Tagovi

Mitovi privatizacije 5. – "Europska pravna stečevina" i odgovornost vlasnika.

Već neko vrijeme se pokušavam prisjetiti, da li je HFP kao visoka državna odnosno Vladina ustanova i jedan brojan i skup pogon važan za ostvarivanje strategijskih ciljeva Hrvatske, u cijelom četverogodišnjem mandatu ove administracije ostvario jedan jedini uspješno završeni posao. Kako se ne mogu sjetiti, pomalo sam zbunjen da li sam nešto možda propustio (ako netko od kolega zna molio bih ga da mi kaže?)

Da se prisjetimo, u prvom dijelu mandata ove vlade, bilo je više pokušaja, koji su povlačeni, pa je lako uočljiva potpuna neefikasnost te institucije. Naprotiv postoje tri projekta koja su provedena, ali predstavljaju dobro poznate skandale:

Prvi je Hoteli Srebreno – dobro poznata priča, koja je ostala primjer neodgovornosti vlasnika spram objekata koje je preuzeo, i neodgovornosti HFP-a koji je trebao kontrolirati ispunjavanjem ugovora a nije, pa je nastala velika društvena šteta..
Drugi je Hoteli Koločep na otoku Koločepu, tzv. projekt „Otok znanja“, koji predstavlja primjer dijeljenja društvenih resursa po liniji političke podobnosti i pravovjernosti (mada još nije dosegao kritičnu količinu javnosti), ali uskoro hoće. Tamo se također ne pridržavaju ugovorenih obveza, koje nitko ne kontrolira, a iz poslovanja se stvaraju veliki gubici koji direktno i indirektno uništavaju turizam na jednom nekada turistički vrlo razvijenom i na turističkom tržištu odlično plasiranom otoku.
Treći je Sunčani Hvar izveden u formi JPP tzv. javno-privatnog poduhvata, koji je u međuvremenu prerastao u hrvatsku privatizacijsku aferu br. 1, te postao simbol pokvarenosti vlasti koja posve neobjašnjivo jedan javni projekt drže uporno tajnim (mada se o njemu već odavna sve zna i sve je više nego jasno).

Sva tri gore spomenuta skandala skupno ustvari ukazuju na činjenicu da problem nije u nepostojanju koncepcije, neefikasnosti organizacije ili nesposobnosti kadrova unutar HFP-a, nego upravo obrnuto, da su u nekim (skrovitim) sferama zapravo vrlo precizno definirani „skroviti“ ciljevi „kriminogenog“ uma, što naravno u praksi nije lako realizirati, a kamoli potom braniti pred sve zrelijom hrvatskom javnošću.

Nisam pravnik, i ne znam čak i gdje bih tržio osnovne pravne pojmove a kamoli tako specifičan pravni pojam kao što je „Odgovornost vlasnika u trgovačkim društvima“, ali držeći se pretpostavke da je pravo u osnovi logika, te slijedeći konzistentnu osobnu logičnu konstituciju, potražio sam odgovor (po preporuci kolege „opinionjurisa“) na stranicama pravnog portala„Legalis“ i od prve pronašao vrlo interesantno tumačenje:

13:29 24/2/2006
A usput rečeno, NEMA PRAVA BEZ ODGOVORNOSTI, a VLASNIŠTVO JE PRAVO. Dakle, ne može se imati nešto bez odgovornosti za to nešto. Npr. ako imate auto i želite ga voziti, dužni ste ga svake godine registrirati (i to platiti) a da vaše vlasništvo nije upitno. Ako ne prođete na tehničkom pregledu, zabranit će Vam vožnju. Argument da ste vi vlasnik Vam neće dati automatski pravo da auto vozite ako je neispravan. Isto je i kod nekretnine. Ako npr. u Njemačkoj imate vrt ispred kuće (koji je ograđen i koji ste platili), i ako je isti neuredan, na vrata će vam pokucati policija i dati Vam rok za uređenje okućnice. Ako to ne učinite, oni će doći i urediti ga, a onda Vam masno naplatiti. Ako odbijete platit, čeka Vas zatvor i sl. instrumenti pravne države. Znači, vi ste VLASNIK vrta, ali to ne znači da ga smijete držati neurednog jer Vaše VLASNIŠTVO POVLAČI ODGOVORNOST.
………………… Kako sam rekao, u Njemačkoj susjed ne bi imao pravo ništa zasaditi, ali bi vlasniku svake godine dolazio mastan račun za čišćenje parcele, a ako bi vlasnik bio nedostupan, zemljište bi mu se oduzelo. Pa zar ne čitate u novinama danas tako aktualan izraz "Evropska pravna stečevina". To je nešto što mora ući ljudima u "balkansku" glavu. Ponovit ću: NEMA PRAVA BEZ ODGOVORNOSTI

Vrlo lijepo rečeno, precizno i utemeljeno, i ne postoji niti jedan razlog da se ovakav pravni stav prenese i na druge vrste vlasništva (osim kuće i okućnice), dakle na gospodarske subjekte prije privatizacije (dok je vlasnik bila država) i poslije privatizacije (kad su nastajali privatni vlasnici). Istina, to teško ide u našim „balkanskim glavama“, jer je te tako jednostavne činjenice civiliziranog društva i sređene pravne države su ostale manje-više nepoznanice na našim prostorima. Da je tome tako, pokazuje moj uzaludni pokušaj da saznam štogod više. Nakon uzaludnog savjetovanja više prijatelja pravnika i odvjetnika, na pravnom forumu Legalisa ( gdje se postavljaju pitanja i traže savjeti) postavio sam pitanje o pravnim temeljima i regulativi „odgovornosti vlasnika u trgovačkim društvima“ (tj. kako je takvo nešto riješeno kod nas, a kako u razvijenim zemljama). Poslije 40-tak posjeta na mome upitu, nažalost niti jedan jedini odgovor nisam našao. U Hrvatskoj zemlji opće neodgovornosti do najviših razina „odgovornosti vlasnika“ je potpuna nepoznanica.

No ipak nije bilo više teško dalje istraživati (jer je Internet je čudesan izum i instrument), pa sam dalje krenuo od pojma "Europska pravna stečevina", i dobio mnogo relevantnih odgovora, koje neću ovdje detaljnije razrađivati ali ću malo podrobnije se pozabaviti samo pitanjem odgovornosti. U Wikipedijinom rječniku Wikionary za Odgovornost - Responsibility) naći ćete sljedeće:

1. Stanje da se bude odgovoran, objašnjiv (responsible, accountable, or answerable).
2. Dužnost ili obveza za što je tko odgovoran (responsible or accountable).

Prema Wikipediji Odgovornost - Responsibility ima raznih aspekata, od kojih su za našu potrebu najvažniji dolje navedeni (s time da dajem samo najosnovnije definicije, ali linkove na kojima se možete informirati malo podrobnije o ovdje spomenutome i mnogo šire):

Moralna odgovornost - Moral responsibility
Moralna odgovornost ukazuje na dvije različite ali usko povezane stvari.
- Prva je da neka osoba ima “moralnu odgovornost” u kojima ta osoba ima obvezu da osigura da se neke radnje obave. (Npr. Ivan obeća susjedima da će im pripaziti na djecu dok su na dogovoru za zaposlenje, a onda promijeni mišljenje i ide na koncert – Ivan ima moralnu odgovornost da nađe drugu osobu koja će se pobrinuti za djecu umjesto njega.
- Druga se odnosi na moralnu odgovornost za posljedice ( Ako Ivan propusti da nađe nekoga umjesto sebe može se smatrati moralno odgovornim ukoliko susjed propusti dogovor i ne nađe zaposlenje).
Ljudi s jakim osjećajem za moralnu odgovornost zovu se moralni pokretači. Dakle, to su osobe koje su sposobne shvatiti vlastitu situaciju, precizirati namjere svog ponašanja i izvršiti svoje djelovanje u skladu s moralnim principima.

Kolektivna odgovornost - Collective responsibility:
Kolektivna odgovornost je koncept ili doktrina prema kojoj individualna osoba prihvaća odgovornost za djelovanje drugih osoba (tolerirajući, ignorirajući ili štiteći ih) i bez direktnog sudjelovanja u njihovom djelovanju.

Protezanje odgovornosti - Diffusion of responsibility
Protezanje odgovornosti je društveni fenomen koji se događa u većim grupama ljudi u kojima nije lako precizno odrediti pojedinačnu odgovornost. Konkretnije, to se manifestira:
- u grupi osoba koji kroz djelovanje ili nedjelovanje dozvole događaje, koje sami nikada sebi ne bi dozvolili (tipično za grupno razmišljanje ili ponašanje – ili „efekt pasivnog promatrača), ili
- u hijerarhijskim organizacijama kad se pojedinci za svoje djelovanje (koje nisu vršili po svojoj savjesti) opravdavaju time, da su samo slijedili naloge nadređenih.

Društvena odgovornost - Social responsibility
Društvena odgovornost je etička ili ideološka teorija prema kojoj neki entitet (dakle Vlada, organizacija, tvrtka ili čak pojedinac) je odgovoran prema društvu. Ova odgovornost može biti "negativna," (suzdržavanje od djelovanja – „resistance stance“) ili "pozitivna" (u značenju potrebe za akcijom- „proactive stance“). Iako je socijalna (društvena) odgovornost primarno vezana za državnu i poslovnu praksu, lokalne zajednice i grupni aktivisti također mogu biti obvezane takvom odgovornošću (a ne samo poslovni i državni entiteti).

Korporativna društvena odgovornost – „Corporate social responsibility“
„Corporate Social Responsibility (CSR)“ ili Korporativna društvena odgovornost je koncept u kojem se smatra da korporacije moraju štititi društvene interese preuzimajući odgovornost za učinke njihovih aktivnosti prema potrošačima, zaposlenicima, dioničarima, zajednici i okolini u svim aspektima njihovog djelovanja. Ova obveza se smatra kao proširivanje iznad statutarnih i legislativnih obveza, putem kojih korporacije dobrovoljno poduzimaju korake kako bi poboljšale kvalitetu življenja svojih zaposlenika i njihovih obitelji, te kako lokalne tako i šire društvene zajednice.

Vladina kolektivna odgovornost – „Cabinet collective responsibility“:
Vladina kolektivna odgovornost je konstitucionalna konvencija, tj. dogovor o kolektivnoj odgovornosti u vladi (zasnovano na tzv. Westminster Systemu ) prema kojem članovi vlade moraju javno podržavati sve vladine, čak i onda ako se privatno ne slažu s njima. Ovo važi i za glasovanje za vladu u zakonodavnom domu (Parlamentu- Saboru). U Velikoj Britaniji se ta doktrina odnosi na sve članove vlasti (od članova Kabineta do pojedinih tajnika u Parlamentu. Ove konvencije primjenjuju i neke političke partije u njihovim centralnim komitetima.
Konsekventno, ako izglasavanje nepovjerenja prođe u parlamentu vlada je kolektivno odgovorna , pa prema tome cijela vlada mora odstupiti, a posljedicu su da nova vlada mora biti formirana, a ako se parlamentarna većina rasloji moraju biti raspisani novi izbori. Kolektivna odgovornost vlade nije isto što i individualna ministarska odgovornost.

Ministarska odgovornost – „Ministerial responsibility“
Ministarska odgovornost ili Individualna Ministarska odgovornost je konstitucionalni dogovor u vladi (prema Westminster Systemu) u kojem vladin ministar snosi krajnju odgovornost za sve što se događa u njegovom ministarstvu i ili odjelu. Kao što je gore rečeno Individualna ministarska odgovornost nije isto što i vladina kolektivna odgovornost, individualnu ministarsku odgovornost moraju pojedinačni članovi vlade javno potvrditi ili podnijeti ostavku.
Ovo znači da ako rasipanje državnih sredstava, korupcija, ili bilo kakvo drugo loše ponašanje se dogodi unutar ministarstva, ministar je odgovoran čak i ako nije imao pojma o takvim događajima. Ministar je u krajnjoj liniji odgovoran za sve aktivnosti ministarstva, čak i da nije bio upoznat o nepravilnostima subordiniranih, jer je morao potvrditi zapošljavanje takvih osoba. Ako su nepravilnosti uočene u ministarstvu, od ministra se očekuje da dade ostavku. Čak je moguće da se ministar suoči s kriminalnim terećenjima za kršenja zakona pod njegovim nadzorom.

Profesionalna odgovornost – „Professional responsibility“
Profesionalna odgovornost je područje pravne prakse na dužnostima odvjetnika po kojoj su dužni djelovati prema profesionalnom ponašanju, slijediti zakone, izbjegavati sukobe interesa, i stavljati interese klijenata iznad vlastitih.

Medijska odgovornost – „Media responsibility“
Medijska odgovornost slijedi očekivanja da masovni mediji imaju temeljnu odgovornost da pripomaže u jačanju i podržavanju demokratskih procesa. Iako je ovo više subjektivni koncept argumentira se da novinstvo, televizija, radio, i možda određeni tipovi Internet komunikacija moraju djelovati kao psi čuvari, kontrolori i instrumenti širenja potrebnih informacija, ili popularnije, odrazi kulturnih interesa i trendova.

Eto, to su "Europske pravne stečevine" koje je naše zakonodavstvo trebalo usvojiti da bi se otvorili pregovori s Europskom unijom iz poglavlja pravnog sustava i zakonodavstva. Sudeći prema praksi koja nas okružuje, ništa od gornjega nije uneseno niti u Zakone niti u pravnu praksu Hrvatske, a ako jest onda mi to, građani ove zemlje, ne znamo.

Hrvatska privatizacijska priča je u osnovi priča o jednoj velikoj mistifikaciji oko (ne)odgovornosti (a to je osnovna tema svih mojih dosadašnjih napisa o „Mitovima privatizacije“ od 1 do 5). Još preciznije, to je priča o odgovornosti vlasnika (bilo države koja je prodavala društvene resurse kroz procese privatizacije - bilo vlasnika koji su ove resurse, na razne načine preuzimali). One u početku spomenute jedine „uspješno“ provedene tri privatizacije u mandatu ove Vlade su ustvari žalosni primjeri neodgovornosti na svim razinama, i to od države koja je sve to prodavala neodgovornim vlasnicima, pa do vlasnika koji nisu ni poštivali preuzete ugovorne i društvene obveze, te opet natrag do države koja nije kontrolirala ono što su neodgovorni vlasnici činili s povjerenim im društvenim resursima. Naime, bilo neko poduzeće , privatno ili ne, uvijek ima vrlo važnu zajedničku, društvenu funkciju u okvirima ukupnog društvenog sustava, a posebice unutar gospodarskog i pravnog poretka. Ako i kad se društveni prioriteti krši, proizvodi se široka društvena, materijalna i nematerijalna šteta, i to na lokalnim ili državnim razinama. Za takvo što netko mora snositi konsekvence.

Kad ovako cijelu stvar osmotrimo, „europske pravne stečevine“ je neophodno uvesti u hrvatsko zakonodavstvo ne radi Europske unije i našeg pridruživanju njima, nego radi svih nas ukupno, velike većine građana ove zemlje koja se posve izgubila u općoj klimi neodgovornosti. Vlasnička odgovornost je samo dio ukupne slike općeg stanja koje u Hrvatskoj vlada, pa se nameće prioritetan zadatak buduće administracije, da poslije izbora to bude prva stvar s kojom će se pozabaviti. Ne radi se u o nikakvim promjenama Ustava, donošenju nekih novih zakona, nego o jednostavnom i jasnom dogovoru osnovnih političkih čimbenika u hrvatskoj vlasti (sva tri stupa izvršnoj, zakonodavnoj i pravosudnoj) u kojem će se precizirati prava i obveze javnih djelatnika po uzoru na Westminster System – nečemu što bismo mogli nazvati „ povelja banskih dvora“ ili slično ( kao što je i Westminster sjedište zakonodavne vlasti Velike Britanije).

One stranke koje bi željele ući u Sabot na ovim izborima bi trebale nešto ovakvo unijeti u svoje operativne programe, vjerojatno bi glasači znali cijeniti ovakve obveze ako ih se uvjeri da nisu isprazna obećanja.

Što se tiče privatizacije, dužan sam još jedan bit razbiti, a to je da je nemogue popravljati nepravilnost i negativnosti prouzročenih kriminalnom pretvorbom i privatizacijom.

Komentari

Ne možete vi djeci govoriti

Ne možete vi djeci govoriti bilo što što se ne poklapa s prihvaćenim ustaljenim društvenim normama. Djeca jesu mala i možda naivna ali nisu glupa. A vide kod odraslih kako se napreduje u društvu, kako se ponašaju oni koji su uspjeli, kako se postaje članom jet-seta. I kopiraju taj obrazac ponašanja. A što će drugo?

Tko je glasao

Briljantno kao i uvijek,

Briljantno kao i uvijek, frederiče!

Meni se, nakon čitanja, nameće sljedeći zaključak - umjesto da se djecu u vrtićima pokušava naučiti što je korupcija (neko je opet pobrao pinku za plasiranje jednog totalno promašenog projekta), moglo bi ih se od malih nogu učiti što je odgovornost i kako se odgovorno ponašati. Em je primjerenije, em dugoročno postupno može rezultirati iskorjenjivanjem endemske neodgovornosti na ovim našim prostorima.

grgo

grgo

Tko je glasao

A ujedno i dugoročno

A ujedno i dugoročno suzbiti korupciju. Jer ju odgovornost, koja je siri pojam, iskljucuje.... Ali ovak je zabavnije za medije..

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Kanibalizam od petarbosni4 komentara 9
  2. Grad graditelj čeka se branitelj od 2573 komentara 0
  3. U sjeni ŠAJBERICE - dnevnik za starije drugove i gospodu od Ljubo Ruben Weiss komentara 10
  4. Elemenati totalitarizma u poreznom sustavu kraljevine? od rodjen komentara 0
  5. Za Dan sjećanja HRT dovela A. Rašetu uživo u emisiju, a danas "Bujica" V. Šešelja od ppetra komentara 16
  6. SAD kao generator svjetskog rasizma-fašizma od sjenka komentara 38
  7. Politika prokletih & Sjeta u očima anđela od Laganini komentara 40
  8. Jedino obećanje koje je ispunila vlada Zorana Milanovića od katkapital komentara 6
  9. Podrška, „stvaralaštvo“, doktrina, deklaracija … od Feniks komentara 15
  10. Jesu li tvrdnje g. Josepha Stiglitza (JS) stručne i istinite? od rodjen komentara 4
  11. Život bez stresa i politike od live123 komentara 1
  12. političarski ili trgovački izbori za predsjednika RH? od aluzija komentara 1
  13. pudlice i ostali psi od drvosjek komentara 59
  14. Lalovac "u ništa" od marival komentara 28
  15. Urbane rane moje varoši od Ljubo Ruben Weiss komentara 12
  16. Sramotne reakcije hrvatskih političara na Šešeljeve provokacije od vkrsnik komentara 28
  17. Hanžeković kao delegat sotone u Hrvatskoj od sjenka komentara 11
  18. Obama i Putin jesu li trgovci? od aluzija komentara 0
  19. Uputa za borbu protiv sredstava manipulacije čitatelja od rodjen komentara 7
  20. Hanibal ante portas & Velikosrpska fašistička propaganda od Laganini komentara 74
  21. Nije šija, nego vrat, nije Bešker, nego Feniks od MKn komentara 71
  22. Istina nalazi put i kroz njihove laži jer viri baš iz samih tih laži - Dan sjećanja 2014. od ppetra komentara 41
  23. Pismo investitora petogodišnjem unuku od rodjen komentara 2
  24. Ima se – platilo se! od Feniks komentara 24
  25. referendumsko internetsko upravljanje od aluzija komentara 2

Preporučeni dnevnici

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • indian
  • Laganini
  • profesor
  • zaphod
  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 5
  • Gostiju: 23

Novi korisnici

  • Gigaset
  • punktuar
  • Zlatno doba kap...
  • BlackLily
  • Ness