pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Već nekoliko dana razmišljam o textu u kojem ću se, nadam se, s odmakom osvrnuti na Izbore 2007., prije svega ponašanje medija u njihovom praćenju. Od prvih, višestranačkih izbora 1990., prvi puta nisam bio u RH tijekom predizborne kmpanje. Posao me odnio u jednu od zemalja koje okružuju RH tako da sam kampanju pratio preko Interneta, prije svega pollitika.com, a onda preko news web portala te web izdanja RH novina i, na koncu, HRTa. I mogu vam reći da je kampanja u medijima bila vise nego loše prezentirana. Osim što su se bavili fenomenologijom, a nisu bili pravi korektiv politike/političara u ime javnosti, mediji su, pod okriljem proklamirane političke neovisnosti, odrađivali posao za određene političke opcije.

Iako Novi List smatram najkvalitetnijom tiskovinom na domaćem trzistu, u predizborno je vrijeme odrađivao priču za SDP. Preciznije za dvije SDPove struje iz Rijeke. S druge strane, Vjesnik je Vladina novina u kojoj postoji samo naš drIvo. Večernji list je, iako njegovo web izdanje odlikuje najviše gole ženske kože od svih domaćih tiskovina na globalnoj informacijskoj mreži, naginje desno i zastupa konzervativizam s nacionalističkim dodacima. I onda je tu Europapress holding koji je, kako bi se gazda Nino Pavic našem drIvi odužio za Slobodnu Dalmaciju, odrađivo posao za HDZ. Ne toliko izravnim tipovanjem na i drukanjem za HDZ, koliko jahanjem po SDPu, kao glavnom HDZovom političkom konkurentu.

Nacionalne televizije nism mogao pratiti osim HRTa. I to je bilo više nego traumatično iskustvo. Osim što građani RH, ponovno, nisu imali mogućnost doznati konkretne odgovore na pitanja koja bi trebala biti u središtu kampanje, HTV je pred građane iznosio suhoparnost političkoga ludila koje se pokušava predstaviti raznovrsnošću. Rezultati su pokazali da Republika Hrvatska, de facto, ima samo dvije relevantne političke stranke te nekoliko puno manjih koje mogu, a ne moraju biti začin političkoga života. I tako bi stvari trebala postavljati i Hrvatska radiotelevizija. Kada bi netko od ljudi koji ju vode zneo svoj posao i kada bi shvatio da je političarima mandat 4 godine, a da Hrvatski radio postoji više od 80 godina, a Hrvatska televizija više od 50.

Vjerujem da nitko neće osporiti da je Ujedinjeno Kraljevstvo demokratska država u kojoj se poštuju najviši standardi političkoga pluralizma. No, u toj i takvoj Velikoj Brotaniji nikome neće pasti na pamet prozivati BBC zato što nije otvorio prostora nekoj novoj i tek nadolazećoj političkoj opciji. Budući da imamo neusporediv politički susutav, teško je vući paralele, ali je činjenica da opcija koja nema kandidate na najmanje 10 % izbornih jedinica ne može računati na bilo kakav prostor na BBCu. Da ne govorimo o tome da je poanta svega da se prostor osvaja ne osnovu političke snage.

I tamo je krajem 1970.tih vrijedilo pravilo minuta za minutu jer su morali biti politički izbalansirani. I jedan dan konzervativna premijerka Margaret Thatcher ode na farmu, sjedne u sjedno i cijeli igra se s teletom. S druge strane, laburisti su imali 5 događaja i bilo ih je ne sve strane Ujedinjenog Kraljevstva. Da ne bi došlo do debalansa bilo je 5 x 2 minute izvještaja s laburističkih skupova i 10 minuta Thatcherice koja se igra s teletom. I onda je uprava BBCa odlučila da će kampanja biti izbalansirana. Ne od dana do dana, ne od prilike do prilike, nego u globalu i da se neće jedna politička strana igrati s teletom, dok se druga lomi da biračima/građanima objasni zašto bi one koji se igraju s teletom trebali izbaciti iz Downing streeta 10.

No, čini se da mi, još uvijek, nismo došli do te faze u kojoj će mediji, posebno elektronički, biti svjesni svoje snage, utjecaja i značaja. Posebno u situacijama kada se odlučuje budućnost zemlje u slijedeće 4 godine. Ne kažem da bi mediji trebali voditi politiku zemlje, ali bi morali svaku odluku preispitivati i voditi računa koliko je važna i značajna svaka njihova riječ i rečenica, zvuk i slika. Posebno je veliki značaj slike. Ne moram naglašavati što je i kako JuBito napravio u RH. Eee, zamislite što bi bilo da je nacionalna i javna televizija radila svoj posao i građanima/biračima prezentirala sve ono što se zavrtilo na mreži svih mreža. Ili na pollitika.com.

Od toga koje se teme i na koji način otvaraju do toga kako se neki ljudi ophode u raspravama. Da ne naglašavam posebno bijesa2. koji bi, siguran sam, da je pollitika.com mainstream medij zazirao od pljuvanja i tupljenja bez argumenata ili piljenja naopako kao u situaciji kada mu je SDP kriv zato što naš drIvo ne može sastaviti saborsku većinu i potvrditi Vladu RH bez visoke cijene koju žele naplatiti HSS-HSLS.

I baš ta i takva zeleno-žuta koalicija bi trebala biti predmet analize i pretresanja od strane medija koji su korektiv politike u ime javnosti/građana/birača. Od temeljne postavke da mediji, u ime građana, traže da zeleno-žuti smanje svoje ogromne apetite i prihvate realnost te se zadovolje s onoliko vlasti koliko im pripada na osnovu izbornih rezultata, u lijevoj ili desnoj Vladi, do toga da su oni, odugovlačenjem donošenja konačne odluke, najodgovorniji što se zemlja već danima nalazi u neizvjesnosti. Osim toga, netko bi trebao reći Joži i Đurđi da ako već traže 6 milijardi kuna za poljoprivredu, ¼ ministarskih mjesta u Vladi, mjesto predsjednice Hrvatskoga sabora s manje od 6 % od ukupnog broja zastupnika, imaju muda i neka kažu kojeg su partnera i zašto odabrali. I točka!

Baš taj dio analize i praćenja događanja od početka do kraja je ono što najviše nedostaje našim medijima. I to se posebno dobro vidi kada se stvari promatraju iz daljine. Dosta se često ovdje može pročitati da je SDP izvukao na svjetlo dana pristojan broj afera, ali niti jednu nije dogurao do kraja. Slažem se da je SDP napravio grešku što se nije fokusirao na mali broj značajnijih afera i na njima inzistirao. Do kraja. S druge strane, problem je i u medijima koji će se danas uhvatiti nečega, zagrebati pod površinu i nastaviti dalje. Bez vraćanja i kontrole što se dogodilo s problemom koji je isplivao/izbačen na površinu. Što bi se reklo, nema follow upa.

Osim kada je Milan Bandić u igri. Za njega nema sezone lovostaja. Bio kriv za neke stvari ili ne. Ne, ne želim biti branitelj lika i djela Milana B., ali ću samo napisati da, recimo, za problem vode u Vrbanima III nije ni kriv, ni dužan. Ali su mu se mediji, prije svega EPH, napili krvi. Neću pisati da i sam nije pomogao tome da mu se skače po kičmi totalno krivim i neodmjerenim izjavama. I baš je Milan B. najbolji/najgori primjer kolika je moć i snaga medija koji kada se ulove neke stvari ili nekoga, ne dopuštaju predah. Nemam protiv toga ništa, ako su iza medijskih napisa argumenti i činjenice, ali ako nekoga zakucavaju samo zato što im se ne sviđa ili zato što je to odluka njihovih šefova, onda je riječ o sasvim drugoj priči.

Tijekom vikenda, ako se ne varam sutra, u subotu, 15. prosinca 2007. godine, Hrvatsko novinarsko društvo će dobiti novog čelnog čovjeka. Kako stvari stoje, HND će nastaviti s kontinuitetom loših i još lošijih predsjendika koji neće ništa učiniti kako na profilaciji struke, tako i na podizanju profesionalnih standarda te kvalitete novinarstva. Kao što je RH zemlja u tranziciji, tako se i novinarstvo kao profesija mijenja. Kako zbog tehnoloških pritisaka, tako i zbog utjecaja politike i vlasnika. Bilo bi zanimljivo vidjeti, iako je to u domeni znanstvene fantastike, na čelu HNDa mladu i obrazovanu osobu, neopterećenu dealovima i dugovima, koja bi reklla starim prdonjama, ženskim ili muškim, spol nije važan, dosta vas je bilo. Okrećemo novu stranicu i krećemo prema onome što trebamo biti: KOREKTIV POLITIKE U IME JAVNOSTI!

Novo vrijeme