Tagovi

Milanović o ekonomiji

Prije dva tjedna Milanović je dao intervju Lideru i naravno pitanja su bila gospodarske prirode. Mislim, ako se ne varam, da je to jedan od prvih razgovora sa Milanovićem kao novim predsjednikom SDPa. Nadam se da ste pročitali intervju, jer njegova stajališta o ekonomskoj politici su manje poznata kao što kaže Lider, a ipak vođa je najveće oporbene stranke (i kao takav reklo bi se premjer u sjeni, ali da ne idem sada u tu diskusiju. Biti premjer i imati cijeli kabinet u sjeni je ustaljena praksa u razvijenim parlamentarnim demokracijama. Jurčić se svakako nije iskazao u par zadnjih mjeseci kao premjer u sjeni ili zastupnik općenito, pa ne vidim zašto on zaslužuje biti premjer) Ako niste pročitali intervju obavezno ga pročitaje. Ovdje ću ja iznjeti neke svoje misli o tom razgovoru, što mi se sviđa što ne i što možemo misliti i pretpostaviti.

Svaki put kad netko kaže da mu se ne sviđa što se ljudi žele obogatiti na brzinu, zvuči u najmanju ruku čudno. Što je to bogaćenje na brzinu (a da nije ilegalno) i zašto je to loše? Da li bi poduzetnici/investitori trebali čekati 5-10 godina da bi zaradili i obogatili se kako bi to bilo korektno? Milanović kaže da je ta želja prirodna, ali nije prihvatljiva. Ne treba skakati na velike i teške zaključke, ali ovakva izjava je zabrinjavajuća. Pokazuje da smatra kako se to mora i može promjeniti, a tko drugi nego država i političari da to "obave." Kod nas je to kulturološki problem kako on kaže, dok u Češkoj, Slovačkoj ili Sloveniji to nije tako. Možda i nije, ali siguran sam da javnost vjerojatno ne bi dobro reagirala na mjenjanje kulture političkim diktatom, jer bi "tako bilo bolje." Jednostavno podsjeća na ružna prošla vremena. Nadalje, kulturološka objašnjenja problema gospodarstva (želja za brzim bogaćenjem nije problem u svakom slučaju) nisu zahvalna. Ukazuju više na sindrome nego prave uzroke problema i ne mogu se dokazati, što dovodi do dnevno političkog prepucavanja (svatko je upravu na svoj način) umjesto konkretnih mjera.

Odbacivanje i kritiziranje HDZ-ovog gospodarskog plana je normalno i očekivano. (Tko je očekivao da će SDP to podržati?) Milanović uzima primjer poreznog sustava kako pokazatelja da HDZ nema gospodarske politike.

"Nakon obećanja da će se smanjiti PDV, sadašnji ministar financija brani porezni sustav kreiran prije njega. Gdje je tu gospodarska politika? Nigdje, jer je nema."

Politički možda i nije popularno da se najavljivalo smanjenje PDVa pa nije ostvarilo, ali Milanović bi se trebao kloniti takvih tema. Prvo, jer ni SDP nema gospodarsku politiku. Ništa još nije objavljeno na web stranici, dok kod HDZa bar nešto mogu čitati. Drugo, SDP za sada uglavnom najavljuje povećanje poreza i uvođenje novih što nije pretjernao popularno i nije dobilo dobre ocijene širokog spektra ekonomista. U isto vrijeme najavljuju smanjenje "davanja" iz plaća, isto kao što je HDZ najavljivao smanjenje PDVa, a nije ostvario. Javnost je, prema tome, oprezna prema takvim obećanjima. Nadalje, uz sva uvođenja novih poreza SDP najavljuje i korištenje deficita kao instrumenta razvoja. Povećanje poreza praćeno povećanjem deficita? (sa sadašnjih 2,5% na 5-6% kako najavljuje SDP) Pitanje je sada usmjereno u suprotnom smjeru; kakva je to pak gospodarska politika? Po poznatim zakonima Keynsove ekonomije, povećanje deficita kroz državnu potrošnju bi trebalo pomoći ekonomiji, dok uvođenje poreza bi trebalo usporiti ekonomiju. Ovdje imamo obje pa je nerazumljivo koji je neto rezultat. Trebalo bi isto znati da država koristi deficit kako bi pomogla ekonomiji koja usporava ili je već u recesiji. U vremenima dobrog, ubrzanog rasta ekonomije i poreznih prihoda, kao što je slučaj sada, država štedi tj. ima proračunski višak, jer je ekonomija dovoljno stimulirana.

Daljnje napadanje HDZove ekonomske politike je politički razumljivo, ali bez puno ekonomske suštine.

"Stope rasta za Sanaderove vlade manje su nego za Vlade prije njegove. Želimo li biti blagonakloni pa Sanaderovim stopama ne dati pridjev 'recesijske', podaci jasno upućuju na to da nema govora kako je ova vlada 'pokrenula Hrvatsku'."

Da, ali ne baš. Prosječni rast u razdoblju Vlade 2000-03 je bio 4.55%, dok je prosječni rast u razdoblju Vlade 2004-07 4.6% (uz pretpostavku od 5% rasta za 2007. Možda neće biti 5%, ali šanse da će biti drastično manji su nikakve, ako sve ostana kao do sada. Šanse su čak veće da bude malkice iznad 5%. Ne bi se trebali žaliti ili buniti jer je to HDZov rast.) Uglavnom, ni jedna ni druga strana se ne mogu hvaliti da su oni imali puno veći rast od drugih. Potom, pridjev 'recesijski' daje se ekonomskom rastu koji je višestruko ispod potencijalnog (za Hrvatsku sada recimo nekih 4.5%) i kada ekonomija raste toliko sporo da se više poslova gubi, nego stvara. Tako se stvara osjećaj da je ekonomija u recesiji, iako brojčano ipak raste. To nikako nije slučaj tokom ove Vlade, a nije bio ni tokom prošle. U prošloj Vladi, nezaposlenost je pala za 1.8% (sa 16.1% na 14.3%), a tokom ove Vlade za više od 3% tokom tri godine (sa 14.3% na kraju 2003. na 11.2% u 2006.) Da budemo fer, SDPova Vlada je nasljedila gospodarstvo nakon recesije 1999. godine, tokom koje je nezaposlenost porasla. Kad bi uzeli stopu nezaposlenosti od 13.6% u 1999. godini ispalo bi da je SDP Vlada zapravo stvorila još veću nezaposlenost do 2003. što bi bio nezahvalan pokazatelj. Ovo su podaci anketne stope nezaposlenosti po International Labor Organization metodologiji, koja je točnija u mjerenju i izbjegava napade da HDZ namješta brojke kroz Zavod za Zapošljavanje. Zavod ne mjeri nezaposlenost dovoljno dobro, pa ne moramo ni gledati tu brojku i upuštati se u optuživanje za namještanje.

Pod industrijskom politikom, Milanović kaže da je to "politika promjene strukture postojećega gospodarstva." To može značiti dvije stvari. Prvo, možda smatra da je gospodarstvo previše ovisno o turizmu, a treba i ostale industrije razviti. Pojam industrija je ovdje širok i podrazumjeva i proizvodnju dobara i uslužne grane. Diversifikacija gospodarstva dalje od turizma je poželjna. (Udio turizma je iznad 20% BDPa) No, političari bi se trebali kloniti biranja koje to druge industrije i grane treba razvijati. Biranjem jedne ili druge na uštrb treće ima kao potencijalnu posljedicu stvaranja gubitnika i pobjednika u gospodarskom razvoju, što ne bi trebao biti slučaj. Drugo, možda gosp. Milanović smatra da sadašnja struktura gospodarstva, najveći udio usluga, potom industrija, pa poljoprivreda, nije dobra. Bila bi pogreška, da ne kažem velika, smatrati to lošim i mijenjati, pogotovo političkim kanalima. U svim razvijenim zemljama usluge zauzimaju puno veći udio od prerađivačke i proizvodne industrije u gospodarstvu. Smatram da je Čačić tu jednostavno u pravu kad kaže da se proizvodnja seli na Istok, uglavnom u Kinu. To je jednostavno činjenica. Taj trend će samo rasti tokom godina pa je vrlo upitno što se želi postići državnim usmjeravanjem i poticanjem određenih industrija i proizvodnje. Ekonomski je upitno i vrlo nejasno da li je to izvedivo na profitabilan i time efikasan način; primamljivo je jedino politički za širi sloj birača. Zadatak države nije da omogući poduzetnicima stvaranje proizvoda sa višom dodatnom vrijednošću, tj. nije potrebno direktno omogućavanje. Poduzetnicima to nije potrebno ako su im druge okolnosti, poput infrastrukture i pravosuđa, tj. indirektnih faktora, naklonjeni. Oni su sami sposobni i pametni za to, to je čar uspiješnog poduzetništva. Iza svakog uspiješnog poduzetnika u slobodnoj ekonomiji stoji pametan i bistar čovjek, ne državni apart. Ukoliko stoji država, radi se crony i lažnoj ekonomiji (vidi opis bloga). Agrokoru nije bio potreban državni institut da mu objasni kako prodavati vodu u boci u Americi i tako stvori dodatnu vrijednost za svoje dioničare, kao najbanalniji primjer. Vlasnici i menađeri Agrokora su dovoljno sposobni i naravno pametniji od bilo kakvog državnog, birokratskog, instituta. Prema tome, "uklanjanje zapreka postojećim poduzetnicima, radi povećanja njihove proizvodnje" kako kaže Milanović je potrebno i ispravno jer bi pomoglo u stvaranju bolje poduzetničke klime, ali neka se država kloni vođenja poduzetnika za ruku. Postoji jasna razlika između dvoje.

Tema umirovljenika i davanja za njega je tipična za SDP: ne mogu se rezati davanja, morate dati više, ne možete biti protiv toga, itd, itd.. Izjava poput "Pitanje je više socijalno, a manje ekonomsko" ne čudi od strane SDPa, ali je potpuna demagogija i populizam i time kriva. Izlaz možda nije u rezanju prava, sigurno nije za današnje starije umirovljenike jer bi to bilo političko samoubojstvo. Lako je reći da je izlaz u gospodarskom rastu, ali on ne može biti 7% godišnje zauvijek. Poboljšanje stanja se mora tražiti i u racionalizaciji državne potrošnje, tj. djelotvornoj državi. Efikasna potrošnja u jednostavnim terminima znači prestanak financiranja klinički mrtvih državnih poduzeća naprimjer ili bilo kojeg drugog programa koji više košta nego donosi dobrobiti ljudima. U realnosti to znači da netko plaća puno više nego šta za to dobiva. Tko želi kupiti Stojku po cijeni BMW? Nisam ni mislio.... Isti princip vrijedi i za državnu potrošnju. Na taj način oslobodila bi se sredstva za kvalitetno sređivanje sadašnjeg problema umirovljenika i branitelja. Nadalje, što je sa današnjim 40 godišnjacima? Ili još bolje 20 godišnjacima? Da li će se i njih hraniti sa lažnim nadama da će im državna mirovina biti glavnim izvor prihoda kad odu u mirovinu 2045? O tome se mudro šuti, iako bi trebalo reći i jasno postaviti politiku da državna mirovina ne može biti jedini prihoda za njih u mirovini. Da će trebati duže raditi kako bi uzdržavali one koji već jesu u mirovinu. (Na tome se bazira naš sistem, pa nemojte biti iznenađeni kad se dobna granica umirovljenja povisi.) Više privatne štednje za mirovinu će ostaviti državi novca da financira mirovinu onih koji nisu mogli štediti privatno (iako za to ne bi trebalo biti nekog razloga). No dobro, politička interes je u kratkoročne staze.

Ok, da ne bude uglavnom negativne kritike, Milanović jasno kaže "Ne vjerujem da promjena tečajne politike jamči brži rast i procvat hrvatskog izvoza." Takva izjava mi se sviđa i dobro je da tako smatra. Treba imati na umu, kako je Velimir Šonje istaknuo na skupu HR+, da je "od zadnjeg kvartala 1996. do 2000. godine došlo do realne depricijacije kune od 17% u proizvođačkim cijenama i 11% u potrošačkim cijenama." Sa izvozvom se ništa značajno nije dogodilo. (vidi graf na blogu) Problem izvoza nije u "prejakoj" kuni kako neki vole reći, već u strukturalnim slabostima gospodarstva. I da je kuna izrazito slaba (zanemarimo sve druge negativne posljedice toga) izvoz isto ne bi procvao, upitno je da li bi se nešto i dogodilo sa njime. Ne sljedi automatski da bi proizvodili više i bolje i tako prodavali više vani.

Završiti ću sa najpubliciranijom temom predizborne kampanje. Porezom na kapitalnu dobit koju je SDP najavio. Puno konkretnije o tome kasnije, negdje u Rujnu kad se bude više i znalo. Prvo, zarada od kapitala uopće nije zarada! Isto ste bogati da li imate dionicu vrijednu 100 KN ili novčanicu od 100 KN. Ali, pošto se mi ravnamo po nekoj drugoj definiciji prihoda, ukoliko pretvorite tu dionicu od 100 KN u novac izgubiti će te sa porezom od 15, 20% ili koliko već poreza i zapravo biti siromašniji. Više o tome u Rujnu. Drugo, da izrazito ispravim Milanovićevu usporedbu sa Wall Street Journal-om koja je pogrešna, ne samo loša. WSJ čitam godinama (Financial Times manje ali nastojim koliko mogu i želim) i no chance no way da se javio neki stručnjak koji je rekao da je 15% porez na kapitalnu dobit prenizak i treba ga povećati. To se nije dogodilo. Upravo suprotno je slučaj. Na što je Milanović mislio je vjerojatno trenuta diskusija u SADu oko načina oporezivanja zarade private equity i hedge fondova, konkretnije, da li je to kapitalna dobit ili obični prihod. Gosp. Milanović tu sebi malo i skače u usta. Korektno ističe da je porez na kapitalnu dobit 15% u SADu, kao prefercijalna stopa na kapitalnu zaradu usporedno sa najvišom stopom od 35% na običnu zaradu. No za Hrvatsku izgleda vrijedi drugo pravilo, tj. da su svi dohodci i zarade jednaki i tako trebaju biti oporezovani, jer ako netko ne plaća porez na kapitalnu dobit, tj. trgovanje dionicama po SDP-u, "ne doprinosi zajednici." Ja sam samo prenio, a Greg Mankiw, ekonomist sa Harvarda, je lijepo, jednostavno i točno objasnio kako trgovci na burzama itekako pridonose boljitku zajednice.

Ako želimo biti blagonakloni prema toj izjavi Milanovića, rekao bi da je napravio poštenu pogrešku jer ne prati dovoljno događaje u SADu, nije vičan engleskom, nešto takvo. Ok, nema problema. Ali ako nećemo biti blagonakloni, onda vas Milanović obmanjuje na plitki način. Bolja usporedba bi bila da je uzeo kao primjer New York Times. Zapravo, moguće je reći da obmanjuje javnost. Porez na kapitalnu dobit nije jednako porez na trgovanje dionicama, tj. nije jedina kapitalna zarada koja se oporezuje. Kapitalna dobit je po definiciji povećanje vrijednosti imovine tokom nekog perioda. Tko, osim SDPa, misli da su dionice jedina imovina koju netko može posjedovati? Znači, porez na kapitalnu dobit u verziji SDPa je zapravo porez samo na burzu i trgovanje dionicama, tj. izoliranje samo jednog segmenta tržišta. Prvo to je politički napad na jedan aspekt financijske industrije, drugo ekonomski je loše. Što je porezna baza manja, porez mora biti veći, a i otežava za razvoj kritično formiranje kapitala. Ističe da je "jedan od glavnih problema naše burze nedostatak dovoljno kvalitetnih i likvidnih dionica" ali ne znam kako to misli privući što više kvalitetnih tvrtki da izlistaju na burzu ako im to oteža i poskupi. (Ne znam što su to nelikvidne dionice, pa ako netko da slobodno mi objasnite.) I zato je taj prijedlog tako frustrirajući i loš za burzu i većinu onih koji posjeduju dionice. Umanjuje njihovu vrijednost, time osobno bogatstvo, a iskazuje ništa više nego želju države i političara da se domognu više poreznih prihoda. Zašto bi hranili političare poreznim novcem kad i ovaj koji imaju troše na loš i neefikasan način? Možda bi njima trebalo uvesti porez na porezne prihode...čisto, jeli, da se "pravedno" i ravnomjerno raspodijeli obaveza. Hehe :p

Cronomy

Komentari

Možemo li BDP prosjeke

Možemo li BDP prosjeke precizirati kažeš 2000-2003 pa onda 2003-2007 - zar ne bi trebalo biti 2004-2007? I možemo li ih dobiti po godinama, vjerujem da je Račanova prva godina bila koma, ali druge iznad 5%, za Sanader dosad nijedna ni blizu? Inače odličan dnevnik...

Tko je glasao

Točno, trebalo bi pisati

Točno, trebalo bi pisati 2004-07. Ne znam zašto sam stavio 2003. Za prosjek od 4.6% sam koristio 2004, 05, 06 i 07, tako da je broj točan.

Za rast po godinama klikni na link.

Tko je glasao

eh, i sitnica početnih

eh, i sitnica početnih pozicija nije niti slična, SDP je krenuo sa -0,9% u 1999 da bi završio gdje je završio

Tko je glasao

Lakše je krenuti od nule pa

Lakše je krenuti od nule pa dići nego, od 5 pa dići.

Tko je glasao

Ali i pasti ispod?

Ali i pasti ispod?

Tko je glasao

Pa, ne znam baš da li

Pa, ne znam baš da li je.
Misli, sigurno je moguće, ali ne i nužno. Poslovni ciklusi kroz zadnjih 20 godina su, uz ispravne ekonomske politike, ublažili i nije došlo do strmoglavih padova. Inflacija i rast su postali manje volatilni (hiroviti) kroz razvijeni svijet. (Great Moderation teorija) Hrvatska je od '95 osjetila samo jednu blažu recesiju '99, sve ostalo je stabilno. To ne znači da je nemoguće da se strmoglavi padovi dogode, ali je više za očekivati blaže usporavanje.

Tko je glasao

Za razdoblja obje Vlade su

Za razdoblja obje Vlade su značajne "klimatske" promjene, one za koje su malo mogle koristiti i smetati.

Za koalicijsku su to smirivanje prilika na Balkanu i s tim u vezi rast turizma i eksplozija trgovine te promjene valuta po EU čime su milijarde iz čarapa i sa raznih strana nahrupile iz ilegale.

Za ovu HDZ-ovu Vladu su to veliki svjetski val novca i oko gradnji i nekretnina te uobičajeni efekt izbijanja prirode iz spaljene i puste zemlje (radne zone i sl.).

Tko je glasao

Prevedeno: vlastita

Prevedeno: vlastita inicijativa=SDP=HDZ=0%

Tko je glasao

Poboljšanje stanja se mora

Poboljšanje stanja se mora tražiti i u racionalizaciji državne potrošnje, tj. djelotvornoj državi.
Da li netko zna ima li u Hrvatskoj kakva realna ekonomska elaboracija o ovoj temi ili djelovima teme, koja se uz bitnije rasprave provlači desetljećima u okvirima trebalo bi. Ja sam od mase toga imao čast pročitati smo jednu o stambenoj politici, koja je sve obradila i utvrdila da je sve u svakom momentu napravljeno po pravilu najgoreg i da ostaju dugoročne svestrane štete i dugovi, koju nitko nigdje ne spominje. Da li ima još šta takvoga za nas neekonomiste, izvan okvira trebalo bi? Unaprijed zahvalan.

Tko je glasao

U Hrvatskoj nedostaju radovi

U Hrvatskoj nedostaju radovi koji analiziraju učinkovitosti raznih državnih programa, njihove koristi i troškovi. Pretpostavljam da je dio razloga ne jer nemamo sposobne ekonomiste za to, već postoji doza odbojnosti za objavljivanje radova koji kritiziraju učinkovitost državne potrošnje.
Vidi komentar Velimira Šonje u Lideru unazad koji tjedan.
To je sažetak njegovog rada predstavljenog na konferenciji Zagrebačke Škole Ekonomije i managementa. Pdf možeš download na stranicama ZŠEM. Nije visoki ekonomski rad, već vrlo čitljiv i informativan za javnost.
Rad se svodi na zahtjev za manjom, ali djelotvornijom državom.

Tko je glasao

Hvala na bitnoj informaciji,

Hvala na bitnoj informaciji, koja rješava dosta enigme za razne koji rade s tim u vezi.

Preko 35 godina teče unosna hiperprodukcija raznih stručnih elaboracija, studija i programa za potrebe države i gardova. Npr. Grad Zagreb je sedamdesetih dosegao svjetski vrh radi niza specifičnih modela, kao npr. model DUSI (društveno usmjerene stambene izgradnje) težak cca 8 mlrd današnjih EUR-a i s time povezano razno. Pojednostavnjeno, na neku uobičajenu bazu je dograđivano razno, sveobuhvatno uključujući sve struke, parapropise, paraekonomske modele (npr. nekoliko puta mjenjanje cijene i troška nakon što je nešto gotovo prije 2 godine). To je teklo bezazleno i svi su uvidjeli da je idealnije nego što itko može zamisliti i pruža praktički neograničene mogućnosti za sve.

To je značajno unaprijedilo i onako raznim etapama i stalnim izmjenama impresivno bavljenje državnim i društvenim. Karikirano, naš šaht je već bio 4 puta složenije i predmet 10 x više struka a nakon toga je multiplicirano. Puno ljudi radi s time i to je u fizičkom smislu jedna impresivna industrija državnih podataka i od države/gradova naručene stručne zbrke, save as i nešto ispremješano, tako da ni najveća istraživanja ne bi u toj materiji uspjela naći ništa suvislo.

Nešto bolji podaci o novcima u Zagrebu su sanirani masom smeća u Jakuševcu ili nesređeni trunu po mokrim podrumima (ali i tu je pola toga nepouzdano i netransparentno, jer je i previše toga radimo jedno, prikazujemo drugo, stvarno je na trećem mijestu, more izmjena, infalcija itd.). Npr. iznimni pokušaj utvrđivanja dugovanja jedne srednje tvrtke gradu dolazi nekim metodama do 80 milijuna DEM i svi vrište natrag u podrum i ne spominji, jer kad bi došlo slučajno da treba do kraja i jo ponekome pa tkod a to radi i kud to vodi. Karikirano, u vezi s tim je slučaj kad je vjetar raznio jedan cijeli kamion vreća za smeće punih novčanica u tvrdoj valuti, greškom ukrcanih pri seljenju Jakova Blaževića i nove supruge na drugu lokaciju.

Procjena - nešto suvislo egzaktnim metodama je naprosto nemoguće, ne samo dosadašnje nego i tekuće, jer se to odvija bitno složenijom iskusnom inercijom nego što bilo tko može uvidjeti i globalne kontrole odavno nema. Da su kakva takva istraživanja vršena to bi bilo dragocijeno. Ovako je već kasno, uzimajući u obzir da je nesređeno nasljeđe i te kako aktivno a u njemu podzemlje još više (enormna zapostavljenost svega pod zemljom i npr. sve sustavnije dugo ugrožavanje preostale trećine izvora podzemne pitke vode).

Tko je glasao

Frederic je u jednom tekstu

Frederic je u jednom tekstu spomenuo da se u
Dubrovackoj-Neretvanskoj Zupaniji ugnijezdilo 400 birokrata.U istoj egzistira i 5 gradova + 17 opcina. Sve to na 122.830 stanovnika ( 2001.) Ne znam ostale podatke, ali ovakav trust mozgova ili urbano/ruralni think-tank sigurno postize zadivljujce rezultate. Negdje sam vidio i nekavu opcinu ( cini mi se Istra sa ispod 300 stanovnika).
400 ovih likova samo u "zupanijskim tijelima" godisnje samo kroz place ( bez papirologije, voznog parka i sl.) prozdere cca 30 milijuna kuna. Kad se ova brojka pomnozi sa brojem godina od kad ta neophodna institucija dela, onda se lako moze zakljuciti da su jedna sasvim lijepa bolnica i jedan sasvim solidan aerodrom jednostavno oglodani zubima birokratskih stakora.
Zamisli sad Tresnjevku pa u njoj Zupaniju, 5 gradova i uz to 17 opcina?!
A nova su ministarstva predizborno vec u najavi.
e-ovome, e-onome i cijelom internetu usprkos.

Tko je glasao

"Negdje sam vidio i nekavu

"Negdje sam vidio i nekavu opcinu ( cini mi se Istra sa ispod 300 stanovnika)."

Lanišće.

Tko je glasao

S toliko gradova i općina

S toliko gradova i općina komotno mogu sami financirati pelješki most.

Tko je glasao

Sve u svemu, solidan post

Sve u svemu, solidan post Bepo, no pokušat ću se stavit u poziciju Milanovićevog odvjetnika s obzirom da sam SDP-ovac, ali isto tako ću se složit da su mnoge stvari oko SDP-ove ekonomske politike nedorečene pa čak proturječne, i da Milanović nema u to baš najbolji uvid:

1. Mislim da je Milanovićeva izjava kako je želja za brzim bogačenjem prirodna ali nije prihvatljiva, u potpunosti na mjestu. Naravno, treba je staviti u širi kontekst da li u smislu povijesnih iskustava ovih naših nesretnih krajeva, ali isto tako u smislu ekonomske logike reprodukcijskih ciklusa kako bi bili konvergentni sa ciljevima političke i socijalne stabilnosti. Brzo bogačenje nikad nije rezervirano za večinu već uvijek za manjinu, a proizvodnja, razmjena, raspodjela i potrošnja kao faze reprodukcije su uvijek društvene, pa je stvaranje velikih imovinskih i dohodovnih razlika kroz proces brzog bogačenja u pravilu izdvajanje i dominacija jedne faze reprodukcijskog ciklusa, a to je raspodjela, nad ostalim fazama koje ju sukcesivno ne prate. Paradigma takvog događaja je pretvorba i privatizacija devedesetih koja je izazvala pogubne društvene posljedice, jer se praktički prekinulo reprodukcijske cikluse da bi se prethodno stvoreno društveno bogatsvo raspodjelilo pojedicima i to im je osiguralo brzo bogačenje. Isto tako, svako izdvajanje jedne od ekonomskih sfera i ostvarivanje ekstra brzog i velikog profita u njoj u pravilu znači dugoročan negativan utjecaj na ostale ekonomske sfere i poremećaj same gospodarske strukture. Klasičan primjer za Hrvatsku je divergencija između financijske sfere (bankarstvo, tržišta kapitala) gdje se ostvaruju ekstra profiti koje nikako ne prati brzina i veličina zarade u realnoj sferi (a po teoriji ravnoteža na financijsko-monetarnom tržištu bi trebala pratiti ravnotežu na realnom tržištu - čuvene IS-LM krivulje). Dakako, ta neravnoteža je simptomatična. Milanović je stoga i nesvjesno bio teorijski u pravu. Zadatak države je da makroekonomskim politikama stremi ravnoteži.

2.PDV bi trebalo povećati, a ne smanjiti i uvesti niže stope za pojedine egzistencjalne i strateške artikle. Na taj način bi se poticala privatna investicijska a ne konačna potrošnja , i vrlo vjerojatno utjecalo na na smanjenje vanjskotrgovinskog debalansa. Iz dodatnih poreznih priljeva, koji bi kratkoročno zbog neealstičnosti ukupne osobne potrošnje bili očekivani, mogle bi se također finacirati javne investicije. SDP planira uvesti opći porez na imovinu i na taj način osigurati vertikalnu pravednost u oporezivanju. Taj porez bi ostajao lokalnoj samoupravi i bio bi zamjena za današnje oblike komunalne naknade. Također, mislim da će se ići na povečanje osnovnog osobnog odbitka ili neoporezivog djela dohotka i eventualno uvođenje razreda kod plačanja dijela koji se odnosi na doprinose (tu postoje razne varijante kako smanjiti porezno opterečenje i doprinose za radnu snagu koji bi potakli poslodavce da prijavljuju i plačaju umjesto uzimaju radnike na crno, no ne postoji čarobna formula. U nekim zemljama, kao skandinavskim opterečenja doprinosa iz plaće i na plaću su mala, ali je zato ogroman oporezivi dio dohotka, odnosno ono što se u osnovicu ukljućuje). Što se tiće pitanja Keynesa i proturječja između deficita i povečanja poreza stvari su puno složenije i teško mi ih je na ovom mjestu teorijski obrazlagat. Razlika je o kojem se tipu javnog deficita radi (da li na unutrašnjem ili inozemnom tržištu) o kojim porezima i što se njima destimulira a što finacira itd. Pogrešno je jednostrano dovoditi u proturječje javni deficit i povečanje poreznog opterečenja. Stvari treba razmatrati strukturno i onda uočiti da javni deficit radi povećanja javnih investicija može biti strogo korelativan povečanju poreza i destimuliranju određenih aktivnosti. Dakle, nije u Hrvatskoj problem u nedostatku agregatne potražnje nego u njezinoj strukturi. Mi danas trošimo za jednu četvrtinu više nego što proizvodimo a za to je najviše zaslužna osobna potrošnja (u notornoj formuli agregatne potražnje C+I+G+X , ovaj C koji je određen uvim zadnjim X ili vanjskotrgovinskim deficitom). Porezi mogu utjecati na smanjenje nepotrebne osobne potrošnje i poticati privatnu investicijsku potrošnju, a deficit za javne investicije u infrastrukturu..

Bum nastavil..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

..No sama visina poreznog

..No sama visina poreznog opterečenja ili raspoloživost štednje nisu sami po sebi dovoljni za investicije. To posebno vrijedi za rajnski model ekonomije kojem i Hrvatska pripada, dok je u anglsaksonskim modelima a posebno u Americi druga priča (Branko Horvat je dokazao da investicije ne ovise primarno o kamatnoj stopi, što je u skladu s rajnskim modelom, dok je u Americi uloga kamatne stope koju regulira FED puno značanija. No tamo transmisija kapitala ide primarno preko tržišta kapitala dok u rajnskom modelu posreduju banke. Dakle, Hrvatska je imala i još ima relativno nisku stopu poreza na dobit, pa čak i relativno nisko porezno opterečenje radne snage u odnosu na prosjećno poreznog opterečenje zemalja EU,pa nije došlo do privlačenja greenfield investicija. Tu ne možemo biti nikako konkurentni pogotovo Kini, pa i ostalim istočnoeuropskim zemljama. Rješenje je u kreiranju institucionalnih uvijeta za naš know how, a ne za njegovo privlaćenje poreznim olakšicama.

3. Stope rasta između sadašnjeg HDZ-ovog mandata i prošlog SDP-ovog mandata treba uspoređivati na osnovu njegove strukture (dakle kvalitativne a ne kvantitativne dimenzije). Istina je da je SDP potpisivanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i liberalizacijom vanjske trgovine (WTO) omogučio povećanje deficita koji je omogućio i investicije (prije svega javne,a puno manje privatne) i osobnu potrošnju što je u konačnici kreiralo i navedenu stopu rasta od 4.5%. No kada eksrapoliramo tadašnju stopu rasta sa investicijskim planovima koje je imao SDP (rafinerije Sisak i Rijeka, Hrvatske željeznice itd) sa današnjom stopom koja je ostvarena bez tih investicija, dakle prvenstveno na potrošnji građana i poduzeća (obrtni a ne investicijski kapital) onda dolazimo do ključne razlike između tih dviju naizgled identičnih stopa. SDP-ova stopa zajedno sa njezinom ekstrapolacijom investicijskih planova određena je puno kvalitetnijim multiplikatorom -investicijskim, nego što je današnja HDZ-ova koja se prvenstveno zasniva na multiplikatoru potrošnje. Razlika između investicijskog i potrošnog multiplikatora je u tome što je prvi dugoročno (samo)održiv i omogućava smanjene vanjskog zaduživanja i povećanje vlastite akumulacije, dok je potrošni multiplikator praktički jednokratan i zadržava istu strukturu povečanja vanjskog duga kako bi se sustav održao na životu (privid normalnosti)..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Nisam upoznat sa Horvatovim

Nisam upoznat sa Horvatovim istraživanjima pa ne mogu komentirati o njemu ili što je on "dokazao". Dovoljno je znati da je kamatna stopa ključna jer mora osigurati da je potražnja jednaka ponudi. Iste ekonomske zakonitosti svakako ravnaju i jedan i drugi model. No ja spadam pod anglo, primjer Irska.
No naravno da "sama" visina štednje ili porezno opterećenje nije dovoljno za investicije.
Hrvatska nema relativno nisko porezno opterećenje radne snage. Direktni porezi, na prihod rada, su u Hrvatskoj među najvišima u zemljama nove Europe. To je uglavnom konsenzus domaće i strane struke i kao takav veliki, ali nikako jedini, razlog nedolaska greenfield ulaganja. Znamo da je utjecaj direktnih poreza na gospodarski rast puno jači i negativan od indirektnih.
Kao takva zemlja, Hrvatska može konkurirati istočnoj europi u određenim granama, ukoliko se porezno opterećenje smanji.

Tko je glasao

"Kako vjetar puše" uticaji

"Kako vjetar puše" uticaji sigurno značajniji od teorijskih modela i razlika među vladama:
- smirivanje prilika na Balkanu i s tim u vezi rast turizma i eksplozija trgovine te promjene valuta po EU čime su milijarde iz čarapa i sa raznih strana nahrupile iz ilegale (a to je pak naslijeđe više desetljeća gdje je samo SAD u SFRJ ubrizgala više od 80 mlrd dolara);
- veliki svjetski val novca i oko gradnji i nekretnina te uobičajeni efekt pokretanja nakon dugih raubanja.
A i uvijek je bilo da se i ekonomski kao i drugi život ne odvija samo po milosti vodstva. I na promjene smjera koje odlučuju 1-2 % također utiče šira zajednica, potovu kod nas gdje su vodstva ona vrsta demagoga koji se prigođavaju kako vjetar puše.

Tko je glasao

Ne bi baš da su "vjetrovi"

Ne bi baš da su "vjetrovi" značajniji od teorijskih utjecaja. Modeli se baš ne mogu toliko ignorirati, jer ćemo se nači u go****. :(
A treba imati na umu dugoročno, da val novca 21. stoljeća neće trajati zauvijek. Vidjeti ćemo što će se dogoditi do kraja godine.

Tko je glasao

Slažem se, samo baš zato

Slažem se, samo baš zato što prilično prekomjerna bavljenja oko navodnih velikih razlika između političkih stranaka guše razno pa i najosnovnija ekonomska pitanja od značaja za sve, nije zgorega podsjetiti na ono što je inače istina i što baš takva loša politička praksa skriva kao zmija noge, da bi se mase iscrpljivale na sporednim i iskrivljeno prikazanim pitanjima politike.

Ako se još k tome doda da je s ekonomijom neodvojivo povezano i razno drugo, vjerojatno nije pretjerano misliti da je Hrvatska sazrela da sa manje naprezanja osigurava globalniji i primjereniji uvid u zbivanja.

Tvoja upozorenja su dragocjena. Ja profesionalno radim u području velikih i složenih količina novca, gdje se se isprepliću država i tržište u prilično širokom spektru. Novca nikad nema za goruće i strategijske točke koje odlučuju o puno toga a ekonomski nesporno ne ugrožavaju interese (čak ni krimogene), dok uvijek ima i previše za bilo kakve gluposti. Hoću reći već odavno je prevladala veoma deformirana ekonomska drž nedaj kultura, koja se izvrsno isprepliće sa sukladnom političkom i društvenom kulturom. Uz ostalo stalno nam se zbog tog pred očima puno toga gubi u blato i sve više nema druge nego i ne obaziri se na to. Ovo ne pišem radi nego gnjeva i interesa, nego više kao neki mali refleks pred konačni smiraj i ništa oko toga. Jer ovo što ti pokazuješ da se pazi ali i puno toga fizički dozrelo drugog, stvar je već dovelo da se već otvaraju razne zamagljene slike i da se čast pogleda i sudjelovanja u igri disperzira na sve širi i širi krug sudionika, do čeg konačno dolazi nakon niza desetljeća.

Tko je glasao

Da, rasprave oko razlika

Da, rasprave oko razlika između stranaka (HDZ SDP) u Hrvatskoj su manje više smješna do sada, jer velikih razlika između ekonomske politike nije bilo. Možda će ovi izbori i nova Vlada promjeniti kurs i razlike će postati jasnije za javnost, pa će i rasprava biti zanimljivija.
Kao što sam rekao u postu, razlike u rastu tokom zadnjih 8 godina su beznačajno male da se i jedna i duga strana hvale njima kao uspijesima nasuprot "njih tamo."

Slažem se da postoji određena "drž nedaj" ekonomija kao posljedica takve političke kulture i zastarijelih svijetonazora, bilo ljevice ili desnice. I daljnja događanja u sferi ekonomije bi se mogla nastaviti putem raspodijele i velike državne kontrole i regulacije postojećeg dohotka, ("koja socio-ekonomska grupa će participirati u rastu ekonomije" kao što kaže Lovrinčević) umjesto stvaranja i rasta dohotka.

Tko je glasao

I daljnja događanja u sferi

I daljnja događanja u sferi ekonomije bi se mogla nastaviti putem raspodijele i velike državne kontrole i regulacije postojećeg dohotka, ("koja socio-ekonomska grupa će participirati u rastu ekonomije" kao što kaže Lovrinčević) umjesto stvaranja i rasta dohotka.
Jedno je sigurno tko će putem velike državne kontrole i regulacije zgrabiti veliki dio postojećeg dohotka. Od sedamdesetih na ovamo eliksir stalnog napajanja drži u tip top formi jednu te isto graditeljsko vodstvo i s time povezanu duboku ovisnost širih navika i prakse. Tu se uspjesi nepogršivo otimaju bilo kakvoj kontroli jer ih snažno pokreće neiscrpna sila dubinske inercije. Fizički upravo blistaju svuda, a npr. na kuretnom dubrovačkom području zagrebačka frakcija u sastavu sve iz sedamdesetih briše pod sa renimiranom svjestkom konkurencijom (ruskom, talijanskom itd.). Zo je sport u kojem smo vrh lige prvaka i naprosto nema protivnika takvim uspjesima.

Tko je glasao

Samo na brzinu.

Samo na brzinu. Updated.
Deficit proračuna koji SDP najavljuje će najvjerojatnije biti financiran na domaćem tržištu, jer politički bi učinili samoubojstvo da kritiziraju ovu Vladu oko vanjskog duga a potom se sami počnu zaduživati vani umjesto unutra. Uostalom, kako su stvari krenule u svijetu moglo bi biti teže zadužiti se vani nego na domaćem tržištu. Otom potom jeli. Domaće zaduživanje je relativno prihvatljivo, no i ono može imati negativne posljedice da se domaće banke zadužuju vani još više. To samo ovako, teoretski.

Povećanje deficita proračuna radi investicija koje će kasnije donjeti veću ekonomsku aktivnost i time prihode u proračun su uglavnom opravdana. Isto tako je opravdano rezanje poreza financirano deficitom. Nažalost, kako sam jednom pisao i tvoj SDPovac Vidović najavio, "najskuplji" projekt njihove Vlade bi bio povećanje potrošnje radi riješavanje problema umirovljenika kroz povećanje i "usklađivanje" mirovina. Nažalost takvi "projekti" ne donose buduće veće prihode za proračun, što bi ukazalo na ponovno povećanje poreza kako bi se financirao deficit.

Ovo oko "neravnoteža" si lijepo složio politički ali nije pretjerano točno jer su ili neke pretpostavke nedokazane ili nisu točne. Upitno je da li financijska sfera ostvaruje "ekstra" profite. Udruga bankara se sa time ne bi složila i banke su ostvarile niže prinose na kapital nego u godinama ranije. Neke banke su i zabilježile gubitke u prva tri mjeseca. Profitabilnost banaka zapravo opada sa sve većim natjecanjem.
Ostvarivanje ekstra velikog profita u jednom sektoru znači negativan utjecaj na druge sektore ukoliko govorimo o statičnoj ekonomiji. Iako je Hrvatska ekonomija strukturalno kruta, ne bih rekao da je statična. Veliki profit primamljuje više igrača što će kao posljedicu imati opadanje profitablinosti. Naravno, ekonomija i regulativa mora biti strukturirana da dopušta takav splet događaja, a da li naša jest je upitno.
Sviđa mi se kako si lijepo politički strukturirao ovo sa IS-LM modelom, baš kao što je Keynes nesvijesno omogućio sa njime, nažalost. Omogućio je da država uvijek ima razloga intervenirati u ekonomiju i funkcioniranje tržišta, pod okriljem ispravljivanja neravnoteža, poticanja potražnje radi pune zaposlenosti itd itd. Nažalost, mnogo takvih političkih poteza je neslavno završilo na duge staze.

Problem se isto javlja da se povećanje deficita najavljuje na vrhu poslovnog ciklusa kad bi država trebala štediti. Što stvara pitanje, što ako Hrvatska ekonomija zbog vanjskih šokova primjerice, upadne u recesiju ili jednostavno vrlo mali rast (manje od 1%) a već je u deficitu od 6%?
Nadam se da je SDPu jasno kako je osobna potrošnja veliki dio ekonomije, pa ukoliko se ide na "smanjenje nepotrebne osobne potrošnje" (što go to bilo) ekonomski rast bi mogao biti umanjen.

P.S. Pošto si SDPovac, da li tvoj stav da treba povećati PDV možemo gledati kao SDPovu najavu? Da li se radi o curenju informacija? ;))

Tko je glasao

Da krenem od ovih par

Da krenem od ovih par zadnjih opservacija Bepo pa ću se vratiti na uvodnin tekst.

Porezno opterečenje radne snage ili tzv. porezni klin (tax wedge) je u RH visok (za 2005-tu 39.1%) ali je je ispod prosjeka EU (za 2005-tu 42.5%) i nešto viši od prosjeka OECD ( 37.3%). Kada se uspoređujemo s ostalim tranzicijskim zemljama u rangu smo sa Slovačkom (38.9%), ispod smo Poljske (43.6%) a znatno ispod Mađarske (50.5%) - Izvor: OECD, 2006.C, STR 44-48 i DZS RH, 2006., str 33-35 i 38-40.
Dakle, visoko opterečenje radne snage je karakteristično i za EU i za tranzicijske zemlje. U tom opterečenju osnovni problem u Hrvatskoj nije porez na dohodak (u brutto plaći samo 8.6%, dok je prosjek EU 16%), već doprinosi za socijalno osiguranje, i to posebno dorinosi posloprimaca iz plaće (u brutto plaći 20% dok je prosjek EU 13.1% a OECD 10.6%) gdje Hrvatska ima jedno od najvećih opterečenja u svijetu. No visoko opterečenje doprinosima karakteristično je za sve tranzicijske zemlje kao nasljeđe ex sustava. Tako da ti ne stoji teza da je radna snaga ukupno gledajući porezno puno više opterećena nego u drugim zemljama. Neke zemlje imaju malio udio doprinosa ali visok udio poreza na dohodak u brutto plaći, dok je kod RH i ostalih tranzicijskih zemalja stvar obrnuta.

Što se tiće profitabilnosti financijske sfere odnosno prvensteno bankarskog sustava, također smatram da nisi u pravu tj. smatram da si naivno podlegao podvali udruge bankara koji moraju sebe na neki način opravdati. Oni to čine vrlo suptilno, stalno ističući da je konkurencija u bankarstvu dovela do znatnog sniženja kamatnih stopa, prvenstveno za građane, ali i za poduzeća. No ono što je ključno za primjetiti i na ćemu banke, unatoć padu kamatnih stopa, i dalje ostvaruju ekstra profite jest razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa ili tzv. kamatni spread koji je duplo veći nego u njihovim matičnim zemljama. A za to nema nikakvog pokrića u faktoru rizičnosti ili djelu kamatne stope koji se odnosi na premiju za rizik, jer svi, pa čak i potpuni laici znaju koliko banke imaju dobre mehanizme osiguranja naplate svojih potraživanja. Dakle, ta razlika između aktivnih kamata (onih koje mi kao građani plačamo na bankarske kredite) i pasivnih kamata (onih koje nama banke isplačuju na naše oročene depozite približno iste ročnosti) je duplo veća nego u njihovim domicilnim zemljama ili matičnim bankama, pa se stoga i njihove kčeri i podružnice u RH masovno zadužuju kod svojih centrala jer im je itekako profitabilnije ovdje plasirati sredstva (inaće, razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa predstavlja profit banke). Naravno, ta sredstva plasiraju prvenstveno u kredite za potrošnju građana od kojih Hrvatska nema perspektivu. Dakle i tu si u krivu ...

Ovo ostalo budem sutra jer idem čorit..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Dakle, još malo o

Dakle, još malo o opterečenju radne snage. Ona je u relativnom smislu u rangu sa ostalim europskim zemljama i čak ispod večine tranzicijskih zemalja. To znaći da nije problem u poreznoj strukturi (stopama poreza), pa se on primarno njezinom izmjenom ne može rješavat. Druga je stvar apsolutno opterečenje koje je određeno odnosom tečaja i cijena, i koje je ustvari najbitnije za greenfield kapital. I tu je Hrvatska radna snaga skuplja od približno isto obrazovane i produktivne rumunjske, a da ne govorim kineske. No, niti tu se ne može ništa bitnoga promjeniti (ustvari to niti ne želimo) jer je tečaj u kratkom roku nemoguće mijenjati (deprecirati), a da se ne dogodi totalni kolaps građanstva i države (zbog kredita s valutnom klauzulom i PDV-a koji se večinom ubire na uvoznu robu).Izlaz je dugoročno stvaranje institucionalnih uvjeta za veću produktivnost radne snage (intelektualni kapital) i postupne, sustavno i strategijski upravljanje iteracije ekonomskih instrumenata, mjera i politika u tom smjeru..

No da nastavim sa komentarima uvodnog teksta..

4."promjena strukture postojećeg gospodarstva". To je u svakom slućaju nužno jer je postojeća struktura hrvatskog gospodarstva "kolonijalna" - naime postali smo kolonija međunarodnog financijskog i trgovačkog kapitala. To ima za posljedicu poznati vanjskotrgovinski deficit i iz njega proizlazeći dug, koji se, ukoliko ne pokrenemo vlastitu proizvodnju što bi preokrenula odnos uvoza i izvoza, neće moći financirati drugačije nego daljnom rasprodajom preostale infrastrukture pa čak i prirodnih modopola (bogatstava). Potrebno se usredotočiti na prirodne resurse i iz njih izvačiti ne više ricardijanske komparativne već konkurentske prednosti. Najveći neiskorišteni potencjal u Hrvatskoj su ljudi, i to oni nezaposleni, kojima postojeća gospodarska struktura ili neće osigurati daljnje zapošljavanje, ili će to biti na neprihvatljivo niskoj razini dohotka (upravo kao u koloniji). Najveću i najkvalitetniju mogućnost za zapošljavanje trebala bi osigurati reindustrijalizacija Hrvatske. Pustimo sada priče tzv. nove ekonomije koja naglašava postindustrijski trend promjene gospodarske strukture prema dominatnim tercjarnim djelatnostima (uslugama). To se u statističkom smislu dešava ali gotovo nužno na podlozi realne industrije. To je vrlo jasno potvrdio i ex njemački SPD-ov kancelar Gerhard Schreder. Usluge treba razvijati ali na podlozi realne industrije. Pogledajmo samo Slovence, podloga su im industrijski proizvodi, na koji se nadograđuje know kow koji se dalje prelijeva u razvoj tercijarnog sektora, a nikako ne obrnuto. Prednost Hrvatske je što je mala zemlja s malo ljudi i što ima bogomdane prirodne resurse koje je moguće i potrebno usmjeriti u razvoj konkurentskih prednosti. Tu imamo poznate plavu magistralu (turizam) i zelenu magistralu (poljoprivredna i prehrambena industrija) koje treba povezati u jedinstvene HR reprodukcijske cikluse. To je svakako zatadak države i mislim da to neće biti moguće u efektivnom smislu ostvariti ukoliko se bude išlo na daljnju privatizaciju svekolike gospodarske infrastrukture po postojećim modelima. Također, uloga države je nužna u pokretanju određenih proizvodnji jer samo ona ima financijsku moć i interes da pokrene veliki investicijski ciklus u gospodarskim granama za koje je strategijski odredila da će ih razvijati kao konkurentsku prednost budućnosti i kojima će prilagoditi i usmjeravati razvoj obrazovnog i znanstvenog sustava (u sinergiji). Dakle, tu je ključna razlika da li se država prilagođava i samo reagira (uvijek sa zakašnjenjem) na postojeće globalne okolnosti ili njima upravlja i bori se za svoju što bolju poziciju u okviru njih. Hrvatska je za sada bila u ovoj prvoj skupini i očekivala od međunarodnog kapitala (uglavnom MMF-a i Svjetske Banke) da joj kažu što joj je činiti. A oni su joj predlagali prije svega recepture koje bi tom istom kapitalu omogućile što jefiniji prodor na hrvatsko tržište i preuzimanje ključne gospodarske infarstrukture koja će uz minimalna ulaganja omogućiti izdašne profite. Te recepture su bile: privatizirajte (drugim riječima prodajte stranom kapitalu), liberalizirajte vanjsku tgovinu (omogućite uvoz stranih proizvoda), fleksibilizirajte tržište rada (omogučite lakše otpuštanje), smanjite javnu potrošnju (smanjite porezna opterečenja na kapital), orjentirajte se na stabilnost tečaja i cijena (radi sigurne konverzije ostvarenih profita) i stvorite efikasno pravosuđe (radi efikasne naplate potraživanja). Prihvativši takve recepture stvorena je "kolonijalna" gospodarska infrastruktura. Jer strani kapital sigurno nema interesa u Hrvatskoj razvijati proizvodnju budućnosti ili ulagati u hrvatski know kow, već traži mogućnost da svoj know kow što povoljnije oplodi u što jefinijim i fleksibilnijim uvjetima (jeftina radna snaga , niski porezi, pravna i politička stabilnost). Zato država mora poduzet inicjativu i odrediti u kom pravcu će razvijati svoje gospoarstvo i njemu sinergijski prilagoditi razvoj obrazovnog i znanstvenog sutava, fiksalnog i monetarnog sutava, itd. Jedino kroz takav oblik fokusa moguće je stvoriti proizvode i usluge znatne dodane vrijednosti koje će postati prepoznatljiv izvozni brend. To se čini kroz ciljani razvoj pojedinih industrija (kako Jurčić kaže u svakoj regiji aproksimativno četri) kojima država infrastrukturno i institucionalno pomaže i potiće ih (financijski, know how - instituti i agencije) da bi se one dalje razvijale u grozdovima. Tako to uspješno rade Slovenci. Svaki njihov uspješan brend, kao npr. Gorenje, je infrastrukturno pokrenula i potpomogla država (u skladu sa strateškom odlukom). Kad je stvar saživjela počela se razvijati sama od sebe i Gorenje nije sada jedna zatvorena firma koja unutar sebe obavlja cijelokupan polovni proces. Ona praktički živi od svojih kooperanata (manjih poduzetnika) kojima je baza. Oni joj dobavljaju i izrađuju djelove, i tako u sinergiji se u obliku grozda formirao proces izrade onog kvalitetnog frižidera u kuhinji. Slićna je stvar sa Agrokorom. Misliš li ti Bepo da je Agrokor krenuo sam od sebe i da ga država nije cijelo vrijeme potpomagala. Informiraj se malo bolje..Mislim da jako griješiš kada pretpostavljaš da je u rajnskom modelu pravilo da je uspješan brend krenuo sasvim slučajno kao ideja u nekoj poduzetničkoj glavi i dalje se sam od sebe razvijao i postao velika industrija (Schumpeter je pokazao da se inovacije puno manje rađaju u nečijim poduzetničkim glavama, a puno više unutar samih monopola i njihovih istraživačkih centara koji potrebuju velike novce). To je opet američka spika, ali mi ne pripadamo takvom ekonomskom modelu i poduzetničkom duhu, ali uopće i kulturnom sklopu (pročitaj si malo Maxa Webera "Protestanstka etika i duh kapitalizma")...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Stavljaš mi riječi u usta

Stavljaš mi riječi u usta koja ja nisam rekao. Nikakve pretpostavke o Agrokoru ja nisam uzimao kao što ti navodiš.

Argumenti "to je američka spika" da mi nismo dio "takve" poduzetničke kulture ili ekonomoskog modela su smiješne i samo pogubne.
Znam da ne spadamo tom kulturnom sklopu, nažalost. Još uvijek spadamo ultra socijalističkom i "država blagostanja" sklopu.
Time nije rečeno ništa više od onoga što već znamo.
Irska isto nije spadala pod taj "sklop" pa ga je promjenila i postala uspiješnom. Poduzetnici, investitori, potrošači studenti, i razni drugi akteri u ekonomiji ponašati shodno poticajima koje dobiju, što direktnim (poput poreza) što institucionalnim.

Tko je glasao

Covjece ti imas mini

Covjece ti imas mini vremeplov. I to je sjajno jer si upravo negdje u 1957. godini.

Schumpeter je pokazao da se inovacije puno manje rađaju u nečijim poduzetničkim glavama, a puno više unutar samih monopola i njihovih istraživačkih centara koji potrebuju velike novce

Vjeruj ti meni Tesla je sam patentirao i izumio puno toga, bez ikakvih komiteta i 5-godisnjih planova. Bome i Einstein i jos neki drugi sto su nas vise ili manje iscupali iz pecina.Svjetska se povijest zaista nagledala svakakvih kolektiviteta i diktature podobne pameti svima drugima. Takodjer i sasvim "unikatnih" produkata i planova raznih komisija...I ovdje i drugdje je to dragi kume sve otislo poodavno u 3 krasne p.m. I da nas amerika nije "castila" parama za drzanje CCCP-a daleko od Jadrana vec bi pocrkali od gladi odavno. To ti je 200% sigurno. I kakvi uopce Koncari, Gorenja, TPK i slicne 3-ce & kutchine, kad je sva ta njihova roba bila zasticena sa po 100-200% carine ( npr hladnjaci) da se jednostavno ne ode u bankrot...
Sve se to uglavnom po svijetu rasulo ( osim ponosne Sjeverne Koreje koja sad cvili da joj ljudi umiru od gladi, a nema love za hranu, ali ima za stafete mladosti i nuklerni program te Kube u kojoj mozes lijepo iskusavati zivot tajkuna sa 5 $ prodatih na crno) i raspalo uz manje ili vise zla u tim drzavama ili susjednim drzavama koje su imale nesrecu da su im blizu.
Kad ce konacno nasi ljevicari shvatiti globalizaciju i imperativ profitabilnog gospodarstva? Pa koga uopce briga sto mu cine koja stavka u brutto izvajanju po glavi zaposlenog. Njega zanima samo cijena ukupno.
A ta je cijena prevelika. Da se stvari ispraviti infrastrukturom, prometnom pozicijom i free gospodarskim zonama, ali to nije dovljno!
Treba pobijediti i 20 drugih koji traze lovu i ulagace jer im drzave stenju pod navalom nezaposlenih. I sto slijedi? Samo vecim zaposljavanjem se moze smanjiti upravo to izdvajanje, jer je vise onih koji uplacaju, sto u konacnici dize njima standard, a drzava smanjuje opeterecenje u brutto iznosu, sto je cini konkurentnijom. A temelj bilo koje robno-novcane ekonomije u globalizmu je samo i jedino -konkurentnost.Ostalo je sve truch-trach iz 1957. godine.

Tko je glasao

Nemoj zaboraviti da je

Nemoj zaboraviti da je Einstein radio u Institutu za patente, pa je očito bio podržan on države i ona mu je omogućila da "izumi" revolucionarne ideje, ne on sam. Hehe (očiti sarkazam)

Nego, vezano za gornji traktat, kad u ekonomiji krenemo nešto objašnjvati krene se od nekih normalnih, racionalnih, prihvaljivih pretpostavkih.
Ja sam sigurna da će većina javnosti jako lako prihvatiti argument da smo "kolonija" stranog kapitala, financijskog i trgovačkog. Njima je u interesu nas zabiti u dug, onemogućiti nam razvoj, držati nas slabim.... itd itd.
Da, javnost će to prihvatiti ali je krivo. Toliko je krivo i maloumno, populistički da se i ne isplati čitati ostatak argumenta baziranog na toj "pretpostavci." Da mi se to čita ulovio bi se Chomskog i sličnih piskarla ljevice.

Također mi je najbolji argument kad se svi socijalisti svugdje u svijetu kad god im je zgodno povlače na skandinavske zemlje koje imaju udio države u BDPu od 60 i više posto. "Pa zašto ne bi i mi."
Ali im ne odgovara spomenuti da su obje potpuno otvorene ekonomije, da SAAB i Volvo nisu njihove kompanije više. Kako vlasnik IKEA ne plaća porez i Švedskoj(Šveđanin je). A gle evo kod nas Korejci malo gledaju naša brodogradilišta i već se digla bruja kako će oni otpustiti 1000e radnika ako kupe brodogradilišta. "Država to ne može dopustiti!" Odmah panika, iako bi brodogradilišta postala restrukturirana, efikasnija i nakraju i proftabilna i tako najbolje stvarala dodanu vrijednost umjesto utega kao rupa bez dna. Schumpeter je govorio i o kreativnoj destrukciji. Oslobađanju resursa koji su zarobljeni u neefikasnim, neproduktivnim i derutnim poduzećima, kako bi se kvalitetnije iskoristila u drugim.
Za to mora biti kratkoročne boli da bi dugoročno bilo koristi. Ali dok god obje naše stranke kroje ekonomsku politiku po principu populizma i većeg političkog nego ekonomskog dobitka malo će biti fundamentalni promjena a više privremenih pozitivnih faktora.

Isto tako ne odgovara im spomenuti kako socijalne ekonomije skandinavije i režu poreze. Švedska je najavila ove godine ukidanje poreza na bogatstvo i imovinu (ti porezi su bili mali i ovako ali su isto ukinuti). Nastoji se spriječiti odlazak kapitala i omogućiti više resursa za investicije i venture capital. Postoji otvorena mogućnost da smanje poreze na dobit kompanija i dohodak.
Pazi koliko bi uspiješni bili naši socijalisti da najave smanjenje poreza na dobit kompanija.
Režu se i velika socijalna davanja za "bolesne" koji umjesto da rade jer su sposobni za to, biraju ostati doma i ubirati čekove.
Privatni sektor procjenjuje da je nezaposlenost u Švedskoj na 17%, u odnosu na službenu stopu od 4.3%, kad se otklone "zaposleni" u raznim državnim programima, shemama i bolovanjima.

Tko je glasao

"Nego, vezano za gornji

"Nego, vezano za gornji traktat, kad u ekonomiji krenemo nešto objašnjvati krene se od nekih normalnih, racionalnih, prihvaljivih pretpostavkih."

Ma ovdje ima likova koji sasvim za ozbiljo vjeruju da je stara Juga bila bitan faktor, bilo kome osim onima iz Chada i Senegala.Dobro se jelo kod Joze na Brijunima....
Nego ovakva je logika kod tih likova:
Da se nastavilo sa brodogradnjom kao sto nije mi bi i dalje bili jaka brodogradjevna sila. Globalizacija je nista a pogotovo liberalna trzisna ekonomija. Usprkos njoj i cinjenici da je Koreja danas No1. u tom poslu ovdje se vjeruje da bi oni i dalje samo varili nekakve slepove,a npr. Nokia sjekla drva po finskim sumama. Jer mi smo centar svijeta, a ostalo nas se ne tice.I to se sve kuca upravo na PC-jima i tipkovnicama u 90% slucajeva koje su Made in .... ( neka tamo drzava koja je uvijek u zlatno broncano doba bila iza nas).E pa bila, ali vise nije.
P.S. Jos neki vjeruju i da ce se u slucaju potrebe sanirati i "nase banke", a zaboravljaju da mi vise nemamo svoje banke ( u 93% slucajeva).

Tko je glasao

Najbolji dokaz tomu koliko

Najbolji dokaz tomu koliko je država potrebna biti direktno ukljućena u stvaranje dodane vrijednosti jest naša brodgogradnja. Nekada smo bili četvrti u brodogradnji u svijetu i bili poznati po vrlo kvalitetnim i tehnološki naprednim brodovima, a danas naša brodogradnja grca u dugovima. I što mi činimo?! Mi naručujemo strane ekspertize o restrukturiranju brodogradnje i plačamo za njih puste milione, a od njih nikad ništa. Zašto?! Pa zato jer ne može stranac bolje znat što treba činiti s našom brodogradnjom od našeg radnika u brodogradilištu odnosno stručnjaka brodostrojsrstva i brodogradnje koji zna i živi sa brodogradilištem. Na taj način smo nekad bili uspješni jer su naši brodograđevni instituti usko surađivali sa brodogradilištima, stručnjaci su sa njima živjeli i bila im je pregledna problematika, sva uska grla, potencjali i sl. Paralelno se pratilo što se dešava na svjetskom tržištu, usvajala su se i unaprjeđivala znanja, te se implementirala u konstrukciju i proizvodnju brodova. Danas ta poveznica gotovo uopće ne postoji, instituti tavore u svojoj samodostatnosti i neinvetivnosti, brodogradilišta krpaju s kraj s krajem i samo traže državne subvencije, a država razmišlja kako se najbezbolnije rješit brodogradnje. Zadatak političke vlasti jest upravo da pokrene impuls ponovnog životnog povezivanja instituta, brodogradilišta i kooperanata, sustavno razmotri problematiku i odredi strategiju razvojnog restrukturiranja i omogući za njega financijske, obrazovne, fiskalne i svake druge uvjete..Kako kaže Ljubo Jurčić, potreban je impuls, kako bi počeli kreirati sofisticirane brodove i ugrađivati u njih naš know how koga definitivno imamo samo što ga do sada nismo znali institucijski i organizacijski no prije svega i motivacijski adekvatno posložiti.. A nekada smo eto mogli..

5. Racionalizacija državne potrošnje -da!. Ali nikad po cijenu gašenja poduzeća i otuštanja radnika ukoliko im nije osigurana mogućnost novog zaposlenja. Puno je veći problem 250000 državnih činovnika što nisu adekvatno funkcionalno raspodjeljenji nego što su sami po sebi višak, trošak, neradnici, nekompetentni. Zadatak države jest da ih puno efektivnije iskoristi u okviru postojećih funcija, ali još više da kreira i da ih rasporedi na puno produktivnije zadatke i funkcije. Inaće, visok udjel državne potrošnje u GDP-u sam po sebi nije nikakav problem. To je čista neoliberalna spika kada znamo da najrazvijenije ekonomske zemlje skandinavije imaju udio javne potrošnje u GDP-u preko 60%, dakle još više nego mi..

6.Kad je riječ o porezu na kapitalnu dobit tu se mnogo stvari brka. Prvo treba razlikovati dohotke od kapitala kao što su dividende i kamate koje gotovo svi porezni sustavi preferencjalno tretiraju pa ih ili uopće ne oporezuju ili ih oporezuju po sniženim stopama. U Hrvatskoj se ne oporezuju dohotci od kamata (na štednju u bankama i obveznice)a dohodak od dividende po sniženoj stopi od 15%. Kapitalna dobit, da li realizirana ili nerealizirana, se u Hrvatskoj uopće ne oporezuje i to je ono što će SDP promjeniti. Oporezivat će se realizirana kapitalna dobit i to u odnosu na ročnost, da bi se destimulirao špekulativni kapital ali isto tako zadovoljio princip pravednosti - oporezivanje prema dohodovnoj snazi..

Eto za sad...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Slobodna Dalmacija, 14.

Slobodna Dalmacija, 14. prosinca 2001., svjedoci vremena, Milka Planinc, željezna lady SFRJ, nakon petnaest godina progovorila ekskluzivno za Nedjeljnu Dalmaciju - izvatci
- Vi ste sve do dolaska na dužnost u Beograd, bili u Hrvatskoj partijski funkcioner.
• Da, u dugom nizu godina, od 2. svjetskog rata, od najnižih do najodgovornijih dužnosti, ja sam se formirala kao politički partijski radnik. Za predsjednika SIV-a i do tada su imenovane političke ličnosti, ali mene se u to vrijeme teške ekonomske krize činilo da bi bilo bolje birati ekonomskog stručnjaka. Da, nakon odbijanja tri puta, na kraju sam morala prihvatiti. Očito sam postala specijalist za krize. U SIV nisam željela. Ali, tako su u predsjedništvu SFRJ odlučili. Došli su Petar Stambolić, Boris Kraigher i Cvijetin Mijatović u Zagreb, baš je naš partijski kongres završao i rekli "moraš u SIV" jer, niti jedan kandidat, a bilo ih je nekoliko, nije dobio potrebnu podršku svih republika i pokrajina. Ja nisam bila na listi, ali su se svi vrlo brzo složili da budem kandidat. Kažem danas da mi je bilo isto kao Račanu, on je imao šestorku, pa onda petorku, a ja šest plus dva.
Jednu vrijednu stvar napravili smo u razdoblju od 82. do 86. godine - raščistili smo dugove bivše Jugoslavije, točnije utvrdili smo koji su i koliki su. A to smo radili, moram priznati, gotovo sami u SIV-u. Ostali nisu za to pokazivali interes. Surađivali smo s pariškim i londonskim klubom, pa s MMF-om i utvrdili koliki su točno bili jugo-dugovi. I zamislite, kada smo povukli crtu, ustanovili smo kako je naš vanjski dug bio za čitavu milijardu dolara manji od iznosa s kojim se u zemlji baratalo kao s točnim. SIV je tada utvrdio gdje smo. Bilo je to tegobno vrijeme nestašica, deviza nije bilo... Ali su nestašice prošle kada smo uspjeli reprogramirati dugovanje... A unutarnji dug je bio na razini inozemnoga. Prava pravcata kriza. Vicevi su se onda pričali kako stežem pojas, kako se čupam za devize...
Greške se ponavljaju
- Kritičari ove Vlade kazuju kako se greške stalno ponavljaju, kako vlast ne uči na greškama svojih prethodnika.
• Vidim i ja da se ponavljaju greške. Primjer za to vam je brodogradnja. Mi smo se tamo osamdesetih ponosili našom brodogradnjom, naši su škverovi uistinu dobre brodove gradili. ali se nije pitalo za cijenu. Čitava Jugoslavija je onda subvencionirala brodogradnju i nije je mogla isfinancirati, odnosno, radila je to s inflacijom. Danas to isto radi Hrvatska. Kažu brodograditelji kako im treba još subvencija kako bi bili konkurentni na svjetskome tržištu. Tako se može ponašati jedan Japan koji ima visoko profitabilnu proizvodnju i može sebi dopustiti da svoju gradnju brodova pomaže. A Hrvatska subvencijama može intervenirati na kratak rok i to napraviti, uzeti od ostale, također gubitničke privrede, ako je to prilog za osposobljavanje te grane da stvara profit.
Ali nije dobro na takvoj osnovi stvarati iluziju da će im problemi biti riješeni i da je hrvatski proizvod ono što se održava subvencijama. Hrvatska za to nema ekonomske snage. Kao da slušam vijesti iz osamdesete, kada je ekonomskim mjerama i političkim stavovima brodogradnja upućivana da brodove gradi domaćim proizvodima. Pa ideja da se brodari prisiljavaju da brodove grade u domaćim brodogradilištima.
- Toga je bilo i onda, zar ne?
• Još se danas sjećam, ing. Vrandečić, sa svojom ekipom, traži sastanak u CK-u radi nagomilanih problema. I iznosi primjere. Ekonomska politika i politika uopće tjeraju ih da za gradnju brodova limove kupuju u Željezari u Skoplju, a to je mnogo nepovoljnije po cijeni, kvaliteti, sigurnosti u rokovima isporuke, nego ako to kupuju u Japanu. A brodari priznaju da naša brodogradilišta rade kvalitetne brodove, ali njihovo poslovanje ne podnosi tako visoke cijene, oni mnogo bolje prolaze ako kupuju vani, na kredit, a posebno ako kupuju već rabljene, ali još dobrostojeće brodove. Sve se to sada ponavlja. A o globalizaciji koja teče govori se u povodu udruživanja "Kraljevice" i "Lenca".
Imamo dobar institut, ulaskom u WTO konačno šire tržište i cijeli svijet pred sobom. Treba sve to analizirati, skupiti mudre glave da osmisle što u tom drugačijem svijetu, jer ovakva brodogradnja nije mogla na dugi rok ni prije 20 godina. Mudri ljudi, stručnjaci i menadžeri moraju iznaći rješenje da u uvjetima globalizacije Hrvatska osigura ono što je u toj proizvodnji vrhunsko i skupo plaćeno, da se proizvodnja broda organizira u globalno povezanom svijetu. Neka luksuzne jahte imaju posebne cijene, ali brod kao industrijski proizvod neće moći prodavati npr. domaći skupi namještaj, neke skupe metalne dijelove i sl. Eto, čujem neki dan na radiju, da jedna tvrtka iz Švedske dolazi, mislim, u Grubišno Polje ili tu negdje, da organizira proivodnju namještaja. Možda ipak nešto krene, možda nas Šveđani pouče kako se proizvodi veoma lijep, funkcionalan i jeftin namještaj, vidim to sada domaćice nalaze u Grazu. Možda bude nešto za one lijepe brodove-hotele koje Splićani znaju jako lijepo, ali još uvijek preskupo napraviti.
Ovo je samo primjer — mijenjamo način razmišljanja, inače će nas globalizacija kapitala, tehnologija — koja dolazi kao elementarna nepogoda — satrati, ostaviti na margini, ako ne uhvatimo one tokove koji nam daju šansu da relativno brzo prevladamo zaostajanje. Neka se nitko ne uvrijedi, ali moram se malo i našaliti. Dok mene, jednog umirovljenika, muče eto i ovakvi, stari i ovi problemi, kćerka mi u spizi za ručak donese vrećicu. Čitam: račići, gambari, očišćeni, zemlja porijekla: Kina, prerada i pakiranje, tu negdje, mislim, Garešnica, uzvoznik "Jambo", Metković, a kupila u dućanu "Konzuma". Da, ovim trgovcima je lakše, ali vidite, "Jambo" nije išao proizvoditi i preraditi od račića na svojoj Neretvi, i mi imamo relativno jeftin i dobar ručak. Možda nešto takvo može proizvesti hrvatska poljoprivreda, nešto posebno vrijedno i atraktivno za bogato evropsko tržište, da se može prodati po visokoj cijeni. Nećemo daleko, ako se ne osposobimo za izvoz i to što više onoga što se visoko cijeni. Za subvencije, ovako siromašni nemamo od koga uzeti. Valjda smo tu školu prošli još davno, u socijalizmu.
Račan i zatvorena vrata
- I danas se govori da je Hrvatska u krizi, da su reforme nužne, ali manjka političke volje. Politika se radije bavi drugim stvarima...
• Iz penzionerskog kuta gledanja, iz ove moje sobe koja predstavlja čitav svijet, a televizija i novine su mi prozori, vidim da nama danas nedostaje osjećaj za globalizaciju kojoj nitko ne može umaknuti. A nama se čini da je proračun najvažnije pitanje. Svijet je ujedinjen u procesima za koje, čini se, Hrvatska ne mari. Hrvatska mora znati odgovoriti izazovima novoga vremena koje nas neće čekati. Čini mi se da nismo svjesni ni mi ni vlast da će Hrvatska za dvadeset godina biti nešto sasvim drugo. Ne znam koliko smo svjesni da se kapital u različitim oblicima, otvoreno ili u oblandama nezaustavljivo kreće, da se u pravilu, kreće od Zapada prema Istoku, dok se ljudi kreću od Istoka prema zapadu. To je neminovnost i zato ova, ali i buduća vlast mora odgovoriti na pitanje gdje hoćemo ići i što trebamo napraviti da sačuvamo ono što mislimo da treba i što možemo sačuvati, što nam je najvrednije.
Pokušala sam pomoći, makar svojim negativnim iskustvom i ovoj vladi, ali to njima nije potrebno. Račan je izjavio kako su starima vrata zatvorena. Znam da imamo puno godina, ali sam iskustvom mogla pomoći. No, dalje od sekretarica u Vladi nisam dospjela i nisam ih mogla upozoriti da ne čine iste greške koje smo mi radili.

- Jeste li očekivali onakav raspad bivše države?
• Mislim da je ondašnja država mogla opstati kao reformirana konfederacija, pa da se države rastave bez krvi. Zažalim što su Miko i Savka i ovog puta, ’90. god. pred izbore, previše kalkulirali kako će oni proći. Oni su poznavali Tuđmana, morali su radi naroda ići u izravnu konfrontaciju. Uvjerena sam da bi bili dobili, a onda bi rasplet vjerojatno bio drugačiji. Ne bi bili ovoliko krvi i ovoliko mržnje.

Komentar - sve stranke hitno Milku i druge za pomoć (radi kodova i šifri sporazumijevanja), da se ne ponavljaju greške, da unutarnji dugovi nisu kao vanjski (a zapravi su puno veći), da se defetizam ne širi, da se stalno svi ne vade na sve i svašta ...

Tko je glasao

totalni respect apsolutni

totalni respect

apsolutni deja_vu (ali nekako u rikverc) osjećaj čitajući ovo

Tko je glasao

Ono što je najviše oko

Ono što je najviše oko toga zamagljeno jest da su ona, s cca 2-3 razreda škole, i ministri (SIV) koji su poslani po partijskom ključa, u kratkom roku sami sastavili globalnu analizu stanja i mjera (odmah i za dalje) te to sve skupa javno obznanili, bez daljnjih usuglašavanja. Brzo uklonjeno i od tada to svi skrivaju kao zmija noge, jer sve bitno dovodi u pitanje i sili na neku drugu logiku, blisku glavnini snaga (= elite na mukama).

Tko je glasao

smirimo malo oduševljenje

smirimo malo oduševljenje razdobljem 1981-1985 jer tada se konačno razjapio jaz u kvaliteti života na Zapadu i u SFRJ.
Ako netko uspije pronać omjer naših i zapadnih prosječnih plaća tada i sada mislim da smo sada bolji.

Tko je glasao

Razdoblje 1981-1985 je

Razdoblje 1981-1985 je suprotno od oduševljenja sedamdesetih, šok stanjem i mjerama, te pogrešno micanje Milke, koja je bila na čelu za doba najvećeg rasta i ovog pada, čime je do danas uklonjeno ozbiljnije suočenje sa stvarnim stanjima i smjerovima reformi, što se ne može izbjeći.

Ovo nije samo prošlost jer će većina tema još isplivati ispod tepiha, kojih nije svjesna niti Milka. I tada je zaboravljeno da generacijsko prebacivanje svega nije ovisno o političkoj volji i tržištu. Ne hoda da se neke generacije namire svim od nekoliko a djeca ili unuci da rješe svoje i njihove enormne dugove. I jo puno toga.

Obzirom da je Milka široko odbojni i prešućeni simbol, ova tema suočavanja sa stanjem ujedno time dodatno iritira starije generacije i većinu elite. Za mlađe je to dragocjeni nedostajući dio minimalne slike, bez kojeg je sve jako iskrivljeno.

Tko je glasao

dividenda se u hrvatskoj ne

dividenda se u hrvatskoj ne oporezuje

Tko je glasao

točno, pardon, mislim da se

točno, pardon, mislim da se do 2005-te oporezivala.. To će, nadam se, SDP-ponovno vratit...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

g -news: jedna je stvar

g -news: jedna je stvar otkriti nešto, druga je stvar to patentirati, treća od toga stvoriti konkurentan proizvod i razviti na tome industriju, a četvrta održavati njezinu konkurentnost i "inovativnost". Ajde mi navedi barem par primjera takvih pojedinaca- inovatora-poduzetnika koji su u sebi objedinili sve četri faze a da nisu notorno patetična verzija američkog sna (Bill Gates i sl)?! (jer dotični Bill itekako pokušava i uspjeva zadržati monopol i onemogućiti konkurenciju da bude ili postane inovativna i preotme mu dio kolača) Mislim, taj ideal poduzetnika-inovatora je tragikomičan kad ga se pokušava poticati kao pravilo tj. kao glavni cilj ekonomske politike. Kao svi bi trebali biti inovativni poduzetnici, i na taj način će ekonomija cvjetati u tisuću cjetova i svi ćemo biti (samo)zaposleni i kreirati okruženje poticajno za nove poduzetnike i njihove inovacije..hahaha..pa dajte ljudi malo ozbiljnosti.. toga nigdje na svijetu nema..

ap: Milka Planinc dobro govori, upravo na tragu ideja Ljube Jurčića. Subvencije nisu rješenje, barem ne vertikalne već samo horizontalne. Treba stvarati sofisticirane proizvode i brodove u kojem će biti prevladavajući udio hrvatskog a ne uvoznog know how -a. Znači, bitno je da hrvatski know how proizvede dodatnu vrijednost na uvoznu supstancu u konačnom proizvodu npr brodu, i onda možeš puno više diktirat cijenu nego što joj se moraš prilagođavat. Dokle god radimo proizvode iste tehnologije i know howa koji se već negdje drugdje u velikoj mjeri proizvode naravno da nećemo ostvarivati nikakvu dodanu vrijednost i da ćemo biti pre skupi..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Vidiš G-news, ti ne

Vidiš G-news, ti ne razumiješ neke od najbanalnijih stvari u ekonomiji pa onda nije ni čudo što ovako lupetaš.

Ali pokušat ću ti objasnit. Kažeš, ključna je konkuretnost u ekonomiji. Tek djelomično točno. Jer da je za ekonomiju ključna samo konkurentnost onda bi sve velike kompanije zatvorile pogone u svojim domicilnim zemljama i prebacile proizvodnju u recimo Kinu gdje im je najjeftinija radna snaga. No ipak to ne čine, jer im nije oportuno poticati socijalnu i političku bombu u svojoj zemlji na način da zatvore u njoj relativno skuplju proizvodnju i otpuste domaće radnike. No što to još dokazuje?!. To dokazuje da one mogu i dalje proizvoditi u svojim domicilnim zemljama, samo što im to nije toliko profitabilno kao recimo u Kini. No ipak mogu jer u njima zaposleni radnici u konačnici stvaraju dodatnu vrijednost koja omogućava isplačivanje komparativno (relativno) puno večih nadnica nego onih koje se isplačuju za proizvodnju u Kini. To se prije svega odnosi na nove, sofisticirane proizvode, gdje je radna snaga u domicilnim zemljama relativno obrazovanja i kompetentnija, ali isto tako i za proizvode u proizvodnji kojih ne postoji razlika u znanju i sposobnosti između domicilnih i kineskih radnika. Stvar je samo u tome da se ta dodatna vrijednost kreira u domicilnim zemljama, a onda je pitanje političke i socijalne prihvatljivosti, koliko i kada će se ona seliti u zemlje gdje je jefinija radna snaga istog obrazovanja i sposobnosti. Ukoliko Hrvatska ne stvara dodatnu vrijednost već služi za njezinu reprodukciju od strane inozemnog kapitala onda je osuđena na politike koje idu na smanjivanje troškova radne snage, smanjivanja radničkih prava, socijalnog standarda itd. Ukoliko sama kreira dodatnu vrijednost kroz vlastiti know how, tada barem ima mogućnost da doma isplaćuje primjereno visoke dohotke a eventualni ekstra profit ostvaruje prebacujući ili prodajući vlastiti know how gdje je jefinija radna snaga. Naravno, to se uvijek čini tako da najnoviju i najsofisticiraniju proizvodnju zadržavaš u svojoj zemlji, a već etabliranu seliš dalje...

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Vidiš G-news, ti ne

Vidiš G-news, ti ne razumiješ neke od najbanalnijih stvari u ekonomiji pa onda nije ni čudo što ovako lupetaš.
Ali pokušat ću ti objasnit.

Koja sreca za mene! Unaprijed zahvaljujem, ali se bojim ako ne bude koristena logika i konkretni podaci da cu ostati bedast i na dalje...Let's go!

Kažeš, ključna je konkuretnost u ekonomiji. Tek djelomično točno. Jer da je za ekonomiju ključna samo konkurentnost onda bi sve velike kompanije zatvorile pogone u svojim domicilnim zemljama i prebacile proizvodnju u recimo Kinu gdje im je najjeftinija radna snaga. No ipak to ne čine, jer im nije oportuno poticati socijalnu i političku bombu u svojoj zemlji na način da zatvore u njoj relativno skuplju proizvodnju i otpuste domaće radnike. No što to još dokazuje?!

Meni nista ne dokazuje, jer kad bi to bilo istina onda bi drzave dotirale nerentabilne proizvodjace. Tom bi logikom doveli ostale koje ne dotiraju & saniraju u neravnompravan polozaj. A na dalje bi EU i SAD bili ljuti kao i sve moguce udruge poslodavaca ( zlocestih izrabljivaca).Posljednji slucaj koji znam u SAD je bilo pradavno saniranje Chryslera i kako se dalo zakljuciti nakon sto je Lee Iacocca uspio to smece postaviti na noge uz placu od 1$ za rvu godinu rada, a zatim otisao stvari su opet krenule niz brdo. Stovise cak se i preiskusni Daimler dao upecati u taj bullshit od tvrtke.No to je duga i dosadna prica. Za razliku od npr. Nesaniranog Enrona i mnogih drugih...
Dakle Chrysler je bio naprosto - nekonkurentan. Ruzni automobili srednje izrade i visoke potrosnje.Jedino sto u njemu vrijedi je ime i tradicija koja sve vise hrdja.No to je dosta za neke od 15-20% kupaca koji su po statistikama vjerni uvijek istoj marci automobila.
I imas pravo, ali nije Kina nego Koreja i Chevrolet koji tamo sklapa ex. Daewoo. Briga ih za svoje angloamericke rednecke...Drugim rijecima socijalna bomba se ignoriranjem i pomicanjem vremena detoniranja na satnom mehanizmu samo ostavlja za neka bolja & ljepsa vremena jos tezu eksploziju nastalu, politickim oportunizmom i gomilanjem dugova iz djepova poreznih obveznika.Bolje je to odmah razminirati, vjeruj mi. Ali za to treba biti praktican, a ne demagog.

Stvar je samo u tome da se ta dodatna vrijednost kreira u domicilnim zemljama, a onda je pitanje političke i socijalne prihvatljivosti, koliko i kada će se ona seliti u zemlje gdje je jefinija radna snaga istog obrazovanja i sposobnosti. Ukoliko Hrvatska ne stvara dodatnu vrijednost već služi za njezinu reprodukciju od strane inozemnog kapitala onda je osuđena na politike koje idu na smanjivanje troškova radne snage, smanjivanja radničkih prava, socijalnog standarda itd.

1.Koliko znam u Irskoj se investira upravo u high-tech, bez neke narocite milosti i nostalgije za starim dobrim Houstonom ili Californijom.
2.U Austriji je 65% proizvodnje u vlasnistvu stranaca, pa ne bih rekao da su radnici bas tako bijedno tretirani kao kod nas.
3.Uostalom novac nema neku narocitu pamet niti ekspanzionisticke namjere. Toliko je narcisoidan da ga zanima samo sirenje vlastite vrste bez obzira na teritorij i dio planete gdje to cini.Ako mu se to ne dozvoli uslijed poreza, nametanja uloge socijale za lose i demagoske politicare, on po svaku cijenu bjezi
preko granice. A ako ne uspije pobjeci niti se razmnozavati, on redovito propada.Da nije tako, ne bi svicarci imali onolike banke i nudili ga svima za razmnozavanje.

Stvar je samo u tome da se ta dodatna vrijednost kreira u domicilnim zemljama, a onda je pitanje političke i socijalne prihvatljivosti, koliko i kada će se ona seliti u zemlje gdje je jefinija radna snaga istog obrazovanja i sposobnosti.

Ovo je vrlo relativno. Ne moze Njemacka izvoziti 65% proizvodnje, pa i u Kinu, a istodobno kvotama onemogucavati kinezima da i oni nesto prodaju u Njemacku. Vrijedi i za druge drzave.Znaci nekog vraga ima i u globalizaciji WTO, MMF i drugim organizacijama, koja prijece samoubojstvenu ekonomiju raznih Kim Il Sungova i slicnih nesretnika.

Ukoliko Hrvatska sama kreira dodatnu vrijednost kroz vlastiti know how, tada barem ima mogućnost da doma isplaćuje primjereno visoke dohotke a eventualni ekstra profit ostvaruje prebacujući ili prodajući vlastiti know how gdje je jefinija radna snaga. Naravno, to se uvijek čini tako da najnoviju i najsofisticiraniju proizvodnju zadržavaš u svojoj zemlji, a već etabliranu seliš dalje...

O tom potom, ali Hrvatska ima vrlo nizak nivo obrazovanja, vrlo nizak prirodni prirastaj i vrlo visoku intenciju prema emigraciji bas u podrucjima obrazovanja koja bi trebala "proizvesti" taj nas know-how. U tom i lezi osnovni problem. A dok se stvari ne promjene treba prestatai buciti o "zlocestim kapitalistima lopovima" i natjerati ih da oni ovdje zaposle i one koje sad imamo. A dok u medjuvremenu stvaramo novu generaciju koja zna i moze odgovoriti izazovima novih tehnologija, kroz obrazovanje.Sve dok mi saljemo letve IKEA-i ,a oni nam prodaju gotov namjestaj ( bolje reci polugotov), necemo isplivati iz rasprodaje resursa i daljnjeg zaduzivanju drzave.
I btw. ta vrlo precijenjena "dodatna vrijednost" je samo drugo ime za profit. Ono je u globalnom trzistu jedino meritorno, jer se stvara i posluzivanjem kineskih lubencica turistima na moru npr.Sve se svodi na pricu imas li ili nemas lovu za start. Tj, par zeceva koji ce se razmnozavati. Mi smo svoje zeceve pojeli odavno.U slast i demokratskom voljom vecine.

Tko je glasao

Bepo: daj ti meni molim te

Bepo: daj ti meni molim te objasni na bazi racionalnih pretpostavki današnju strukturu hrvatskog gospodarstva, logiku njezine uspostave i održivosti, u kakvom je ona odnosu sa interesima i perspektivom večine hrvatskih građana, mladih, zaposlenika, nezaposlenih, umirovljenika i bolesnika, i nazovi onda stvari pravim imenom kada za to nikako ne može prava riječ biti "kolonija".

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

pitaš da manje više

pitaš da manje više složim kratki odgovor o hr ekonomiji u zadnjih 20 godina sa progonozama budućnosti na jednom blogu/forumu. Prema tome, naravno da odgovor ne bi bio odgovarajući jer je primjenjen za knjigu.
Možda jednog dana i napišem tako nešto.

Bitno je da niti jedan relevantan ekonomist ne naziva Hrvatsku kolonijom, a vidim ni političari nisu baš u tom rangu objašnjenja. Pretpostavljam da misle kako je takav argument maloumno populistički i naravno nema nikakvu šansu za riješavanje problema već samo paljenje javnosti. Čak ni tvoji SDPovci, koliko god da su lijevo, ne idu u krajnosti populizma "sve su stranci i njihove politike krivi."
Javnost se u nedavnom istraživanju EBRDa izrazila zadovoljnim svojim životima i optimistično prema budućnosti, pogotovo mladi.

Za tebe je potreba liberalizacije vanjske trgovine samo kako bi stranci mogli uvoziti. Domaćim poduzetnicima nije bitan pristup stranim tržištima i stranim tehnologijama. Oni to nisu tražili? Od toga nemaju što naučiti a konkurencija uništava sve? Bolje bi nam bilo sa zatvorenom ekonomijom, makar je model jednostavniji.
Još da je netko nekada loše prošao od slobodne trgovine. Trošimo više nego što proizvodimo jer su nam "drugi govorili što činiti i pratili smo recepte stranih institucija", pa razliku smo "primorani" uvesti. Bit će da je i Amerika kolonija po toj definiciji; više uvozi nego izvozi i za to se financira vani, kod Kineza. Kineska kolonija.
Vidim odbacuješ ricardovu komparativnu prednost, pa valjda bi trebali postati merkantilistička ekonomija.
Tako ne bi bili "kolonija" više.

Još je bolji razlog "potrebe za efikasnim pravosuđem"
- samo kako bi stranci bolje naplaćivali. Domaći ekonomski akteri nemaju ništa od efikasnog pravosuđa?
Domaćim poduzetnicima nisu bitna naplaćivanja, provedna ugovora ili zaštita vlasničkih prava? Pravna sigurnost investicija? Što će nam efikasno pravosuđe, protiv korupcije se može i..... ne znam, vodenim topom. (???) Radnici, kojima se prijave o neplaćenim plaćama vuku po sudu godinama, isto nemaju koristi od efikasnog pravosuđa?
Što će nama to. Sve je to samo za strance, jer smo mi sila bogati da svi hrle ovamo "pljačkati" na jedan kulturan način
- kroz efikasno pravosuđe i naplatu. Kad su strane investicije toliko loše, što se bunimo da nema dovoljno greenfield investicija. Ionako bi nas samo izrabljivali u Fordovim tvornicama.
Šlag na tortu je po tebi poguban recept "orijentirajte se na stabilnost tečaja i cijena." Opet, ali ovo je pak, jadan argument, kako bi stranci "sigurno konvertirali profit." Wow! Mislim, ovo je beyond populizma iz Latinske Amerike. Nestabilnost i inflacija su recept uspijeha? Ipak, poznati smo po tome još iz stare Juge, toliko da smo i u makro. knjige ušli. A znam da si na jednom drugom mjestu bio protiv devalvacija i sličnih pačkanja u tečaj, pa mi nije jasan isticanje ovoga. Gori smo onda bili po inflaciji nego Zimbabve danas. Ah ta dobra dobra stara vremena...

Ili da smanjimo javnu potrošnju kako bi se "smanjili porezi na kapital stranaca", dok najveći porezi su na rad. Da, stvarno bi bilo štetno smanjiti "izrazito efikasnu" javnu potrošnju kod nas. Pojam smo u svijetu i Europi po tome. Pojam da, samo primjer "kako ne," kako trošimo najviše u Europi na pravosuđe a među najlošijima je i nije bilo jedne prave reforme. Najveća zadaća države je provedna zakona i osiguravanje pristupa njemu svim građanima, a kakav je uspijeh naše države tu? Javnost još vidi pravosuđe kao najkorumpiraniju sferu.

Od kad su "jeftina radna snaga , niski porezi, pravna i politička stabilnost" bili na štetu nečije ekonomije?
Benefiti toga idu samo strancima a nikad domaćim akerima? Takvi recepti su bacili druge zemlje na noge, a mi koji nismo postigli puno sa te liste smo pojam uspijeha? Pretpostavka da strani investitori nemaju interes razvijati proizvodnju i ulagati je principijelno i notorno kriva jer ide kontra interesa i dobrobiti njih samih. Naravno da strani investitori imaju interesa investirati kod nas kao i kod drugih, i naravno da je njihov glavni interes dobit i povrat, nisu valjda Caritas. Pokazali su interes više puta i još će.
Pitaj ljude iz PhilipMorrisa zašto im je problem i nesigurno uložiti u Hrvatsku, kupiti TDR (javna je tajna da Adris nije stran prodaji).
Ali od toga i mi imamo koristi, radna mjesta, dostpunu tehnologiju umjesto da sami izmišljamo "know how" koji je već netko izmislio i uspiješno koristi, veću produktivnost i konkurenciju koja će nam podići životni standard.
Sve neki argumenti Latinsko američkih populista i komedijaša poput Kulića.
Nisam siguran da radiš uslugu svom predsjedniku kao njegov "odvjetnik."

Tko je glasao

Osim epizode sa Strankom

Osim epizode sa Strankom Naravnog zakona koju bih najradije zaboravila (eh, kazu oni dobronamjerni da svatko ima pravo na poneko zastranjenje), zasto bi se dr Kulicu jos moglo predbaciti da je komedijas? Zbog njegovog rada u Krajgerovoj komisiji?
Ja sam covjeka slusala u vise navrata, svercala se i na predavanja iako bez formalne ekonomske naobrazbe ( ne mislim da mi je citanje Samuelsona i preskakanje dosadnih dijelova knjige daje kredibilitet raspravljati o ekonomiji s vama kojima je to struka ).
Ono sto je on govorio 1982. i njegove projekcije za iducih desetak godina su i tad uzrokovale klimanje mnogih glava i skriveni podsmjeh, docim SVE SE ODMOTAVALO BAS KAO STO JE REKAO kao po voznom redu. Ukljucivo i RAT - sto je nekolicini tad bilo izvorom zabave i smatrali su ga komedijasem zato sto je to rekao. Duzan covjek i duzan narod nemaju pravo raspravljati o slobodi - i on je to rekao jasno i nedvosmisleno. I upravo je tako, mi se samo igramo demokracije i pretvaramo da mozemo birati kako cemo uobliciti svoju ekonomiju, ali o tome sam vec pisala u postu Nasi decki pa da se ne ponavljam.
Moje pitanje je dakle - zasto je dr Kulic komedijas?

Tko je glasao

Da da, sve te teorije

Da da, sve te teorije Kulića su bile točne, osim što nisu.
Kad je toliko pametan i sposoban što nije pokušao spriječiti nešto od toga što se odmotavalo baš kao što je i rekao? Dobro to je blesavo pitanje.
I CIA je 70tih predvidjela rat u Jugi, pa što sad?
"Dužan covjek i narod nemaju pravo raspravljati o slobodi?" To je Kulić mislio na nas danas ili Jugu koja je bila zadužena do ušiju onda? Ali bitno da smo bili "zemlja radnika"
Ove godine je izvalio nešto da je naše "društvo labilno, država privatnih vlasnika umjesto radnika i naroda." Makar nije rekao proletera. Nadalje, "od rada (ili kapitalizma, nisam više siguran) su prije stradavali mišići, sad stradava mozak."
I sad bi ga netko trebao slušati i uzimati ozbiljno. Takve "spike" su prolazile 1950, kod neobrazovanog naroda, ne u 21.st. kad naravno zvuče komedijaški.
Šećer na kraju... Kulić - Man of the Year 1992 American Biographical Institute. (????) ABI je koliko je meni poznato isprazna i beznačajna organizacija koja PRODAJE (!) certifikate uspijeha osobama koje ih žele i naravno plate. U istoj godini dodjele više osobama Man ili Woman of the year nagrade. Čak 700 Žena godine, što bi značilo ABI postoji od ....srednjeg vijeka?
U pošti dobiješ pismo da si proglašen Man ili Woman of the year, sve što trebaš je uplatiti $200 kako bi ti poslali certifikat. I pametan čovijek nasjedne. ABI je takva muljaža da je i Australska vlada istraživala ABI i njihove prijevare ABI i njihove prijevare kad su počeli slati parlamentarcima takva pisma.
Kulić Man of the Year ... Man of the hour!

Tko je glasao

Svi smo svjedocima danas da

Svi smo svjedocima danas da neke stvari bas ne idu kako treba u Hrvatskoj, problemi su davno identificirani i imenovani - toliko je puno pametnih i sposobnih ljudi - ZASTO to ne pokusate SPRIJECITI? Toliko o pitanju.
Drugo, ako su Kuliceve teorije bile tako isprazne pocetkom tih osamdesetih kad sam ga slusala, i naslanjajuci se na Vasu tezu da su rat u Jugi predvidjeli tih 70-ih cak i CIA, dokoni tipovi s pivom ispred trgovine i bakice na placu - zasto je onda on bio jedini koji je to izrekao u javnosti? Mislim, koliko se danas strucnjaka izlaze anatemizaciji politicke zajednice govoreci nepopularne stvari koje bi im mogle eventualno srezati dotacije i kostati ih mjesta u kojekakvim klimatiziranim uredima s fikusom,tajnicom i lijepim godisnjim proracunom? Nakon izjave (cini mi se Poletu) da je isto da li je drzava okupirana tenkovima ili kapitalom - svi su se uprli da ga naprave komedijasem i proglase neuracunljivim zbog toga - to je inace jedan od zgodinih nacina da se osobu utisa i da ga vise nitko ne shvaca ozbiljno. Izvrgavanje ruglu je izvrstan nacin da se unisti neciji kredibilitet i u privatnom zivotu, a gdje nece biti u javnom.
Da, nema dvojbe - bivsa Juga je bila zaduzena do usiju onda, a u novoj drzavi smo nastavili s tom tradicijom, pa mi se cini da tad izneseni postulati nisu izgubili na vjerodostojnosti - hocete reci da on tu NIJE U PRAVU? I da je stanje u drzavnoj lisnici samo produkt neke greske u zbrajanju? I da se posudenom lovom ne kupuje socijalni mir?I da se ne samo megalomanski projekti, nego i politicke karijere grade na KREDIT? Pa lako bi i meni bilo imati pet megaprojekata i biti priznati politicar cije ce ime ostati uklesano u zid Piramide tamo ravno nadomak Slavoluka da znam da ce to platiti netko drugi! POliticka karijera na odgodu placanja! Navalite svi kojima se digne, a imate tri uvazena suseljana iza sebe da vas podupru u pocetnoj fazi, kasnije cemo lakse...
I sto je tako nepristojno i smijesno u terminima " radnici" i " narod", a i onoj mrskoj "proletera" ?
Ne moramo se ponositi pojedinim razdobljima nase povijesti, ali ih ne mozemo poricati, one su ostavile duboko nasljede u razvoju ovog naroda koje ne moramo voljeti, ali i ne mozemo se praviti da se stvari nikad nisu niti dogodile.
I zbilja - zasto je lose stoku sitnog zuba nazivati radnicima i narodom?
Ja moram priznati da sam dio korpusa tog neobrazovanog naroda gdje ocito takva spika prolazi i danas, ne samo 1950.
Tesko mi se ne sloziti sa spikom komedijasa u kojoj prepoznajem stvari koje gledam oko sebe. Je li to znaci da ako profesor matematike pripit dode na sat, da on ne zna matematiku? Ili je samo njegov osobni MO ono sto ne mozemo prihvatiti, matematika kao znanost od toga ne pati dok god on integral ne pise naopacke po ploci...
Treba razdvojiti inace stav o Kulicu kao privatnoj osobi koja ima neodgovarajuci MO i ono sto zastupa kad prica o stvarnosti u Hrvata.
Ja njega svakako necu doma vodit da mi laje pod prozorom, tako da me njegov lik i djelo, osobnost u smislu rada u timu i neuklapanja u milje ne zanimaju.
Ono sto meni kod Kulica doista ne prolazi je njegov krajnje neprizeman stav o globalizaciji, gdje je totalno masio - ne u smislu onog STO prica, nego u smislu provedivosti istog, svijet se toliko brzo mijenja i neke stvari su neminovne, svi mi znamo kako bi TREBALO, drugo je kako MORA. To je gorki lijek koji on nikako ne moze jos progutati bez maroganja i lamentiranja.

Sto se tice ABI, naravno da je opce poznato da ta organizacija prodaje certifikate i da se iz tog financira - sto je tu sporno? Izrijekom dozvoljavaju da se njihova nominacija unese u CV, pa vi lijepo platite i nakitite se.

E sad - po cemu se to razlikuje od neceg sto sam vidjela u vise navrata, a radi se o sljedecem : bila sam osoba koja je u tvrtki dobivala u zadatak da od 824 pristigle zamolbe za 5 mjesta direktora poslovnica i referenta kom 1, izdvoji suvisle CV i Ponude osobi koja ce ih primati na razgovor i odlucivati o tome tko ce biti zaposlen. Od te hrpe zamolbi ja sam trebala izdvojiti 10% onih koji su necemu i proslijediti. Odreda su to bili diplomirani ekonomisti, zalutao i poneki pravnik zabunom i nesto SSS. Sve sami kapaciteti, pa ti sad odluci. Manje ili vise nakiceni CV - ALI pored podataka se dalo iscitati i SEMINAR OVAJ/SEMINAR ONAJ/CERTIFIKAT TAJ I TAJ ...Ljudi su lijepo PLATILI, isli na seminare, odslusali jedan, dva ili tri dana i tako je njihov CV zablistao novom referencom.
I onda dobijete mladca koji je zavrsio ekonomiju, magisterij u tijeku, ima svu silu certifikata i seminara, a ni klincu ne vrijedi kad ga se stavi raditi. Pa zavrsi na skeniranju dokumentacije kako bi prezivio do kraja jednogodisnjeg pokusnog rada da ga ne bace na ulicu. Rekli su da se nije snasao - a ja vidjela da racunalo samo zna ukljuciti, nije bas bio siguran kako ga treba ugasiti a da ne izvuce uticnicu iz struje-bio je podvig nauciti ga kako se sluziti skenerom i svi smo slavili nakon toga. Mora biti da smo negdje s njim u praksi nesto previdjeli i da je nas sustav bio kriv, ne onaj koji mu je dao sve te diplome i certifikate. A bas smo bili dobronamjerni i bio nam je mezimce koje smo nastojali zastititi. Stoga - lijepo je vidjeti na papiru koliko vrijedite, ali meni je nekako jako vazno ono sto se pokaze na licu mjesta - UPOTREBLJIVOST vaseg znanja u praksi...
Toliko o kupovini certifikata - SVI to dakle rade, samo se eto Kulic apostrofira kao secer na kraju :)

Gospon Bepo, ja doista ovo sve govorim s aspekta nekog tko pojma nema o slozenoj znanosti poput ekonomije, jedva da joj znam i abecedu, pa cak i ne pokusavam pisati stihove nit se trpam u tu ligu.
ALI ono sto definitivno JESAM u stanju je - prepoznati gdje i kako zivimo, dakle za to vam ne treba bas summa cum laude i magisterij na ekonomskim znanostima, samo pitajte mlade roditelje ili umirovljenika da zavire u novcanik i imate sliku.
Sad, bojim se i spomenuti da mi je iduci omiljeni lik Lokin, sta ce se sve o covjeku ispiliti od strane ljudi iz branse LLOLL

Tko je glasao

Ti možeš slušati i

Ti možeš slušati i voljeti Kulića koliko hoćeš, u tome nema ništa loše. Još uvijek ostaje da njegove teorije, spike, pretpostavke i ideje su krive, nedokazive i bez praktične upotrebe. Ono što Kulić priča je po meni samo ono što većina želi čuti, a naravno to ne znači da je točno. Ljudi oko sebe vide i misle da znaju što se zbiva i onda ima još neki I nije. No što god ja kažem ne mogu ti promjeniti mišljenje, već samo slegnuti ramenima. Ni jedna ekonomija i društvo na svijetu nije bilo društvo "radnika i naroda." Ili je bilo privatno vlasništvo (što uistinu jest društvo naroda onda) ili je bilo partijsko društvo. Nema ništa sporno u te dvije riječi, već u pretpostavci da je privatno vlasništvo kao takvo loše, a vlasništvo naroda i radnika ono najbolje kojem treba težiti. Zar zadnjih 50 godina svijetske povijesti nas ništa nije naučilo? I komunistička kina prisvaja privatno vlasnišvo i tržišnu ekonomiju. Kulić je sa ovakvim razmišljanjem još uvijek u 1950. i kao takav diskreditiran.
Koliko razumijem, čovjek je više socijolog nego ekonomist, pa i ne očekujem bolje i ispravnije razmišljanje.

Ovo sa ABI je stvarno smiješno i nepotrebno. Ako si priznati (sa bilo koje sttrane) i uspiješni znanstvenik ne trebaš kupovati certifikate "Man of the Year" od potpuno neakreditirane i beznačajne institucije za koju svaki znanstvenik smatra da je smijurija i ne bi nasjeo na pisma u pošti. Netko tko teži da bude stručnjak čije mišljenje će se uvažavati ne srozava se na level kupovanja certifikata "Man of the Year" i stavljanja na svoj CV.
Mislim, opet, što god da kažem neću te razuvijeriti.

Tko je glasao

Isprika za ubacivanje, ali

Isprika za ubacivanje, ali radi masovne tipologije pojave moram.

Ja sam kao neekonomist u živo u prilično širokom krugu 2 x imao priliku da je Kulić u trezvenom i ne pod nekim dojmom stanju ne samo djelom komedijaš nego i uredni pripadnik ozbiljnije i masovnije tipologije u našoj zbrkanoj praksi.
Raspravljalo se o nečem što samo u manjim fragmentima ekonomija i što je široko, pa je takv i satav bio. On sujeluje u stvari od skor cijele abecede sa J i L. Kako je vrijeme i rad odmiču i sve teže je naći i minimume sinteze i rješenja, on uredno i sve više briljira sa sve manjim djelovima tog J i L, te uredno reže one koji s ostalima nešto napreduju oko J i L i veze sa drugim slovima te se pomiče u sferu terora nad ostalim slovima koje jasno ne razumije nit se ne trudi. Obzirom na karakter situacije svi ga puštaju i čekaju da odbriljira.

Potpuno isto Vesna Pusić cca 2 godine sudjeluje u upravljanju procesima Grada Zagreba te u TV emisiji sa cca 9 istaknutih stručnjakinja lijeve orjentacije, koje sve dobro zna i s većinom je dobra. Slično Čačić, Linić, razno HDZ itd.

Ne radi se o uobičajenoj neravnoteži u žaru bavljenja nego o poznatoj karijernoj i uredno razvijanoj tehnologiji uspjeha, koja je kod nas minucioznija i sustavnija od poznatih ruskih (a zapravo njemačko-židovsko-riskih) škola u glazbi i sportu, američkih škola prodaje proizvoda, balkansko-istočnjačkih škola varanja i cjenkanja. Radi se o sintezi svih tih škola, koje nepogrešivo gaze i isključuju sve drugo, i minimume, i kad se spašava stvar i kad je tema minsko polje, sve je svejedno. I još k tome o pojavi, koja je prerasla rangove škola.

Tko je glasao

Evo kakve su posljedice kad

Evo kakve su posljedice kad se dovede strani kapital. Postoji realna opasnost od inflacije, jer place brzo rastu, a na trzistu je bitka za sljakere.A kad fali radne snage, pa im i place vrtoglavo rastu.
Zakon trzista i klasicna veca potraznja od ponude radne snage dize cijenu "trazenom artiklu":

( copy sa b92):

Češka i Slovačka 7.8.2007.

Prag/Bratislava -- Rekordno niska nezaposlenost od 5,3 odsto u drugom tromesečju ove godine počinje da ugrožava češku privredu.
U prva tri meseca ove godine plate su već porasle za 7,8 odsto, dok je u isto vreme prošle godine to povećanje bilo 6,4 odsto. Za drugo ovogodišnje tromesečje ekonomisti očekuju rast od oko devet odsto.
Zbog velikog pritiska na rast plata, teškoće koje preduzeća imaju da nađu radnike odražavaju se i na očekivanja da će sa većim platama porasti i inflacija.
"Sadašnja stopa nezaposlenosti je već kritična", ocenio je za "Hospodaržske novini" ekonomista David Marek. Češka preduzeća dovijaju se na razne načine da na sve slabijoj ponudi tržišta rada nađu radnike. Neka počinju da "love" nove zaposlene još u školama i fakultetima, često i u inostranstvu, čak i u Vijetnamu ili Kazahstanu. Deo preduzeća spas vidi u uvozu radnika, pre svega za proizvodnju, manje za sektor usluga, tako da je u češkim fabrikama u samoj proizvodnji zaposleno više od 76 hiljada stranaca.
Češku privredu za sada spašavaju radnici iz Slovačke, Ukrajine i Poljske, ali privredni bum i ubrzano smanjenje nezaposlenosti u Poljskoj i Slovačkoj i shodno tome sve veće teškoće i njihovih preduzeća da nađu voljne da rade prete da će taj kanal presušiti.
I Poljska je morala, pre svega zbog građevinarstva i poljoprivrede, da otvori tržište rada i olakša ovih dana zapošljavanje pa i sezonsko za svoje istočne susede, Ukrajince, Beloruse i Ruse.
Slovačka računa najviše na "uvoz" radne snage, a najčešće traži na Balkanu, ne samo u novim članicama Evropske unije, Rumuniji i Bugarskoj, već recimo i na Kosovu.
Prvih 200 radnika sa Kosova u slovačku elektronsku i automobilsku industriju dovela je u avgustu kadrovska agencija Trenkvalder, na osnovu memoranduma o saradnji sa kosovskim ministarstvom rada, potpisanim sredinom jula.
"Radnicima sa Kosova put su utrla pozitivna iskustva sa radnicima iz Srbije, a za ukupno 700 radnih mesta u slovačkim fabrikama prijavilo se više od 5.000 kandidata sa završenom srednjom školom tehničkog ili mašinskog smera", kazao je direktor slovačke filijale te agencije Luboš Sirota.
Takozvani kadrovski lizing, kada se preduzeće obrati agenciji i preko nje angažuje radnika na određeno vreme a ako se dobro pokaže ponudi mu stalno radno mesto, postaje sve masovniji u Slovačkoj.
Prema poslednjim podacima koje je objavio slovački dnevnik SME, kadrovske agencije na lizing zapošljavaju već 8,4 hiljada radnika i spadaju među najveće poslodavce u Slovačkoj.

Tko je glasao

To je točno što kažeš,

To je točno što kažeš, visoka potražnja za artiklom diže njegovu cijenu, a naravno količina radnika u zemlji je uglavnom fiksirana. Imigracija olakšava situaciju na tržištu rada, ali za zemlje poput Češke ili nas ne pretjerano (jezične barijere i slično).
Normalno da dolaskom na punu zaposlenost u Češkoj dolazi do povećanja plaća, jer je to jedini način kako kompanije mogu privući novi kadar. To stvara veći pritisak na ukupnu razinu cijena. No, ne mora nužno doći do visokih stopa inflacije jer sa stranim kapitalom i tehnologijom postići će se veća produktivnost. Visoka produktivnost je omogućila Americi 90tih da postigne stope nezaposlenosti od 3.4% i nisku inflaciju.
Ukoliko dolazi do visokoih stopa inflacije bit će da produktivnost raste puno sporije od rasta plaća i Česi će trebati povećati produktivnost svojih radnika. (Lakše reći nego napraviti, no ne idemo sad u to)
To je pogotovo za očekivati u razvijenim (ili razvijenijim) zemljama sa radno intenzivnim uslužnim ekonomijama. Produktivnost raste sporije u sektoru usluga nego proizvodnji ("Baumolova bolest"). Kako vidim iz priloženog članka najviše radnika se traži za proizvodnju, manje za sektor usluga.

Tko je glasao

Ajmo redom G-news: 1. Što

Ajmo redom G-news:

1. Što se tiće subvencioniranja i protekcionizma čudno mi je kako ne spominješ recimo europsku poljoprivredu, ili američke kvote na uvoz čelika ili slobodu kretanja definitivno kapitala, nešto manje roba, ali nikako ne i rada.. Odlična tri primjera slobodne tržišta , WTO-a bla bla. Trgovina je bila slobodna uvijek u onolikoj mjeri kolko je to odgovoralo najmočnijim kompanijama na podlozi njihovih nacionalnih ekonomija. Istina je da se u prošlosti to odnosilo na spregu kolonizatorskih zemalja i njihovih kompanija. Istina je da globalizacija u zadnjem stupnju dovela do rezanja pupčane vrpce između multinacionalnih kompanija i njihovih domicilnih zemalja-ekonomija, pa je ironija da su nekoć kolonizatorske zemlje postale sve više i same kolonizirane od vlastitih kompanija. No, država-nacija-ekonomija definitivno nije mrtvac i reagira na takav trend, samo što je pogubno što se to dešava kroz porast netrpeljivost prema strancima, uvoznoj radnoj snazi i tu se itekako vrši protekcionizam , ali i dalje demagoški laprda o slobodnom protoku roba, kapitala i rada..

2.Čitajući ovako što ti i Bepo pišete, imam dojam da su današnji globalni ekonomski problemi samo preslikani nekadašnji Jugoslavenski, i da je mudro što prije sasjeći u korjenu bilo kakav oblik troškovne neracionalnosti jer je to dugoročno neodrživo. Dakle, sve što se može negdje proizvoditi jeftinije tamo se mora i proizvoditi, sve što se može prodati negdje skuplje tamo se mora i prodati. Dakle, čista Sayova dogma o uravnoteženju isključivo putem slobodnog i nesputanog svjetskog tržišta. No, moram vas podsjetiti da je navedena dogma već jednom bila na dnevnom redu u svjetskoj ekonomskoj povijesti, u periodu koji se označava kao period liberalnog "monpolnog kapitalizma" koji je trajao od 1870 pa do 1929 i poznate Velike ekonomske krize. I tada se propovjedalo, u malo drugačijim, više nacionalnim nego globalnim okolnostima, da tržite treba i može biti jedini racionalni regulator i da se ravnoteža može postići isključivo pomoću tržišta. A ljudi su bili nezaposleni i gladni u do tada nezamislivoj mjeri. No, službena ekonomska doktrina je propovjedala nužnost nemješanja države u slobodno tržište i kako je to tek trenutna kriza i da će s vremenom opet svi biti zaposleni. Svi znamo da se to nije desilo i da je sva sreća što se poslušalo barba Keyenesa, i uočilo dogmatizam etablirane ekonomske teorije. Danas se dešava slična stvar samo na globalnoj razini. Odnosno stvaraju se pritisci prema "racionaliziranju" ekonomije na principu slobodnog tržišta (tzv.tržišni fundamentalizam) i inzistira na troškovnoj racionalnosti i stanju "zdrave bilance". No tko na tome inzistira?! Pa prije svega Kapital. Jer po logici Kapitala nužno je za zdravu ekonomiju da u njemu sva poduzeća posluju troškovno racionalno i na podlozi "zdrave bilance". I tu nema ništa sporno kada bi gledali stvari izdvojeno. No, ukoliko to stanje "zdrave bilance" znači masovno otpuštanje radnika, smanjenje dohodaka i pad kupovne moće, dakle nezdravu "političku i socijalnu bilancu", to Kapital jednostavno nije briga jer je to objektivan rezultat tržišta i zahtjev racionalne i zdrave ekonomije. I onda se postavlja pitanje što je ustvari ekonomija i ćemu ona služi?! Je li to odnos među ljudima ili puki tehničko-tehnološki sistem?! Je li smisao ekonomije isključivo oplođivanje Kapitala ili po cijenu njegovog sputavanje nekakve druge vrijednosti?! Eto, u tome mislim da se razlikuju naši pogledi..

3.U Irskoj i Austriji je država stvorila institucionalne preduvjete za proizvodnju visoke dodane vrijednosti .To znači da zbog te više dodane vrijednosti mogu biti i veći dohotci irskih i austrijskih radnika. Oni nisu kapital primarno privukli niskim porezima, već obrazovanom radnom snagom, uvjetima za razvoj know howa itd. Kapital nije problem privući ako ti imaš ideju ili sposobnost koje su isplative. Razlika je samo u tome na koj razini ideje i isplativosti mi želimo privući kapital. Ukoliko nudimo naše ideje, obrazovanje i naš know how sigurno ćemo mi postavljati uvjete i sigurno će nam se to puno više isplatiti, nego ako kapital donosi svoj know how, a mi daje mo neobrazovanu radnu snagu. Zašto kažem da je Hrvatska kolonija međunarodnog financijskog i trgovačkog kapitala. Pa prije svega zato jer u trgovini može raditi i neobrazovani crnac iz Konga isto kao i svaki Hrvat bez škole, a trgovina je danas u Hrvatskoj dominantna djelatnost.. U bankarstvu nije puno drugačije s obzirom da sam smjer "finacije i bankarstvo" znam to jako dobro..Bankarstvo je jedna od najkonzervativnijih i najneinetnivnijih uslužnih djlelatnosti (upravljanje rizicima)...

nastavit ću..

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe od Zoran Oštrić komentara 5
  2. Hladni rat IStoka i Zapada - prva žrtva Ukrajina od Busola komentara 23
  3. Kako se čudila pura dreku od gale komentara 17
  4. Izađite na izbore - ne cmizdrite, da nemate za koga glasat! od Zoran Oštrić komentara 35
  5. Reci, slobodno od CikaVelja komentara 2
  6. Direktor C I A –e došao tražiti svoju djecu u Ukrajini od sjenka komentara 10
  7. I meni je žao od magarac komentara 25
  8. Never Never Land od Kvarner komentara 35
  9. stega bye bye od 2573 komentara 32
  10. "Tudjmanovi 200 obitelji" nemaju veze s Tudjmanom od JPeratovic komentara 139
  11. Kako sam dobio rat protiv hrvatskih banaka od krrrrekani komentara 52
  12. papir novac i papir wc od adfilantrop komentara 0
  13. Vlada bojkotira raspisivanje referenduma o ćirilici od vkrsnik komentara 6
  14. Dvostruki vic od petarbosni4 komentara 12
  15. Veritas vincit od Rebel komentara 49
  16. KAKO SPOJITI SLOMLJENO? (MORBIDAN NAROD) - Spektakularni cirkus od crni biser komentara 19
  17. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (II) od Ljubo Ruben Weiss komentara 21
  18. Od Poncija do Pilata ili o mom djedu Petru i njegovu pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-djedu Franji od krrrrekani komentara 50
  19. Vjerovati Dragi PILSELU, golubu - prevrtaču? (I) od Ljubo Ruben Weiss komentara 27
  20. Psihopatsko ponašanje hrvatske političke "elite". od krrrrekani komentara 9
  21. Dida in the house od Rebel komentara 71
  22. Što je čovjek koji mrzi svoj narod i radi protiv njegovog interesa, a narod ga u dobroj vjeri izabrao za svog predstavnika? od krrrrekani komentara 31
  23. Teorija I Praksa Samosvjesnog Samo-upravljača od indian komentara 39
  24. Živimo ispod svojih mogućnosti od magarac komentara 59
  25. Anti Socijalni Personalni Defekt (ASPD) od adfilantrop komentara 0

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • 2573
  • acinum
  • dinamitd
  • libzard
  • lunoprof
  • pjastrela
  • shiky

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 7
  • Gostiju: 38

Novi korisnici

  • andela117
  • juditaana
  • Stop Frontin'
  • keepin' it real
  • asdf