Tagovi

Minimalizam puzi dalje

Još nije jasan ishod izbora i šta dalje, ali se naziru neke nijanse i može predviđati. Čak su bitne odluke možda pale. Više kao neke nelogičnosti i amnezije, nego kao čvrsti znaci.

Odnos prihoda i rashoda, uključujući darove (igra hladnog rata, zamjena valuta, nekretnine, izobilje kapitala), već odavno je prešao granice i rashod pojačava. Darovi nisu sami po sebi, već više od pola svega pod čvrstom je paskom i nikakva vlast u RH tu ne može ništa, a svakim danom to ide dalje, pa je vlast sve manja i manja (zato neke žurbe). Fenomen je prava misterija. Prije bi i na najmanju šansu Hrvatska odmah uzletjela. Već dugo spremnost za zaradu sve jača i jača a zarade nema? I silne snage, znanje i objašnjenja, iz nekog razloga nema ploda. A dosta je materija, nisu samo apstrakcije i teorija.

Imovina. Ccca 60 % toga je nezakonito ili znatno neispravno. EU za to nema sluha a kod nas je još manje. Ne radi se o fomalnostima, a ni to nije šala, nego ništa plaćeno za zajedničke račune, s time u vezi još gora infrastruktura, razno nije pipnuto od svjetskog rata pa i davne monarhije. I tamo gdje je sve u redu velike rupe, u ponekoj sasvim novoj imovini plivaju govna. U nešto starijoj još i puno toga. Nitko ne popušta i ne da ni lipe. Ali puzi i drugo, vjerojatna potraživanja. I naš veoma precizan odnos stvarno i pravno je napravio male greškice oko zajedničke imovine i obveza, pa nešto malo bude za ispravke. Što je još luđe, i tamo gdje su sasvim drukčije priče, tipovi budzašto uzmu najbolje na Jadranu i onda traže puno više za nedostatke i financiranje razne infrastrukture. Podravka tone. 400 tona gadnih kemijskih kemikalija Lemić brdo kraj Karlovca ne tone nego diže igru, puno sličnog ispod OKI Žitnjak Zagreb i diljem nam domovine. Genijalni potezi razne ceste, stanovi i slično ne miruju, traže malo love. Razna stara i nova imovina plovi bez kompasa - bolnica Blato, nove ceste, sveučilišni kampusi, pročišćivači bez kanalizacije, velike bolnice (samo 15 mlrd kuna), stadioni, dvorane i škole ... gdje sve košta duplo više i ništa nije pouzdano. I razno, što nisu točkice nego točketine - npr. raspravlja se o energetici a sve je već definitivno i čvrsto u eu raljama, gdje nema šanse da sve što se prodati može i uz najbolje cijene zadovolji ni pola nužnih ulaganja u prijenose, razlika u cijenama i raznih obveza pokrivanja rizika, kao što je bilo sa puno izglednijim bankama, cestama, INA-om, telekomunikacijama i puno toga. I puno signala nezadovoljnih privatnih vlasnika oko njihove a nekad zajedničke imovine, ne valja ovo ne valja ono, u EU je sve to puno bolje. To su neke sitnice oko tih naših bogatstava.

Državni aparat i paradržavna industrija. Već dugo se ne javlja ama baš nitko za nužne i vitalne poslove inspekcija, ostale stručne i slično, jer je to na udaru i više nitko ne izdržava i nije lud toliko, a tog nedostaje da sve gori. Paradržavna industrija nasuprot tome buja svakog dana, već više desetljeća, pa čisto tržište još malo neće biti nitko. Samo paraforme u pojedinim područjima pojedu više od 20 mlrd kuna godišnje a teče ekspanzija, ni apstraktna kultura nije šala jer niču impresivne zgrade i na fiktivne zaštite odlaze velike količine, nešto kao imperijalni potezi osamdesetih u doba tzv. ekonomske stabilizacije. JPP i slično paradržavno inženjerstvo bolje i ne spominjati.

Projekti. Šta su projekti, gdje je popis i kako se je do njega došlo? To su višedesetljetne pišurije, potpuno banalne. Uzmimo stanogradnju, sada POS i drugo, u čemu se iskazuju svi i nitko ne dvoji, gdje su ulupane beskrajne milijarde i teku stalno. Država i gradovi grade i vode sve, lošije nego zadnji diletanti, najmanje 30 % skuplje. Istovremeno isti, država i gradovi i impresivne strukture javnih poduzeća i proračuna, stalno namjenjeni za gradnju i financiranje infrastrukture to ne samo da ne rade ni 1/3 nego stalno to "benevolentno" prepuštaju i obvezuju i zadnje jadnike da nešto naprave sami. Dakle, država i gradovi se bave biznisom i profesijama a jadni pojedinci infrastrukturom. Ako nastavi, blizu smo da će tako biti i sa policijom i vojskom pa i predstavničkim tijelima i vladama, i onako ih to odavno iritira i vode telefonima, a i programi se pomiču tome, tako da će sav aparat od cca 400.000 ljudi i sva tehnika, svi proračuni i oružja upravljati nama preko interneta a mi ćemo se snalaziti u izvršenju (cca 40 % toga se stalno radi).
Kapitalni projekti se planiraju pjesnički, kako se kome i kad digne, za razliku od onih u planovima, koji uvijek stoje. Npr. ide kanal Dunav-Sava, višestoljetni san, planiran tako da se nekome dignulo a onda će se za 2-3 godine i unijeti u neki plan. Npr. zagrebački pročišćivač otpadnih voda težak više od 10 mlrd kuna, što se svuda u svijetu radi nakon što dovedeš najgore kanalizacije, planiran je isto, tako da će biti u funkciji za kakvih 20 godina (ako), kada će ga sigurno trebati kompletno zamjeniti jer je već sada pase tehnologija, kao bolnica u Blatu, stadion u Maksimiru, pa i Pelješki most i slično. Izvozni kapitalni projekti u inozemstvu, to se radi tako da netko negdje nešto bubne, dobar dio trajno financiramo mi a za ostalo dobijemo islužene helihoptere i slično. Sve je to neplanirano i kako se kome digne.

Propisi i slično. SFRJ u doba hladnog rata, puna kardeljizma i sličnog, je bila svjetski rekorder u svemu oko toga. Unutar toga Hrvatska je bez konkurencije prva. Unutar Hrvatske je Zagreb nešto neopisivo. U svemu tome iskustvo i uigranost skoro bez problema. U sve bez trunke brige i straha već teku rijeke EU propisa i prakse. Stvar je banalna ali ni bog ne zna kako će ići. Vjerojatno mi pobjeđujemo, jer oni stenju sami od sebe i traže redukcije i milost, ne samo da traže nego drukčije ne ide. Već slovenska nadmenost oko toga ih je omekšala a naša ih već pomalo ljulja. Prognozirajmo najbolje za raspoloženje, malo će nas ipak zauzeti oko toga, taman toliko da bude zadovoljstvo. I neke stvari pogurnuti snažno - Zagreb, koji nije u stanju godinu dana isprati vodovodne cijevi, kreće u stotinu nebodera. Split, koji nije u stanju za čvrste javne klupe i ništa pouzdano, kreće u još luđe. Adobe Photoshop, dan dva, JPP, budalaša koliko hoćeš i da vidiš čuda.

Političke stranke, osobe i rezultati. Nelogičnosti i amnezija su također u nijansicama. Istaknuta pripadnost opcijama i službama, sukobima interesa i nekim trećim utezima od prije i u tijeku, za koje su nekim međunarodnim sitnicama utvrđene neke načelne ili malo više od načelnih mjera, npr. Eu sinteza oko korupcije. Za domaća pravila i uporabu, osim izvjesnih nijansi pamćenja i kakvog minimuma podataka, nešto donje zakonske provjere, što ne samo političare nego i državnu televiziju i razno oko toga malo ipak dovodi u pitanje. Itd. Pojednostavljeno, s nekim teškim minimumom toga, cca 60 % favorita ne samo ne priliče biti uvjerljivi pa i na listama, nego ne hoda i malo šire, za obavljanje javnih poslova, a na tržišti rada i kapitala to znači da ne služe niti za pokazivanje. Ne cilja se na neke velike mjere, lustracije i slično. Nego npr. da li može kandidirati netko tko je kao poduzetnik dužan državi na državnim poslovima koji su mu plaćeni i više nego dobro, netko tko ima rupa i dugova oko raznoga, neki koji su u izravnom sukobu interesa pa i politika-mediji (npr. Hloverka-HDZ, Bago-HNS, Vujić-kum šef HTV), gdje je u nekom stupnju pokrenuto a nije dovršeno kao krimen i slično. U svemu drugome takve sporne stvari u Hrvatskoj ljude eliminiraju i za nevažno nešto, i kad nisu ništa krivi, a ovdje niti podataka niti to ima veze, za vrh vlasti i medija i poslova s tim u vezi.

Globalno. Hrvatski zakoni i praksa se krše u stotine točaka, redom vezane uz državu i sve bitne teme. Uzmimo samo najbanalniji set prava birača kao građana, tzv. ljudska ili građanska prava, od jezika, preko informiranja i podataka do bilo čega. Ide tako da neka indutrija politike, države, državne televizije i cca puno divizija s njima povezanih interesnih snaga ne šljive ni malo kakvih 65 zakona i 3.750 paragrafa i na sustavan način deru po građanima, gore nego osiguranja, krimosi i neprijateljske strane službe. Prije 150 godina, kad je monarhija uvela birane zametke izbora u Dalmaciji, fakultetski obrazovani ljudi su raznim izgubljenim životima obranili pravo na riječ i mišljenje. Čuveno ubijanje Stjepana Radića i drugih u beogradskoj skupštini, što je vjerojatno odredilo puno toga za cijelo stoljeće, je također bilo isto. Izvjesni Vjekoslav Vidović je bez dvojbe nakon 1971.g. odbio suditi mimo zakona i prava. Danas je normalno da neka stranačka lupetala o tome odluče bez dvojbe i mogućnosti izmjene, da se kao Bago slave, da razni ni slučajno nemaju pravo rječi jer bjesomučno skače cca 90 % toga, ni oni što su protestirali, stranka žena, neki zeleni ... I još puno toga sličnog nema nikakve veze. Kako braniti pravo na riječ takve industrije, ako joj bude uskraćena, ili još gore, ako se s rječi prijeđe na djela i počne kakva hajka.

A. Hrvatska je na nekim raskrižjima, gdje i u sudarima i uprkos svjetskim dramama baštini prvenstveno pažljive minimalističke igre. Zatečeni rimski, ilirski, franački i drugi djelovi stvari znatno su i do danas sačuvani. Pod zajedničkom krunom, počevši od Kolomana, nekoliko stoljeća iznimnog reda i mira za to doba, ako bi dolazio u neko mjesto strogo uz najavu, potvrdu prijema i snošenje troškova. Ni nakon stotinu godina bitki prije i stotinu godina kandijskog rata razni turski ostaci i danas stoje i teku i razna pravila donjeg reda, npr. ne oteti i ubiti nešto nego se za to pobrinuti. Monarhija do danas netaknuta u središtu Zagreba, takvog očuvanja nema nigdje. I raznih bura sa susjedima i gostima. Uprkos svih bura puzi sinteza suvremenog doba, sa čistim minimalizmom pred drugi svjetski rat i nastavcima toga uprkos svemu.

B. Izgleda da su pojedini uspjesi ostavili malo više traga nego što je izgledalo, recimo novci i neke balkanske arome. Bilo šta bilo, u svim vremenima je bilo moguće nešto oko toga, pa i nešto bitno. Ne treba sumnjati da će i sada biti tako. Nekakvo hrvatsko pravilo jest da i pojedinci izvan shema mogu odlučiti o raznim nijansama, i odlučuju u dvojbama hoće neće. Osim raznih takvih odlučnih akcija pod temperaturom i slabom kontrolom, još više je uspješnih bilo čistog uma i volje, onih o kojima se i ne zna, bez parade. Situacija sada je i više nego zrela da takvi šerifi uvode malo reda, sa kojom rječi dvije, jer osim evidentne bahatosti puzi i ona fina, sveobuhvatna, od slabe svijesti ili jer se spava.

C. Završile su zamorne priče i došlo doba minimuma za impresivnu hrvatsku industriju politike, države, medija i interesa. Skoro da se sve stigne kao dokolica. Opseg poslova sveden je na desetinu toga a i od te desetine malo tko malo šta očekuje. Sve rade drugi ali očekuju da se što manje smeta i što manje iritira, da beskrajnih napora kontrole i vodstva više nema dok se radi i drugo radi. Šta očekuju, već vrište. Patetike da nema, ni milosti oko toga, sve normalno u granicama odstupanja i ništa više. Minimalizam podrazumijeva može i malo više i još više i bez kraja. Ali osnova, osnova mora biti, oko toga se više ne razgovara, nego oko dugova i popravaka.

D. Više nitko ne juri u vatru bez minimuma. U svemu se o sasvim drugom radi. U bitnim pitanjima nisu molbe, niti ove i one stranke, jer s druge strane 500 i tisuće stranki sa svim raspoloživim za utjerivanje dugova stoje. Dogovora o minimumima nema, jer to uvijek crno na bijelo i jasno stoji i nikad nije bilo u pitanju ništa oko toga, samo malo strpljenja i razumijevanja jer smo svoji. U pitanjima da bi spomenute paradržavne industrije trebale trenutno i što prije prestati graditi stanove i voditi projekte te početi kopati kanale i sanacije fekalne kanalizacije nema razgovora, tu je trenutna pozicija rada i rasporeda za tu industriju, a mi ćemo nadgledati za našu lovu, dati kratke upute i znake ohrabrenja, kao što oduvijek znamo i radimo, zaboraviti Tita, Kardelja, Tuđmana i druge, njih odavno nema a nikad ih nije ni bilo kako se misli, ni raznih koji su sada udarni na scenu. Ni nezavisnih povjerenstava nema (pa tome ni Kardelj nije vjerovao ništa, to je samo dimna zavjesa za budale), ni planova kako se kome digne ni beskraj toga. U pitanju se ne samo različite strane nego i obrnuto neravnopravne strane. Strane koje potražuju su puno jače nego što se misli a strane koje loše glume same govore o svojoj poziciji, kad penzioner i mrtvaci drmaju sve jače otkud bi živi i udarni bili nule, to bivša milost i svi smo svoji samo vara, tako nikad nije bilo.

E. Iskusna Hrvatska na najboljem putu. Još se pijucka, love ima, samo malo nijansi oko ceha za piće i misli kuda tko dalje, do nove runde i prebiranja. I naši dragi gosti, stranci, već prilično vide, ležerno a nesvijest nije, ni internet samo ni bilo šta drugo. WC-i za nuždu sve bolji i bolji. Poneka budala u kojem ćošku sve bolje kuži igru, što više drljaš više pazi. A oko rada također pažnja, tko ne pazi kliza sve više. Ocijenjivanje je blago i opisno, panike od ocijena nema, siguran prolaz tko zadovolji minimalno a dalje sve je slobodna igra, kulja se daje za očigledne stvari, što se ponoviti da dok se čeka. A raditi se može bez ocijena i bilo čega, razno, ravnopravno.

Komentari

E sacu i ja tebi

E sacu i ja tebi zapapriti.

Da govna plivaju plivaju. Medutim plivaju medu pjesnicima i videnim facama pa se javnost namjenski iskljucuje.
Da su govna medu desnima vec bi se stvari nazvale pravim imenom.

Ipak, bolje receno unatoc, bas danas je Cacic rekao da ce sve to oko POSa utrostruciti, a koju ce samo tad logiku za imena ulica smisliti, glavnu ili rezervnu.

Mislim ja ipak da se iz tebe dade desifrirati da je Hrvatska ipak pokrenuta i da vise nema nazad, osim jos dolje.

Tko je glasao

U redu pričaš, samo kud

U redu pričaš, samo kud Čačića (pa i bilo koga) u lijevo desno. Pa ni za Tita nije jasno, s jedne strane ekstremni staljinist a s druge ekstremni faraon, povijesni maksimum desnice. Tuđman ti je po tome desničar, u dekici patio što je nakon sjaja u Bgd bačen u pola kuće, dok kompa Izidor Štrok uživa u Londonu itd. Čačić je po klasičnim definicijama desničar, kao i mnogi soc odrasli i dječica. Linić je ipak nešto umjerenije, kao neki brutalni menadžer megakompanije. Mjerodavan je Stipe Šuvar, ljevica=desnica.

No, to nema neke naročite veze, Hrvatska je pokrenuta odavno, 1845.g., najviše u kratkim razdobljima Ivana Mažuranića i smušenog Mačeka, pa za Holjevca, pa Savke i Tripala, pa i Milke Planinc i tako stalno, i nakon 2000.g. To nije u pitanju, nego redukcija uspjeha i osnova igre, za dulje, kao što Bilić i ekipa vode reprezentaciju.

Tko je glasao

Hu, ovo je bilo gadno. Za

Hu, ovo je bilo gadno. Za tvoje tekstove treba duboka koncentracija i još bolje sjećanje. Ali zapravo sve stoji, s mog stanovišta mlađeg igrača suženog sjećanja i srednjeg znanja.

Tko je glasao

Ne treba brinuti oko

Ne treba brinuti oko koncentracije i sjećanja nego obrnuto. Većina toga će kroz iduću godinu dana zauzeti i previše javnog prostora i svima će biti problem baviti se time. Zato preporučam minimalistički pristup svemu, ne ništa jer je i nemoguće ali niti išta iznad minimalnog, nek se EU i Kina hrvu s time.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Never Never Land od Kvarner komentara 1
  2. stega bye bye od 2573 komentara 18
  3. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 36
  4. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 41
  5. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  6. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  7. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  8. Veritas vincit od Rebel komentara 47
  9. MORBIDAN NAROD - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 17
  10. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 17
  11. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  12. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 26
  13. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  14. Dida in the house od Rebel komentara 71
  15. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  16. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  17. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 58
  18. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0
  19. Kviskoteka - ili tko je bacio kantu govana? od StarPil komentara 9
  20. Na popravni, nego što? od Feniks komentara 6
  21. Putinove reforme od Kvarner komentara 14
  22. Jambo, Bandić, Vaso i Holy. od Papar komentara 79
  23. Destiliranje viška vrijednosti od magarac komentara 107
  24. Vesna Pusić - Željko Olujić: javno sramoćenje Države od ppetra komentara 44
  25. Kad nešto potpuno nevažno postaje silno važno od Feniks komentara 15

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Bigulica
  • janus
  • magarac
  • pjastrela
  • Rebel
  • Skviki

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf