pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U proteklih deset godina u Hrvatskoj smo se bavili problemom povrata duga umirovljenicima nastalim u vremenu 1993. do 1998. godine. Taj dug im se sada vraća.

Odmah potom otvorili smo problem „novih“ umirovljenika koji su u mirovinu otišli nakon 1. siječnja 1999. kada se počela primjenivati mirovinska reforma i čije mirovine zaostaju za oko 30 posto od „starih“. Nakon niza upozorenja toga problema postala je svjesna i Vlada i Sabor ali i naša javnost. Recept za ispravku nepravdi još se traži. Svim korisnicima ovih mirovina zajedničko je to da su to mirovine iz takozvane „generacijske solidarnosti“.

Ali, ja sada upozoravam i na treći problem. Na problem mirovina iz takozvanog „drugog stupa“ mirovinskog osiguranja.
Veliki broj poslodavaca u Hrvatskoj zbog utaje poreza i doprinosa zaposlenima isplaćuje plaće „na ruke“ a prijavljuje ih na minimalce. Da bi se donekle zaštitila država je donijela zakon po kojem se socijalni doprinosi plaćaju na takozvanu „minimalnu osnovicu za doprinose“. Ta minimalna osnovica, nažalost je ujedno i najniža plaća jer su još 1998. godine sindikati s Vladom potpisali takav Kolektivini ugovor. Prema mojim podacima čak 40 % zaposlenih u mirovinskom je prijavljen na tu minimalnu osnovicu.
Najnoviji iznos te „minimalne osnovice“ je 2.298 kuna.

Mirovinski doprinos je 20% što znaći da za te radnike poslodavac uplaćuje 460 kuna mirovinskog doprinosa a od toga iznosa 75% ide u generacijsku solidarnost a 25% u fond osobne individualiziranje štednje svakog osiguranika. To znaći da će od onih 460 kuna doprinosa u osobni fond individualiziranje štednje ići 115 kuna. Mjesečno. Godišnje je to 1.379 kuna. I pretpostavimo da radnik radi 30 godina i da ga poslodavac prijavljuje na tu famoznu „minimalnu osnovicu“. Za tih 30 godina radnik će na svom računu skupiti ukupno 41.364 kune. Ako fond u kojemu radnik ima račun dobro posluje, uspješno ulaže i puno zarađuje ta sredstva se mogu kapitalizirati (uvečati, dobiti prinos) za najviše do 50%. Onih 41.364 kune kapitalizirano za 50% daje 62.046 kuna. I tada radnik ode u mirovinu i koristi je recimo 10 godina. I mirovina iz toga drugog stupa iznostiti će mu mjesečno 517 kuna!!! (62.046/120 mjeseci = 517).
Da, taj radnik ima pravo i na mirovinu iz „generacijske solidarnosti“. Točno, ona će nakon 2009. godine iznostiti prosječno 980 kuna. Zajedno s kapitaliziranom štednjom oko 1.500 kuna.

Prema službenim podacima sredinom ove godine u drugom stupu mirovinskog osiguranja bilo je nešto više od 1.230.000 osiguranika. U trećem, dobrovoljnom stupu u koji se uplaćuju dodatna sredstva za mirovinsko osiguranje, svega oko 73.000 osiguranika.

Kada u mirovinu počnu odlaziti radnici koji će mirovinu primati iz generacijske solidarnosti i drugog stupa osiguranja postati će svima jasno koliko štete se nanosi radnicima za koje se mirovinski doprinos plaća na minimalac a ispod stola, „na ruke“ stvarna plaća. No, u svemu tome ima i dio njihove krivice.