pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dakle, usprkos očekivanju da ću zakasniti, ne samo da nisam zakasnio nego sam bio drugi, uđem ja u Tolkiens, a oči nikako da se prilagode. Unutra kmica (to jest mrak). Dakle, bio sam drugi. Ne bi niti bilo pristojno da sam stigao prije domaćina. Sve to moram zahvaliti velikodušnosti Kreše (za neupućene, to je moj pas) koji je pristao obaviti političarski (to je ono: gleda me u oči i s...) dio svoje šetnje puno prije nego li obično. Dakle, njemu odajem posebno priznanje i zahvalan sam mu do Miroševca. Posljednji, ali ne i najmanje zaslužan je moj ZET (što ćete, dobra familija zlata vrijedi) koji me je sigurno dostavio na Jelačić-platz, a zatim i uzbrdo (nizbrdo sam se i bez njega otkotrljao, što nakon one kave i jake čokolade koji bi i jačima od mene udarili u glavu nije bio problem, što više, teže je bilo kretati se po ravnom.

Dakle, nakon dvije tri riječi razmijenjene s mrakom počeli su kapati i ostali.

Maknuo sam se na mjesto u kutu (u kutu nikom na putu je moj princip u životu) kako bih mračnom ostavio slobodna mjesta na koja će sjesti ostali s kojima se još mora upoznati, a i gosti iznenađenja, naravno. Nesvjesno sam odabrao društvo koje mi je vrlo odgovaralo i sjeo kraj mudrog seneke i njegove životne družice kako bi se iz njega punog nešto prelilo u mene praznog. Dakle, preduvjeti za početak ugodne večeri su bili zadovoljeni. Zatim je došla Griottica (koju je bilo vrlo lako prepoznati, kao i mraka i časnu viperu (je li joj prezime berus?) koja se na odlasku došla upoznati i oprostiti sa svima) sa svojim supatnikom životnim i sjeli su na istu klupu s nama. Na neko vrijeme nam je pravila društvo i Marija Lugarić koja je tamo bila gost iznenađenja, jer je konačno, odlučila otkriti da se iza nicka Marija Lugarić do sad vrlo uspješno skrivala ona, a da se u stvari zove Marija Lugarić, no bilo je to jedno vrlo ugodno čavrljanje, u svakom slučaju. Drago mi je bilo upoznati silvercija koji je sa svojim društvom potegnuo na daleki put samo kako bi svojom prisutnošću obradovao ostatak društva s kojima je lijepo i konstruktivno raspravljao na ovim stanicama. Lijepo je bilo vidjeti u živo i galeta, whatevera, zooeya, čika velju, štefana, kao i ostale i žao mi je što nisam imao više vremena porazgovarati s više njih, ali bilo nas je toliko da je to jednostavno bio nemogući zadatak.
Moram posebno istaknuti i ugodan razgovor s Tončijem Tadićem nakon kojeg sam promijenio mišljenje o njemu, naime, prije sam imao jako lijepo mišljenje o njemu (iako sam daleko od desnice, kao i od ljevice), a nakon ovog razgovora imam još ljepše mišljenje, iako se sigurno ne bismo politički složili u mnogim stvarima (pri tom ne mislim na pitanja desne usmjerenosti, jer on i nije desničar).

Sve u svemu jedno lijepo druženje, prekrasno, vedro i opušteno društvo i drago mi je da sam ja, koji se inače teško odlučuje zamijeniti toplinu doma svoga za boravak u sličnim okruženjima i situacijama, ipak bio prisutan jer je to društvo vrijedilo upoznati "u živo".

Eto, dosta sam blebetao, sad puštam vodu...