pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

bok

oprosti na komentaru nevezanom uz post, ali pitao si nedavno u jednom komentaru:

dobro, jel' to i na zapadu tak' sve isprepleteno, izmixano, itd. kad bi nam netko malo žešće elaborirao neke jače afere, slabo pratim taj segment...

mozda ce ti ovo utaziti glad za isprepletanjem i mixanjem na zapadu, i za malo zescim elaboriranjem:
War on children Part II

mozda ce ti u prvi mah biti cudno, ali daj si malo vremena, i procitaj svakako i "uvod" (koji zapravo ide poslije teksta)

pozdrav!

minus za članak, i to ne zato što se ne slažem s poantom, nego zato što je tanak u argumentaciji. poziva se na neke članke ustava, a iste se ne trudi sagledati i proniknuti u njihov smisao. proglasiti nešto protuustavnim je ozbiljna stvar i bilo bi poželjno (pa i pristojno) prije toga barem obaviti gramatičku analizu članka kojim se argument bavi.
dakle, iz ustava je nedvojbeno jasno da je mandatar onaj tko uživa potporu većine zastupnika. to u ovom trenutku nisu niti milanović niti sanader.
kao drugo, također je nedvojbeno da izbori kod nas još nisu završili, i to iz dva razloga. na nekim se biračkim mjestima ponavljaju, a rezultati ionako još nisu konačni.
i kao treće, piše jasno u ustavu da predsjedink mandat daje nakon konzultacija. iz samog teksta ne proizlazi da bi se konzultacije trebale održati jednom i amen, nego nije određeno treba li to biti jednom ili stoput i trebaju li trajati 15 minuta ili 15 sati i trebaju li se odvijati uz kavu ili uz klopu. mislim da je u najmanju ruku bezobrazno prozivati mesića da razvlači konzultacije i da "dopisuje članke u ustav" kada takvo nešto nema veze s realnošću.
* za kraj, općenito mi je smiješno kada se navodi kao argument da se odstupa od dosadašnje prakse itd.. ma molim vas, taj "argument" zvuči kao da smo dosad imali barem 20 parlamentarnih izbora pa smo pokrili sve moguće scenarije. u stvarnosti je potpuno drugačija slika - neviđena bipolarizacija na političkoj sceni.

totalno pogrešan komentar si odabrala za kopiranje ali radi dobrobiti teme neka ostane, na ovo ima za reći nekoliko stvari:

a) u ustavu vrlo jasno piše da je predsjednik dužan dati priliku za sastavljanje vlade onome "koji uživa povjerenje većine svih zastupnika", ovdje se govori isključivo o većini, ne spominju se imena, pa čak niti pojam većine nije razrađen jer većine mogu biti različite i kako je krenulo o tome što znaći većina u ovome kontekstu će se još puno pričati (moje razmišljanje na tu temu slijedi malo niže)

b) mislim da nije sporno da izbori još nisu gotovi i kako se čini, postoji vrlo ozbiljna mogućnost da ponovljeni izbori na tim mjestima promijene neke odnose (naravno, oni neće promijeniti tko je "relativni" pobjednik, ali vrlo lagano mogu SDPu dati mandat a HDZu ga maknuti, a i ovaj rom može ostati bez fotelje a čini se da i čeh/slovak može pretegnuti na stranu koja je sklonija ljevici, to je tri dolje za HDZ tri gore za lijevu opciju pa je odjednom balans znatno promijenjen)

c) zašto se predsjednik ne bi savjetovao i konzultirao? da li je to eksplicitno bilo gdje zabranjeno? ako imaš dilemu, nije li u stvari logično popričati sa svim tim ljudima koji moraju živjeti u tom parlamentu slijedeće četiri godine i pitati ih koje je njihovo mišljenje, što oni smatraju dobrim smjerom a što lošim?

d) čini se nitko ne razmatra mogućnost da dođemo u situaciju gdje neka od stranka u saboru nema potpisan koalicijski sporazum s blokom koji pretendira za mandatara, ali mu svejedno daju podršku? kako će mesić znati da skupa s tim glasovima dotični ima prednost i potencijalno formira većinu ako s čovjekom nije popričao?

e) zanimljiva će kombinacija biti ako se dogodi da manjinci + HSS + HSLS odbiju podržati konkretnu osobu prije nego što mesić proglasi mandatara; i onda dođeš u hipotetsku situaciju da imaš 14 zastupnika koji se ne žele izjasniti i recimo 75 koji podržavaju jedan blok a 74 drugi blok - moje je pitanje što je onda ovdje većina i da li je ta većina pokrivena tekstom ustava iz jednostavnog razloga što je u tom slučaju 75 glasova i dalje većina svih zastupnika?

mislim da mnogi o ovome razmišljaju vrlo plitko, Milanović (kao uostalom i bilo tko drugi) apsolutno nema nikakve obveze priznati poraz i/ili se odreći formiranja vlade (dapače, da sam ja na poziciji jednog od ovih manjinskih lidera, ja bih pokušao njih sve skupa staviti na hrpu i onda diktirati njima uvjete podrške a ne obrnuto)

ušli smo jednostavno u politički prostor u kojem se još nismo nalazili i mnogi su sada zbunjeni što nam je činiti, sve dotle dok nitko ne krši zakone i ustav to je i dalje za mene prihvatljivo; mi ovih dana kreiramo standarde koji će se primjenjivati u budućnosti i uopće nije loše da se to dogodilo niti u cijeloj priči ima nekakve opasnosti, Sanader će se naučiti krotkosti i poniznosti, Joža i Đurđa će provjetriti malo svoj ego, manjinci će kao i obično vjerojatno izvisiti jer nisu dorasli ovoj igri, a Milanović brusi svoj politički staž vrlo skupom igrom u kojoj on osobno može u stvari najmanje izgubiti a zemlja u cjelini dobiva neovisno o rezultatu

Preneseni komentar je možda trebalo razlomiti u čitljive paragrafe?

Anyway, ovo "natjecanje" u sakupljanju 77 mandata nije protivno biračkoj volji.

Kao prvo, startne pozicije za utrku temelje se upravo na biračkoj volji. Kao drugo, smisao glasovanja nije određivanje mandatara (jer bi onda to bili direktni izbori za premijera, a ne parlament) nego prenošenje izmjerene potpore pojedinoj političkoj stranci na brojčanu zastupljenost u parlamentu. I brojčana zastupljenost je dakle rezultat biračke volje.

Trenutno dvije grupe glasova u parlamentu imaju podjednaku zastupljenost, a žele podržati različite vlade. Za izglasavanje povjerenja vladi potrebno je 77 glasova. Dakle, ona grupa koja pridobije razliku do 77 moći će, kao što u Ustavu stoji, uvjeriti Predsjednika da joj se povjeri mandat (nalog) za sastav vlade. Predsjednik prema Ustavu načelno ne bi mogao naložiti sastavljanje vlade nekome tko ga nije uvjerio da ta vlada može biti i izglasana u trenutku traženja mandata. Tako se osigurava politička stabilnost odnosno prevenira "padanje" vlada.

Niti Mesić niti javnost ne tvrde da ikoja grupacija ne može "sastaviti" vladu nego očekuju dokaz da je vjerojatnije nego nevjerojatnije da će ta kako god sastavljena vlada biti i izglasana u parlamentu. Ni Milanoviću ni Sanaderu ne pripada nikakvo "demokratski neotuđivo izborno pravo" osim onog da sam glasa ili bude kandidat ("izborno pravo").

Demokracija ne "nudi" pravo stranci koja je ostvarila najviše mandata nikakvu "prednost" u "sastavljanju vlade" (osim bolje startne pozicije) ako je cilj stabilna, a ne manjinska vlada (na što Ustav potiče). Vlada koju formira vladajuća stranka ili koalicija koja nema većinu stolica u parlamentu ("manjinska vlada") otvara mogućnost opozicije da lako glasanjem o povjerenju ruši vladu što utječe na stabilnost političkog sustava. Hrvatska nije Kanada pa da si može priuštiti manjinske vlade jer ju očekuje reformski proces vezan za EU za koji je nužna potpora u parlamentu.

Nema previše logike u pitanju "gdje u tom istom članku piše da su potrebne konzultacije s predsjednikom" ako se zna da članak određuje da Predsjednik nalog za sastavljanje vlade daje onom tko na temelju a) raspodjele zastupničkih mjesta i b) obavljenih konzultacija uživa povjerenje većine svih zastupnika. Konzultacije su izvor informacija za Mesića na temelju kojih može donijeti informiranu odluku i preduvjet predviđen Ustavom.

Prema Ustavu, nalog za sastavljanje vlade ne daje se "izbornom pobjedniku" nego "osobi koja uživa povjerenje većine svih zastupnika". Najčešće se te dvije osobe poklapaju, ali brojni primjeri u zapadnim demokracijama pokazuju da to nije nužno. Prvenstvo mandatarske pozicije određeno je "većinom svih zastupnika", ne "relativnom većinom izbornih rezultata".

Članci 109, 110 i 111 Ustava definiraju proceduru u slučaju da odabrani mandatar ne uspije u roku predstaviti program ili ne dobije povjerenje većine. Postojanje procedure za slučaj kad vlada ipak ne dobije većinsku parlamentarnu podršku ne znači da se nalog može dati osobi koja ju nema jer bi to bilo suprotno članku 97. Članci se moraju interpretirati u skladu s drugim člancima.

Članak 97. ne traži "nepobitnost" uživanja povjerenja svih zastupnika u trenutku izglasavanja povjerenja nego u trenutku davanja naloga za sastavljanje vlade. To su dva različita momenta pa članci 109, 110 i 111 primjenjuju nakon što je nalog dan i reguliraju problematične situacije nakon naloga.

Mesić ima pravo održati drugi krug konzultacija jer Ustav govori o "konzultacijama" pa nije potrebno eksplicitno predvidjeti množinu ili broj krugova. Konzultacije nisu izbori nego proces informiranja državnog poglavara koji ima ovlast izdavanja naloga. On odluku ne može donijeti ako nije saslušao sve strane onoliko puta koliko je razumno da se uvjeri da može nekome dati nalog.

Opinioiuris

stvar je, sve u svemu, vrlo jednostavna. Izbori 2007. se moraju završiti da bi smo imali službene i konačne rezultate izbora na osnovu kojih bi se mogla utvrditi veličina VI saziva Hrvatskog sabora i na osnovu kojih bi predsjednik Republike mogao znati koliko iznosi većina svih zastupnika. kako stvari stoje, apsolutna se brojka zastupnika u Hrvatskom saboru neće mijenjati, ali se može promijeniti odnos između HDZa i SDPa koji je sada 66 - 56, na 65 zastupnika HDZa i 57 zastupnika SDPa. osim toga, Nazif Memedi i Zdenka čuhnil mogu ostati bez svojih zastupničkih mandata jer je razlika u odnosu na druge kandidate premalena. za one koji se pozivaju na demokratsku praksu i tradiciji, uključujući "velikane" kao što je Davor Gjenero, moram napomenuti da je jedan od temeljnih elemenata demokracije i procedura.

oni koji priželjkuju da PRH Stipe Mesić mandat za sastav Vlade da našem Ivi Sanaderu trebaju znati da PRH za to mora pričekati službene i konačne rezultate izbora i da mu, u skladu s Ustavom, naš drIvo mora predočiti da ima podršku većine svih zastupnika. što znači da njih 77 mora biti postrojeno na papiru koji će drIvo predočiti Mesiću. ako ih nema, u sklopu konzultacija koje je Mesić obavio i nakon izbora 2003. godine, a lako se provjeri ovdje i ovdje, predsjendik Republike mandat za sastav nove Vlade može dati Zoranu Milanoviću jer on ima dobitnih 77 potpisa podrške.

a za one koji su zaboravili, pokojni Ivica Račan se predao prije početka konzultacija kod PRH. zar stvarno očekujete da se Zoran Milanović preda iako ima više od 50 % bolji rezultat od svoga prethodnika?! nije mi jasno zašto tražite različita pravila za igrače koji sudjeluju u istom nadmetanju?!

Novo vrijeme