pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Pupovac se zgraža nad prijenosom koncerta na televiziji. A ne zgraža se nad činjenicom da je na koncertu bio ministar Vlade koju podržava!?
Zanimljivo je da je izabrao ne plaćati pretplatu, a uskratiti podršku Vladi mu ne pada na pamet.

Smeta mu što su Jurčićev ujaci bili u ustašama. Ujaci su bili gdje su bili i Jurčić to ne može promijeniti. To je jednostavno činjenica.
U cijeloj priči o Jurčiću, Pupovac, a i ostatak političke scene koji je to komentirao, previđa jednu strašnu činjenicu. Ljubo Jurčić je, u kontekstu partizani-ustaše, personifikacija hrvatske nesreće iz razdoblja drugog svjetskog rata. On je samo potomak jedne od tisuća obitelji koje je rat razdvojio na dvije sukobljene strane. Kako je koja vojska naišla kroz selo, tako su mladići pokupljeni. One koji su se uspjeli sakriti, pokupila bi slijedeća vojska koja bi naišla.

A možda je netko iz Pupovčeve obitelji bio u četnicima? U ovom ili u onom ratu. Je li zbog toga Milorad Pupovac manje vrijedan?

Početkom devedesetih je Milorad Pupovac bio predsjednik jedne marginalne stranke kojoj je kratica bila LSD(tko pogodi puno ime stranke dobije četvorku za komentar).
Možda je čovjek još pod utjecajem kad ovako lupeta?

Svaka čast Pupovcu, ali zar i on u svojim stranačkim redovima nema osobu koja je dokazano za vrijeme rata bila politički angažirana u Krajinskoj vlasti u Vukovaru, pa opet to nije razlog da se ne ide u koaliciju s SDSS-om. Naravno osoba se zove Vojislav Stanimirović. Mislim da je njegova reakcija pretjerana.

I tko to želi opet u 21. stoljeću dijeliti ljude na ustaše, četnike i partizane? Pa jasno je da to Pupovcu odgovara. Ukoliko bi se riješio tzv. problem Srba u Hrvatskoj i ukoliko bi se Srbi 100% integrirali u hrvatski politički život Pupovčev politički angažman bi postao besmislen. To me sve skupa podsjeća na onaj stari vic o ocu i sinu odvjetniku koji ide otprilike ovako: Došao sin odvjetnik kući nakon nakon prvog radnog dana i kaže: Tata, znaš onaj spor kojega ti vodiš već 20 godina, e ja sam ti taj spor riješio prvi radni dan. A stari mu kaže: E moj glupi sine, pa taj te spor otškolovao. Poruka je jasna: ne grizi ruku koja te hrani. Ruka koja hrani Pupovca je (osim Sanaderove, he, he) je srpski strah od hrvatskih ustaških koljača. Čudi me samo kako ga strah surađivati sa čovjekom koji je na vlast došao upravo na valu nacionalizma kojega se on toliko boji.

Želim Srpskom narodu, ćija je domovina RH, da imaju kvalitetne predstavnike u Vladi RH. Ako srpska manjina misli da njihove interese najbolje brani gosp. Pupovac, onda meni osobno to ne predstavlja nikakav problem. Druga je stvar što je moje osobno mišljenje da gosp. Pupovac radi to jako loše, jer izgleda mi da se još nije pomirio sa povijesnim zbivanjima, ili mu kredibilitet pada samim tim što cijelokupni narod RH više ne mari za nacionalistićke ispade pojedinaca i u potpunosti ih osuđuje ( kukolja u svakom kukuruzištu ima, mora ih biti da bi mi ostali, velika većina održali razinu kulture i stalno napredovali u toleranciji). Upravo u takvom svijetlu, a kako se još uvijek nije odredio u smislu moderno-aktualnih zahtjeva za manjinu koju predstavlja, ne preostaje mu ništa drugo nego da istiće nacionalistićko-fašistićke ispade pojedinaca, pa tada koristi i priliku, pokušavajući tako da zadrži svoju nezamjenjivost u ovom društvu, da diskreditira sa marginalnim stvarima i možebitno u budućnosti jako bitne osobe. Na taj naćin daje znak svima, ako me ne podržite u mojim nekim poluprivatnim ambicijama i željama ja ću vikati da je društvo u RH netolerantno, slijedom toga gosp. Pupovac istiće da mora biti aktivni sudionik bilo koje vlade.
Iz svega gore navedenog dolazi se do zaključka da je tom ćovjeku bitna samo pozicija i moć koja s tom pozicijom dolazi. Nisam ga vidio da obilazi dalmatinsko zaleđe, gdje inaće žive ljudi srpske nacionalnosti, i raspituje se što tim ljudima treba, i kako im pomoći, ali zato stalno govori o nekom ustaštvu. E pa ja ga podsječam , ako ćemo o povijesti, da su četnici imali štab u dalmaciji i u dogovoru sa Talijanima sve prebjege sa talijanskog područja su ubijali po kratkom postupku.
Osim toga i meni je djed bio službenik u Vladi NDH, otac teški komunista, baka predavala u partizanskoj školi, po gosp. Pupovcu dali ja koketiram sa lijevima ili desnima?
I na kraju preporućio bi mu da proćita post od Opiniouris-a --Slučaj Nacionalizam VS Domoljublje, ćisto da shvati na kojem nivou je narod RH i u kojem smjeru kreće, i neka poćisti svoje dvorište/stavove.

Osobno ne bi rado za premjera osobu koja nije rasčistila sa prošlošću. Ne vjerujem da bi Hrvatska daleko dogurala ponoseći se ujacima ustašama koji su se borili za Hrvatsku.
Moj tip premjera, prvenstveno bi trebao znati što je bilo dobro u prošlosti, kako bi u budučnosti mogao dobro odlučivati. Premjer je ipak politička a ne gospodarska funkcija.
Pupovac ako je dao podršku HDZ-u, daće je svima. U pitanju je cijena.

Obzirom da se bitne političko-medijske snage (Mesić, Slavko Goldstein, Pavić EPH, Pupovac, vjerojatno iza i djelovi HDZ-a i SDP-a ...) u isto vrijeme bave istim, spornim političkim profilom Ljube Jurčića i djelomično Milanovića (izraz o Srbima na blogu), to je dovoljno za zaključiti da su ustaše a i sve drugo još i te kako aktualni te da se nedvojbeno pomoću i dalje hoće uređivati sve ključno u hrvatskoj politici.

S jedne strane to sve jeste važno i sve treba uvažavati, pa i Jurčić veće sada treba minimalno rješavati pitanje zanimljive političke univerzalnosti (a la Bandić i ekipe a la Agram i drugi), koja opet blista.

S druge strane se otvara isto pitanje za ove koji moderiraju Jurčića - svi su odreda upetljani u cca 3 x više političke univerzalnosti, koju onda otvoreno postavljanju kao prednost razine ključnih moderatora. Pupovac je tako, po prirodi stvari, aktivni član SK koji je bio u frakcijama protiv Šuvara a za neke druge zanimljive snage, član lijevih demokratskih inicijativa koje su u pojedinim ključnim fazama raspada koordinirale pokušaje s Miloševićem najbližim suradnicima akademicima Mihailom Markovićem i Ljubomirom Tadićem (ocem sadašnjeg srbijanskog predsjednika, s kojim je nastavljena politička bliskost iako su Tadići bili bliski Karadžiću ...), kao srpski političar je po karakteru stvari morao i surađivao sa raznim hrvatskim i srpskim ekstremistima te je naposlijetku kao čelnik SDSS-a uredni partner sa sadašnjim HDZ-om, u čemu obje te stranke vrve od raznih opterećenja bitno većih od Jurčića (i Milanovića, i Budiše prije, i Šuvara još prije).

Da li se tu može govoriti o čistim i principjelnim situacijama, pa i tipa podvucimo crtu, i tko to tako može? Da li je normalno da se Hrvatsku beskrajno peca za ustaše, partizane i četnike, imamjući u vidu da ima i puno drugog, da su to nus-produkti II svjetskog rata, kakvih nus-produkata je izobilje svuda a tolike eksploatacije nema? Tko su snage koje to omogućuju, zašto politička univerzalnost stalno cvjeta i koje su skale kriterija? Po kojoj logici ključeve kriterija drže razne poznate snage?

Griješiš kad manjinske stranke nazivaš trgovačkim. SDSS nije ni u kakvoj "koaliciji" s HDZ-om, naprosto zato što ta stranka srpskog nacionalnog predznaka zastupa interese srpske nacionalne manjine i u tom smislu bit će na strani vlade svaki puta kad se ti interesi poštuju i zadovoljavaju (i obrnuto).

Stavovi Pupovca re Tompson mogu potpisati svi civilizirani građani Hrvatske i oni nisu ni u kakvoj suprotnosti s politikom SDSS u odnosu na HDZ. Barem dotle dok HDZ otvoreno ne podrži ovog prononsiranog ustaškog viteza.

Grgo