Tri današnja događaja natjerala su me da se zamislim nad namjerama i motivima koje od mene i javnosti skriva i taji državni vrh i ljudi koji su od nas birača dobili mandat da nas vode i osiguraju bolji život. Prvi događaj su poruke članica NATO saveza iz Rige, drugi je gurkanje laktom ministra obrane hrvatskog vojnika u Afganistanu u trenutku kad dotični daje izjavu za nacionalnu televiziju i treći je laž upućena cijeloj naciji iz usta našeg predsjednika koji je i vrhovni zapovjednik naše vojske. Sva tri događaja stavljena u kontekst hrvatskih ambicija da se pridruži NATO savezu dobivaju jednu ružnu i za mene neprihvatljivu konotaciju.
Pođimo redom. Prvo smo saznali da je Hrvatska, zajedno s Makedonijom i Albanijom, odjednom postala poželjna NATO savezu i da zemlje članice odjednom sve misle ono što nam je američki predsjednik Dabl-ju Bush obećao da će svi misliti, a to je da Hrvatska ispunjava uvjete i da će ih do 2008. sigurno ispuniti te dobiti pozivnicu da se pridruži NATO savezu. Iako ne znamo pozadinu zbog koje je mala Hrvatska odjednom postala NATO potencijal i nemamo nikakvih dokaza da je to zbog toga što smo odlučili ojačati našu prisutnost u kriznom, južnom području Afganistana bojim se da ostaje gorak okus u ustima nakon današnje poruke iz Rige.
Drugi događaj je gurkanje laktom skupnika Špehara od ministra obrane Rončevića i to pred očima cijele nacije, prezentirane u tom trenutku kamerom HTV-a, u trenutku kad medijima nevičan dočasnik krene s malo previše detalja i preživopisno objašnjavati okolnosti koje su dovele do njegovog ranjavanja u debelo meso. Izgleda da se skupnik Špehar nije najbolje prilagodio scenariju medijskog nastupa koji je osmislio Rončević, a kojem je cilj bio sakriti da je do ranjavanja došlo nakon izravnog vojnog sukoba na terenu koji se smatra žarištem pokreta otpora protiv tzv. mirovnih snaga i regularne vojske Afganistana. Rončević je pod svaku cijenu želio spriječiti da istina o angažmanu hrvatskih vojnika u ratu u Afganistanu dođe do hrvatske javnosti, ali je svojim laktom prenio poruku snažniju od tisuću riječi.
Treći događaj nam je upriličio naš vrhovni zapovjednik Mesić, glavom i bradom, kada je u Dnevniku plus, bez da trepne okom, cijeloj javnosti obznanio da hrvatski vojnici (dakle i ranjeni Špehar) ne ratuju u Afganistanu nego se drže odluke Hrvatskog sabora te isključivo obučavaju afganistansku vojsku bez odlaska na teren i izravne borbe, koja se valjda pričinila sirotom skupniku Špeharu. Možda Mesić nije gledao izjavu koju je Špehar greškom dao HTV-u, ali to ne mijenja činjenicu da Hrvati u Afganistanu ratuju i vode bitke za neke nama nepoznate ciljeve, a vlada i predsjednik zajednički rade na tome da se to ne sazna. Imamo klasični slučaj pastira koji laže, ali ga odaje kozin rog, koji je polomljen ili u ovom slučaju vojnikova stražnjica koja je propucana.
Kada spojimo vijesti o interesu NATO-a da i mi ratujemo zajedno s njima i skrivanje istine o pravoj misiji naših vojnika u Afganistanu te tome još dodamo posljednju anketu Pulsa prema kojoj su građani Hrvatske izrazito protiv ulaska Hrvatske u NATO i pretpostavljam, protiv angažiranja naših vojnika da ratuju po svijetu za nepoznate i nejasne političke i vojne ciljeve, dolazimo do zaključka da je naš premudri i prepametan državni vrh odlučio da je najbolje skrivati istinu od nas građana i ugurati Hrvatsku pod svaku cijenu u NATO.
Izgleda da je odlučeno da je za nas najbolje da ne znamo kako naši vojnici već ratuju rame uz rame s NATO vojnicima i kako time plaćamo nagradu u obliku ulaznice u NATO savez, kako bi naši vojnici mogli i dalje ratovati rame uz rame s ostalim vojnicima iz NATO-a, ali ubuduće bez skrivanja i laganja domaćoj javnosti.
Komentari
evo da i ovo ovjekovječimo
evo da i ovo ovjekovječimo na youtubeu
Pa, kažem vam! Još je
Pa, kažem vam! Još je Družijanić sramežljivo napomenuo da je predsjednik sigurno gledao taj prilog u njihovu Dnevniku, a Mesić nije rekao danije gledao Dnevnik, odnosno da je posredno informiran. Čak je bio odlučniji u demantiranju onog što je vidio i čuo od Krešimira Ćosića, Sanderovog saborskog čovjeka za HV i NATO koji je tumačio ranjenikov istup kao nedopustivu praksu javnog ispovijedanja o subjektivnim doživljajima. A Mesić se pravio da ova snimka ne postoji, pa je mrtav hladan ponavljao da je događaj bio potpuno drugačiji. Mislim, Mesić je bio lukaviji od Ćosića, ali i bezobrazniji.
@redpen. Kaže: "protiv
@redpen.
Kaže: "protiv angažiranja naših vojnika da ratuju po svijetu za nepoznate i nejasne političke i vojne ciljeve".
Moram reći da me ovakva konstrukcija jako čudi !!!???
Meni je, npr. cilj angažmana u Afganistanu KRISTALNO jasan i može se sažeti u jednu jedinu rečenicu - treba pomoći narodu Afganistana da nakon desetljećea (stoljeća) raznoraznih "okupacija" stane na svoje noge.
Naravno, Ameri imaju i dodatni cilj da rasture Al-Qaidu, ali to je povezano s osnovnim ciljem jer dok su Al-Qaida i Talibani i dalje prisutni, ništa od normalne države Afganistan.
Za razliku od Iraka, trenutni angažman NATO-a u Afganistanu je neporecivo misija s jednim vrlo humanim (i to nadnacionalno humanim !) ciljem i svaki doprinos koji Hrvatska može dati tom cilju je, po mome mišljenju dobrodošao.
A laganje hrvatskih dužnosnika o stvarnoj razini angažmana hrvatskih vojnika u Afganistanu je naprosto žalosno i rekao bih, uvredljivo za hrvatski narod. Hrvatskom narodu treba reći jasno i glasno da ukoliko Hrvatska želi biti respektabilan član međunarodne zajednice naprosto mora preuzeti i odgovarajuće obveze. Imamo vojsku koja je iskovana u ratu i na koju smo s razlogom ponosni i ukoliko se može naći dobrovoljaca (a siguran sam da može) ne vidim u čemu je problem.
Mi smo mala zemlja i na svjetskoj sceni teško možemo ostaviti neki veći trag. Ali, u Afganistanu imamo priliku. I koliko sam dosad čuo, naši dečki tamo dobivaju same pohvale. Pitanje je naravno, što o tome misle sami vojnici. A sam ranjeni vojnik je to najbolje rekao : "Nismo došli brati ljubičice". Afganistan je prilika za "napredovanje u struci", rad u NATO okruženju, sticanje iskustva (btw. kolika im je plaća ?) i mislim da se može naći dovoljno dobrovoljaca koji bi prihvatili i angažman s djelovanjem u pravim borbenim operacijama. Ili bi možda svi radije ostatak života proveli vježbajući u kasarnama ?
I na kraju još ostaje pitanje da li je hrvatsko društvo spremno prihvatiti žrtve za ne-nacionalne ciljeve, jer o tome se ovdje zapravo radi. Smije li se dopustiti mogućnost da hrvatski vojnik pogine, ne u obrani domovine, već zato da bi Afganistanu bilo bolje ?
Nekako mi se u cijeloj ovoj priči oko toga ko je što znao i ko je što rekao izgubilo ono što bi ovdje ipak trebala biti bit problema.
Što vi mislite ?
Ako je Tuđman sprječavao
Ako je Tuđman sprječavao svaku suvislu i konstruktivnu jvnu rasprvu o vjnim pitanjima, izvlačećise na foru da je upotreba demokracije u ratu prirodno ograničena, a to se izravno ticalo baš svih nas, ne vidim zašto bismo šutjeli o angažmanu HV-a u trećoj zemlji, sad u miru?!
Zato što se lagalo o tome
Zato što se lagalo o tome što tamo rade. To mi se čini sasvim "dobar" razlog. Kad bi Sanader otvoreno rekao što dečki rade, svak bi ga pitao kako je mogao pristati na upućivanje u borbu bez odluke Sabora. A Sabor takvu suglasnost fakat nebi dao.
I sad SDP ovdje kritizira
I sad SDP ovdje kritizira Sanadera, a podupire ga u slučaju Glavaševa nepuštanja iz pritvora.
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
pa to je točno; no koji je
pa to je točno; no koji je drugi stav u ova dva slučaja moguć?
ako doista postoji sumnja u sve aktivnosti koje se Glavašu stavljaju na teret ne vidim razloga zašto bi ga sabor čuvao kroz imunitet?
još davno sam napisao da u slučaju glavaša ne treba smetnuti s uma razliku između prava i pravde, ne treba živjeti u iluziji da ovo nije politički proces, no isto tako je velika mogućnost da će se barem djelomično politički interes i pravda poklopiti
iskreno, ako ništa drugo imamo jasni presedan kako se ponašati u slučaju da optužba krene uzbrdo ako se naglo pojave novi dokazi
ako mislimo različito oko ovoga, doista bih volio čuti tvoje razmišljanje i argumente?
što se tiče kritiziranja sanadera oko vojske u afghanistanu, pa to je valjda jasno zašto; ako je njihova stvarna misija različita od onoga što je bilo dogovoreno i odobreno u saboru to je razlog za neke smjene a ne samo za kritiku oporbe
Ne za kritiku samo oporbe
Ne za kritiku samo oporbe nego svih koji u tome (obmani javnosti) nisu sudjelovali.
Ukoliko bi neovisno istražno povjerenstvo utvrdilo da je laganja bilo i ako ne padnu ostavke, bit će to materijal za neki novi Bedem ljubavi.
Ukoliko se ova garnitura na vlasti još uopće sjeća što je to bilo i o čemu se radilo.
Koji sad SDP? Zar misliš
Koji sad SDP? Zar misliš kako osim Sanadera postoji još netko? Pa tko osim njega ili mimo njega smije pristati na slanje u borbu bez da parlament da suglasnost?
I sad svatko kome se ne sviđa ovo omalovažavanje parlamenta i hrvatske javnosti nužno mora biti SDP?
Budi siguran da se s ovim laganjem ne slaže niti jedna stranka osim naravno zna se koje. I svi nestranački se ne bi složili. Pa tko bi uopće pristao da ga netko laže? Takvih ima samo u pjesmi Alke Vujice.
Hoću reći da je riječ
Hoću reći da je riječ isključivo o stranačkim igrama. Nema tu principijelnosti. Sad i Ante Kotromanović iz SDP-a zastupa isto mišljenje o Glavaševom pritvoru kao mrak.
A Kotromanović je donedavno bio jedan od stupova otpora pravnoj državi (lobiranje za Norca i Gotovinu). Sjetimo se da cijelo vrijeme u MORH-u dok je Račan bio premijer dužnost pomoćnice ministra obnaša žena kojoj je i Amnesty International dokazao proameričke lobističke radnje.
Sve što ste oduvijek željeli znati o swingingu politike, medija i tajnih službi.
Ako pod ovdje
Ako pod ovdje podrazumijevaš slučaj laganja o kojem raspravljamo, OK, imaš pravo tako misliti.
Ako pod tim pojmom predmnijevaš ovaj Forum, onda se čudim jer nisam zamijetio Kotromanovića da bi tu štogod pisao.
Ono što je nekima kristalno
Ono što je nekima kristalno jasno, drugima može biti i jasno i neprihvatljivo. A ima više toga spornog.
Prvo, u Hrvatskoj postoji jasna procedura donošenja odluke o upućivanja OSRH u inozemstvo. Hrvatski sabor je odluku donio na temelju ponuđenih mu informacija, težišno zbog lakšeg približavanja euroatlanskim integracijama. Tijekom saborske rasprave je dominirala tema sigurnosti naših vojnika, a zaključak o prihvatljivosti je donešen isključivo na temelju informacije da se radi o obučavanju pripadnika afganistanske vojske, vojnopolicijskim zadaćama osiguranja objekata u Kabulu i to u sklopu (ako nisam zaboravio) Njemačkog kontigenta.
Drugo, to je u početku i bilo tako, ali se vremenom promijenilo, a da o promjeni karaktera misije nije bilo riječi. I tu dolazimo do laganja našim institucijama i javnosti. Ako obmanu vlastitog naroda netko smatra prihvatljivom, ja svakako nisam taj.
Treće, motivi vojnika koji doista dobrovoljno odlaze tamo, ali i u druge misije u inozemstvu, zasnivaju se prije svega na deviznim dnevnicama (za tamo su nekad bile 90 USD), životnom osiguranju, gotovo nikakvim troškovima boravka (smještaj, hrana), a sve to uz redovitu plaću koja se ovdje uplaćuje na tekući račun, odnosno daje obitelji onih koji je imaju. Ne znam točno, ali pretpostavljam da im nije rečeno da idu u borbenu misiju jer bi se u suprotnom ta informacija vrlo brzo proširila (a nije). Cijela potraga za vojnikom koji je prvi poslao mail s podacima o misiji je dodatni argument za tu tvrdnju. Drugi je da nije imalo smisla lagati Saboru i javnosti ako bi se istina rekla vojnicima.
Četvrto, ne vjerujem da će Hrvatska na temelju bilo kakve vojne akcije u kojoj će ginuti naši vojnici (ipak za tuđe ciljeve) postati respektabilan član međunarodne zajednice. Na kraju krajeva, članovi jesmo i to smo postali međunarodnim priznanjem i prijemom u UN. Osobno bih više volio da respektabilni postanemo većim gospodarskim rastom, privlačenjem greenfield investicija, visokim životnim standardom i sl. Respektabilna vojna sila u svojem okruženju jesmo i to je dovoljno.
I na kraju, ranjenom vojniku su ljubičice pale na pamet tek kad ga je ministrov lakat u rebra podsjetio na tekst koji su ranije dogovorili. Prije lakta je vojnik "zapjevao neku drugu pjesmu".
Uvjeren sam da je hrvatsko društvo dovoljno dugo i više nego dovoljno puno bilo agresijom natjerano da bude spremno prihvatiti pogibije svojih vojnika. Hrvatsko društvo ne bi smjelo biti, a u vjeren sam i da nije, spremno prihvatiti nove ljudske žrtve za nenacionalne ili nečije stranačke ciljeve.
Ako to neka stranka želi, nek na čelu s vodstvom formira dragovoljačku satniju svojih članova. Ako ih uspije prikupiti.
Bravo ! Tvoj odgovor
Bravo ! Tvoj odgovor postavlja važna pitanja.
Čini mi se da pretpostavljaš da su vojnici "nasamareni" u pogledu svoje uloge u Afganistanu. Ukoliko je to doista tako, to je za svaku osudu.
Što se tiče mandata hrvatskih snaga, mislim da si u pravu kad kažeš da se pričalo samo o "policijskom" djelovanju. E tu opet dolazimo do pitanja zašto se hrvatskom narodu moralo lagati kad su nedavno (vjerojatno u sklopu povećanog opsega akcija koje NATO provodi) hrvatski vojnici uključeni u borbena djelovanja.
Što se tiče hrvatskog stjecanja međunarodne reputacije, s tobom se gotovo posve slažem u razmišljanju kako bi bilo predivno kad bi zasjali na međunarodnom nebu kao recimo Irska (ekonomija, investicije, razvoj, ...). Elem, to mi nekako ne izgleda izgledno.
Ono što sam mislio reći je da aktivnim sudjelovanjem u Afganistanu Hrvatska može olakšati postizanje svojih drugih vanjskopolitičkih ciljeva. Ukoliko imaš 200 ili 300 (ili 500) vojnika u Afganistanu sigurno da te Amerikanci više slušaju nego ukoliko ih tamo uopće nema. A nama su prijatelji u vanjskoj politici potrebni ko suho zlato.
Naravno, ukoliko si ti u pravu i hrvatsko društvo nije spremno riskirati hrvatske živote za takve ciljeve (ponavljam, tamo je narod od 30 milijuna duša koji prepušten sam sebi garantirano ide u građanski rat ili ponovnu okupaciju Talibana), e onda ćemo morati naći neke druge načine.
meni nije jasno kakva je to
meni nije jasno kakva je to okupacija kada se pod okupatorskom čizmom amera business s opijumom razvio do toga da je uvjerljivo najjača izvozna grana afganistana, da afganistan samostalno pokriva 90% svih svjetskih potreba za tom delikatesom?
što ta vojska radi tamo
pa ta polja maka se moraju vidjeti iz space shuttlea?
agent orange ili nešto, gdje su to zaboravili?
U Afganistanu postoje dvije
U Afganistanu postoje dvije zaraćene strane. Hrvatski vojnici se bore na strani jedne zaraćene strane. Ti, kojima smo mi vojni saveznici, su na vlast došli oružanom borbom nakon što su Amerikanci odlučili da je Osama Bin Laden u Afganistanu i da treba vojno pomoći Sjeverni savez protiv talibana. Ja osobno smatram da je Sjeverni savez ima legitimne razloge zašto se bore protiv talibana, ali ne znam zašto Hrvatska vojska sudjeluje u tome. Plavci se u Hrvatskoj nisu borili zajedno sa nama nego su čuvali liniju razgraničenja. Uostalom, kakvim načelima se vodi aktualna afganistanska vlast kad su u pitanju ljudska prava ili slobode? Tko to u Hrvatskoj zna? Da li time podržavamo i njihove političke stavove? Previše pitanja je otvoreno!
Sve što si napisao je
Sve što si napisao je istina. Slično sam komentirao u članku o Mesiću i Glavašu.
Dodao bih samo da i američka javnost u početku nije znala što im vojnici rade u Koreji i Vijetnamu. I oni su počeli od vojnih savjetnika i pružanja pomoći domicilnim režimima kroz savjetovanje i obuku njihovih vojsci. I oni su lagali svojoj javnosti. Istina je na vidjelo izlazila brzinom pristizanja i količinom mrtvačkih kovčega.
Zalažem se za neovisnu saborsku istragu o postupcima aktuelne vlasti bez da mrtvačke kovčege počnemo dočekivati i mi. Ovdje se više ne radi o tome da nam Sanader laže npr. o 6 milijuna USD iz Brodosplita, ovdje se radi o životima naših vojnika.
Zanima me hoće li Sanader i sada reći da ništa nije znao i poput Supermena "doletiti da riješi stvar".
Hoće li mu hrvatska javnost dopustiti da se još jednom izvuče jeftino i bez posljedica po vlast?
Baš sam maloprije napisao
Baš sam maloprije napisao da bih volio vidjeti tvoje mišljenje o ovome. :) Pa to je laganje dostojno vremena Franje Tuđmana. A Danko Družijanić je razgovarajući s Mesićem tako dobrohotno kao da sam gledao razgovor Obrada Kosovca i Franje Tuđmana.
da li je moguće da mesić
da li je moguće da mesić ne zna? ne bi on bio prvi kojem serviraju informacije pa niti ne može zaključiti drugačije?
koji bi njegov motiv mogao biti da prikriva ovakvu situaciju?
zna, al svjesno laže jer se
zna, al svjesno laže jer se želi štoviše umiliti Bushu, koji ipak više puši Sanadera. Pa Mesić je nakon laži da je vojnik lakše ranjen u normalnoj situaciji, izrekao tvrdnju da bez NATO-a ne možemo i da političari moraju biti agresivniji u pronato kampanji.
meni dosada nitko nije uspio
meni dosada nitko nije uspio objasniti koji je smisao i potreba ulaska u NATO pa sam stoga protiv jer ne vidim nikakve direktne ili indirektne koristi, a ako malo bolje razmislimo svi oko nas jesu ili hoće u NATO a pretpostavka je da nas oni neće napasti a valjda niti mi njih
mislim da smo jedno 50 godina mirni što se tiče ratovanja
Prednosti od ulaska u
Prednosti od ulaska u NATO?
Hrvati kao topovsko meso u bespućima ratnih događanja u zamjenu za malo podrške modernizaciji HV-a?! :)
http://bezkomentara.org
Sve je moguće, pa i to, ali
Sve je moguće, pa i to, ali se onda postavlja pitanje njegovih vojnih savjetnika i njihove nesposobnosti da pravilno procjene ulogu naših "vojnih instruktora" na jugu Afganistana. SM je odlično usporedio instruktažu s onom koju su Amerikanci obavljali u Vijetnamu.
Koliko mi je poznato,
Koliko mi je poznato, predsjednik države dobiva informacije iz više izvora.
Kao Vrhovni zapovjednik je nadređen ministru Rončeviću i Načelniku GSOSRH. Prisjetimo se afere s početka HDZ-ovog mandata zato što ministar nije pravodobno i potpuno informirao predsjednika. Prisjetimo se i toga koliko se je ministar bunio kad je Mesić počeo redovito k sebi pozivati generala Lucića da ga izvještava o stanju u vojsci. Za zaključiti je da nije bio zadovoljan informacijama koje je dobivao.
Koliko se situacija promijenila neznam, ali sam uvjeren da Mesić, kao i Sabor, nije od početka znao da naši idu na jug Afganistana. Na kraju krajeva, i to je bilo po medijima.
Ponovit ću, i tada nas je Rončević s Kolindom uvjeravao da se ne radi o promjeni vrste misije već samo o promjeni lokacije. Koliko god nije isključeno da je Sanader zbog pritiska javnosti tada potpunije informirao predsjednika, toliko ne možemo biti sigurni ni u to da je to učinio.
Previše je loših iskustava. Po meni, jedini lijek je neovisno istražno povjerenstvo koje će utvrditi tko je, kada i s kojim ovlastima postupio suprotno odluci Sabora RH. Pri tome ne smijemo prihvatiti obrazloženje da je Sabor nadležan samo za upućivanje vojske u inozemstvo, a da tokom misije odluke donosi ministarstvo ili vlada.
Ovaj puta, doista ne. Previše je toga na kocki.
Ti su problemi postojali.
Ti su problemi postojali. Vojska, vanjska politika i tajne službe su u jasnoj ustavnoj Mesićevoj nadležnosti. Ponavljam, Mesić u slučaju Afganistana brani Vladu jer se i sam želi upucati Amerima. Izgubio je podršku u Europi. Njemačka i Francuska ga ne šljive.