Mentalne zamke (2) - Koprcanje jednog „Faraona“!

• Dnevnik frederik - Uto, 02/06/2009 - 18:36
• Glasujte
  0 Up Down
• Komentari 126 dodaj komentar

Kad sunce grane prestane mi grožnje.
Ja vidim onda, - jest, ja gledam, ćutim,
da sadašnjost je slava grada moga.
Još uvijek Sveti Vlaho brani i čuva
Vjeru, i Pravdu, i Slobodu našu.
Kad sunce kruni zlatnijem vijencem Petku
i sjajnijem plaštom kiti svete mire, -
tad, zbogom tugo! - Vedru snagu ćutim,
što Slobodan sam, jer sam Dubrovčanin.
Ivo Vojnović: „Gundulićev san“

U mjestu Trpanj, na poluotoku Pelješcu postoji hotel zvan „Faraon“. Što ima jedno malo primorsko mjesto na relativno zaostalijem dijelu dubrovačkog okružja s faraonima samo rijetki znaju. U doba Dubrovačke Republike Trpanj je mnogo bolje stajao nego danas (kao uostalom i cijeli Pelješac - od za ono doba značajne Solane u Stonu do razvijenog Orebića). Tako je i Trpanj imao i brodovlasnika, i kapetana, pa čak i svoj lučki ured. Kad se dogodio neki pomorski incident u Jakinu (Ancona) nastala je prepiska između dviju lučkih vlasti. Jakin je slao dopise na talijanskom, tadašnjem jeziku pomoraca. Kako Trpanjac nije bio baš vješt talijanskom jeziku on je nadutim Jakinjanima odgovorio na hrvatskom jeziku. Nakon nekog vremena Trpanjac je dobio odgovor Jakinskih pomorskih vlasti, da će spor riješiti na njihovu štetu ako nastave slati pisma na „lingua di faraone“. Mnogo stoljeća kasnije izgrađen je hotel, pa kad mu se tražilo ime, netko se dosjetio te simpatične stare priče.

Eto zašto se u jednom siromašnom malom mjestu obreo Faraon, no to ustvari nije priča o trpanjskom „Faraonu“ nego o jezičnim barijerama, pomanjkanju znanja, a možda ponajviše nepostojanju želje za sporazumijevanjem. Zašto se u malenoj Hrvatskoj zametnuo lažni Faraon, posebna je mada slična priča. S ovakve faraonske platforme razmišljanja lakše se mogu sagledavati realnosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, jer zablude (koje nazivamo i mentalne zamke) ne nastaju samo radi manjka formalnog jezičnog znanja, nego mnogo više radi pomanjkanja volje za uvažavanjem, razumijevanjem i sporazumijevanjem. Mi možemo govoriti istim jezikom a da ne razumijemo jedan drugoga – što je uzrok anomalija u međuljudskim komunikacijama.

Još živo pamtim jednog starog pomorca (Šturica iz Cavtata), posljednjeg koji je još u Gružu znao s pomorcima zalutalim s raznih strana svijeta razgovarati se starim, danas zaboravljenim pomorskim jezikom „na mote“ (tj. jezikom gesta, znakova - sličnim sporazumijevanja gluhonijemih). Za njih, te ljude od širokog svijeta i dalekih prostranstava nisu postojale jezične barijere; današnji susjedi često na razumiju što jedan drugome govore.

Istina je da su se na nedavnim lokalnim izborima prvi put pojavile žive osobe umjesto imaginarnih stranaka – no to nije dostatno objašnjenje predizbornog „terora“ kojeg smo upravo preživjeli. Tako su građani Dubrovnika u srijedu dne 27.05. na Gundulićevoj placi bili izloženi arogantnom incidentu Premijera i predsjednika vladajuće stranke, koji su iskoristili priliku da u srcu starog Dubrovnika, tog posvećenog, samosvojnog i samosvjesnog hrvatskog prostora, pozivaju Hercegovce da spašavaju Dubrovnik od njegovih građana. Evo što naš "Il Faraone" reče:

"Komunisti su vladali ovim gradom i Hrvatskom 45 godina. Od '90. više nisu na vlasti. Što nam je činiti u nedjelju? Nemojmo dopustiti da ponovno dođu na vlast Dubrovački izbori su izbori za Hrvate u Bih i protiv Hrvata u BiH"

Samoproglašeni hrvatski „Il Faraone“ nas je opet izložio nerazumijevanju ljudi iste vjere i nacionalnosti, dapače prizemno zloupotrebljavao te svete osjećaje. Mada dosada nikada u lokalnim izborima nije bilo toliko strasti, ipak ovakva prostačka retorika nikada ne bi na pamet pala ni „zažarenim dubrovačkim borcima za vlast“ (tj. hadezeovcima Dubravki Šuici i Nikoli Dobroslaviću koji ipak poznaju granica elementarne pristojnosti). Ali zato jest splitskom Vlaju, koji evidentno ne razumije niti haje ni svoj rodni grad, niti selo svojih predaka, a kamoli ljude u plemenitom prostoru od posebnog značaja za hrvatskoj povijest i kulturu, u Gradu koji sam sebe s poštovanjem oslovljava velikim početnim slovom, u Gradu koji je i jednog pravog cezara (austrougarskog imperatora Franju Josipa) dočekao s natpisima „Idi doma, tko te zv'o!“. Eto, taj isti Grad je sada jednom drugom no „samozvanom imperatoru faraonskih ambicija“ opalio zvučnu šamarčinu, kad je prkosno izglasovao upravo suprotno od onoga što je „Il Faraone“ rezolutno tražio. Ovdašnji ljudi od svijeta i širokih obzora su očito prokljuvili da nije u pitanju nikakav "Il Faraone" nego vjerojatnije nkakca „La faraona“ (tj. poznata kriješatava divlja kokočka- biserka, koju pravi lovci toliko vole).

Fenomen ekstremne retorike u ovim izborima nije se dogodio radi izborne personalizacije (kao što neki vole protumačiti), nego očajničkog koprcanja „samozvanog Faraona“ koji živi u svom svijetu daleko od naroda i njegovih potreba. To je velika i okrutna stvarnost. Naš „Il Faraone“ se retorikom vratio dvadesetak i više godina unatrag, u prošlost, dok se većina njegovog naroda pokušava okrenuti budućnosti. Niti se povijest s ovim "Faraonom" začela, niti će se s njime završiti. Ta kome je danas još stalo do komunizma (koji je sam sebe definitivno pokopao, i to na globalnoj razini). U ovom Gradu komunizam praktički nije nikada zapravo ni stanovao, ni u ono smiješno vrijeme samoupravnog socijalizma, jer su njegovi građani živjeli od turizma uspješno i ravnopravno se takmičeći na svjetskom tržištu, s Francuskom, Španjolskom, Italijom, Grčkom, Turskom, Tunisom, Egiptom (gdje komunizam nikada nije ni prstom ugazio). Ono malo tadašnjih domaćih turista (koji su nam danas većinom stranci) u Dubrovnik su dolazili omirisati dah kozmopolitizma, koji se Dubrovnikom slobodno i neograničenim širio.

Komunisti danas Faraonu i njegovima na vlasti služe kao strašilo protiv onih koji njima žele oteti tako im milu vlast. Zato nimalo benigno nije bilo incidentno ponašanje Premijera i Predsjednika HDZ-a u Dubrovniku, koje je u noći drugog izbornog kruga odlično ilustrirao Slaven Letica (kad je na Togonalov poticaj procjenjivao šanse šibenske gradonačelnice da ponovi mandat - budući da se tamo mora ponegdje ponavljati prvi izborni krug). Letica je objasnio da famozna Neda Klarić (koja je poklanjala Obonjan ORCO-u kad je već svima bilo jasno da je to propali projekt) možda može imati šansi protiv SDP konkurenta (koji ju je u prvom krugu ozbiljno ugrozio) samo ukoliko predsjednik HDZ-a ne osjeti poriv da joj dođe u pomoć - kao što je to upravo učinio u Dubrovniku. Nije to bila samo Letičina floskula, nego živa istina. Premijer i Predsjednik HDZ-a (namjerno ih stavljam u množinu) su se ozbiljno zapleli u mentalne zamke vlastite umišljenosti, veličine i faraonskog (božanskog) značaja, pa su pošli silom mijenjati neposlušni narod koji se otrgnuo od ropske poniznosti. Zato su, kad već narod ne želi slušati, opet odlučili u igru masovno uvesti uvijek vjerne „prekogranične čuvare hrvatstva“, koje je najlakše motivirati naivnim pričama o „bauku komunizma“ i neposlušnim domovinskim Hrvatima koji se ne žele dozvati pameti. Ti mrski „komunisti“ eto žele na vlast dovesti sumnjive tipove, koji bi npr. Imotski vratili da bude bolji od Sovića i Gruda (danas je obrnuto što nikada nije bilo), koji bi Vrgorac opet napravili jačim od Ljubuškoga, ili bi Ravno i Popovo polje izgubili standard dosegnut na račun ilegalnog sisanja hrvatskog državnog proračuna. Dok dubrovački turistički resursi (s ogromnim poslovnim potencijalom) tonu pod najezdom novopečenih vlasnika, radi kojih Dubrovnik (taj biser Mediterana) još uvijek ima (dvadest godina poslije promjena), neobjašnjivo mnoštvo neobnovljenih a ratom uništenih hotelskih postelja - svake godine bilježe dodatni manjak od dvadeset do trideset dana pune zauzetosti - tj. skraćuje sezonu (kao što je pokazala nedavna analiza dubrovačke gospodarske komore). I pritom se nitko od svih njih ni ne zacrveni od srama, ali su im zato puna usta protiv „crvenih“ mada pravih "crvenih" ima baš najviše tamo odakle se po navodnim „crvenima“ pljuje.

Incidentno ponašanje vrha HDZ-a, na čelu sa Sanaderom je duboko uronjeno u prošlost zato što ne nalaze odgovore na sadašnjost. No, to je istovremeno i metoda s kojom osiguravaju dovoljno glasova za „miljenike“ svoje Partije kroz animiranje „prekograničnih čuvara jedinog pravog hrvatstva“. Eto zašto su ovogodišnju izbornu kampanju Premijer i predsjednik HDZ-a (opet) potiho započeli baš u BiH (zna se zašto), imoćanski gradonačelnik je svoju predizbornu kampanju javno započeo u Posušju, a najveći broj partijskih egzekutora, svjesnih nepopularnosti ovakvih akcija no navođeni neodoljivim zovom golemih glasačkih rezervi u lažnim popisima birača, svoje su akcije provodili potajno. Otuda je dolazila ona bahata samouvjerenost HDZ moćnika – jer se uz pomoć bliske granice, uz ekstremnu retoriku i malo troška iz državnog proračuna uvijek moglo računati na onu kritičnu količinu glasova za bezbrižno osvajanje i opstanak na vlasti. To što se događaju demokratski apsurdi, pa je Posušje biralo vlast u Imotskom, Duvno i Livno u Splitu, Popovo polje diktiralo vlast u Dubrovniku, a Bosna i Hercegovina u Hrvatskoj – to očito nikome nije važno. Ako su neki umislili da je to ta demokracija koju smo toliko dugo čekali, onda se ljuto varaju - jer se ipak radi samo o najobičnijim malverzacijama i bezočnom "mentalnom zamkama" u koju se love naivni, a koja će im prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način dpći na naplatu.

Abnormalna situacija u koju su svjesno ili nesvjesno uvučeni skoro svi u Hrvatskoj (s onu ili ovu stranu granica, pojedinci i stranke, bilo vladajuće bilo oporbene provenijencije), ovaj je put dovela odnose do usijanja - i počela proizvoditi kontraproduktivne efekte.

Nepromišljenja ntervencija „svemogućeg“ i „sveznajućeg“ "Faraona" je ovaj puta odnemogla gradonačelnici - jer svojim primitivnim istupom na posvećenom slobodarskom tlu Dubrovnika, ispod spomenika časnog i slavnog Ivana Gundulića, je ustvari dodatno motivirao građanski inat, koji je rezultirao neočekivano velikim izlaskom bijesnih građana, što je još uvjerljivije rezultiralo promjenom (za koje je ionako bilo sazrelo vrijeme).

S druge strane, lukavi „neretljanski gusar“ Jambo (koji je naivno izgubio županijsku vlast) vidjevši da mu HDZ kupuje glasove po Metkoviću je „ucijenio“ obližnje Hercegovce (ima i čime - jer njihov legalni i ilegalni plasman roba u Hrvatsku ovisi upravo o njemu), pa su masovno glasovali upravo za njega. Nastala je humoreskna situacija u kojoj uvrijeđena Marevićka ( prema Slobodnoj Dalmaciji od 21.05.2009) kuka da su Jambu izabrali – Hercegovci:

Gradonačelnika Metkovića Stipu Gabrića Jambu izabrali su glasači iz Hercegovine s dvostrukim prebivalištem. Oni nisu prepoznali naše projekte, niti ih je briga za budućnost ovoga grada. Za razliku od gradonačelnika Gabrića i njegove liste, za nas su glasovali pravi Metkovci iz središta grada i oni Hercegovci koji u ovom gradu plaćaju porez, na što sam ja i moj tim iznimno ponosni

Najgore je ipak bilo u Vrgorcu (koji je radi „dvostrukih birača“ postao medijska zvijezda kad se ono ustanovilo da se cijeli Ljubuški s okolicom prijavio u okolnim vrgoračkim selima s ćak po 400 glasača na jednoj adresi). Na dan izbora Vrgorac je poplutao od hercegovačkih registracija. Kako su tamošnji izbori ionako izazvali veliki interes lokalne i medijske javnosti, tako je zabilježen i napad na snimatelja TV Nove . No to je ono što se zna, a ono što se ne zna postaje ozbiljan simptom bolesnog stanja koje kulminira: Naime, u centru je Vrgorca napravljen „pano“ („herc-metar“) na kojem su se javno dopisivali „prekogranični“ glasači čim bi glasovali (dojavljivanje je odlično funkcioniralo). Strasti su bile toliko uzavrele da je prijetio direktni sraz suprotstavljenih strana (tj. „pravovjernih i jedinih Hrvata“ i „prokletih i mrskih Nehrvata“). Velika sreća je zavladala kad je zalila jaka kiša i ohladila uzavrelu krv.

No ipak se treba konačno upitati do kada će se zatezati ova neurotična struna, koja lako može puknuti, jer prekomjerno natezanje odnosa s jedne i druge strane granice, među ljudima koji su vjekovima živjeli kao dobri susjedi, nije nešto što može dobra donijeti. Mnogo, previše toga se riskira za nečije sitne i podmukle interese.

Dakako da nije nikakvo rješenje da se po Hrvatskoj biraju vlasti (načelnici, gradonačelnici, župani, zastupnici u Saboru, vlada i ministri) na osnovu virtualnih, zapravo građanski nepostojećih glasova - jer se na taj način na vlasti održava oligarhije, koja nije odgovarna svojim građanima-biračima, pa im zato na prvom mjestu odavna više nisu opći nego partikularni i privatni interesi, što srozava ugled i ekonomsku moč hrvatske države.

Dakako da dvostruko glasovanje nije u interesu ni za Hrvate s onu strane granice (mada ih je netko pokvaren upravo u to uvjerio), jer ih se tako pretvara u sporedne glumce podmuklih političkih igara, koji truju njihove dobrosusjedske odnose.

Vrijeme je za traženje izlaza iz mentalnih zamki u koje smo svi „zaprpani“. Krajnji je čas da se redefiniraju smisao i mehanizmi demokracije, da se s obiju strana granice počnu razlikovati opći od osobnih interesa. Nije nikakvo rješenje da se iz Bosne i Hercegovine, bilo stvarno bilo virtualno, iseljavaju Hrvati, jer je njihova domovina samo tamo, samo tamo je i njihova budućnost. Oni svoje „hrvatstvo“ ne bi smjeli tako jeftino rasprodavati za sitne sinekure koje ruiniraju ionako „izraubani“ hrvatski proračun. Naš zadatak jest da im pomažemo koliko možemo, ali na transparentan i politički korektan način, no ne nikako zazivanjem duhova prošlosti, ili izazivanjem umjetnih napetosti. Slaba Hrvatska ni njima neće vrijediti.

Vrijeme je da se prestane šutjeti o ovome kao da problem ne postoji, jer on postoji i postaje sve ozbiljniji. Došlo je vrijeme čišćenja svih demokratskih prostora, među kojima su birački popisi najozbiljnija stvar, jer predstavljaju demokratske temelje sređenog i funkcionalnog političkog sustava. Ako od postojećih formalnih političkih snaga doista nitko neće (ili se ne usuđuje), onda trebamo poduzeti građansku akciju, te ići kaznenom prijavom protiv svih onih koji su stvorili ovakvu čudovišnu situaciju jer svaka vrgoračka (ili bilo koja druga) registracija glasača koji žive i rade u Ljubuškom (ili bilo gdje drugdje izvan hrvatskih granica) je eklatantno kršenje zakona, koje se ničim ne može pravdati. A gdje su, koji su i kako se zovu ti koji su sve ovo zamijesili (tj. kršili hrvatske zakone i europske demokratske standarde) da li u Policijskim ili državnim upravama - neka preciziraju istražni organi.

Ako ne ide drugačije onda mi moramo nametnuti pravnu državu – to je ionako naša država i naša građanska dužnost. Tko je za ovakvu građansku akciju neka istupi u prvi red!?

P.S.
U međuvremenu mi je stigla slika vrgoračkog "herc-metra" koji je brojio glasače s dvojnim prebivalištem:

Kao što se iz slike vidi, do 17.00 sati je u Vrgorcu glasovalo 720 glasača s dvojnim prebivalištem, što je za jedno malo mjesto više nego zavidan broj koji je definitivno odlučio ne samo tko če biti vrgorački gradonačelnik, nego uz ostala ovakva dvostruka glasovanja zasigurno osiguralo Anti Sanaderu ponovno lansiranje na mjesto župana.Splitskodalmatinske županije.

Najinteresantnije je da su lokalne vlasti najavile policijski progon organizatora "herc-metra", što mislim da je obična glupost (jer je pitanje tko se kome ovdje više rugao - oni ovakvom kretenskom glasovanju, ili ti kreteni svima nama). Za svaki slučaj im treba pokazati solidarnost te pružiti energičnu podršku i svu moguću zaštitu. Jer je ovo čudna zemlja u kojoj zakoni kao stare štrace služe za otiranje nogu.

• Dnevnik frederik - Uto, 02/06/2009 - 18:36
  
• Komentari 126
• 6907 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar