U Hrvatskoj, na inicijativu muftije Šefka Omerbašića, zagrebačka medresa šalje svoje učenike na misna slavlja u katoličkoj i kako bi učili o vjerskoj toleranciji, dok u BiH ekstremna tumačenja Islama konačno doživljavaju osudu od strane Rijaseta Islamske zajednice, dok u Iraku zbog ekstremnih tumačenja čak i prodavanje leda može biti opasno po život.
Za početak krenimo od Hrvatske kojoj je ovo rijetka prilika da se prikaže u dobrom svijetlu i to ne zahvaljujući institucijama ili vladajućim organima nego inicijativi jedne religijske institucije. Zagrebačka medresa, odnosno islamska srednja škola u Zagrebu, naime, u sklopu predmeta "Islamsko misionarstvo" šalje svoje učenike na katoličku i pravoslavnu misu. Cilj ovakve prakse, koju je uveo muftija Šefko Omerbašić, jest upoznavanje mladih muslimana s običajima drugih vjera te razvijanje međureligijskog dijaloga tim više što se Islam kao vjera našao u popriličnoj mat poziciji u javnosti zbog vjerskog nerazumijevanja i netolerancije proizašle iz različitosti tumačenja Kurana. Prvo prisustvovanje misi predstavlja manji kulturni šok djeci koja se u višim razredima medrese susreću sa raziličitom religijskom praksom, no konačni komentari u obaveznim izvještajima i dojmovima djece islamske vjeroispovjesti koja su prisustvovala katoličkoj misi odražavaju ovakvu praksu kao vrlo pozitivno iskustvo i dokazuju kako percepcija Islama u javnosti ovisi jedino o ljudima koji tu vjeru tumače i kako je tumače, kako svojim sljedbenicima tako i javnosti koja može, ali i ne mora imati vjerskih osjećaja.
Ovakva pozitivna praksa, međutim, vrlo brzo može pasti u vodu kada prisutnost ekstremnih tumačenja postane kritična i kada mediji, gladni senzacija dirnu u osinje gnijezdo njihovih predrasuda. Posljednji primjer dogodio se u susjednoj Bosni i Hercegovini u kojoj postoji relativno jaka vahabitska zajednica čije podrijetlo možemo pronaći u dolasku vjerskih boraca mudžahedina u pomoć braći muslimanima u Bosni, za vrijeme rata. Za vrijeme i nakon rata, kao zahvalu za svoju borbenu ulogu na muslimanskoj strani dobili su priliku ostati i integrirati se kao punopravni državljani. No, posljednje izjave neformalnog vođe mudžahedina, Abu Hamze, kako je islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sljedbenica "komunističkog Islama" koje su nametnuli "Tito i UDBA". Suočen s takvim izjavama, ali i pojedinim nemilim događajima koji su bili isprovocirani radikalnim shvaćanjem islamske religije od strane vehabija (vahabita) ponukalo je Rijaset i poglavara Islamske zajednice u BiH da donesu posebni dokument kojim će se osuditi daljnje širenje radikalnog Islama u BiH, kako bi se sačuvala europska orijentacija Bošnjaka, tim više što sam Mustafa ef. Cerić nastoji doprinijeti prepoznavanju muslimanskih interesa u Europi. Nakon osude Rijaseta zbog koje vehabijama prijeti oduzimanje državljanstva i izgon iz BiH, Abu Hamza se ispričao te podnio ostavku na mjesto glasnogovornika Udruge državljana BiH afroazijskog podrijetla, ali to se prije svega čini kao potez koji bi trebao smiriti tenzije. U dodatku rezolucije Rijaseta, naime, Islamska zajednica od države BiH traži da se poštuju ljudska prava svih državljana neovisno o vjeri i ispovjesti, "jer nije moralno vršiti diskriminaciju prema ljudima".
Ipak, dok se Hrvatska i BiH pokazuju kao manje-više neplodno tlo za ekstremna tumačenja Islama, u razorenom Iraku vahabizam je pustio čvrste korijene. Kako piše bloger Slobs u Iraku , u Bagdadu se stvaraju etnički čisti kvartovi u kojima žive pristaše samo jednog tumačenja Islama s narodnom stražom, a prodaja leda na ulici može biti po život opasna. Paradoks je naime, da u državi koja doslovce leži na naftnim poljima, sirotinja mora investirati u kupnju zamrzivača kako bi za život zaradila prodajom leda. No, prema ekstremnom tumačenju vahabita, led predstavlja "neprirodno stanje" vode i njegova pretvorba je zabranjena, te kršenje takve zabrane zbog divljanja vahabitskih ekstremista može biti opasno po život. Još jedna paradoksalna praksa koju navodi Slobs jest i da se ne smije imati rezervnu gumu u automobilu jer ako živiš ispravno i redovno se moliš, neće ti puknuti guma. Ako pak nosiš rezervnu gumu ili nisi ispravan ili ne vjeruješ u milost Alahovu i samim time zaslužuješ da umreš. Dakako, nekome iz ovog kulturnog kruga ovakva praksa može biti kao prilog s ruba pameti, no ljudi u Iraku s takvom praksom žive svaki dan.
Za kraj, postavlja se pitanje možemo li uopće usporediti ova tri kulturna okruženja i možemo li mi iz hrvatske perspektive, prije nego li svjesno ili podsvjesno osudimo ijednu praksu zbog kulturoloških razlika, zastati na trenutak i razmisliti, zašto je shvaćanje Islama u pojedinom kulturnom krugu upravo takvo kakvo jest?
Naravno da se ne mogu
Naravno da se ne mogu usporedjivati prva dva primjera s trecim. Taj treci je odraz jezivo nenormalnih uvjeta "na terenu".
Na koji kulturni krug mislis?
Pitas li za one koji traze da se iz aviona iskrcaju zabradjeni muslimani iako su uredno prosli sve sigurnosne provjere ili one koje ne smetaju burke na ulicama?
neutrino
neutrino
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao