pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Možda nije stvar i tome da se provincijaliziramo, već baš suprotno, možda je problem u tome što pratimo svjetske trendove. Cilj je rezanje troškova, veliki profit, jeftina proizvodnja vijesti.

Evo šTo sam našao na TED-u i kako tamo Alisa Miller objašnjava banalizaciju medija i zašto imamo medije kakve imamo.Alisa Miller: Why we know less than ever about the world

Mediji se objektivno ponašaju veoma harmonično s onim što je većina naaprednih snaga navikla i htjela.

Nakon što je do zadnjeg počišćen bilo tko i bilo šta iz razdoblja Holjevca te isto tako u medijima, bio je popularan Polet i Start, zatim se je na to i takvo to još htjelo malo dodatno demokratizirati i liberalizirati, i sve usklađeno sa svim i tako da ne bi otvaralo zamorna pitanja, šta je logičnije nego da je to tako.

A uz ostalo to je tako da ništa značajno niti išta pozitivno i respektabilno ne samo da nije u medijima nego je i inače nezgodno, ia kada je svima nesporno i na evropskoj razini to pogotovu, jer ugrožava sve interese, navike i koncepcije. I onda je jako jako nezgodno i praktički nemoguće izvesti nešto što bi gospoda htjela a da istovremeno toga nema, neke vrste tako imaginarnih i fluidnih djelovanja koje nije mogao organizirati niti drug Tito po brojnim rezidencijama. A i tko da osigura cca 200 mlrd EUR-a za tako nešto nevidljivo i tko da organizira takve snage na dug i tko bi to kreditirao u tako velikim i rizičnim iznosima i na čije povjerenje?

Treće, s izuzetkom rijetkih tiskovina i internet portala, gotovo sve naše dnevne novine sadržajem izgledaju kao da ih uređuju sami Banski dvori. Možda su za to najbolji primjeri HTV i Vjesnik, ali svakako u tome nisu usamljeni. Ja se, recimo, ne mogu sjetiti neke ozbiljnije kritike vlasti ni u Jutarnjem ili Večernjem listu. Izuzetak bi predstavljao jedino Novi list. Mene o cemu pricas drzi brat bratu 9-10 godina.
Ne kupujem nista godinama, a tu i tamo kad mi dode pod ruku rado osvjezim istancani odnos o kojem pricas. Najredovitije kupujem "Majstor" gdje isto glavni urednik lupeta li ga lupeta, bas kao i Liderov (drugo sto ponekad kupim). Pratim jos neke strukovne domace novine i to je od domaceg sve. Od stranih novina takoder pratim ono znacajnije strucno uz dodatak nekih poslovnih i financijskih. Internetski pratim Vjesnik, Vecernji, Jutarnji (dnevno), Glas Slavonije (+), Glas Istre Online (+++).
U nacelu slazem se sa Krlezinom (po sjecanju) da u svakim novinama pored kojecega uvijek mozes procitati i najdostojnijih svjedocenja o doseima covjecanstva, ali i posve suprotnih covjeka manje dostojnih primjera. Dakle svake su novine mnostvo, a ne redukcija na njihova najzvucnija spisateljska grla, pardon pera. To pod broj jedan i zbog toga bi vrijedilo novine citati.

Nije cak problem sto nema ozbiljne kritike. Horror Croaticus sadrzan je u tome sto ozbiljno nedostaje normalne ozbiljnosti, pa se i svaki pokusaj priblizavanju ikakvoj normalnosti dozivljava bas kao sto se i tvrdi "da dnevne novine ureduju Banski dvori". Kod nas je ocekivano normalno imati kritiku koja proizilazi iz bljeskova asocijacija najcrnjih mogucih primisli bez ikakve provjere ili ikakvog unutarnjeg grizodusja da se vrlo ozbiljne pretpostavke, naslovi i sl. stalno stavljaju na naslovnice, a svako udubljivanje i eventualna provjera cisto novinarskih podataka o temi (kad, sto, tko, koliko, zasto, datum, iznos, ...) prakticki svetogrde i nepotreban gubitak vremena. Jedan od boljih skolskih primjera bilo je ovo sa unajmljivanjem kanadera kada je Mesic (i Sanader) sprijecio makinaciju godine. Tu nije problem nedostatak kritike koji je to odradio vec je problem uvaljenost u mulj do grla da se prenosi iskljucivo najcrnje moguce primisli bez ikakvog grizodusja da uopce netko medu vladajucim normalan postoji.
Nije nas unistila nepravedna privatizacija koliko taj nepobjedivi poriv da se uporno prenose i posreduju najcrnje moguce primisli o svemu. Kada se nesto iz tih primisli doista i stvarno dogodi onda to nije poziv na ispravljanje problema vec to postaje potvrda ovog principa i najcesce predmet ogromnog "cudenja" i zacudenosti da se nesto tako doista dogada, a kao da se samo dan prije to sve i puno crnje nije ozivljavalo. Tako je eto pretuklo "nekog" Miljusa i sad se svi cude otkud mafia, a o mafiji, njenim derivatima, pojavama, oblicima, .... vec je vise dosadno pricati. Sad kad je izmlatilo covjeka, onda se cudimo o njenom postojanju i istim stvarima gnjavimo vladajuce, i to ne da se mafijasi ozbiljno potjeraju (premda je to poklic) vec da svako od onih koji o njima imaju svoja uhodana misljenja, potvrde ih u praksi i na tudim ledima u ovom slucaju glavi, a cesto se u narodu kaze i: "lako je tudim mudima gloginje mlatiti", dakle da na tudem primjeru postanu borci protiv drustvenih negativnosti i to bas ta novinarska ekipa koja nas sustavno maltretira.

Kod nas dominira fatalizam, pretjeranost, neuvazavanje teme o kojoj se prica i ultimativno nedostaje obicna ljudska smirenost u spoznaji da uopce nije potrebito u svakom clanku potpuno zaokruziti temu i dati povijesni uradak. Kada je autor proglasen utjecajnim iznad njega visi takav jedan imperativ (koji njega osobno siba) da on mora dati sveobuhvatni povijesno nedvosmislen pogled svakog podrucja kojega se lati (o Latinu da i ne govorimo) i da tu u novijoj povijesti nece biti nikoga tko bi to trebao skinuti. U suprotnom to su odmah ideoloske komplikacije i teme za nove clanke.

PS kao svojevrsnu presliku naseg novinarstva i oko toga malo sire spomenuo bih pojavu nase legende samostalnog novinara Peratovica. Ono sto je u hrvatskom novinarstvu predstavlja Peratovic, to u belome svijetu predstavlja hrvatsko novinarstvo, prakticki usporedba 1:1 dozivljeno iz nenovinarskog kuta.

Strukture su korumpirane na puno dubljem nivou od onog svima ocitoga. Cisto za primjer, spomenuo si HND. Mozemo dodati i akademsku zajednicu sa istrosenim glasnogovornicima i misliocima koje je pojelo neko davno vrijeme i tako dalje.

No osobno u tome vidim veliku prednost Hrvatske. Naime, svijet ulazi u novu eru opce informatizacije drustva. Postojece institucije utemeljene na dogmi gube svoju vjerodostojnost i smisao. Ideologije i doktrine iz predinfomratickog vremena sigurno se urusavaju pred navalom informacija i decentralizacijom politickog prostora.

U stanju u kojem je Hrvatska danas, kada je vise manje svima ocita dekadencija nasih struktura, puno je veci prostor za paradigmatski nuzne promjene, nego sto je to u starijim (ne i naprednijim) demokracijama.

U svakom slucaju, svako zlo za neko dobro, a meni se zapravo prilicno svidja situacija u kojoj smo se nasli. Nema vise niceg da nas koci.

UZDP-Tiaktiv