Neovisni, ali ne i neutralni

I. Orijentacijski osvrt na "međugeneracijsku solidarnost"

Moj prijatelj, umirovljeni financijski direktor, nedavno me upozorio da negdje moraju postojati podaci o tekućim promjenama u umirovljeničkom fondu (HZMO), iz kojih se mogu čitati kronike političkih promjena. On se sjeća da ih je redovito proučavao u negdašnjim HZMO novinama. Ja sam odmah pokušao s internetom - i tako se rodio onaj moj post “Panika u Arkadiji – prisilno slijetanje” kojeg njemu treba zahvaliti. Da „rudarenje” po HZMO „kavi” može biti plodonosno, pokazuje i ovaj drugi post, ukoliko ste spremni iskopine „glupe“ statistike tumačiti kreativno.

Pred nekoliko dana mi je moj gore spomenuti prijatelj objasnio da su umirovljenički fondovi uvijek bili magijska svjetlost koja je privlačila noćne kukce. Dok su u prošlom (crnom komunističkom) sustavu umirovljenički fondovi bili „posvećene socijalističke krave“ u koje se manje-više nitko nije usuđivao dirati, poslije recentnih političkih promjena (neoliberalističke revolucije koja je smijenila onu socijalističku) mnogi su se novopečeni moćnici do grla se napijali s tog „bogomdanog“ izvora bogatog gotovinom. Tako mi reče da mu je poznat podatak kako su u ono „sretno“ doba (kad je vladao „crni komunizam“ a Bog po zemlji hodio a uoči stvaranja hrvatske države), mirovinski fondovi ne samo raspolagali s obveznim rezervama od najmanje tri mirovine, nego k tome dobrom osnovicom iz koje se redovito regeneriralo njihovo financijsko zdravlje. Treba priznati da mirovine nikada nisu bile velike (ni onda a još manje danas) ali uvijek je za sve bilo dovoljno, jer su mirovinski fondovi bili garancija socijalne ravnoteže, a trebali su biti i danas (da nije onog ali…):

Ali onda su došli oblaci skakavaca koji su ih počeli temeljito brstiti. Najprije je to bio Valentić, (bar tako mislim, mada se ne sjećam točno) kad je Vlada iz spomenutih rezervi potezom pera izuzela jednu mirovinu, pod izlikom, da se mirovine moraju plaćati unatrag a ne više unaprijed kakav je do tada bio običaj (toga se pak točno sjećam). Nemoćne umirovljeničke udruge su uzalud dokazivale da su mirovine rezultat minulog rada i prethodnih uplata, i da je posve normalno da mirovine primaju unaprijed – jer je to bilo nešto već odrađeno.

Potom je Vlada uvela sporiji obračun rasta mirovina (prema osobnim dohocima) nasuprot postojećim običajima i zakonskim odredbama. To je proizvelo duboku rupu i intervenciju Ustavnog suda. Ta rupa ni do danas nije popunjena, mada ni ono što je do sada napravljeno je bilo izuzetno sporo i smanjeno – više cinično prema starijim ljudima na zalasku ovozemaljskog putovanja.

Potom su se mirovinski fondovi ubrzano rastapali u „kutlerajskim“ jurišima i postkutlerajskim pretvorbeno-privatizacijskim poduhvatima, u kojima su „neoliberalistički“ poduzetnici (podržavani sistemskim mjerama) majstorski pretvarali radnike u umirovljenike, kako bi olako osvojene nekretnine očistili od suvišnih HR „troškova“ tj. radnika (HR= Human ressources - kojeg li grozovitog pojma kojim je smijenjen klasični socrealistički žargonski naziv za radnu snagu.)

Mada se još i danas barata pojmom „međugeneracijske solidarnosti“ (nadležno se Ministarstvo kiti tim paunovskim perjem) u praksi su se, uz državno tutorstvo ti fondovi pretvarali u političku arenu, u kojoj su se ostvarivali razni podzemni i nadzemni, politički i materijalni, osobni ili grupni interesi, koji su najčešće zavijani u smokvin list navodnih "viših državnih potreba". Dok se u prethodnom postu (Panika u Arkadiji) glavnim mitskim likom nametnuo sam Premijer Ivo Sanader (mada je bio samo jedan u nizu sličnih „rofijana“), u ovom drugom postu se glavnim likom nameće premijerov „alter ego“ Jadranka Kosor (iliti mitska junakinja Jaca, politička „superwoman“ ) koja povodom svoje inauguracije u Vjesniku od 27. prosinca 2003 g.:
upitana da protumači značenje pojma međugeneracijska solidarnost, rekla je da će, kao ministrica, voditi brigu i o mladima i o umirovljenicima, čime se želi pokazati da te dvije kategorije nisu suprotstavljene, te da će pokrenuti neke nove projekte...

Tako smo moj umirovinljeni prijatelj i ja, zabavljajući se mirovinskim statistikama, pokušavali otkrili što je doista u praksi ostalo od tog slatkorječivog pojma "međugeneracijske solidarnosti", odnosno koliko je taj milozvučni naziv postao maska za političke manipulacije. Uzeli smo i usporedili dva HZMO izvještaja, prvi iz prosinca 2003, kad je Jaca preuzimala „međugeneracijsku solidarnost“, te lipnja 2008 kad je bio posljednji izvještaj Jacinog djelovanja - pa prosudite sami:

II. Statistički iskazi

Tablica A: - Promjene u kategorijama umirovljeničkih isplata od prosinca 2003 do lipnja 2008

Download:

Ovdje samo ukratko treba reći da su brojke same za sebe dovoljno rječite: U mjerenom razdoblju (2003-2008) masa isplaćenih mirovina je porasla za 25 % , ali je istovremeno porastao broj korisnika za cca 5 %, pa je rast prosječnih mirovina rastao za skromnih 19 posto (ili cca 4 % godišnje što je bilo ispod prosječne stope inflacije). Od svih navedenih brojki najvažnije je promotriti indekse porasta mirovina po kategorijama: Dok kategorija najnižih mirovina (do 500 kn) opada, ona „više od 8.000 kn“ raste za čztavih 459 %, što sluti na okretanje „međugeneracijske solidarnosti“ prema „elitističkoj nesolidarnosti“. (Druge kategorije nije bilo moguće uspoređivati bez preračunavanja, no to ovdje nije bilo toliko važno jer su nam važniji bili samo oni jasno uočeni trendovi).

Tablica B: - Promjene u povlaštenim mirovinama za razdoblje od prosinca 2003 do lipnja 2008

Download:

Po službenoj HZMO nomenklaturi ovo se naziva „Korisnici mirovina koji su pravo na mirovinu ostvarili pod povoljnijim uvjetima“ , a radi se o mirovinama ostvarenim pod povlaštenim uvjetima. Rezultati se vide iz Tablice B. u kojoj se vodi 13 kategorija (od partizanskih mirovina iz vremena Drugog svjetskog rata do branitelja iz hrvatskog Domovinskog rata). Ono što se iz brojki i pokazatelja nakon pet godina ove vlasti odmah vidi jest broj korisnika povlaštenih mirovina koji se u globalu ne mijenja previše (samo cca 1 % više), ali indeks rasta mase isplaćenih povlaštenih mirovina se penje do zamašnih 45% . Istovremeno se unutar pojedinih kategorija događaju burne promjene s kojima ćemo se detaljnije pozabaviti uz grafički prikaz. Zasada je jedino još važno spomenuti da se u pet godina ove vlasti u mirovinskoj nomenklaturi odjednom pojavila kategorija više – „Hrvatsko vijeće obrane (HVO)”!!

Grafički prikaz promjene u povlaštenim mirovinama u razdoblju od prosinca 2003 do lipnja 2008

Download:

Za one koji radije čitaju slike ovdje su grafički prikazane promjene unutar pojedinih kategorija glede mase isplaćenih iznosa po pojedinim kategorijama. Iz podataka Tablice B i gornjeg grafičkog prikaza dade se zaključiti sljedeće:
a) Broj partizana opada (minus 30%) što je razumljivo – drugi svjetski rat je davno bio a starost čini svoje), pa realno padaju i ukupno isplaćeni iznosi (minus 7%).
b) Beneficirani staž u policiji i pravosuđu čini svoje, pa unatoč laganom padu broja korisnika (minus 2%) imamo znakoviti porast mase isplaćenih mirovina (za 27 %).
c) Pripadnici domovinske vojska iz vremena 1941-45 (valjda domobrani i oni ostali) pada broj korisnika (minus 16% -i tu godine činu svoje), ali unatoč svemu ukupno isplaćeni iznosi se zadržavaju skoro na istoj razini što znači da se realni pojedinačni iznosi po glavi povećavaju.
d) Bivši politički zatvorenici brojem korisnika realno se smanjuju (manje 2%) ali ostvaruju dobar porast mase isplaćenih iznosa (više 15 %).
e) Bivši pripadnici JNA se brojem korisnika smanjuju (minus 16 %), ali znatno popravljaju svoj položaj jer se ukupno isplaćena masa povećava za 9% .
f) Redoviti članovi HAZU bilježe povećanje brojem korisnika (više 5 %) i iznosima (više 28 %) - no ni to nisu neki iznosi u totalu, pa se na grafičkom prikazu ni ne vide.
g) Stari kadrovi ( Izvršno vijeće Sabora, Savezno izvršno vijeće, savezna i republika administracija) opadaju brojem korisnika i sumom isplaćenih iznosa, no i tu se radi o minornoj grupaciji, koja se ni ne uočava na grafičkom prikazu.
h) Zastupnici u Saboru i članovi Vlade brojem korisnika rastu (52 % više) isto kao i u masi isplaćenih iznosa (98% više). To znači da se množe (što je logično jer za samo par godina ostvaruju prava), ali im se i znatno popravljaju osobni financijski statusi (što nam je vrlo dobro poznato). Mada u ukupnim odnosima nisu toliko značajni ipak su postigli priličnu vidljivost na grafičkom prikazu.
i) Članak 38 (Savezni kadar – valjda netko zna koji su to) skoro se utrostručuju brojem korisnika i ukupno isplaćenim iznosima, kao i Labinski rudari i radnici izloženi azbestu (koji lagano rastu brojem korisnika i ukupnim iznosima) - ali se radi o zanemarivim brojkama koje se ni ne uočavaju na grafičkom prikazu.
j) Hrvatska vojska (razne vrste) se povećava brojem korisnika (više 42%), isto tako kao i ukupno isplaćenim iznosima (više 72 %), pa se se po veličini znakovito izdvajaju, i dobro su vidljivi na grafičkom prikazu.
k) Braniteljska populacija leti u nebo, i brojem korisnika (više 84 %) i ukupno isplaćenim iznosima još više (106%), a u međuvremenu im se pridružuje nova kategorija (HVO - Hrvatsko vijeće obrane) s priličnim brojem korisnika i ukupno značajnim isplaćenim iznosima (dobro vidljivima i na grafičkom prikazu).

Osim ovih ovdje općih trendova i brojki, najradije bih čitateljima ostavio tumačenje njihovog pojedinačnog značenja.

Tablica C: - Usporedni prikaz uočenih trendova svih umirovljenika prema povlaštenima u razdoblju od prosinca 2003 do lipnja 2008

Download:

Iz ove posljednje tabele jedino što je vrijedno spomenuti (a što do sada nije spomenuto) jest odnos korisnika povlaštenih prema ukupnom broju korisnika, odnosno isplaćenim iznosima povlaštenih i ukupnih mirovina, i to na početku i na kraju mjerenog perioda (2003-2008).

Tako se može vidjeti da je u prosincu 2003 godine broj korisnika povlaštenih mirovina činio 17,4 % ukupnog broja umirovljenika, koji su raspolagali s 26,76% svih raspoloživih sredstava. Nakon 5 godina ove vlasti taj odnos se drastično promijenio, pak je broj korisnika povlaštenih mirovina se čak smanjio na 16,82% (od ukupnog broja umirovljenika – uglavnom radi daljnjeg nekontroliranog rasta umirovljeničke populacije), ali su se ukupni iznosi isplaćeni na ime povlaštenih mirovina povećali na 30, 98 %. od ukupno isplaćenih mirovina

Istovremeno je uočljivo, da se ukupni fond svih mirovina unutar 5 godina povećao za cca 434 milijuna kuna, ali od tog iznosa daleko manji broj povlaštenika je „posisao“ skoro polovinu ukupnog porasta sredstava (oko 210 milijuna kuna).

III. Zaključak:

„Čini mi se da je umirovljeničkom politikom (ili bolje rečeno politikom iza umirovljeničke politike) jasno profiliran „elitizam“, kojeg je ova vlada provodila u korištenju i raspodjeli umirovljeničkih fondova, a u kojem su se promovirali oni koji su u umirovljeničke fondove uplaćivali kraće vrijeme ili nikako, i to na račun onih koji su u umirovljeničke fondove uplaćivali cijeli svoj radni vijek. Očiglednom politikom „elitizma“ naša se Super Jaca iznimno darežljivo odnosila prema ionako (i na druge načine) povlaštenom sloju, a što se inače pokazuje kao generalni smjer ove vlasti tijekom proteklog vijeka njenog trajanja. Takva je politika preskupa za naše siromaške uvjete - i uvredljivo suprotna pojmu „međugeneracijske solidarnosti“. U eri opće depolitizacije svih državnih struktura (što nam ulazi u kvotu obveza koje čekaju da budu riješene prije ulaska u EU), nameće se logično pitanje tko bi mogao biti onaj „mitski“ heroj, koji bi na sebe preuzeo depolitizaciju mirovinskih fondova (kao Heraklo kad je čistio Augijine štale). Sve mi se čini da to ni Super Jaca ni Super Ivo nikako ne mogu biti (jer manipuliranje mirovinskim fondovima nije bilo ničije soliranje - nego timski rad).

Iako je malo duže, mislim da sam dobro prenio što je moj prijatelj vam preko mene želio poručiti, ukoliko budete imali strpljenja ovo pažljivo pročitati.