pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U Hrvatskoj nije rijedak slučaj da pojedinac iz nekog razloga promijeni stranku ili kako je to sada popularno nazvati „stranački dres“. Ako se usput radi o pojedincu na nekoj funkciji koji za samog trajanja mandata mijenja stranku onda je to javnosti po nekom pravilu prezentirano kao klasična trgovina mandatom, dakle kao nešto politički i moralno neprihvatljivo. Zanimljivo je da gotovo nikada nismo čuli kako je pojedinac promijenio „stranački dres“ radi toga jer ga je u stvari svojom nedoslijednom politikom izdala njegova dojučerašnja stranka. Uostalom, zar se već svi puno puta niste zapitali i u mislima tražili objašnjenje po pitanju: zašto bi neko uopće trebao ili morao biti „vjeran“ jednoj stranci cijeli svoj život?
Ako se i površno pogleda na ovu problematiku transfera, brzo se shvaća da je stvaranje takvih definicija vrijednosti u stvari samo želja velikih stranaka, ili još preciznije, najveća je upravo kod one koja ima i najviše birača ili članova, a zašto, jasno je to danas potpuno i najvećem političkom naivcu.
No kako to onda da takva nametanja ili „prodaja“ kvazi vrijednosti našoj javnosti nailazi na blago je kazati plodno tlo?
Dali su Hrvati kao (neki tvrde) narod ipak ili tek samo genetski predodređeni da vjećno budu dobre sluge a loši gospodari, ili se naprosto radi o tome da svatko ima svoju cijenu pa manje više svi koji odlučuju o našoj sudbini to rade prvenstveno vodeći računa o svom kunskom odnosno deviznom računu?
No što je pojedincu raditi kada shvati da ga vlastita stranka umjesto subjekta i kreativca pretvara polako ali sigurno u poslušnog sljedbenika? Ako se suprostavi, bude brzo eliminiran, ako se prilagodi postaje pijun vrhovnog poglavice kao i svi ostali u toj bezličnoj hrpi, ali i sudionik u nečemu ćemu se njegova moralnost duboko protivi. I sada dolazimo do onog o ćemu svaki pojedinaca za sebe donosi odluku, dakle otići, ostati ili promijeniti. Većina ostaje unutra prilagođavajući se tom blatu, dakle bez nekih ambicija za političkom profilacijom, ali zato sa naglašeno povećanim aspiracijama ka materijalnom „samozbrinjavanju“, jer znate da mandat przo prođe, a ni poglavica ne može bez izvršitelja, a podanici koji pristajanjem na tu igru ulaze u krug ovisnih, a po potrebi i odgovornih pa nerijetko čak i krivih (tri tenora) bivaju uvijek dobar osigurač prema glavnim igračima, moralnim vertikalama društva.
Oni pak kojima savjest – moral ne dozvoljava nemoralno ponašanje u politici lijepe naše bivaju na opću žalost teška manjina, a manjinu je terorom većine uz medijsku potporu koja se podrazumijeva uvijek lako prikazati kao nešto negativno, nepoželjno, dakle upravo kao one koji su u toj političkoj utakmici nemoralni. Osvrnemo li se malo oko sebe vidimo odmah da u stvarnosti tih promjena dresova ima puno više no što nam se na prvi pogled čini, što je u neku ruku možda i dobro, no isto tako moramo primjetiti da svi ne mijenjaju stranke iz istih razloga, dakle ne baš uvijek i zato što su oni u pravu. Zna tu biti i napuštanja stranke zbog izgubljenih unutarstranačkih izbora, ....no to nije tema ovog teksta.
Zasigurno je mnogo poštenih ljudi izašlo iz politike jer nisu bili u stanju othrvati se nekorektnim igrama svojih dojučerašnjih „prijatelja“, a posebno žalosno jeste činjenica da su upravo oni sa visokim moralnim vrijednostima ti koji su u percepciji javnosti ispali negativci......
A onda se pojavio internet........blogovi......... portali.... i sve se okrenuo naglavačke. Brzina, snaga i efikasnost kojom bilo čiji prijedlog, kritika, riječ ili argument svaki dan sve lakše dolaze do širokog broja ljudi, ubrzano mijenjaju političku klimu i odnose u Hrvatskoj, pa već danas možemo dodati i to da se informatički pismen pojedinac sve lakše i uspješnije obračunava sa političkom mafijom odnosno onima koje je iz moralnih razloga napustio. U toj kakvoj takvoj izjednačenosti iznošenja svojih stavova, istina i argumenti i te kako imaju dobre izglede za pobjedu, kao i pojedinac za vlastitu afirmaciju, a činjenica je da bez jakih pojedinaca nema dobrog tima ili preciznije poglavarstva, vlade, ministarstva........
Sve je više takvih pojedinaca koji su svjesni da politička stranka nije i ne smije biti pokriće za ostvarivanje osobne materijalne koristi na štetu drugih, već jedno od sredstava za činjenje općeg dobra iz kojeg tek onda proizlazi i na određeni način osobna korist.
Period koji je pred nama, dakle parlamentarni izbori, a nakon njih i lokalni će siguran sam u Hrvatskoj biti obilježen masovnim seobama iliti „promjenama političkih dresova“ i to posebno mnoštva kvalitetnih pojedinaca koji će prekinuti dosadašnje uvriježeno ponašanje stranke naspram članstva koji je više sličio na odnos unutar neke sekte ili vjere, a sve manje na ono čime se definira u svojim programima i dokumentima koji isijavaju demokratskim frazama o jednakosti, pravnoj državi, općem dobru i bla bla bla bla.
Dakle, moralni ljudi mijenjaju stranke, a ne svoja načela.