdje glavni junak govori okupljenima "Vi niste posebni. Niste jedinstveni."

Ima legenda kada Cezar postrojava svoju vojsku i primijeti nekog oficira (recimo) kako se trese, i pita ga - Što je? - A ovaj odgovaram "Pa... bojim se za svoj život." A Cezar samo kaže... A ti to zoveš životom?

Tko je glasao

@ zaphod, istina je malo

@ zaphod, istina je malo drugačija od vašeg utiska. Svaki čovjek je rođen jedinstven, poseban i neponovljiv i upravo to je ono što ja hoću da ljudi shvate. Nitko nema svijest o svojim mogućnostima i sposobnostima, pa je to i razlog što ljudi uopće ne haju oko vlastitog mentalnog i duhovnog razvoja, što je prvi preduvjet da bi čovjek uopće mogao koristiti svoje kapacitete u maksimalnim okvirima. Da ljudi znaju što su u životu sve sposobni postići, bili bi šokirani, jer to nadilazi njih same, kao i njihov značaj kao individua. Dovoljno je reći da cijeli svemir ne može normalno funkcionirati kada jedna jedina individua ne funkcionira na prirodan i normalan način. Dakle, samo jedan propušten život je dovoljan da svemirska cjelina ne funkcionira prirodno i skladno. Što je tek kada ne funkcioniraju svi? Imamo prilike svjedočiti.

Po ovome što vi pišete o Cezaru, on je izgleda bio svjestan i mudar čovjek. Nije život živjeti u strahu, kao rob. Prvo, strah uopće nema realnu podlogu u stvarnosti, već ga čovjek izmišlja. Drugo, najveći robovi su oni koji misle da su slobodni. I treće, da bi se izašlo iz zatvora koji se zove "vi", prvo što treba je shvatiti je da ste zatvor sami sebi i da ste postali vlastiti policajac. Poslije je lako.

Tko je glasao

Klub boraca

OK - tko nije vidio film, ovaj citat mu može zvučati suludo.

Film govori o tome kako često (zapadne civilizacije) imaju "mantru" - ti si jednistvan (tu me cijene, tu kupujem) i slično - snažno veličanje individualizma, dok u stvarnosti upravo oni koji prihvate tu "mantru" postaju samo kotačići i totalno "nejedinstvene osobe" - od uniforme koju moraju nositi, serijskog namještaja, serijskog ovog i onog.

Uglavnom, film baš tim negiranjem - takve jedinstvenosti - stvara neovisne i slobodne pojedince i glavni junak kreće raditi od mase sivih ljudi upravo takve - ljude koji koriste svoje kapacitete što je moguće više.

Pogledati film! :) Ipak je riječ o kultnom djelu :) http://hr.wikipedia.org/wiki/Klub_boraca_%281999.%29

Tko je glasao

Zaphod, nemojte me krivo

Zaphod, nemojte me krivo shvatiti. Moj komentar je bio referiranje na vaš komentar, a ne na fim, koji nisam gledao. Zato sam ja, površnim čitanjem vašeg komentara, pobrkao film i društvo.

Zapadna civilizacija je bolesna. Bez ostatka je dvolična i šizofrena. Jedno uči ljude da vjeruju, a u isto vrijeme ih uči da na dijametralno suprotnim vrijednostima djeluju. I tu nastaje strašan raskol, kojega pojedinac ne može biti svjestan. Deklarativno se promiče individualizam, glorificira ljudska prava i slobode, pa se deklarativno čak i garantiraju. U praksi je stvarnost drugačija. Sva "mantra" se svodi na "matricu", kalup kolektivističke i totalitarističke svijesti u kojoj individua nema nikakva značaja, pa čak nije ni "kotačić". O tome sam nešto rekao u dnevniku. Bolesna civilizacija, stvara bolesne ljude, robote i budale. To je činjenica, a ne optužba.

Manipulaciju ljudskim umovima nije dovoljno razotkriti. Nije dovoljno protiv nje se boriti. Čak nije dobro uopće se boriti, jer time ljudi svoje probleme samo uvećavaju, umjesto da ih riješe. Uvećavaju ih za onoliko koliko ulažu u borbu protiv njih. Stvari treba shvatiti i reagirati mudro.Jedino tako se može postići rezultat koji zaslužujemo i na koji imamo sva prava.

Preporučeni film sada moram pogledati, jer mi je taj glavni junak konkurencija (šalim se!). Baš me zanima do koje je mjere razvio svoje sposobnosti vođenja ljudi i s kojim poimanjem života se upustio u pustolovinu. Naravno, neću zaboraviti da je riječ o umjetničkoj fikciji, pa se neću poistovjetiti ni s junakom ni s projekcijom. Ali tko zna- možda je film bliži stvarnosti od nas samih?

Tko je glasao

sve pet...

Nisam krivo shvatio. Samo sam htio preporučiti film zapravo - mislim da će nekome tko ovako promišlja biti zanimljiv. Da li će taj netko pritom uživati - ne znam. Ali preporučujem.

Tko je glasao

Poveznik Rides Again

znači da ima nade

Tko je glasao

Luka, duhoviti video, koji

Luka, duhoviti video, koji ste, ne znam zašto, izgleda predložili samo "brojčeku", se može tumačiti na više načina. Pretpostavljati nije dobro, pa bih vas molio da bar date naznake na koje tumačenje ste mislili. Koja je poruka, po vama, videa?

Tko je glasao

gledati

gledati

luka

Tko je glasao

Gledati nije dovoljno.

Gledati nije dovoljno. Nagađati još manje.

Tko je glasao

Ne ponovno, ne! Rekao sam da

Ne ponovno, ne! Rekao sam da jašem na istoj ideji cijeli život. A nade bi vam se bilo bolje okaniti- ona vam samo produžava patnju. Ja ne mogu biti spasitelj ni vlastitom sinu. Zato moje odluke i nastojanja na ni jedna način ne mogu biti pomoć drugima. Vi morate sami donositi vlastite odluke i vlastitim naporom doći do svega što vi želite za sebe i što, objektivno gledajući, zaslužujete kao ljudsko biće.. Pri tom, bez imalo pretjerivanja, vam tvrdim da vi možete postati nevjerojatno uspješan i bogat čovjek, kao i bilo tko drugi, ali ne na račun laktašenja, na tuđi račun i na nemoralan način. Sve što vam je potrebno da krenete u tu pustolovinu života je da tako odlučite i vjerujete sebi. Priroda vam je dala sposobnost i mogućnost da jedini kontrolirate svoje misli. Nemojte svoju energiju i vrijeme trošiti na pokušaje da kontrolirate sve drugo, a zanemarite svoju glavu. To je toliko ludo, da je besmisleno. Vaše misli su stvari, materija. Ono što mislite to postajete i to imate. Nikada ne zaboravite to, jer tek tada za vas ima nade.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci