Tagovi

Metode s prašnjavog političkog tavana

Narodu hrvatskom pristoji pravo, da od ustavnoga bana zahtijeva i ustavno vladanje. Ta ono je u zakonima utemeljeno. Grofa Teodora Pejačevića podučilo je iskustvo, da u narodu našem nije nikad malaksala ustavna svijest, da je bivala sve budnija, čim se pritiskom nastojalo potlačiti ju. Ustavno vladanje mora da podnosi ustavnu borbu, dapače da joj zajamči onu slobodu na biralištu i u javnosti bez koje je ustavan život nemoguć, mrtav. Mogu se pomoćju državne vlasti postizavati uspjesi, koji nisu u skladu s javnim mišljenjem i s očitom i jasnom voljom naroda. Ti su uspjesi ipak bolestni, pa im nema trajna života. Borba, koja sama od sebe viče proti takvim uspjesima postaje u narodu samom sve to ljuća, čim su ti bolestni uspjesi na oko sve to sjajniji. i tako nastaje sve to ljući rat između stranke, koja se pomoćju državne vlasti domogla do neprirodne veličine i strankama, koje su pritisnute; a taj rat mora da djeluje na cijeli državni organizam, da ga zapriječi u redovitom tečaju i razvitku. Kani li novi naš ban udariti ustavnom stazom, koja je označena u zakonu, onda je u interesu zemlje, u interesu sustava, da izpita pravu volju naroda na biralištu, da ju izpita u slobodnim izborima. Dakako da je to teško onomu, koji je uvjeren da će ga većina u saboru kakova je danas bezuvjetno podupirati i provađati sve što bude od nje zahtijevao. Ali ustavan ban ne može biti pozvan da izpita samo zahtjeve svoje vlastite volje, pa da ju pod svaku cijenu provađa. Ustavan će ban izpitati volju naroda; ne slaže li se ona s njegovom povući će posljedice, koje su združene s pravim ustavnim životom.

Ovo je bio tekst iz negdanjeg "Obzor"-a, od 5. srpnja 1903. g nastao povodom izbora Teodora grofa Pejačevića za hrvatskog bana, iza "pada" (!?) Khuena Hedervaryja (preuzet iz knjige "Politička povijest Hrvatske, svezak 1., "August Cesarec"- Zagreb, 1990.g.)

Možda će netko prigovoriti neprimjerenost iskopavanja ovakvog starog teksta ali će ga odmah razoružati sličnost "onog vremena" s današnjim. No da bi se sličnost prikazala u njenom pravom svjetlu treba razjasniti suštinsko značenje nekih pomalo prašnjavih, no u Hrvatskoj nekad ali i sad vrlo upotrebljavanih političkih pojava. Radi se o pojmovima iz hrvatskog političkog naslijeđa, pojmovima iz ropotarnice hrvatske povijesti, s prašnjavog "političkog tavana", koje se uporno kao prokletstvo ponavljaju, i više ili manje mimikrirane održavaju u svakodnevnom, posebno političkom djelovanju. No kad te pojmove očistimo od povijesne patine, i otrijebimo od zaostalih refleksija na apriornu "antihrvaštinu", i rasteretimo traumatizirana povijesna pamćenja, oni ponovno zasjaju začuđujućom svježinom, kao stara i odbačena ali dobro očuvana Aladinova lampa, koja nakon trljanja ispušta zle duhove!!

1. "KHUENOVŠTINA"

Pojam "khuenovština" treba objektivno otrijebiti od povijesnog naslijeđa kojeg mu se u hrvatskoj povijesti pridaje, pa će ostati sadržaj, kojeg se danas može definirati kao: "tehno -menadžerstvo" u širem smislu, ili prvoklasni "politički inženjering", u užem smislu. Naime, negdanji zloglasni hrvatski ban upravljao je stilom vladanja kojeg su primjenjivali mnogi politički Hrvati dugo iza Khuena, potom u okviru Austrougarske monarhije, kasnije u dvjema Jugoslavijama, a po svemu sudeći - i danas. Da citiram samog Josipa Horvata:
"Khuen je davno otišao, khuenovština je ostala"! ("Politička povijest Hrvatske, svezak 1., "August Cesarec"- Zagreb 1990., stranica 259.).

Da bi se shvatilo o čemu se ovdje govori, treba što objektivnije odgovoriti na pitanje: "Tko je doista bio Dragutin grof Khuen Hedervary?" Na to najbolje odgovara sam Josip Horvat (Politička povijest Hrvatske, stranice 256-257)

U duši je Franjo Josip ostao do posljednjeg daha vjeran autoritativnoj vladavini, njegova ustavnost bijaše koncesija koju mu je oteo sticaj okolnosti; formalist do u moždinu kostiju Franjo Josip, kao i tumači i izvršitelji njegove vladavine, a grof Khuen bijaše jedan od najuzornijih, nastojali su do krajnjih konzekvenca čuvati formu ustavnih obveza, uvijek, naravno na račun sadržaja. Khuen za svoje dvadesetogodišnje vladavine rigorozno čuva forme ustavnosti i parlamentarizma, ali ga pretvara u fasadu za kojom se krije stvarnost najgrubljeg izigravanja ustavnosti. Ne može biti sumnje o tome da je grof Khuen Hedervary po svojim talentima bio jaka ličnost. Sigurno se rodio par desetljeća prerano; u trećem i četvrtom deceniju XX stoljeća dao bi po svojim sklonostima i rutini jamačno predstavnika antiparlamentarnih autoritativnih režima većeg formata. Prof. Šišić u jednom svom prikazu daje približno točnu karakteristiku Khuenovu: "Mlad, energičan i promišljen, od prirode obdaren snažnim pamćenjem i poznavanjem ljudskih slabosti, a koncilijantan u saobraćaju, on se dao na 'pacifikaciju Hrvatske' sa zvučnom lozinkom: red, rad i zakon." Bio je svakako virtuozan "lovac duša", izvrstan političar-psiholog. Nije bio šablonski tirančić. Khuen stvarno daje dostojanstvu hrvatskog bana nov, neovisiniji i moćniji položaj; s madžarskim premijerima opći izravno kao ravnopravan faktor, ignorirajući ostale članove madžarske vlade. Za njegove vladavine na ekonomskom i prosvjetnom području stvorena su znatna djela. Hrvatska ih je često odbijala samo zato, jer su stvarana po Khuenovoj inicijativi. Uglavnom, Khuen pomalo podsjeća na kakvog kolonijalnog guvernera, koji primitivnom narodu nosi civilizaciju. Takvim se jamačno osjećao i to je, često i nehotice, dao Hrvatskoj osjetiti - i odatle valjda najjači izvor psihološkog otpora Hrvata protiv njegovog sistema.

Da bismo se uvjerili u svevremensku prisutnost "khuenovštine" treba samo usporediti kako se Khuen olako poigravao sa Saborom, s političkim strankama, kako je svađama razdirao stranke, režirao "slučajeve" kojima je cijepao hrvatsko političko biće, namještao sudske procese, inicirao međunacionalne sukobe, sve to zadovoljavajući vanjsku formu. Trajnost „khuenovštine se ogleda i u onovremenom Khuenovom nastavku političke karijere: Nasuprot hrvatskim povijesnim animozitetima, Khuen je "pao" samo u hrvatskim glavama, no ustvari je - promoviran! Naime, kad je Carstvu zatrebao stručan, efikasni i beskrupulozni tehno-menadžer za premijera madžarske vlade, (u čiju je polovicu carstva spadala ondašnja banovina Hrvatska!), izbor je sasvim logično pao na onoga koji se dokazao u čuvanju postojećih državnih institucija.

2. "FRANKOVLUK"

"Frankovluk" potječe iz vremena političkog djelovanja Dr. Josipa Franka koji je bio vođa Čiste stranka prava u vrijeme banovanja Levina Raucha. Mada je javno u svom političkom programu zastupao osamostaljivanjem Hrvatske u okviru austrougarskog državnog koncepta, ustvari je bio sudionikom vlasti i najuži suradnik bana Raucha, eksponenta madžarskih posezanja prema Hrvatskoj. O sadržaju pojma "frankovluk", pustimo Horvata da sam kaže (Politička povijest Hrvatske, stranice 288-289).

Prvih mjeseci vladanja baruna Raucha iskristalizirao se onaj specifikum hrvatske predratne politike, koji je dobio ime "frankovluk". Pojam je to koji se kasnije, naročito u poslijeratno vrijeme, sasvim krivo tumačio. "Frankovluk" nije identičan s najradikalnijim hrvatskim nacionalizmom. "Frankovluk" je stvarno pojam jedne političke taktike, svakako jedinstvene u politici uopće: "Frankovluk" je sinonim za jedan politički "moral insanity", on je ekstrem političke beznačelnosti. Mogao je niknuti i razviti se samo u atmosferi koju je stvorila "khuenovština", sa svojim svjesnim razaranjem vrednote značajnosti. Dr. Frank, vođa najradikalnije hrvatske stranke, kojemu su usta uvijek puna bučnih, revolucionarnih, fraza intransigentnog patriotizma pod maskom najborbenije opozicije, vodi stvarno najoportunističkiju politiku. Prividno je u najradikalnijoj opoziciji, stvarno sudionik vlasti. Motive te politike danas je već lakše uočiti nego prije tri desetljeća: Svakako u toj politici bijaše tek malen postotak patriotizma; krivo bi se učinilo uspomeni dr. Franka kad bi se ustvrdilo, da su materijalni razlozi bili izvor njegove političke dvoličnosti; odlučna svakako bijaše za ličnost dr. Franka njegova tašta ambicioznost, uvjerenje koje je prelazilo već u bolećivost, da je on predestinirani mesija hrvatske politike, da po svojim sposobnostima ima pravo na vodstvo i određivanje sudbine hrvatskog naroda. Dr. Frank bijaše sigurno darovit, domišljat, živ intelekt; njegove političke kombinacije nisu neinteresantne, samo za njihovo ostvarenje bilo mu je prikladno svako sredstvo, tu je bio zaista s onu stranu dobra i zla; baš kao političar-intelektualac gubio se i zaplitao u vlastitim hiperkombinacijama; bio je nekritičan i prema svojim vlastitim sposobnostima, koje je precjenjivao, kao i prema drugima; slučajevi suradnje s pustolovima i varalicama, kao i Pierotić i Strassnoff, relevantni su za ličnost dr. Josipa Franka…

Sadržaj pojma "frankovluk" opet treba otrijebiti od natruha političkih prilika u kojima se tada Hrvatska nalazila, ali zadržati samo ono što se odnosi na političko djelovanje, pa da nas zapahne čudesna svježina iz današnje perspektive. Odmah ćemo lako prepoznati mnoge sličnosti s našom današnjom situacijom, ali uz dvije bitne napomene: Najprije treba upozoriti da je Horvat ovi knjigu napisao 1936. godine, pa kad govori "prošli rat", "danas" ili "prije tri desetljeća" misli se na vrijeme Prvog svjetskog rata. Druga se napomena odnosi na Pierotića i Ignatza Strasnoffa , za koje nažalost više nema mjesta u našim leksikonima ili enciklopedijama ali se radi o probisvijetima. hohštaplerima, varalicama i lopužama kojih i danas možemo naći svugdje oko nas, samo pod drugim imenima.

3. FURTIMAŠTINA

Furtimaš je bio nadimak hrvatskim klerikalcima s početka 20 stoljeća kad su se organizirali kao stranka. Ime su dobili po tome što su od ostarjelog Strossmayera prijevarom izmamili potpis tobožnjeg pristajanja uz stranku. što je on sam demantirao objasnivši da su mu potpis izmamili furtim tj. kradom.

Kod starijih hrvatskih pisaca to je bio naziv tihohođa (slovenski tihotapec) a u značenju „Tajni reakcionar“.

U Općoj i nacionalnoj enciklopedija (Pro Leksis –Večernji list 2005) ćete naći sljedeća objašnjenja:
furtum krađa, civilni privatni delikt u rimskom pravu, sastoji se u namjernom, protupravnom oduzimanju pokretne stvari iz koristoljublja, ali je taj pojam obuhvaćao i utaju tuđe stvari, njezino neosnovano korištenje, prodaju tuđe stvari, uzimanje tuđe tražbine itd.
Furtum rei, pojam krađe u užem smislu riječi, kada je predmet krađe tuđa tjelesna i pokretna stvar.
Furtum usus, korištenje tuđe stvari suprotno naravi dotičnog pravnog odnosa.

Hrvatski enciklopedijskom rječniku:
Furtim: kradom, krišom, tajom, kriomice
Furtimaš: onaj koji pribjegava potajnim metodama,

Da je furtimašenje i danas česta pojava, jasno je samo po sebi kad uspoređujemo značenje pojma i svakodnevna događanja. Naročito je istaknuto u ovo predizborno vrijeme.

4. "BALKANŠTINA"

Ovaj pojam predstavlja svježiju ostavštinu prošlosti, iz jugoslavenskog razdoblja hrvatske povijesti. To je ustvari politička praksa kojoj je "khuenovština" pripremila teren, a "frankovluk" širom otvorio vrata, a „furtimaština“ osigurala plodno tlo.

Kod tumačenja sadržaja ovog pojma ne treba miješati ono što se tom pojmu pridaju na europskom zapadu, s onim što se o toj istoj temi misli na istoku. Pod pojmom "balkanštine" ovdje mislim na naš, hrvatski doprinos i učinak Jer, iako često znamo s time podbadati „one druge“ „balkanština“ nam nije posve nametnuta, jer smo ju mi svojski prisvojili. Korijene uže, hrvatske primjene "balkanštine" treba potražiti u nama samima, u našem vlastitom mentalitetu i povijesnom naslijeđu, preciznije u stranputicama kojima smo, radi lagodnosti ili vlastite ludosti pribjegavali. Ipak, sve ovo treba malo bolje razjasniti:

U današnjim rječnicima izrazi - "balkanac", "balkanizam" i "balkanizacija", imaju konkretna i prenesena značenja, a za potrebe ovog ogleda moramo se zadržati samo na prenesenim, simboličnim značenjima:

Anić tako definira:
• "Balkanac" - onaj koji se u društvu ponaša sirovo, koji ne usvaja stil i vrijednosti života u Europi.
• "Balkanizam"- (deprec.) ono što je balkansko (po shvaćanjima ili preduvjerenjima u Srednjoj Europi).
• "Balkanizacija"- (pejor.) :1. zavođenje i usvajanje odnosa među narodima i državama kao na Balkanu, 2.raspadanje ili podijeljenost na mnogo zavađenih dijelova (na nekom većem području).

Radi neugodne konotacije koja se ovom pojmu pridaje stalno se nameće pitanje, tko su to Balkanci. Dok se Slovenci odlučno distanciraju od čitave bivše Jugoslavije (i Hrvate lociraju na Balkan), u Zagrebu ćete, pola u šali pola u zbilji sam prelazak preko Save proglasiti putom na Balkan, a primorska Hrvatska pomjera crtu razgraničenja prema istoku - i tako dalje! Ustvari crtu razdjelnicu ne bi trebalo tražiti u geografskim, fizičkim razgraničenjima, nego u mentalnim karakteristikama. Divljaštvo, kao osnovna oznaka "balkanštine" (u smislu neciviliziranog ili anticivilizacijskog ponašanja), prisutno je manje-više na svim zemljopisnim širinama i dužinama, i to u različitim dozama i specifičnostima. Razlike, kad i ako postoje, se nalaze samo u tome koliko netko uspijeva divljaštvo držati pod kontrolom, i potisnuti ga. No, divljačko ponašanje izaziva isto takvo ponašanje na drugoj strani. O genezi „balkanštine u Hrvata govori Ivan Meštrović (mason i član Jugoslavenskog odbora, koji je pripremao rušenje starog Carstva i stvaranje Jugoslavije). Kad je poslije Prvog svjetskog rata stvaran "novi svjetski poredak", kreatori nove balkanske zajednice (zvane Jugoslavija) su već vrlo rano shvatili grešku počinjenu na „balkanskom projektu“. Naš velikan Ivan Meštrović je bio angažiran 1924. godine da izradi bistu profesora Masaryka (također masona i kreatora Čehoslovačke), pa je došao u Prag. Meštrović je radio a Masaryk pozirao, pa su imali mnogo vremena za slobodan prijateljski razgovor (kojeg je opisao u svojoj knjizi "Uspomene na političke ljude i događaje" - Matica Hrvatska, Zagreb 1969. g.), gdje kaže:

"Masaryk nije volio Pašića kao ni njegove metode, te je uglavnom svaljivao krivicu na njega i na Radića, kojega također nije volio, a napose nije volio gospođu Radić. Njega je smatrao smušenim i nerealnim a nju nezgodnom Čehinjom. Ja sam ga nastojao uvjeriti da nisu krivi samo Pašić i Radić, nego da je to mnogo kompliciranije i dublje, a on mi je onda predbacivao:
- Pa i vi ste krivi, koji ste bili vani, a možda dosta i vi osobno. Ja sam vam govorio da ne vjerujem, da će to tako lako ići, nego je trebalo početi s konfederacijom, s dualizmom između Zagreba i Beograda."
Kad sam mu, na njegovu želju, malo pobliže iznio prilike kod nas i upozorio ga na sve što se događa, a to ne može dobru dovesti, priznao je da su mu isto tako pripovijedali i neki Česi, koji su poznavali prilike i koji su bili u dodiru s Jugoslavenima. On se namrštio i uzdahnuo:
- Da, da. Radić može biti konfuzan i pretjeran, ali to ne valja što se iz Beograda radi. Mi smo se nadali da će se Srbi debalkanizirati u zajednici, međutim će oni, čini mi se, cijelu zajednicu balkanizirati, pa će tako i one svoje dobre kvalitete kompromitirati. Mi smo nemoćni da vam pomognemo."

To bijaše to nažalost vrlo rana i precizna dijagnoza stanja i prilika u prvoj, a potom i u drugoj Jugoslaviji – i u tome leži onaj naš hrvatski doprinos "balkanštini"! Iako su tada bizantizam i praksa beogradske čaršije bili sasvim tuđi hrvatskom mentalitetu, stil ponašanja kojeg je uveo Pašić i njegov krug pustio je duboko korijenje, pa je danas Pašićev model ("dete vole šećer") značajno prisutan širom Hrvatske. Ne pomažu tu više nikakav odgoj, škole, univerziteti, doktorati, jer se sve to prenijelo na područje podsvjesnog i nesvjesnog u povelikom dijelu hrvatskog nacionalnog bića. Taj primitivizam okićen domoljubnim simbolima i zaštićen etiketom "neupitnog državotvornog patriotizma", istovremeno je natovaren cijelim svojim balkanskim prtljagom i surovo prevladava sve do samih vrhova državne vlasti u Hrvatskoj, koja ga čak i njeguju, jer na njemu temelji svoj opstanak, ne sagledavajući svu štetu koja se tako dugoročno nanosi hrvatskom narodu.

U predvečerje izbora, u kojima hrvatski narod opet ima priliku i dužnost birati svoju sudbinu ali i svoju civilizacijsku orijentaciju, dobro je se podsjetiti i zamki koje vrebaju s prašnjavog političkog tavana, a za koje najčešće nismo ni svjesni da su tu među nama, iako im ne bi trebalo biti mjesta.

Komentari

Frederik, Dobil si od mene

Frederik,
Dobil si od mene negativni bod radi moje gluposti. Htel sam ti dat pozitivni, a kak je onaj znak koji ima strelicu za gore i dole kod mene u sivom polju tvojeg komentara je za mene ne vidljiv. Eksperimentiral sam dosta dugo, probal na drugom dnevniku gdje je granica i donesel konačno opdluku. Kak vidim, probal sam prdnut i prešlo je v gaće. Znam da te nebu zasmetalo, ali mislim kak treba objasnit. Probal bum popravit i ak nejde bum Mračnog zamolil da popravi.

Tko je glasao

da Mrak bu sredil, mada mene

da Mrak bu sredil, mada mene to ne opterećuje, ja znam kaj ti misliš

Tko je glasao

Skviki, nema tam greške,

Skviki, nema tam greške, sve je kak treba!

Tko je glasao

O svim ovim pojmovima ja sam

O svim ovim pojmovima ja sam tijekom ljeta donosio na mom blogu leksikonske jedinice. Khuen Hedervary kao ban je za Hrvatsku bio katastrofa a najvjerniji saveznici su mu bili Srbi. Postoji pojam "Khuenovi Srbi. Što se tiče Josipa Franka on je surađivao s vlastima Austro-Ugarske kako bi spriječio mogućnost stvaranja Jugoslavije i bilo kakvog ujedinjenja Hrvata sa Srbima. Zbog toga je u obje Jugoslavije ocrnjen do krajnosti i sve njegove namjere prikazane negativno. Naravno, uz sasvim pristojnu dozu antisemizma.

Tko je glasao

He, he, očito slično

He, he,

očito slično mislimo (vjerojatno tome doprinosi duži životni put i dugo iskustvo, koje i kad je različito vodi istim spoznajama).

No ja sam naglasio u startu da me ne interesiraju povijesne reminiscencije (koje znaju biti varave), nego puki tehnički (tehnološki) sadržaj pojava (pojmova) koji ostaju poslije trijebljenja povijesnih naslaga. Tek tako možemo povezivati povijest i sadašnjost u svoj njenoj golotinji.

Naime, ima ona stara poslovica da je put u pakao često popločan dobrim namjerama. Čak i kad su namjere iskrene, važan je samo konačni rezultat, koji nije bio baš lijep a iz takve prakse ni danas ništa dobroga se ne može iznjedriti. A što se tek može izroditi kad "konačni" ciljevi nisu istinitska namjera nego jeftina kamuflaža?

Zato je najbolje (ta danas je demokracija tu, samo je treba nametnuti u svim njenim dimenzijama) da se stvari odvijaju transparentno, jer je konačni rezultat uvijek krajnji sudac.

Da bih bio jasniji, Frank je mogao iskreno zastupati ili glumiti boj protiv istočnih opcija, ali je u osnovi bio kontraproduktivan pa je realno samo pojačavao animozitete prema zapadu - i mi smo to platili. pogotovo te zablude o genskim ili genetskim višimi ili nižim vrijednostima -tj. antisemitizam - koji je radi njegove vlastite genealogije poprimao neozbiljnu, komičnu dimenziju. Kao i one lobrozijevske priče Đodanovim šiljatsim glavama koje su ga dovele do ministarske pozicije (i u kratko vrijeme srušile s te funkcije jer su bile anakrone kao i sve što je Đodan pričao - pisao je mnogo bolje).

Obrati pažnju na zamku u koju su nas uvukli naši suvremeni nositelji ideja "khuenovštine-frankovluka-furtimšenja" i to na izvorno balkanski način: to je bila ona svojevremena vrlo raširena priča o "državotvornosti" (koja je bila klasični primjer revivala komunističke podobnosti ili usmjerene korupcije). Sva naša potpuno promašena pretvorba i privatizacija, sa svim moralnim i gospodarskim posljedicama bila je ideja "državotvornosti" - a što je taj pojam stvarno trebao značiti nikada nitko nije definirao za javnu upotrebu!! Ali je ipak postao skoro sveopći kriterij državne prakse!!

Pa i sam pojam tzv. "državotvornosti", kad ga otrijebimo od romantičarskih domoljubnih natruha, je bila najveća katastrofa koja se mogla dogoditi hrvatskom narodu. To je pojam koji se više nigdje ne čuje jer je potpuno kompromitiran! A tako je lijepo zvučao u onim uzbudljivm danima nove hrvatske povijesti. I masovno uotrebljavan na svim razinama.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci