Tagovi

MASOVNI POKRET u Hrvatskoj 1971.godine

Pokret otpora u Hrvatskoj, koji je svoj vrhunac doživio 1970/71. (skraćeno Maspok). Razvijao se odmah nakon II svjetskog rata iz više središta, koja su djelovala neovisno jedna o drugima. Unutar KPH (SKH) dolazi do formiranja opozicijskih grupa nakon umorstva Andrije Hebranga, te nakon očitog izigravanja hrvatskih gospodarskih i političkih interesa u komunističkoj Jugoslaviji. Na čelu pokreta od 1955. stoji Većeslav Holjevac, a uz njega počinju djelovati Ivan Šibl, Marko Koprtla, generali dr. F. Tuđman, Nikola Kaić, Ivan Rukavina, Janko Bobetko, admiral Srećko Manola, pukovnici Ivan Mutak, Zvonimir Komarica, te razni umjetnici, sudionici partizanskog pokreta, novinari i mlađi politički radnici. Ta nacionalna struja unutar SKH nastojala je, u okviru svojih mogućnosti, ali i u okviru svojih ideoloških granica, stvarati u Hrvatskoj nacionalno orijentirane stranačke kadrove koje je razmiještala na važna mjesta u državnoj, gospodarskoj i stranačkoj upravi, kako bi na taj način mogla uspješno suzbiti centralističke tendencije iz Beograda.
Unutar Zagrebačkog sveučilišta razvio se vrlo brzo nakon rata pokret otpora među studentima , koji su tokom godina u hrvatskim sveučilišnim središtima Zagrebu, Splitu, Rijeci, Sarajevu, Mostaru i Osijeku organizirali tajne studentske grupe, demonstracije, dijeljenja letaka i sl. Unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj također se, pogotovo nakon suđenja nadbiskupu Stepincu, razvijao pokret otpora kojega su nosioci bili nacionalno orijentirani svećenici, ali i laici, bilo oni stariji, koji su još djelovali u predratnim katoličkim ustrojbama, bilo mladi, koji su se unutar crkvenih struktura tek odgajali. Vrlo jaka središta otpora postojala su i među liberalnim intelektualcima na Sveučilištu, u JAZU, Matici iseljnika Hrvatske, Matici Hrvatskoj, Institutu za povijest radničkog pokreta, raznim nakladnim kućama, te u velikim poduzećima. Privrednom reformom 1965. dobili su nacionalni komunistički kadrovi, kao i gospodarski stručnjaci u poduzećima, veće mogućnosti djelovanja, a kao prvi cilj nametnulo im se stvaranje gospodarske osnovice za uspješnu borbu protiv beogradskog hegemonizma. Već tada se, kao najozbiljniji problem daljnjeg gospodarskog razvitka SR Hrvatske, postavio devizni sustav.
God. 1965., paralelno s gospodarskom reformom, pada i brutalni prodor beogradskih reeksportera u hrvatsko gospodarstvo, pa se politički i gospodarski funkcioneri u SR Hrvatskoj posvećuju suzbijanju tog prodora. Padom svemćnog šefa tajne policije i potpredsjednika Spcojalističke Republike Jugoslavije, Aleksandra Rankovića na tzv. Brionskom i plenumu, bio je otvoren put za široku političku akeiju, što su prihvatile gotovo sve strukture pokreta otpora, koje od tada djeluju sve otvorenije i često koordinirano. Dok su stranačke i gospodarske strukture u SR Hrvatskoj vodile bitku kojom su trebale izboriti nezavisnost od Beograda, dotle se strukturama književnika i kulturnih radnika nametnula borba za hrvatski jezik, koji je bio ugrožen Novosadskim dogovorom i unitarističkom praksom koja je iz njega slijedila.
Zato su gotovo sve važnije kulturno-znanstvene ustanove u SR Hrvatskoj 1967. potpisale Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koja je izazvala oštre prosvjede unitarističkih jugoslavenskih krugova. Najistaknutiji incijatori Deklaracije, Miroslav Krleža, dr. Franjo Tuđman i Većeslav. Holjevac, bili su izlozeni velikom pritisku, pogotovo iz Beograda. Krleža je odbio povući svoj potpis, te je morao podnijeti ostavku na članstvo u CK SKH, a Tuđman i Holjevac su smijenjeni sa svih položaja i isključeni iz SK. U bitkama za Deklaraciju formirala su se dva jaka središta nacionalnog otpora u SR Hrvatskoj. Prvi je bio unutar samoga SKH, na čelu s tada već isključenim iz stranke V. Holjevcem i F. Tuđmanom (Krleža se nakon Deklaracije povukao iz tog kruga), te Z. Komaricom, V Bubnjem, V Mutakom, a pridružili su se i mladi stranački funkcioneri koji su, nakon gospodarske reforme, došli na vodeće položaje dr. Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla, Srećko Bijelić i dr. Oni su, iako su verbalno napadali Deklaraciju, poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći da se izričiti zahtjevi Deklaracije, kao i neizrečeni politički zahtjevi, provedu u život.
Drugi opozicijski centar ustrojio se istodobno u Matici Hrvatskoj a na čelu su mu se našli liberalni intelektualei Jozo Ivičević, Šime Đodan, Vlado Gotovac, dr. Marko Veselica od kojih su, doduše, neki bili članovima SK, ali su to smatrali taktičkim pitanjem. God. 1967. došlo je do okupljanja opozicije iz redova mladih književnika, koji su na čelu sa Zlatkom Tomičićem osnovali Zajednicu samostalnih pisaca Tin, te su 1968. počeli izdavati prvo glasilo masovnog pokreta "Hrvatski književni list".
I unutar Katoličke crkve došlo je do gibanja mladih katolika, koji su tražili demokratske reforme, ne samo u društvu nego i unutar same Crkve. Na čelu tog studentskog gibanja bio je dr. Tomislav Šagi Bunić, a veliki utjecaj vršio je katolički glasnik "Glas koncila" koji je uređivao Vlado Pavlinić. U općim svjetskim studentskim nemirima 1968. formirao se i nacionalni studentski pokret u SR Hrvatskoj. Prve velike studentske demonstracije održane su u Beogradu, te su srpskl studenti pozvali hrvatske da se s njima solidariziraju. Tadanje studentsko rukovodstvo u SR Hrvatskoj, pod utjecajem markstističkih unitarističkih filozofa oko časopisa "Praxis", pokušalo je pokrenuti hrvatske studente s ekstremno ljevičarskim parolama i zahtjevima. Tome su se na velikom studentskom zboru u Studentskom centru u Zagrebu usprotivili dr. Š. Đodan i dr.M. Veselica, mladi sveučilišni docenti, koji su ustvrdili da hrvatski studenti imaju bitno različite interese od srpskih, budući da su pripadnici hrvatske radničke klase koju Srbija iskorištava i gospodarski uništava. Pojava "Hrvatskog književnog lista" i njegovih tekstova, koji su prvi iskazali temeljne političke zahtjeve masovnog pokreta, odigrala je bitnu ulogu u daljnjem razvoju političkih i društvenih odnosa u SR Hrvatskoj. Uz borbu za hrvatski jezik, revalorizaciju hrvatske povijesti, problem naglog pada nataliteta u Hrvatskoj, pitanja hrvatskih muslimana, zabrinutosti zbog odlaska stotina tisuća hrvatskih radnika na rad u inozemstvo, zapostavljenosti hrvatske politike i gospodarstva unutar Jugoslavije - HKL je načeo i pitanje broja Žrtava rata u tekstu koji je napisao Bruno Bušić. Na Zagrebačkom sveučilištu, pod utjecajem rektora dr. Ivana. Supeka, znanstvenika i pisca i dr. Grge Gamulina započeo je rad na reformi sveučilišta i na pripremama za proslavu 300. godišnjice koja je održana 1969. Sveučilišne nacionalne snage imale su u to doba glasilo "Encyclopedia moderna", a od 1971. i "Hrvatsko sveučilište". Početkom 1970. odrzana je tzv. Deseta sjednica CK SKH, na kojoj je nacionalna struja unutar CK započela obračun s unitarističkim snagama. M. Tripalo, S. Dabčević-Kučar i P. Pirker zastupali su političku misao jačanja hrvatske državnosti u granicama SR Hrvatske i unutar Jugoslavije, te su osuđivali gospodarsko i političko zapostavljanje SR Hrvatske. Držali su da je u demokratskom socijalizmu moguća i stvarna demokratizacija političkih odnosa u Jugoslaviji. Iako obračun s unitaristima nije vođen dostatno odlučno, jer je smijenjen samo Miloš Žanko, Deseta sjednica je probudila velike nade u Hrvatskoj i donijela stranačkom komunističkom vodstvu nedvojbenu široku podršku gotovo svih slojeva hrvatskoga društva (odatle naziv masovni pokret). Tokom 1970., kao neposredni rezultat Desete sjednice, dolazi do pojačanog nacionalnog gibanja unutar studentskog pokreta, koji je do tada djelovao samo unutar raznih fakulteta i nije bio povezan. Na zborovima studenata u studentskim domovima, na fakultetima i u zavičajnim klubovima dolazi do iznošenja općih političkih zahtjeva. Tadanje studentsko rukovodstvo, koje nije bilo unitarističko, nego liberalno i anacionalno, našlo se na udaru nacionalno orijentiranih studenata, te je do prvog mjeranja snaga došlo koncem 1970. prilikom izbora prvog studentskog prorektora. Studentsko ru kovodstvo, koje je dobrim dijelom bilo sastavljeno od stranačkih karijerista, nominiralo je za studentskog prorektora Damira Grubišu, studenta koji je do tada bio na funkcijama Saveza studenata Jugoslavije u Beogradu. Nacionalne snage su kao svog kandidata istaknule Ivana Zvonimira Čička, studenta filozofije i teologije, koji je svojim nastupima već bio poznat studentima. U svojem govoru na izbornoj skupštini Sveučilišta (koju su sačinjavali trećinom profesori, trećinom nastavničko osoblje, a trećinom studenti) izrekao je bitnu rečenicu "Dosta je bilo manipulacije u ovom društvu", te osvojio izbornike i velikom većinom glasova izabran za prorektora. Činjenica da je propao na izborima službeni stranački kandidat, a pobijedio opozicijski, dovela je unitarističke krugove do bjesnila, ali je naišla i na osudu nacionalne struje unutar CK SKH. Uz Čička istakli su se tom prigodom studentski vođe Dražen Budiša (izabran kasnije za predsjednika Saveza studenata grada Zagreba), Ante Paradžik (kasniji predsjednik Saveza studenata SR Hrvatske), Stjepan Sučić (kasniji urednik "Studentskog lista"), Ferdo Bušić, Veljko Božikov, Goran Dodig, Ante Štambuk i Ivan Boras (studentski predstavnik u Saboru SRH). Nacionalni studentski pokret prihvatio je, pod utjecajem nacionalnih krugova u SKH i Matici Hrvatskoj, uglavnom njihove političke zahtjeve, koje su studentski vođe iznosili daleko otvorenije i odlučnije nego što je to bilo u drugim strukturama. Uz zahtjev za reformom Hrvatskog sveučilista, koji su isticali svi studenti bez razlike na političko opredjeljenje, te uz zahtjev za demokratizaciju unutar Katoličke crkve, koji su iznosili katolički studenti, isticali su se ovi zahtjevi masovnog pokreta: - promjene u jugoslavenskom i hrvatskom Ustavu koje bi poboljšale položaj SR Hrvatske u Jugoslaviji; - demokratizacija društva i napuštanje dominirajuće političke uloge Saveza komunista; - promjene u deviznom sustavu koji je za Hrvatsku bio vrlo nepovoljan; - omogućavanje povratka radnika na privremenom radu u inozemstvu, sprečavanje iseljavanja iz H rvatske. Pojavom "Hrvatskog tjednika" i "Hrvatskog gospodarskog glasnika" 1971. započelo je zrelo i posljednje razdoblje masovnog pokreta. Oba su lista vrlo otvoreno, pozivajući se na potporu gotovo svih slojeva hrvatskog naroda, započela i nastavila borbu za politički program koji se već oblikovao posljednjih godina. Uz već započetu borbu za hrvatski jezik, koji je bio ugrožen unitarističkim nastojanjima da se stvori jedinstveni srpskohrvatski jezik, te uz borbu za gospodarske reforme, koju su predvodili Šime Đodan, Marko i Vlado Veselica, Hrvoje Šošić i dr., ali i nacionalna struja unutar CK SKH, kao i tadanji predsjednik vlade SRH Dragutin Haramija, tokom 1971. postala je centralna tema borba za ustavne amandmane. Naime, tijekom 1970. i početkom 1971., pod pritiskom liberalnih rukovodstava u gotovo svim republikama Jugoslavije, donesene su odluke o amandmanima na republičke i savezni Ustav, kojima su trebali biti izraženi novi odnosi unutar Federacije, posebno odnosi republika prema federaciji, te naglašeni novi gospodarski odnosi unutar federacije. U SRH su unitarističke snage, zahvaljujući, izmedu ostaloga, i nedostatnom političkom sluhu nacionalne struje unutar CK SKH, ponudile rješenje za ustavne amandmane, koja su Hrvate trebala dovesti u još nepovoljniji položaj. Uz ostalo predlagano je u ustavnom članku o suverenitetu da je SRH država hrvatskog i srpskog naroda, zatraženo je da "Lijepa naša" ne bude više himna Hrvatske, jer da spominje samo Hrvate a ne i Srbe itd. Podržavajući i sve druge zahtjeve masovnog pokreta, "Hrvatski tjednik" preuzeo je predvodničku ulogu u bitci za ustavne amandmane serijom članaka pod naslovom "Hrvatski je suverenitet nedjeljiv", koju je napisao dr. Nerkez Smailagić, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Unutar masovnog pokreta iskristalizirale su se tokom 1971. dvije osnovne političke struje: jedna, kojoj su politički zahtjevi masovnog pokreta bili konačni cilj i koja je u postizanju tih zahtjeva vidjela rješenje svih problema, i druga, koja je u tim zahtjevima vidjela samo prvi korak prema pretvaranju jugoslavenske federacije u konfederaciju i time otvaranje puta za daljnja rješenja. Prva struja, kojoj su na čelu bil i nacionalno usmjereni članovi CK SKH, bila je u teškoj situaciji, jer je ovisila o dobroj volji Josipa Broza, a bila je pod stalnim pritiskom unitarističkih snaga unutar CK, te izloena i pritisku nacionalnih snaga izvan SK. Druga struja, predvođena Maticom Hrvatskom i Savezom studenata, nastojala je ostvariti barem neke od političkih zahtjeva, postavljenih u glasilima i na skupštinama masovnog pokreta. Do konačnog raskola izmedu te dvije struje došlo je u ljetu 1971. nakon isključenja dr. Š. Đodana i dr. M. Veselice iz SK. Nacionalna struja unutar CK SKH provela je to isključenje mimo stranačkih statuta, želeći time ublažiti unitaristički pritisak i Brozovo nepovjerenje prema događajima u SRH. Pritisak hrvatskih i srpskih unitarista u Hrvatskoj porastao je tokom 1971. u istoj mjeri, u kojoj se ostvarivala masovna podrška političkim zahtjevima nacionalnog pokreta. Unitaristički krugovi počeli su u ljeto 1971. inscenirati tzv. "slučajeve", kojima su nastojali dokazati, kako svjetskoi, tako i javnosti u nehrvatskim dijelovima Jugoslavije, da se u političkim zahtjevima masovnog pokreta radi o oživljavanju "fašizma", koji stremi prema uništenju srpske manjine u SRH. Medutim, unutar Saveza studenata i Matice Hrvatske nije bilo nikakvog razumijevanja za taktiziranje CK SKH, a još manje za inscenirane "slučajeve", tako da su studentski predstavnici već u ljetu 1971. najavili "vruću političku jesen". Njihovi politički zahtjevi doživjeli su svoj vrhunac u zahtjevu da SRH uđe u Ujedinjene narode, koji je iznio dr. Hrvoje Šošić na jednoj studentskoj skupštini u studenom 1971. Istog mjeseca odrzan je XXII. plenum CK SKH na kojem je došlo do konačnog razlaza između nacionalne struje i političara koji su zauzeli unitarističke stavove, na čelu s dr. Vladimirom Bakarićem, dr. Dušanom Dragosavcem, Jakovom Blaževićem, Jurom Bilićem, Milutinom Baltićem i Josipom Vrhovcem. Tjedan dana nakon plenuma CK održan je plenum Saveza sindikata Hrvatske, na kojem je unitarističkom predsjedniku M Baltiću uspjelo iz sindikalnog vodstva isključiti nacionalne vođe Juru Sarića i dr. M. Veselicu. Ta nova provokacija unitarističkih snaga uzbudila je hrvatsku javnost. Među studentima je došlo s jedne strane do ogorčenja, s druge i do razočaranja u nacionalnim vođama unutar CK SKH. U ponedjeljak 22. XI. 1971. na zboru studenata Hrvatskog sveučilišta, koje je u međuvremenu tako nazvano, što se održalo samo do Karađorđeva, predlozio je Goran Dodig da studenti stupe u štrajk i tako prisile odgovorne političare na hitno rješenje bitnih hrvatskih zahtjeva, posebno pitanja deviznog sustava. Dok je Matica Hrvatska podržala studentski štrajk, koji je stvarno započeo 23. XI.. osudile su ga sve snage SKH, i nacionalne i unitarističke. 1. i 2. XII. 1971. sazvao je Tito sjednicu u Karođorđevu, na kojoj je započeo obračun s liberalnim snagama unutar SKJ. Prvo se na udaru našlo nacionalno vodstvo CK SKH. U toku "crnog prosinca" preuzele su, uz podršku Tita, vojske i policije, unitarističke snage vlast u cijeloj SRH. Smijenjeni su svi državni, stranački i gospodarski funkcioneri, koji su bili na strani masovnog pokreta. Vodeći dužnosnici Matice Hrvatske i Saveza studenata su tokom prosinca i siječnja (1972.) uhićeni i osuđeni na višegodišnju robiju. Brojna glasila masovnog pokreta ("Hrvatski tjednik", "Kritika", "Kolo", "Hrvatsko sveučilište", "Studentski list", "Tlo", "Hrvatski gospodarski glasnik" itd.) su zabranjena, ustanove (Matica Hrvatska, Savez studenata Hrvatske) raspuštene, te je dovođenjem desetaka tisuća milicionera iz SR Srbije i SR Makedonije u SRH praktički uvedeno opsadno stanje.

LIT.: "Hrvatski tjednik" bI. 1-33, Zagreb 1971.; "Kritika", 1969/70/71.; Bilten Gradske konferencije SKH Zagreb, bI. 4-5, 1972.; dr. I. Perić: Suvremeni hrvatski nacionalizam, Zagreb 1976.; isti: Ideje "masovnog pokreta" u Hrvatskoj, Zagreb 1974.

Komentari

Ivane, odličan tekst, još

Ivane, odličan tekst, još da ste malo uzeli daha i malo više odlomaka napravili, bilo bi ga puno lakše čitati. No zapeo sam za ovo:
Studentsko rukovodstvo, koje je dobrim dijelom bilo sastavljeno od stranačkih karijerista, nominiralo je za studentskog prorektora Damira Grubišu, studenta koji je do tada bio na funkcijama Saveza studenata Jugoslavije u Beogradu. Nacionalne snage su kao svog kandidata istaknule Ivana Zvonimira Čička, studenta filozofije i teologije, koji je svojim nastupima već bio poznat studentima.
Je li to isti Damir Gubiša, danas s Fakulteta političkih znanosti čiji sam tekst nedavno prenio.
Ako jest na djelu je Tuđmanova pomirba, samo mi se nekako čini da su ipak ti "iskusni mačci" da ih ne nazovem pravim imenom, ipak preveslali "neiskusne nacionaliste". Tako da i danas u Hrvatskoj, protiv koje su nekada čak i aktivno radili, njihove strukture efikasno funkcioniraju i postavljaju sustave vrijednosti, dok ljude drugačijih svjetonazora, kao i onda proglašavaju nacionalistima i zaostalima.

Tko je glasao

U mom tekstu na ovim

U mom tekstu na ovim stranicama "Varijacija na istu temu" pisao sam o tom gospodinu.

Tko je glasao

Osim toga ako imate vremena

Osim toga ako imate vremena i volje pogledajte moj komentar na članak "Što je bilo drugačije 1971".

Tko je glasao

Bravo Potjeh! Jeste, ti

Bravo Potjeh!
Jeste, ti iskusni, ljigavi i podmukli lisci unistavajuci nase karijere izgradjivali su svoje, demonizirajuci nas sebe su legendelizirali, zagorcavajuci nam zivljenja svoja su zasladjivali.
I sve bi to bilo u redu da su s propascu drzave kojoj su bili tijelom i dusom priklonjeni propale i njihove casti i slasti. Ali, eto, za njih se nista nije promijenilo ni u ovoj drzavi. A ni za nas.

Tko je glasao

Vrlo detaljan i dobar

Vrlo detaljan i dobar pregled iz prave perspektive. Ja sam od onih koji ta vremena i ne pamte, zahvalna sam na nekim novim detaljima koje nisam znala :) Dobro je te stvari iznijeti ponovo na svjetlo dana - dosta je bilo u proslosti dvojbenih i sasvim drukcijih interpretacija, tesko je bilo sastaviti iole kompletan mozaik stvarnih dogadanja, temeljem cega su mnogi stekli krivu sliku ...

Tko je glasao

Nekako je ispala zadnja

Nekako je ispala zadnja primjedba koju sam stavio uz tekst:

Citirano: Ivan Cerovac,Hrvatski politički leksikon, London 1988. Dakle tekst je pisan negdje u jesen 1987.

Tko je glasao

Tadanje studentsko

Tadanje studentsko rukovodstvo u SR Hrvatskoj, pod utjecajem markstističkih unitarističkih filozofa oko časopisa "Praxis", pokušalo je pokrenuti hrvatske studente s ekstremno ljevičarskim parolama i zahtjevima. Tome su se na velikom studentskom zboru u Studentskom centru u Zagrebu usprotivili dr. Š. Đodan i dr.M. Veselica, mladi sveučilišni docenti, koji su ustvrdili da hrvatski studenti imaju bitno različite interese od srpskih, budući da su pripadnici hrvatske radničke klase koju Srbija iskorištava i gospodarski uništava.
Prema samom Praxisu iz 1972 navodno je stigla direktiva iz Beograda o sirenju nacionalizma medju studentima da ne bi doslo do povezivanja studentskih pokreta. Jer da su demonstracije bile prosirene i na druge sveucilisne centre rezim bi bio u opasnosti a narocito provedbe reformi s kojima je zapoceto 1965.
Sto se tice strajkaca i strajkbrehera kazu da je to bilo najocitije na filozofskom fakultetu vec prema smjerovima koji su pohadjani. To jest lijevi smjerovi su bili strajkbrekeri. No mozda i nisam u pravu.

Tko je glasao

Bravo, gosp. Cerovac. Sve se

Bravo, gosp. Cerovac. Sve se više i sve se češćr zasboravlja da je Hrvatske bilo i prije 1990. godine. I da se za nju borilo, na različite načine i s različitih stajališta. Sudjelovao sam u studentskom pokretu (bio sam pri kraju fakulteta u to vrijeme) i imao ponešto neprilika zbog toga par desetaka godina poslije. Ono što čovjeka razveseli (na pomalo perverzan način) jest da su mi te poteškoće i neugodnosti (od inoformativnih razgovora do moralno-političke nepodobnosti) priuštili isti oni koji mi danas kunu mater jugonostalgičarsku i slično. A dečki su jednostavno stajali iza zastava rigidnog ponašanja stila "tko nije s nama taj protiv nas" onda kao i sada. Nije da se ljutim, ali jest komično. S druge strane, moji rezoni za sudjelovanje u studentskom buntu bili su puno manje nacionalni i nacionalistički, a više liberalni i antikomunistički. Stvarno mi se činilo da se mijenja suština stvari (krivo mi se činilo, suština se promijenila tek dvadeset godina kasnije, a i to je upitno) i to me je ponukalo na djelovanje. Nije mi bilo krivo onda, nije ni danas. Djelomice je to moja mladost, a djelomice vrijeme koje je pretkazalo druga i nova vremena. Na to treba biti ponosan.

nvuljanic

Tko je glasao

Ono što čovjeka razveseli

Ono što čovjeka razveseli (na pomalo perverzan način) jest da su mi te poteškoće i neugodnosti (od inoformativnih razgovora do moralno-političke nepodobnosti) priuštili isti oni koji mi danas kunu mater jugonostalgičarsku i slično.
Tu je stvar u mentalnom sklopu onih koji stoje iza rigidnih politika i u pronalazenju neprijatelja nalaze svoje ispunjenje. Njima nije vazno koja je ideologija i koga se napada. Njima je samo vazno da oni mogu napadati.

Tko je glasao

Dobro se sjećam tog

Dobro se sjećam tog vremena.Ja na početku studija ,moji prijatelji u studentskom rukovodstvu,štrajk,štrajkolomci...Ali najviše se sjećam upravo tih dovedenih milicionera koji su u autobusima pod punom opremom,skriveni u mraku pokrajnjih ulica oko Trga ,tada Republike u Zagrebu,čekali da na zapovijed izjure i navale pendrecima po nama ,studentima koji smo samo pjevali hrvatske pjesme.

cvjetići

Tko je glasao

Koji su točni datumi

Koji su točni datumi trodnevnih demonstracija u Zagrebu na Trgu 1971. godine?????

Tko je glasao

Ivan ti više nije na

Ivan ti više nije na pollitici...
uđi na njegov blog pa na kraju prvog članka klikni na Komentari i postavi mu gornje pitanje...

Tko je glasao

Cekao sam da se netko osvrne

Cekao sam da se netko osvrne na ovaj briljantni tekst g. Cerovca. Na zalost, primjecujem da opisane cinjenice rijetke interesiraju. Cak, eto, ni naslijednike utemeljiteljice HNS-e, a koja je bila medju vaznijim osobama ondasnjeg pokreta.
I kad vec spomenuh utemeljiteljicu, mislim da se upravo ona najvise zalagala za zaustavljivanje slanja hrvatskog zivlja na "privremeni rad" u zapadnoeuropske drzave, kao i za pospjesenje i ubrzanje povratka onih koji su vec bili na njemu. A danas, kojeg li paradoksa, vodeci covjek (Cacic) stranke koju je utemeljila, porucuju hrvatskoj mladezi da je pametnije napustiti "hrvatsku zabokrecinu" i otisnuti se u bijeli svijet. Nadalje, gospodja Dabcevic-Kucar se, autor nam kazuje, nasla na udaru unitaristicke struje SKH, medju kojom je bio Milutin Baltic, docim se danasnja predsjednica
HNS-e hvata uza nj u kolu.
A to sto rekoste da se jako dobro sjecate dovedenih milicionera koji su blizu trga u pokrajnim ulicama cekali da pendrecima napadnu studente ako bi zapjevali hrvatske pjesme, jer su smatrane nacionalistickim tu se stanje promijenilo. Dabome, na bolje. Hrvatska nece ubuduce morati poradi takve svrhe dovoditi batinase iz Srbije i Makedonije, to ce (u)ciniti njeni vlastiti zandari.
Razlika je jedino u tomu sto se hrvatske pjesme ne proglasavaju samo nacionalistickim, vec i nacistickim.
U svome komentaru spomenuste strajkolomce, ne znam mozda se sjecate nekoga, mozete li nam navesti njegovo ime?

Tko je glasao

Misli sam si da se buju samo

Misli sam si da se buju samo stariji javili, i Pavel za tebe sam bil siguran. Mlade to ne interesira i to su več puno put dokazali. Ko može mladima preporučit da napustiju svoju domovinu? Po mojem mišljenju samo onaj ko joj ne želi dobro. Kad nestane inteligencije onda se može jedno vrjeme delat kaj se hoče i nema konkurencije.

Komunisti su to znali i zato su 45 i tolko mladih eliminirali, sljedilo je čiščenje 65-e na dalje i to kad su pustili tolko mladih van iz jugoslavije i to najviše iz Hrvatske.

Mladima treba dati perspektive i svim silama im omogučit da upotrjebiju ono kaj su i naučili.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci