Tagovi

MIlan Bandić - hrvatski Vladimir Putin?

Konačno moram nabacati neke misli na temu kandidature Milana Bandića za predsjednika države. Nemam vremena za detaljniju analizu, pa ću samo naznačiti osnovnu misao o tome, što njegova kandidatura znači za politička gibanja u Hrvatskoj.

Nisam naime zadovoljan onim što mogu pročitati kod raznih analitičara i komentaroa političkh zbivanja. Svi ostaju unutar jednog uskog okvira zadanih pravila igre, kao da je politika naprosto ono, što sam jednom prilikom označio kao političarenje, naime međusobno nadmetanje profesionalnih igrača, "političara". (vidi tekst od 6. svibnja: Studentski prosvjed razotkriva: naši su političari idioti!) Dubinske se promjene, međutim, događaju izvan tog skučenog terena.

Socijalna anomija i zaoštravanje klasne borbe

Ne prolazimo samo kroz ekonomsku, nego i kroz opću društvenu krizu; ono što nas paralizira, sociolozi zovu "anomija": gubitak vjere ljudi u formalno slavljenje vrednote i načela - apatja, beznađe, očaj. Jedan od izraza anomije jest erozija legitimiteta svih društvenih i političkih institucija, uključujući sve političke stranke i političare kao stalež.
To međutim, neće dovesti do neke eksplozije nezadovoljstva ove jeseni, kako su neki očekivali i najavljivali. Iako nezadovoljstvo raste i iako ima važnih novih gibanja, koje sam pozdravio u proljeće serijom članaka o studentskom pokretu za besplatno školstvo (a to se nastavlja - danas je redovni plenum Filozofskog fakulteta!) i prošlog tjedna o zaoštravanju klasne borbe u vezi nekih radničkih prosvjeda, daleko je još mogućnost da se nešto masovnihe pokrene, tipa onoga što se prošle jeseni događalo u Grčkoj.

Za primjer, bučno promovirana i neko vrijeme čak i barnumski samoreklamirana, Građanska inicijativa "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!", rasula se i nestala u bespućima povijesne zbiljnosti (na facebook grupi još stoji poziv na prosvjed 8. listopada) i ostala je samo zgodna krilatica. Ja sam uoči prosvjeda prošle godine upozorio na osnovne slabosti koncepcije, prvo na facebook grupi u diskusiji, kasnije ovdje na blogu u tekstu Prosvjed 5. prosinca: desni populizam, i zašto ću kao ljevičar ipak sudjelovati. Napisao sam tada:

Tu se javlja nova socijalna energija, za koju postoje određene šanse da se usmjeri u konstruktivnom smjeru - ne politički lijevo ili desno, imam na umu nešto veće, "meta-političko": ka deblokadi paraliziranih socijalnih potencijala - nešto što ne uspijeva već skoro tri desetljeća, od vremena kad je Milka Planinc 1982., kao predsjednica vlade, objavila da je Jugoslavija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.

Uklanjanje sustavne blokade društvenih potencijala, oživljavanje iz paralize koja je uništila cijelu jednu (avaj: moju!) generaciju - to nije nešto, što se može postići preko noći. Trebat će godine da se prvi plodovi vide.

Nova gibanja: mreža se tka

Početak studentskog zaposjedanja fakulteta komentirao sam 25. travnja riječima: Da, revolucija je počela!. Međutim, nije to bio izraz trenutne euforije, nego sagledavanja dugoročnih procesa. Zapisao sam:

Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (...)

Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neoliberalnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. (...) Od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela.

Tako dakle sada i radnici koji nešto žešće nego prije prosvjeduju, novinari koji se malkice jače bune što ih gaze, pojedini seljaci koji počinju naslućivati da ne mogu samo tražiti da im država riješi probleme, počinju pričati svoje male priče, kao dodatak tkanju koje se naslućuje. Lagano počinje izranjati, još je ispod površine, ali nazire se.

A to naziru i oni na drugoj strani: moćnici, vlastodršci, manipulanti i prevaranti, banda lopovska koja gazi ovaj narod i ponižava ovu naciju. Oni vide opastnost, i prilagođavaju se. Dolazi do političkog zaoštravanja, ne samo kao "političarenje" izlizanih faca, nego kao sve oštrija polarizacija političkih projekata.

Dilema je: narodni pokret za dalji razvoj demokracije, ili populistička kampanja koja može uzdići novog autoritarnog vođu, kakvog smo imali u prošlom desetljeću.

Nasuprot ovim znakovima pomaka, puno sitnih stvari na dugome putu, druga je solucija znatno bliža i realnija. Većina ljudi, kao i prije dvadeset godina, samo teoretski žele demokraciu; faktički, žele karizmatskog vođu koji će brinuti za narod, žele dobrohotnog patrijarha, koji će, kao Tito, "krasti al' i nama dati". Izrazio sam to u jetkim stihovima prije desetak dana:

nije svikla raja za se brinut' sama,
boji se slobode k'o paklenih jama,
bleje kao telad, huču kao sove
što to oni žele? Gospodare nove!

I tu se vraćamo na jedinstvenu pojavu Milana Bandića, koji već desetak godina plete mrežu svoje veličine, kombinirajući dvije izuzetne osobne kvalitete.

"Kumovski kapitalizam" je svjetski proces

S jedne strane uzorno usklađivanje i bezrezervno zastupanje interesa svojih "kumova", trans-stranačke "hobotnice" hrvatske polit-ekonomske oligarhije - koja nije nekakvo "nasljeđe komunizma", udbaša isl, kako se pjene moralistički desni ekstremisti, nego je sasvim moderan fenomen, koji je prošlogodišnji nobelovac za ekonomiju Paul Krugman označio kao "crony capitalism", (vidi moj članak Nobelova nagrada za ekonomiju žestokom kritičaru neoliberalizma od 13. listopada prošle godine). Prevodi se kao "pajdaški" ili "ortački" kapitalizam, a ja bih predložio kovanicu: kumovski kapitalizam.

Da bismo shvatili njihovu moć, nije nam dovoljna ni puka sociologija, govor o klasama. Moramo obnoviti jezik političke ekonomije; nema razumijevanja, bez dobrog starog Karla Maxa (koji je mrtav, ali njegove sablasti kruže svijetom).

Kapitalisti su zastupnici kapitala, bezlične, nadljudske, globalne sile, koja poput čudovišnog Galaktusa iz stripa "Srebrni letač" luta svijetom, žudeći (vlastitom naravi prinuđena, da žudi) utažiti svoju "kurjačku glad za viškom vrijednosti". Kapitalisti su dio kapitalističkog stroja - iako sjede na vrhu (pa ponekad padnu, i stroj ih bez zastajkivanja pregazi).

Kapital žudi sebi podjarmiti sve raspoložive resurse pa je tako tijekom posljednjeg desetljeća u Hrvatskoj na udaru osobito bio prostor, kako u središtima gradova (uzurpacija javnih prostora za privatne profite), tako i drugdje (obalno podruje, kamenolomi idr.).

Najpoznatiji je slučaj zagrebački Cvjetni trg. Elitistički usmjerena kampanja "Prava na grad" i "Zelene akcije" dosljedno je odbijala ući u politekonomsku analizu, ostajući na pukom intelektualizmu i moralizmu. Intelektualna elita uvijek gubi u sukobu s ekonomskom: poglavar Milan Bandić i razvojnik Tomo Horvatninčić su nas sve zajedno išamarali kao balavce, što se potvrdilo na izborima za gradonačelnika u svibnju ove godine. (Vidi moj članak od 20. kolovoza prošle godine Kako su Zelena akcija i Pravo na grad izdali građane, koji je izazvao priličnu buru na "civilnoj sceni".) O tome sam pisao 27. studenoga 2008. u članku Neljudskost "modernističke" arhitekture u službi razvojničkog kapitala:

Agresija kapitala na prostor kao resurs, koji žele podjarmiti isključivo profiterskim interesima, jedan je od ključnih hrvatskih političkih problema. Par metara ovdje, par metara ondje - i tako svuda: od središta gradova, preko ilegalnog rada gotovo cijele industrijske grane vađenja šljunka i kamenja, do planova za stotine golf igrališta i betonizacije i privatizacije jadranske obale. Borbe za očuvanje livada povezane su sa socijalnim i političkim borbama za dignitet rada, za odgovornost političara narodu itd..

Autoritarni populizam protiv participativne demokracije

Druga je pak kvaliteta Bandićev izvanredni socijalni populizam desnog, autoritarnog tipa. On svuda ide među male ljude, brine o njihovom dobru, dijeli im novce, riješava njihove jadikovke protiv hladne birokracije i zločestinh gazdi.

Ta njegova socijalna osjetljivost nema nikakve veze sa socijalnom demokracijom, političkom filozofijom koju formalno slijedi njegova stranka. Nje on jedan iz naroda koji je sposoban voditi ih, nego jedan od onih iznad naroda, koji je voljan spustiti se k nima i čuti, što ih tišti.

Tu kvalitetu doslovno nitko od hrvatskih političara danas nema (ni lijevo - zato ozbiljne ljevice ni nemamo, samo liberale a ne i radničke stranke), ni desno.

Milan Bandić izrasta iz Naroda i odgovara na projecirane želje Naroda, i zato njegov iskorak iz gradske u nacionalnu politiku može značiti tektonski poremećaj, čak i ako na kraju ne bude izabran.

Prekidam ovdje, jer ionako sam debelo premaši nekakvu normu za jedan blogerski zapis. Riječ "narod" namjerno je u gornjem pasusus dvaput pisana velikim slovom.

S druge strane stojimo mi, opredjeljeni za aktivnu demokraciju, koji narod visoko cijenimo, ali ćemo tu riječ ipak uvijek pisti malim slovom. Prožeti moramo sebe same odanošću ideji participativne (sudioničke) i deliberativne demokracije - osposobiti se, da postanemo čvorišta mreže istinskog iskazivanja interesa demosa, koja se pomalja.

Promjene su duboke i nezaoustavljive: Hrvatska ide ka "trećoj republici".

Komentari

Putin je diktator, ali

Putin je diktator, ali njegova diktatura je podigla rusku ekonomiju.
Milan Bandić je pak Zagreb bacio na koljena nerazumnim trošenjem i zaduživanjem.
Ako Bandića želimo uspoređivati s nekim, onda je primjerenije s Berlusconijem

Tko je glasao

Neki kritičari (ovdje -

Neki kritičari (ovdje - boltek i jelenska, također na facebooku i na mom blogu) uhvatili su se jednog detalja - usporedbe sa Vladimirom Putinom.

Karizmatske vođe kod mene ne izazivaju osobito snažne emocije, pa o njima raspravlkjam kao društvenom fenomenu, bez osobitih strasti. Kako dnevnik ima mana, dolje sam jasnije prikazao točke svoje analize.

Osnovna misao: kad u situaciji društvene anomije narod gubi povjerenje u institucije parlamentarne demokracije i u stranke koje se iscrpljuju u međusobnim jalovim prepucavanjima ("političarenje"), otvara se prostor za mogući uspon autoritarnog vođe, koji koncentrira osobnu vlast u sustavu "plebiscitarne demokracije". (Tu imam na umu klasičnu Weberovu analizu sustava sa karizamtskim vođom. Takav smo sustav uostalom imali 1990.1999, pa je slijedio i Weberov "prelaz karizme u nešto svakodnevno").

Tu se Milan Bandić pojavljuje kao trenutno najizgledniji kandidat, jer uspješno kombinira dobru ukorijenjenost u krug moćnika i sposobnost ulagivanja običnim ljudima (što nazivam "autoritarni populihzam"). On je to već uspio u Zagrebu: svakom analitičaru je jasno da on vlada u korist krupnoga kapitala, ima stotinu afera koje ukazuju na strašno razbacivanje javnoga novca i podvrgavanje javnoga privatnome interesu, ali narod ipak glasa za njega.

To je struktura situacije. Razmišljati o strukturama, ne samo o pojedinostima, nije lako (zato postoji "politologija" kao znanost). Strukture su prikrivene, za razliku od osoba, događaja, neposrednih odnosa; ali su trajnijeg značenja (pa ja govorim i o kontinuitetu "blokade društvenih potencijala" u posljednjih 30 godina, te o ukorijenjenosti autoritaroga mentaliteta, što se može pratiti stoljećima unatrag).

Sličnih situacija bilo je stotine u svijetu u polsljednja dva stoljeća; Rusija u zadnjim godinama Jeljcinove vlasti je jedan primjer. Zato sam spomenuo Vladimira Putina (a mogao sam recimo Napoleona III, koji je prototip "plebiscitarne demokracije"). Moglo bi se spomenuti i Napoleona I, odnosno anomiju koja je Francuskom zavladala u doba Direktorija stvarajući uvjete za uspon karizamtskog vođe - no u tom slučaju, kao i kod mnogih drugih karizmatskih vođa, napravljen je bitan korak dalje, naime ukidanje samih demokratskih formi.

"Kačiti" se sada za samu usporedbu s Putinom, ukazivati na razlike koje naravno postoje, znači zanemariti ono bitno. To je PMSM previše emotivno reagiranje kad se spomene karizmatski vođa, kojeg neki uzdižu u zvijezde, drugi preziru i nastoje uniziti (ili oboje pomiješano). Karizmatski vođa strastima koje izaziva "ispunjava" prostor javnoga diskrsa, opčinjeni njegovom osobom (bilo da ga obožavaju, bilo da ga mrze; potonji i protiv svoje volje sudjeluju također u slavljenju lidera), ljudi postaju nesposobni sagledati strukture - fiksiraju se na osobe.

Pa se onda recimo nekima pričini da se ja Bandiču ulizujem, iako sam vrlo jasno, čak emotivno :) dao do znanja da su moje osnovne političke koncepcije surpotne ("praticipativna i deliberativna demokracija"). U odgovoru jednom kritičaru na facebooku, rekao sam da je moj uzor u Rusiji Gari Kasparov (poveznica na njegov sajt na ruskom. Na engleskom pročitajte npr. njegov članak Putin's Gangster State.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Usporedba ne stoji

Usporedba ne stoji

Tko je glasao

Zorane moj Zorane. Jesi li

Zorane moj Zorane. Jesi li ti svjestan tko je taj Putin? Dijete KGB-a - koje je uvidjelo da je prošlo vrijeme Boljševičkog komunizma i da se jedino uz jedan reformirani i rafinirani način u sklopu nekog feudo-kapitalizma može zadržati diktatura. On kao predsjednik vrši dužnost
nekadašnjeg sekretara ili predsjednika partije. Nadzire Dumu, postavlja svoje ljude na mjesta gdje više ne može sam stolovat.
I vjerujte mi da je cijeli svijet u zabludi kada misli da je nestankom blokova zaspao i ruski medvjed. Previše je bogata ( energetski ) Rusijada bi dozvolila da udara tercu Americi.
Uspoređivati jednog malog skorojevića sa putinom je krajnje uvredljivo za Putina.
Obrazovan ste čovjek pa mi recite gdje u svijetu postoji čovjek koji stvori holding kako bi imao apsolutnu vlast nad njim. Što je najgore sve
to porelama se na leđima onih koji su ga izabrali. Moji Zagepčanci često vele da kak je on puno napravil za Zagreb. Je s čijim novcima? I koje su mu prave namjere?
Gotovo u 50% članka se slažem s vama ali usporedba s Putinom?????
SDP je izrodio Bandića. Kada mu oduzme mogućnost da apsolutistički vlada gradom, Bandić će se odreći SDP-a.

Tko je glasao

Jesi li Ti moj Zorane

Jesi li Ti moj Zorane totalno "pšempja" ili želiš neko dobro mjesto u Holding ZG?
Bandić može postatii predsjednik RH,relativno ako, ali nikada nije u stanju biti "Putin".
Nedostaje mu osnovna poluga unutar njega - nije nikada bio ni vojnik ni obavještajac Putinova ranga.
Bez toga = 0 bodova!

Tko je glasao

NAŠ i VAŠ Dok naš

NAŠ i VAŠ

Dok naš gradonačelnik trči,
Vaš po Splitu prči,
Dok naš po Zagrebu grebe,
Vaš okolo jebe.
Naš gradonačelnik je jači,
Ali vi bolji ste jebači.
Dok naš gleda šahte,
Vaš se igra ispod plahte,
Dok naš po gradu dela korekciju,
Vaš ima erekciju,
Naš je malo većeg uma ,
Ali nema erekciju poput Keruma,
Dok naš gradi ARENE,
Vaš deflorila žene,
Dok naš nova naselja broji
Vaš se bori da noge razdvoji,
Naše građanke nisu sretne,
Nema nikoga da im metne,
A kod vas i gradonačelnik ima vremena,
Da pod njega legne žena,
Fućkaš Dinamo i Hajduka,
Kada Kerum bolje fuka.

Tko je glasao

Jučerašnji zapis ispao je

Jučerašnji zapis ispao je predugačak i presložen za blog dnevnik. Previše sam toga odjednom htio reći, a ipak sam neke bitne detalje ispustio. Neke sam stvari posebo treba obraditi, u drugim dnevnicima. A s druge strane, ideje su složene. Neki su krivo shvatili. Drugi su pak, legitimno, izrazili neslagaje s osnovnom tezom.

Pokušat ću sada što kraće i jasnije objasniti tijek moji misli o ovom važnom pitanju. Nešto ću ponoviti, neka pojašnjenja dodati.

1. Milan Bandić nesumnjivo je osobena pojava među hrvatskim političarima. Postaje lokalno snažni političari, uspješnih gradonačelnici, ali on ima posebnu snagu jer Zagreb je ipak nešto drugo, i zato osobiti potencijal.

2. S jedne strane, izvanredno je izgradio mrežu, "hobotnicu" utjecaja, "kumskih" veza, koja je trans-stranačka. To je mreža koja se ne može svesti pod banalni pojam "korupcije". Riječ je o bogatašima, mreži političkih i ekonomskih moćnika, koji jedni drugi namještaju poslvoe a da nikakve direktne korupcije nema. (Upozorio sam da je to tipični kapitalistički rfenomen, "kumovski kapitalizam", a ne nekakav "reziduum" komunizma.) Dodatak je tome znatno šira mreža klijentalizma - ljudi koji su poslovno vezani uz Grad Zagreb, Zagrebački holding i brojne trvtke s njima povezane, koji imaju interesa, da se vlast ne mijenja.

3. S druge strane, Bandić se odlikuje izvanredno uspješnim populizmom: mnogi "mali" ljudi, koji za njega glasuju, zaista vjeruju, da on o njima brine. Tol je pak povezano s zastupanjem konzervativnih vrednota, koji odgovaraju raspoloženju većine "malih" ljudi. Stotinu afera mu nije naudilo - to je iskaz onoga, što se zove "karizma". Riječ je o autoritarnom tipu populizma: dajte mi vlast i ja ću brinuti o vama. Taj imidž dobričine kojem ne smeta hodati po blatu predgrađa ozbiljan je nedostatak svih ostalih relevantnih predsjedničkih kandidata.

4. Hrvatska je u stanju produljenje, duboke društvene krize - može se govoriti o blokadi društvenih potencijala, koja traje još od početka 1980-ih i fakatički su političke promjene nisu prekinule. Stanje anomije - gubitak povjerenja ljudi u osnovne vrednote i načela, na kojima se društvo zasniva. Erodira legitimitet svih društvenih institucija, a posebno političkih stranaka i političara kao staleža. (Oni "političare", bave se politikantstvom, a ne politikom.) Traži se nešto novo.

5. Iako postoje neki ohrabrujući znaci da se društvo "odozdo" počinje buditi i samoorganizirati, daleko smo, PMSM, od stvarne mogućnosti da se na taj način stvori socijana snaga, koja bi mogla iznuditi političke promjene. Nema ni drugih nezavisnih snaga koje bi tako nešto mogle postići.

6. Tako, paradoksalno, nove političke snage mogu izrasti samo iz političarske sfere. Klasični način jest da se, mimo etabliranih stanaka, nametnu lideri koji imaju upravo gore, pod 2 i 3., navedene kvalitete: dobri su s moćnicima, a znaju se ulagivati masama. Oni su vrsta patrijarhalnog dobrog gospodara, koji brine o narodu kao o svojoj djeci. (Radikalniji slučajevi su fašistički diktatori.) Demokracija ostaje, ostaju izbori, ali od "rivaliteta elita" koje se bore za naklonostn birača, prelazi se ka "plebiscitarnoj demokraciji": narod glasa tko će nad njim vladati. Desni tip autoritarnog režima. (Lijeva je teorija "aktivne demokracije", participativne/sudioničke i deliberativne).

7. Naša politička tradicija i kultura su takve, da je ideja autoritarnih vođe ljudima bliža nego kompleksnije ideje demokracije. Milan Bandić tu ima šanse da se nametne kao "dobar vođa" kojeg ljudi žele. Milan Bandić je u svojim rukama koncentriao vlast nad gradom 0d 800.000 ljudi, i ljudima se to sviđa. Primjenljivo je to i na Hrvatksu - "Hrvatskih holding" nije veća besmislica od "Zagrebačkog holdinga".

8. Riječ je o dugotrajnoj, strukturalnoj tendenciji, koja se ne iscrpljuje ovim predsjedničkim izborima. Ako postane predsjednik, Bandić naravno neće dobiti ni priblićno one ovlasti koje je nekad imao Franjo Tuđman, kasnije Vladimir Putin. Ali uz brojne njegove veze, on može imati znantno veću moć od Stipe Mesića, i ići dalje u zasnivanju autoritarno-populističkog političkog pokreta, iznuđujući prijevremene izbore i eroziju postojećih stranaka. Svih ovih mjeseci ne priprema se on samo za predsjedničke izbore - gradi mrežu, hobotnicu, za šire svrhe. A ako i ne dobije te izbore - to je samo jedna bitka, ne rat! Zato mislim, da će se u slijedećih godinu-dvije politička slika nastaviti bitno mijenjat. Erozija političkih stranaka će se nastaviti jačanjem novih snaga (kao što su se pojavili Glavaševa stranka, Kerum i još neki).

9. Nasuprot tom autoritarnom populizmu, moguće je suprotstaviti "Wparticipativni pouplizam". Revitalizirati civilno društvo. Tom se temom mnogo bavim i čitat ćete o tome slijedećih tjedana.

Nadam se, da je ovoj jasnije!

Zoran Oštrić

Tko je glasao

S druge strane, Bandić se

S druge strane, Bandić se odlikuje izvanredno uspješnim populizmom: mnogi "mali" ljudi, koji za njega glasuju, zaista vjeruju, da on o njima brine. Tol je pak povezano s zastupanjem konzervativnih vrednota, koji odgovaraju raspoloženju većine "malih" ljudi.

Bandiću se olako prišiva etiketa populizma. To je vjerojatno zato što se pod „populizam“ svrstava sve što označava politiku koja se obraća „narodu“ kao amorfnoj masi uz ignoriranje ideologija i stvarne političke supstance. Razlog toj (pre)širokoj upotrebi pojma „populizam“ leži vjerojatno u činjenici da riječ „populizam“ zvuči blisko riječi „popularan“. Populizam su Daniele Albertazzi i Duncan McDonnell definirali kao "ideologiju koja ušančuje bezgriješan i homogen narod nasuprot elitnih grupa i opasnih “drugih”, koji pokušavaju suverenom narodu oteti njegova prava, vrijednosti, napredak, identitet i glas”. Pravi populisti glasno prozivaju te neprijatelje u svojim govorima i „oštre“ svoje pristalice na izvjesno dolazeću borbu. U modernim vremenima jaki populizam na desnom krilu vidimo u Europi kao reakciju na pretjerano useljavanje, te na povećanje utjecaja EU na nacionalne politike. Na lijevom krilu, prednjače populisti Morales u Boliviji i Chavez u Venezueli. Kao takav, populizam je na korak do odsklizavanja u fašizam ili u staljinizam.

A koji su to „drugi“ i koje su to elite protiv kojih većina gradjana Zagreba slijedi svog omiljenog gradonačelnika? Može li se jednoznačno definirati grupa koju Bandić & co predstavljaju kao neprijatelje Zagreba i Zagrepčana? Možda ne pratim situaciju dovoljno detaljno, ali meni se ne čini da postoji – niti u institucijama niti u medijima - oštro povučena linija fronta izmedju Bandića i njegovih pristalica s jedne strane i nekih drugih jasno artikuliranih grupacija s druge.

Nije da u Bandićevoj politici nema elemenata populizma – ima toga manje ili više u svim stranačkim politikama Ali, meni se čini da se tu prije radi o perfekcioniziranoj demagogiji ( u smislu definicije demagoga kao osobe koja propovjeda doktrine za koje on zna da nisu istinite ljudima za koje zna da su idioti), koju Bandić prakticira kroz tkzv. „catch-all“ politiku. Pod firmom socijaldemokracije, Bandić je pod svoje skute uspio okupiti ljude koji u političkom smislu sa socijaldemokracijom nemaju apsolutno ništa, a niti jedni s drugima: njega podržavaju predstavnici poduzetništva i krupnog kapitala kojima je dao odriješene ruke da različitim mehanizmima na samom rubu legalnosti isisavaju gradsku supstance i pretaču je u privatne džepove. S druge strane tu su Romi sa Kozari Boka kojim je Bandić „poklonio“ asfalt ranije blatnjavoj ulici. Dakle, jedna papazjanija od sitne i krupne političke korupcije, od milozvučne svirke na finu žicu tradicionalnih vrijednosti, isforsiranog poistovjećivanja s „običnim“ ljudima i manična hiperaktivnost.

Što je dakle to što spaja te toliko različite ljude koji podržavaju Bandića? Bandić je neumornim ugadjanjem svima uspio zadobiti povjerenje većine stvaranjem dojma da on kao gradonačelnik svojom hiperaktivnošću samom po sebi čini dobro Zagrebu i Zagrepčanima: bez obzira što je sadržaj te hiperaktivnosti, koje metode koristi i koliko to košta. Onima s vrha piramide njegovih sljedbenika to i te kako koristi, a oni sa dna zasljepljeni su podilazećom retorikom i površinskim blještavilom Bandićevih rezultata (npr. Arena, sljemensko skijalište, itd.). Je li to što on radi uistinu dobro za Zagreb (u smislu prostora i financija) nitko u mainstreamu i ne raspravalja ozbiljno.

A sve to rezultat je je Bandićeve nezajažljive težnje za apsolutnom vlašću, koja nema veze s nikakvom ideologijom, nego s isključivo s osobnom ambicijom koju će on nastojati ostvariti, pa makar se morao udružiti u samim djavlom.

Čime to može rezultirati u konačnici, teško je prognozirati.

The Observer

Tko je glasao

Glede teorijskog

Glede teorijskog objašnjenja populizma mislim da je nauvjerljivije ponudio Ernesto Laclau u njeovom "On populist reason". Laclau pojašnjava, za razliku od prevladavajućih stereotipa, da svaki imanentno politički događaj ili proces, konstitutivno ukljućuje populističku dimenziju. Također iznosi povijesnu genealogiju pojma populizma te razloge nastanka njegove negativne konotacije, te pokazuje kako je ona određena prije svega protudemokratskim stremljenima prosvijećenih (meritokracije) ili bogatih (plutokracije) elita čije interese pa i svjetonazore najuzoritije predstavljaju upravo političke elite. U takvoj dijagnozi njegovi se uvidi preklapaju s razmišljanjima Ranciera iz "Mržnje demokracije"
Paradoks je sljedeći. Političke elite koje se deklariraju demokratskim optužuju političke protivnike da populistički podilaze narodu. Po njihovom viđenju narod nije u stanju razumijeti vlastiti interes, već to umjesto njega puno bolje čine prosvječene elite. Dakle, u demoratskom je interesu spriječiti demokratski eksces u kojem oni koji nemaju kompetencije dobijaju ovlast da odlučuju. Po tom shvacanju, istinska forma demokracije je ona aklamacijska, gdje narod potvđuje one koji imaju kompetenciju i ovlast da znaju i odlučuju o onome što je u najboljem interesu naroda. No, kako Rancier lucidno objašnjava, karakteristika istinske demokracije leži upravo u tome da predstavlja vlast onih bez ovlasti.

Hrvoje Štefan

Tko je glasao

@bet: Navodiš jednu

@bet: Navodiš jednu definiciju populizma dvojice teoretičara. Priznajem da se nisam posebno bavio teorijskim razmatranjima o tome što je sve "populizam". Na umu imam naprosto riječničku definiciju, koja je šira od ove koju ti navodiš: ideologija i društveni pokret koji povlađuje predrasudama, strastima i duhovnim dometima širih društvenih slojeva [revolucionarni populizam; nacionalistički populizam].

meni se ne čini da postoji – niti u institucijama niti u medijima - oštro povučena linija fronta izmedju Bandića i njegovih pristalica s jedne strane i nekih drugih jasno artikuliranih grupacija s druge.
Slažem se s time. Istina je, da je to važna razlika prema, da tako kažem, "populizmu u strogom smislu" prema definiciji koju si naveo. Ali čini mi se da se slažemo da postoji stvarna osobenost Milana Bandića prema drugim političaraima na hrvatskoj sceni. "Demagogija" mi je opet prefviše općenita riječ.

S time, da pobliže označavam kao "autoritarni populizam" (negdje am upotrijebio i "patrijarhalistički" - ideja "dobrog oca"), te s druge strane upozoravam da je to samo jedna strana njegove političke vještine. Druga, koja je autsajderu teško saglediva, je vještina da bude dobar s raznim krugovima moćnika.

Pod firmom socijaldemokracije, Bandić je pod svoje skute uspio okupiti ljude koji u političkom smislu sa socijaldemokracijom nemaju apsolutno ništa, a niti jedni s drugima
Točno. S tvojim se opisom posve slažem.

A sve to rezultat je je Bandićeve nezajažljive težnje za apsolutnom vlašću, koja nema veze s nikakvom ideologijom, nego s isključivo s osobnom ambicijom koju će on nastojati ostvariti
Tu se razlikujemo u dijagnozi i smjeru razmišljanja. Osobna psihologija Milana Bandića ili bilo koga drugog nije PMSM nešto, o čemu vrijedi mnogo spekulirati i analizirati. Tisuće ljudi teže za vlašću, čak i apsolutnom, u svojoj porodici, maloj tvrtki, u nekoj svojoj maloj niši gdje mogu okupiti par sljedbenika isl..

U dnevniku govorim o kapitalizmu i njegovim temeljnim osobinama. Kapital je onaj koji vlada, ne kapitalisti, koji su "funkcionari kapitala". Pogon cijelog sustava je "kurjačka glad kapitala za viškom vrijednosti", strast za porobljavanjem svih resursa koji su na raspolaganju. U uvjetima općeg prava glasa, funkcionari kapitala moraju naći naćin, da se umile običnim građanima. Kad priča o slobodnim izborima, gdje možete glasovati između različitih stranaka, nije dovoljna, traže se drugi putevi. Uspon autoritarnog vođe, koji koristi populizam, očiti je put.

To uostalom nije jedina strategija. Na planu neposrednosti, puno je važnije trenutno ono što radi Vlada i što radi Jadranka Kosor, s obzirom da predsjednik države nema veliku formalnu moć. O tome sam opisao u članku Hoće li Jaca postati pravi vođa?. Dio je pak njene demagogije, populizma, karizme... i to da je "dobra mama": vidi moj tekst Infantilizacija hrvatskih branitelja. Sada pak kao da pokazuje, da može biti ako ne otac, onda stroga starija sestra. Moguća je konsolidacija sustava tim putem.

Nisam siguran za Vidoševićev diskurs, nisam ga imao vremena pratiti. Niti za njegovoe odnose prema durgim igraćima.

Tu su još krajnji desničari, koji okolo galame i nasrću, pa su zagadili i ovaj kolaborativni blog. Oni svojom histerijom nadoknađuju umjernost u fantazmi "neprijatelja" Bandića i Kosorice. Međutim, osuđeni su ostati marginalni. Bio sam procijenio da bi Miroslav Tuđman , kao njihov glavni kandidat, mogao dobiti 5 do 10 posto, a kako izgleda, precijenio sam ih. Mogu biti opasni jer su jedini na sceni koji su agresivni neprijatelji demokracije, koja ih iznevjerava: ditkatura nad Hrvatima u ime Hrvatstva je nešto što prihvaćaju kao sasvim normalni cilj.

Te, naravno, SDP s Milanovićem i Josipovićem. Nemaju aktivnu strategiju. Naprosto će uvijek privući mnogo simpatija onih, kojima svi ovi agresivci raznih vrsta idu na živce. Dakako, dok imaju Bandića kao tumor u svojem tkivu, to je totalna konfuzija.

Kad bi se pojavila neka pažnje vrijedna ljevica, koja bi mogla osvojiti barem dva-tri mjesta u Saboru, koja bi im "puhala za vratom" kao što desni ekstremisti stalno pušu Sanaderu i sada Kosorici, Tu bi se moglo nešto promijeiti, i ostvoriti perspektiva konačne deblokate društvenih potencijala.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Kapital je onaj koji vlada,

Kapital je onaj koji vlada, ne kapitalisti, koji su "funkcionari kapitala".

Ovo je teza kojom se implicite negira političko tj. javna sfera djelovanja slobodnih i jednakih ljudi u zajednici (od njih stvorenom svijetu). Kapital vlada u privatnoj sferi rada koji je u funkciji održavanja života. U privatnoj sferi ljudi su anonimni "funkcionari kapitala" ili "radnici", rukovođenih istim nagonima i različitim (pa i suprotstavljenim) interesima. U javnoj sferi ljudi su jednaki qua ljudi, ali posebni, u smislu vrlina kojima se ističu kao djelatni/e pojedinci i pojedinke.

U javnoj sferi ljudi imaju posla jedni s drugima kao jednakima i slobodnima. Kroz komunikativno djelovanje oni kreiraju svoj zajednički svijet s ciljem dobra života za maksimalni broj članova i članica zajednice, a ne radi ostvarivanja interesa anonimnog kapitala. Štoviše, pojavljivanje partikularnih interesa (zamasikaranih u "opće dobro") konfrontira se kao štetno antagoniziranje koje ugrožava pluralnost političke zajednice. I uvijek se konfrontira konkretna osoba ili grupa zbog svog javnog djelovanja, a ne kao simbol neke nevidljive snage koja povlači konce iz pozadine.

Dakle, kad govorimo o Milanu Bandiću, onda govorimo o njegovom javnom djelovanju i učincima koje ono ima na dobro zajednice. Nije on nikakakv "kurjak kapitala" u janjećoj koži populista, nego čovjek koji je uspio uvjeriti određeni broj građana i građanki da je za zajednicu najveće dobro da bude vođena interesom kojeg upravo on otjelovljuje. Kako ih je uvjerio? Tako što se predstavio kao jedan od njih. O kakvom interesu se radi? Ništa nepoznato u Hrvatskoj: samo-upravljanje na zajednički račun iliti pola-pije-pola-Šarcu-daje (pa dok ima). Budimo iskreni i priznajmo da tu nema ni k od kapitala, nego se radi o modelu koji ljudi najbolje poznaju i najbolje razumiju.

I samo da za kraj ovog komentara pridodam i jedan vlastiti uvid za koji vjerujem da se poklapa s uvidom mnogih od vas. Neće promjenu donijeti povezivanje Bandića niti s kapitalom niti s kriminalom. Dok se ima što za dijeliti, našim ljudima ne smeta ni jedno ni drugo. Isto vrijedi i za patetične pokušaje da ga se prikaže seljačinom i primitivcem (što on bez daljnjeg jest, ali to uopće nije bitno). Ono što može promijeniti situaciji su pokazatelji štete koju zajednica (dakle život građana u zajednici jednih s drugima) trpi njegovim djelovanjem. A to znači moći javno, otvoreno i transparentno povezati svaku gradsku sramotu s konkretnim postupkom i načinom vladanja Milana Bandića.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Ja mislim da je Bandic

Ja mislim da je Bandic najposteniji politicar.Jer da kojim slucajem to nije, vec bi oporbeni Kregar od kojega nismo culi nista konkretno protiv Bandica digao frku.Pitaj mraka ako ne vjerujes.

Tko je glasao

G-news ...ovo nadilazi svaki

G-news
...ovo nadilazi svaki cinizam....

Tko je glasao

Dodao sam upitnik u naslov -

Dodao sam upitnik u naslov - zaključio sam, da bez toga izgleda kao previše rezolutna tvrdnja nešto, što ipak opisujem samo kao mogućnost. Imam na umu sliku Vladimira Putina prije desetak godina, kad je tražio svoj put prema vrhu, gradeći sustavno svoju karizmu nasuprot korumpiranim, kompromitiranim tadašnjim vođama, Jeljcinu, političarim,a oligarsima. Svaka analogija je uvjetna, nravno, ne treba ju predaleko natezati. Što Bandić može ostvariti, još ćemo vidjeti.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Vladimira Putina prije

Vladimira Putina prije desetak godina, kad je tražio svoj put prema vrhu, gradeći sustavno svoju karizmu nasuprot korumpiranim, kompromitiranim tadašnjim vođama, Jeljcinu, političarim,a oligarsima.

Demokracija i Rusija su nespojivi pojmovi.
1. nije Putin trazio nikakav put nego je Jelcinova kcerka koja ga dobro poznaje jos iz skole a koja je kao clan carske obitelji izabrala Putina za nasljednika svom tati koji nije znao gdje je zadnje 2 godine "vladanja" uslijed deliriuma.
Nije mu bez veze Putin dosao na sprovod, dodijelio najvise pocasti i nikad nista lose rekao o njemu.
2. nikakvu on karizmu nije gradio, jer Rusima se ne daje za razmisljati o karizmama vec se objavi novi prijestolonasljednik i to je to.
3. nije on zatvorio nikakve oligarhe osim Hodorkovskog, koji je imao politicke ambicije za razliku od drugih.Danas je Putin najbogatiji oligarh Rusije, a lovu drzi u Svicarskoj gdje se za sve izvozne poslove placa reket njegovoj firmi
Gunvor, a omiljena igracka mu je Surgutneftgaz.
Znaci: INA - MOL- Surgutneftgaz

Tko je glasao

Zoki, Zoki – pričekaj dok

Zoki, Zoki – pričekaj dok ti ozdravi desno oko! Nje on jedan iz naroda koji je sposoban voditi ih, nego jedan od onih iznad naroda, koji je voljan spustiti se k nima i čuti, što ih tišti. Tu kvalitetu doslovno nitko od hrvatskih političara danas nema (ni lijevo - zato ozbiljne ljevice ni nemamo, samo liberale a ne i radničke stranke), ni desno. ... Promjene su duboke i nezaoustavljive: Hrvatska ide ka "trećoj republici".Ali izvjesni napredak je – od onog “Ej, prikoči malo, previše tražiš od mene! :) Ne vidim, priznajem, ni ja "izlaz u konačnom smislu"- tko tebe čeka, možda i ne dočeka! Al mmožda se ipak odlučiš na dramatičniji iskorak u razobličavanju klasne tišine u Hrvata. Ovo kaj ti vidiš kao “mreškanje površine” je posljedica igre komarac pred kišu, nikako tektonskog pomjeranja u dubini. Odobravam mantru “kapitalističke napasnosti” , ali to je toliko sramežljivo od osobe politički potentne kao ti da bi bilo jednostavno nepristojno vikati – bravo, bravo u svjesnosti tvojeg smijuljenja na pojavu “lijevog banditića” i u tom kontekstu nepostojanja ljevice – kao da populizam bitno određuje lijevo, kaj god. Vidio si moju objavu, provokacija do neba – ne radi aluzije na neka prošla vremena, već radi supstrata – PRIVATNOG VLASNIŠTVA. Ti vrlo dobro znaš o čemu se radi – lukavo izbjegavaš, levitirajući iznad provalije ko mica maca. I umjesto da odereš to “lijevo” u hrvatskoj zbog kriminalnog ofiranja s kapitalom ti ofiraš s “light WC-om”. I na kraju velim tebi isto ko i Gracinu na “kuc,kuc...” – nema treće republike ni 110. puta (zbog 109 partija u RH) dok privatno vlasništvo ne spremimo u ropotarnicu...
PS: Drugi put kad nekaj obećaš onda o tom vodi računa...

Tko je glasao

Golgota: Ovaj tekst nastoji

Golgota: Ovaj tekst nastoji situirati fenomen Milana Bandića - a očito jest, da on jest taj fenomen - u nešto šira društvena kretanja. Što on predsavlja, koje kretanje u širem društvu?

Situacije PMSM nisu tako jednostavne, da bi se mogle svesti na jednostavne parole bilo nacionalističke ("lustracija!"), bilo liberalističke ("sve na tržište!"), bilo lijeve ("ukinimo privatno vlasništvo!").

u svjesnosti tvojeg smijuljenja na pojavu “lijevog banditića” i u tom kontekstu nepostojanja ljevice – kao da populizam bitno određuje lijevo, kaj god.
Nisam shvatio ovu rečenicu. Gdje vidiš smijuljenje? Nije moguće da ti misliš da ja mislim da se Bandić može u bilo kojoj definiciji smatrati ljevičarem? Upravo u tom smjeru ide zadnji pasus u mojem tekstu: autoritarni populizam vs. participativna demokracija.

Istina je, nisam još pročitao tvoj tekst, eto, pišem svoje. Pretpostavljam da sam zato dosad uskraćen za prosvjetljenje. :)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

svaka usporedba Bandića s

svaka usporedba Bandića s Putinom je potpuno deplasirana. smiješna štoviše.

postavljati populizam kao antitezu demokraciji jednako tako.. pa demokracija po definiciji počiva na populizmu, tojest na privlačenju glasova i potpore populusa, tj. naroda na najširoj mogućoj osnovi. tko želi većinu mora se bazirati na populizmu, tj. odražavati ono što većina misli i želi, kakva god ona bila. Po Gaussovoj distribuciji to neće biti Zoran Oštrić koji spada po vlastitoj procjeni vjerojatno tamo u top 10% populacije nego prodavačica u konzumu ili vozač kamiona. ako je Bandić, a ne Josipović njihov izbor, onda je to volja naroda, sviđalo se to tebi (i meni) ili ne. Pa bar se ti zalažeš za "vladavinu naroda" To što se tebi izbor naroda ne sviđa pa to onda nije demokracija je druga stvar. Reprezentativna demokracija ni formalno niti praktički ne isključuje totalitarizam. I Hitler je izabran demokratskom većinom.
The totalitarian leader must collect around him a group which is prepared voluntarily to submit to that discipline which they are to impose by force upon the rest of the people. That socialism can be put info practice only by methods which most socialists disapprove is, of course, a lesson learned by many social reformers in the past. The old socialist parties were inhibited by their democratic ideals; they did not possess the ruthlessness required for the performance of their chosen task. It is characteristic that both in Germany and in Italy the success of fascism was preceded by the refusal of the socialist parties to take over the responsibilities of government. They were unwilling wholeheartedly to employ the methods to which they had pointed the way. They still hoped for the miracle of a majority's agreeing on a particular plan for the organization of the whole of society. Others had already learned the lesson that in a planned society the question can no longer be on what do a majority of the people agree but what the largest single group is whose members agree sufficiently to make unified direction of all affairs possible.
There are three main reasons why such a numerous group, with fairly similar views, is not likely to be formed by the best but rather by the worst elements of any society. First, the higher the education and intelligence of individuals become, the more their tastes and views are differentiated. If we wish to find a high degree of uniformity in outlook, we have to descend to the regions of your moral and intellectual standards where the more primitive instincts prevail. This does not mean that the majority of people have low moral standards; it merely means that the largest group of people whose values are very similar are the people with low standards.

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Debe postavljati populizam

@Debe

postavljati populizam kao antitezu demokraciji jednako tako
Da bi tekst bio jasniji, stavio sam io podnaslove. Jedna glasi:

Autoritarni populizam protiv participativne demokracije

Ovi pridjevi nisu tu bez veze; ne dakle "populizam" općenito i ne "demokracija" općenito. Mislim da sam jasno u dnevniku ukazao na Bandić gaji (vrlo uspješno) jedan posebni tip populizma.

ako je Bandić, a ne Josipović njihov izbor, onda je to volja naroda, sviđalo se to tebi (i meni) ili ne.
Naravno. Nisi valjda iz nečega što sam napisao stekao utisak, da ja to želim osporiti, odnosno da dovodim u pitanje demokraciju kao takvu?

Reprezentativna demokracija ni formalno niti praktički ne isključuje totalitarizam.
Ovo je bizarna tvrdnja. Mislim da bi bilo teško prširiti pojam "totalitarizam" (totalno vladanje državom iz jednog centra - koncept su kao svoj razvili talijanski fašisti 1920-ih godina, i prihvatili termin - da, mi smo totalitaristi) sa "reprezentativnom demokracijom" (osim naravno lažnih narodnih predstavništava bez slobodnih izbora, slobode udruživanja i govora).

I Hitler je izabran demokratskom većinom
Jeste. U trenutku kad on dobiva većinu na izborima, Njemačka je još formalno demokratska, iako je faktički pobjeda rezultat snažnog terora. Nakon toga, vrlo brzo, on koristi inscenirani incident (Palež Reichtaga) i suspendira ustav (nikad nije formalno ukinut!), zabranjuje sve političke stranke, ukida sve političke slobode itdl.. Iako je formaln odemokratskim putem došao na vlast, nije "demokratski" ukinuo demokraciju. Sličnih "predsjedničkih državnih udara" bilo je desetine u svijetu tijekom 20. stoljeća.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

Totalitarni vođa mora oko

Totalitarni vođa mora oko sebe okupiti grupu ljudi koji su spremni dobrovoljno se podvrgnuti disciplini koju će silom nametnuti ostalima. Da socijalizam može biti proveden u praksi samo metodama koje većina socijalista ne odobrava lekcija je naučena od mnogih socijalinih reformatora u prošlosti. Stare socijalističke partije bile su inhibirane svojim demokratskim idealima; nisu posjedovale nemilosrdnost potrebnu za izvršenje svojih deklariranih ciljeva. Karakteristično je i za Njemačku i za Italiju da je uspjehu fašizma prethodilo odbijanje socijalističkih partija da u potpunosti prihvate odgovornosti vlasti. Nisu bili voljni primijeniti metode kojima su sami utrli put. Oni su se još uvijek nadali čudu slaganja većine sa određenim planom za organizaciju cijelog društva. Drugi su već shvatili da u planskom društvu nije bitno oko čega se slaže većina, nego koja je najveća moguća društvena grupa čiji članovi su homogeni u dovoljnoj mjeri za uniformno određivanje plana. Tri su glavna razloga zašto tako brojna grupa, sa dovoljno sličnim stavovima, ne može biti nađena među najboljim, nego među najgorim elementima društva. Prvo, što je razina inteligencije i obrazovanja pojedinaca viša, njihovi stavovi i ukusi su različitiji. Ako želimo naći visok stupanj uniformnosti stavova, moramo se spustiti na razinu morala i intelekta određenu u većoj mjeri primitivnim instinktima. Ovo ne znači da većina ljudi ima niske moralne standarde; to znači samo da je najveća grupa ljudi čije se vrijednosti podudaraju grupa sa niskim moralnim standardima..

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

@Debe: od autoritarnog

@Debe: od autoritarnog vođe, kakav danas Milan Bandić već jeste na nivou Zagreba, do totalitarog vođe, ipak je (na sreću) dug put.

Zoran Oštrić

Tko je glasao

a) Paraziti? b) Debili? c)

a) Paraziti?
b) Debili?
c) Nesposobnjakovići?
d) Lopovi? (ili want to be lopovi)
e) Bolesno iskompleksirani?

ili

f) ALL OF THE ABOVE

Pitanje glasi:

Tko spada u ovu skupinu?

Ovo ne znači da većina ljudi ima niske moralne standarde; to znači samo da je najveća grupa ljudi čije se vrijednosti podudaraju grupa sa niskim moralnim standardima..

Izgelda kako je ovo prvi put da "F" donosi "PASS" rezultat!

Jakša
"volim svoje i poštujem tuđe"
http://www.youtube.com/watch?v=OkO8qa3V5gg

Obrisan

Tko je glasao

Usprkos kvalitetnom

Usprkos kvalitetnom komentaru imaš minus zbog tvoje strelice koja je okrenuta isključivo poliglotima...

Tko je glasao

Zanimljivi i inspirativan

Zanimljivi i inspirativan Dnevnik. Na pomolu je "Treća republika" jedino što imam pitanje za autora - koja je to Druga republika? Sve mi se to čini, s prekidom od četiri godine, u vrijeme Račana, ipak jedna, Tuđmanova ili HDZ republika, sa varijacijama u pojedinim razdobljima. To je 18 godina na slabim temeljima postavljena država koja je "obgrlila" poprilično bolesno hrvatsko društvo isisavajući iz njega zdrave sokove odnosno vrijedne supstance. Sada smo na početku rasapa Tuđmanove Hrvatske koji je, i pored nekih dobrih poteza, krivo zaorao prvu brazdu i tu bez VELIKOG POSPREMANJA nema sreće.
Pitanje je samo snaga i njihovih vizija koje će biti u stanju to VELIKO pospremanje učiniti. Inicirati ga prije može dr.Ivo Josipović s projektom NOVA PRAVEDNOST i Vlada nacionalnog spasa nego predstavnik "kumovskog kapitalizma", notorni populist Milan Bandić.

Danimir

Tko je glasao

Mena zanima,ako se i desi

Mena zanima,ako se i desi VELIKO POSPREMANJE,što će nam ono donijeti?Dok lopovi ne vrate sve što su ukrali,neće nam puno pomoći.Obzirom da su ti " demokratski" prevaranti na sigurno sakrili svoj plijen po stranim bankama i računima, tko će to iskopati?Jeli to uopće moguće?

Tko je glasao

Josipovic je stara skola.

Josipovic je stara skola. Ona logika misljenja koja nas je i dovela u situaciju u kojoj jesmo.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

@Danimir Sve mi se to čini,

@Danimir
Sve mi se to čini, s prekidom od četiri godine, u vrijeme Račana, ipak jedna, Tuđmanova ili HDZ republika
Ne inzistiram na tom terminu, nije od bitnog znbačaja za osnovnu oruku članka. Mislim da su se tijekom posljednjeg desetljeća ipak dogodile važne promjene, to više nije Tuđmanova država - iako i dalje stoji to što veliš, da isisava zdrave sokove iz hrvtskoga društva.

Važnije mi se čini uočiti kako postoji jedan kontinuitet sa 1980-ihm godinama, produljenje paralize socijalnih energija usprkos dramatičnim političkim promjenama. O tome sam nešto više bio napisao u članku od 5. prosinca prošle godine, objavljen ovdje pod naslovom Prosvjed 5. prosinca, desni populizam i deblokada društvenih potencijala.

Skoro da bismo mogli reći da smo već imali tri republike, svaku po desetak godina, od smrti JBT. :)

Zoran Oštrić

Tko je glasao

@Intelektualna elita uvijek

@Intelektualna elita uvijek gubi u sukobu s ekonomskom@

Ovisi kako sta definiras. Ja bi tu intelektualnu elitu prozvao intelektualnim snobovima koji nemaju veze s intelektom s obzirom da su u sustini ignoranti. Pa tako je normalno da ignoranti popuse.

Sto se tice ideje jacanja demokratskog procesa, losa strana je sto je spor, dobra strana je sto ima jak momenat, dovoljno jak da ga jedan Bandic ipak ne moze pokolebat.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Naša intelektualna elita

Naša intelektualna elita nema muda.Serucka tu i tamo po medijima ali do sada nije uspjela organizirati ništa konktretno u hrvatskoj tragediji.Kaže se da je riječ ubojitija od mača,jeli? Onda je taj mač prilično tup.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Novi dnevnici

  1. Godina boli od otpisani komentara 5
  2. Plenković nastavlja izgubljenu Arbitražu s MOL-om, da bi krivnju za 5 milijardi kuna gubitka svalio s MOST-a i B.Petrova na HDZ od ppetra komentara 27
  3. NAŠA MISIJA od petarbosni4 komentara 0
  4. ŠEFovi reformiraju Republiku Hrvatsku od aluzija komentara 2
  5. Hrvatski nacionalni interes i kako ga steći od Feniks komentara 32
  6. Vrh HDZ-a onemogućava HDZ-u preuzimanje vlasti od ppetra komentara 3
  7. Može li Trump doživjeti i preživjeti inauguraciju od sjenka komentara 15
  8. Kao i hrvatsku državu, INU je prodala detuđmanizacija od MKn komentara 15
  9. Putevi i stranputice: Dvije godine mandata Kolinde Grabar Kitarović od sm komentara 6
  10. Fašizacija hrvatskog društva nesmetano napreduje od Feniks komentara 12
  11. Svemir je integralni organizam; uključuje i Kolindu od bube komentara 6
  12. Leakovina - Autodanuncijada - Nije li ljevica preživjela dovoljan broj 'Markovina'? od doza komentara 4
  13. iskustvo proizvodi vrijednost preživljavanja od aluzija komentara 0
  14. Božo Petrov i MOST napravili su 250 puta veću štetu RH, nego Hanžeković svojim ovrhama i spinovima od ppetra komentara 22
  15. Stop formatiranju diskova od robot komentara 13
  16. čovjek (SLUGA) MORA biti pokoran i poslušan čovjeku (ŠEF) od aluzija komentara 0
  17. dama s hermelinom i još 86 000 umjetnina od indian komentara 7
  18. Šteta od preko 5 milijardi kn građanima RH, traži ostavku Bože Petrova i hitnu akciju DORH-a od ppetra komentara 14
  19. Je li 2016. za Hrvatsku prijelomna godina? od vkrsnik komentara 11
  20. Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost od Zoran Oštrić komentara 23
  21. O bankrotu ljevice u doba globalizacije od Zoran Oštrić komentara 4
  22. Međunarodni kazneni sud od Zlatno doba kap... komentara 1
  23. Veleizdaja Ustavnog suda RH od sjenka komentara 11
  24. Igra Plenkovića i Petrova, MOST-a i HDZ-a, odigrana na Badnjak, vulgarna je kao gluma Frljićevih glumica s državnom zastavom od ppetra komentara 5
  25. Izgubljena arbitraža: Upravljačka prava u INA-i nije predao Sanader, nego hrvatska vlada od sm komentara 49

Najkomentiraniji dnevnici

Tko je online

  • Laganini
  • ppetra

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 2
  • Gostiju: 34

Novi korisnici

  • F1
  • valentino
  • justiceforall
  • sandy199
  • Puležan