Manjinski ustavni povratak na početak

• Dnevnik hatzivelkos - Uto, 02/08/2011 - 12:19
• Glasujte
  28 Up Down
• Komentari 10 dodaj komentar

S krajem srpnja Ustavni je sud ostao vjeran svojoj proljetnoj najavi, te je dao pravorijek na zahtjev za ocjenom ustavnosti Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te izmjena Zakona o izboru zastupnika. Kao što je čitateljima poznato, i ja sam jedan od podnositelja tog zahtjeva - na mom ste blogu mogli čitati o argumentima na osnovu kojih propitujem ustavnost tih zakona («Ustavna kriza na čekanju»), a potrudio sam se i prenijeti informacije sa javne rasprave koju je o tom pitanju proveo Ustavni sud («Ustavni sud - pogled iznutra na javnu raspravu»). Utoliko je jasno da kao involvirana strana imam subjektivan pogled na cijelu priču, kojeg donosim današnjim upisom.

Ukratko, ovaj me pravorijek ugodno iznenadio, i to ne toliko samom presudom (koja je na temelju neslužbenih najava bila i očekivana), koliko argumentacijom iznesenom u rješenju. Ustavni je sud ovoga puta napravio temeljit i kvalitetan posao, te se u svojoj analizi ustavne utemeljenosti zakona nije zadržao samo na osporenim člancima, i argumentima iz tužbi, već je proanalizirao širi ustavno-pravni kontekst svih članaka zakona, te je iznio još nekoliko novih, do sada u javnosti neartikuliranih, argumenata. Štoviše, ovim rješenjima Ustavni sud je postavio smjernice kojih će se morati pridržavati Sabor pri budućim uređivanjima (izbornog) prava manjina – naravno, ukoliko želi da doneseni zakoni budu u skaldu s Ustavom.

Dva su osnovna aspekta s kojih je Ustavni sud propitivao izborno rješenje za manjine. Prvi aspekt je načelne prirode i odnosi se na dio Zakona o pravima nacionalnih manjina kojim je uređeno da «male» manjine imaju dvostruko pravo glasa, a «velike», tj. srpska, ima pravo na tri mandata u okviru općeg izbornog sustava, pri čemu se ti mandati dodjeljuju relativnom pobjedniku među listama srpske manjine, po principu «winner takes all». To rješenje možete u .pdf formatu naći ovdje.

Osnovna zamjerka podnositelja zagtjeva za ocjenom ustavnosti bila je razlika koja se na taj način uvodi između «velikih» i «malih» nacionalnih manjina, s tezom da se na taj način narušava jednakost između manjina.

Ustavni sud je odbacio taj prigovor, te štoviše potvrdio pravo Sabora da na različit način traži rješenja izbornog prava između «velikih» i «malih» manjina. No u isto vrijeme, Usud je odbacio oba rješenja izglasana u Saboru kao neustavna po drugim osnovama.

Srpska nacionalna manjina

Rješenje za srpsku nacionalnu manjinu odbačeno je zbog toga što se njime u općem izbornom sutavu (dakle u ovih deset izbornih jedinica u kojima se bira 140 zastupnika) garantiraju najmanje tri «srpska» zastupnika – čime je narušava «temeljni ustavni zahtjev za jednakim biračkim pravom svih birača-drţavljana Republike Hrvatske u okviru općeg izbornog sustava».

Kraće rečeno, broj manjinskih zastupnika može biti zajamčen, ali u posebnoj manjinskoj izbornij jedinici, ali ne i u okviru općih izbornih jedinica.

Ono što mi je posebno dobro sjelo u ovom rješenju jest zaključak Ustavnog suda, kako se «čini da učinci ... primarno doprinose ostvarenju određenog izbornog rezultata pripadnika "brojčano velike" manjine (politički cilj), a ne cilju ostvarenja njihove nacionalne ravnopravnosti (ustavnopravno dopušten cilj) ». Posebno ističem taj zaključak, budući sam još na javnoj raspravi upozorio da je prilikom rješavanja ovog spora «pravo manjina (na zaštitu) mora odvojiti od prava (i položaja) manjinskih političkih stranaka».

Ostale nacionalne manjine

Sabor je u istom promjenom zakona dodjelio pravo ostali, «malim», nacionalnim manjinama pravo dopunskog glasa – tj. parvo da pored glasanja na općim listama, mogu dodatno glasati za manjinske zastupnike. Na tom je području Ustavni sud također postavio presedan kojeg će u vidu morati imati svi kreatori budućih rješenja manjinskog izbornog prava.

Naime, Ustavni je sud ustvrdio da potpunim uvođenjem dodatnog prava glasa, takvi zastupnici gube «potencijal općeg biračkog glasa» - kojeg sadašnji manjinski zastupnici imaju zbog mogućnosti odabira birača da glasaju za manjinsku ili opću listu. Utoliko Ustavni sud eksplicitno naglašava da se «manjinski zastupnik» biran dodatnim pravom glasa ne smije poistovjećivati sa pojmom zastupnika (pa i zastupnika manjina) koje sada imamo u Saboru. Naglašava se da u ustavnom poretku RH u ovom trenutku ne postoji pravna odredba koja opisuje i definira tako biranog zastupnika, te da je – ukoliko se namjerava uvesti dodatno pravo glasa – potrebno Ustavnim zakonom definirati ustavni položaj tako biranih zastupnika. Položaj koji može, ali i ne mora biti jednak onom saborskih zastupnika kao predstavnika «naroda» (odnosno državljana) kao cjeline.

Da ne širim priču, detalje ću mogućih rješenja, koja mi se vrte po glavi već neko vrijeme, naknadno iznjeti u posebnom dnevniku.

Na taj način je Ustavni sud ustvrdio da nisu kreirane temeljne pretpostavke za uvođenje dodatnog prava glasa za manjine, te da se posljednje promjene u ovom trenutku ne mogu smatrati suglasne s Ustavom.

Izborni zakon

Drugo rješenje Ustavnog suda pod ustavno-pravnu lupu je uzelo promjene Zakona o izboru zastupnika. Iako je na samom početku rješenja naglašeno, da zbog neustavnosti promjena Zakona o pravima nacionalnih manjina, ni promjene Zakona o izboru zastupnika ne mogu biti u skladu sa Ustavom, Ustavni sud si je dao truda te je detaljno analizirao i «tehničke», provedbene aspekte promjene izbornog zakona. I dobro da su to napravili, budući su i na tom polju definirani presedani kojih se zakonodavac treba držati.

U tom je dijelu u potpunosti prihvaćen moj prigovor o nejednakom položaju u kojeg se dovode nezavisne liste birača srpske manjine u usporedbi sa položejem lista stranaka srpske nacionalne manjine, ali su istaknute i slijedeće povrde Ustava:

• zakonom se u nejadnak položaj dovode opće i srpske manjinske liste, budući se za srpske manjinske liste gleda rezultat postignut u svim jedinicama zajedno, a ne samo jednoj.
• zakonom se narušava pravilo jednake težine glasa, budući se načinom odabira zagarantiranih zastupnika srpske nacionalne manjine uvodi mogućnost fleskisibilnog broja zastupnika, čime zastupnici iz nekih izbornih jedinica imaju veću glasačku «težinu» od zastupnika iz drugih izbornih jedinica.
• zakon svojom konstrukcijom omogućava pojavu «negativne težine glasa», tj situaciju u kojoj manji broj glasova biva nagrađen većim brojem mandata (tri zajamčena mandata u usporedbi sa jednim osvojenim na općim izborima). Radi sažetosti, neću ulaziti u detalje ovog argumenta koji je izvaredno dobro objašnjen u točki 29.3 i analizi prof. Podolnjaka.
• «super većinski» izborni sustav predviđen za srpsku nacionalnu manjinu bitno odstupa od razmjernog sustava kojim se glasa na općim listama, a do odstupanja od vrijedonsti političkog pluralizma vodi činjenica da se oba upotrebljavaju u okivru istog izbornog tijela, budući i nemanjinski birači mogu glasati za manjinske liste.

I konačno, šećer na kraju:

Ustavni sud podsjeća da je svrha pozitivnih mjera za nacionalne manjine u izbornim postupcima osiguravanje njihove zastupljenosti u Hrvatskom saboru radi integracije manjina u politički ţivot zemlje, što isključuje njihovu instrumentalizaciju u druge svrhe (primjerice, za dobivanje većeg broja zastupničkih mandata radi osiguravanja odgovarajuće pozicije u parlamentu i izvršnoj vlasti).

Konačna poslijedica ovih rješenja je ukidanje svih uzmjena izbornog zakona vezanih uz glasanje manjina, čime će se izbori održati po izbornom zakonu kojim smo birali zastupnike već tri puta.

Da li je to dobro rješenje? I da i ne.

Najbolje zasigurno nije, i uvjeren sam da Hrvastkoj nakon izbora (naravno ukoliko na vlasti ne ostane HDZ) slijedi ozbiljna rekonstrukcija izbornog zakonodavstva, kao i uređivanje popisa birača. No loše strane sadašnjeg izbornog zakona zasigurno ne mogu biti opravdanje za uvođenje novog, lošijeg, politički manipulativnijeg – i u konačnici protuustavnog izbornog zakona. Zato je moj savijet Furiu Radinu da umjesto političkog forsiranja lošeg manipulativnog i neustavnog rješenja, razmisli da li je odabir zajedničkog nastupa sa SDSS-om, koji je ovim rješenjem plaćen za političku podršku vladi bez legitimiteta – bila dobra strategija za afirmaciju položaja nacionalnih manjina u društvu. I neka pokuša biti iskren prema samom sebi – koliko se tu uistinu radilo o položaju i pravima manjina, a koliko o položaju i pravima njihovih političkih predstavnika?

Sve u svemu, ovo rješenje Ustavnog suda meni predstavlja jednu svjetlu točku, koja pokazuje kako ipak ne pobjeđuje uvijek politička pragma i volja vladajućih. Ponekad su konstrukcije toliko očigledno loše – da se ni uz sve igre koje politika godinama igra oko prakse i sastava Ustavnog suda – ne mogu progutati. U takvim situacijama pronalazim dodatni motiv za ustrajnost na aktivnom i aktivističkom pristupu politici i društvu u kojem živimo.

• Dnevnik hatzivelkos - Uto, 02/08/2011 - 12:19
  
• Komentari 10
• 1536 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar