Ovu nedjelju mi je bilo baš žao čovjeka. Običan pošten mali čovjek,radnik koji radi jedan od najtežih poslova.Naime,zanimanje mu je moj nick-drvosječa.
Radi kao glavni sjekač u jednoj manjoj privatnoj firmi i to je vrlo cijenjen kod vlasnika,toliko da je i poslovođa i glavni sjekač i desna ruka.Inače prostodušan čovjek dobre,blage naravi.
Anto se zove. Upoznao sam ga 1995.g. kada je došao u ovaj kraj kao izbjeglica iz BiH,Republike Srpske, gdje se udomio. U jednom selu je sa majkom dobio kuću od države koju je država otkupila od Srbina koji se eto odlučio ne vratiti.
Tako je Anto godinama radio kao sjekač,bio je već stariji momak,cca. 40 god. kada se najzad oženio sa dosta mlađom djevojkom iz jednog sela kod Siska.
Znači, Anto je tipični Hrvat iz Bosne,katolik. Mlada žena mu je tipična Posavka iz Donje Posavine.
Hrvati su oboje i sva im rodbina. Razlika je u govoru. Anto i njegovi su čisti štokavci,dok mu žena i svojta govore tipično kajkavski.
Razlika je još u koječemu,npr. mentalitetu,
Uglavnom,prije par mjeseci dobili su kćerku koja je ove nedjelje krštena i tim povodom je Anto organizirao proslavu,kako je to već običaj i pozvao oko 80 gostiju,rodbine i prijatelja.
Odazvao sam se i ja sa suprugom,sa poklonom i na vrijeme.
U 13 sati je organiziran ručak pod šatorom u dvorištu postavljenim za tu priliku.
Jelovnik uobičajeni,lovački gulaš pa janjetina i prasetina.
Piće,rakija,pivo i vino pretežito.
Sokovi za djecu,moja bolja polovica pije isključivo običnu vodu (ja pijem za oboje).
Naravno,živa glazba u sastavu jednog lokalnog sa tehnikom (One Man Band).
Bilo je dosta vruće pod tim šatorom i hladno pivo se trošilo nemilice.
Primjetio sam da rodbina sa Antine strane sjedi malo izdvojeno od ženine mu rodbine,što je i normalno ,valjda su sjedali kako se poznaju.
Glazbenik se trudio pogoditi ukus tzv. Bosanaca i tzv. Mužana pa je "šarao",uglavnom je išao turbo folk i sl.
Pošto je šaljivdžija,sa najavom -Samo za tatu Antu- odsvirao je i ovu kojoj sam zapamtio refren:
"Malo Slađa malo Zorka,malo trupci i motorka
popije se više koja eto gdje je snaga moja"
Uglavnom,poslije pristojnog vremena,puno prije večeri supruga i ja smo se pozdravili i otišli,što zbog vrućine i sparnog dana,što zbog obaveza prema kućnim ljubimcima.
Kasnije te večeri sam čuo kako su se gosti posvađali do ruba tučnjave,a povod je bio-izbor glazbe-
Rodbina sa ženine strane,proglasila je muziku srpskom,pale su i druge teške riječi.
(Nešto kao u onoj sceni "U registraturi)
Epilog,žena se priklonila svojima i zajedno sa njima,povela je i taj dan krštenu četveromjesečnu kćerku,otišla sa proslave ,sa svojim roditeljima.
Tako je moj poznanik Anto,umjesto da slavi taj dan kako je i namjerio,krštenje svoje kćerkice,zbog zaista glupog povoda završio u problemu.
Od onih je koji bi svima željeli ugoditi,a to je ponekad nemoguće.
Velim mu ja...
Ma,vratće se ona.
U očima mu vidim da nije siguran da li želi da se vrati.
Dokaz više da primitivizam i
Dokaz više da primitivizam i ljudska glupost ne razlikuju nacionalnost, zemljopisne odredbe, vjeru, političku orijentaciju ili stupanj obrazovanja.
- odgovori
-
- 7 votes
Tko je glasaoŽalosno
Nije loša ideja da se ljudi prvo dobro upoznaju, a onda krenu sklapati brakove...
------------------
[ Lux Veritatis ]
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoAlkohol
potiče zlu krv.
Dok su još trijezni i dok kočnice drže,dobro je.
Kad popuste kočnice onda najprije počnu ratne priče.
Činjenica je da i u jednoj i u drugoj obitelji ima žrtava zadnjeg rata, ove lake note su im prijemčive svima,pa onda su im najednom za sve krivi Srbi i srpska muzika na koju su do maloprije skakali.
Eto kako Srbi ispadnu krivi,a ni blizu ih.
sve dobro...
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasaoSvađa zbog glazbe!
Više puta sudionik, a jednom umalo nije bilo i mrtvih. U Travnom u birtiji "Trn" bilo je neke '93 nekih 30 "Tigrova". Pijani totalno došli s terena. I udrili pjevati četničke pjesme. Neki igraju pikado, neke baš briga. Nakon nekog vremena Krešo moj frend iz razreda vikne da prestanu pjevati četničke pjesme. E onda je počelo...ne znam kako jer sam bio iza šanka, ali u tren je bilo krvi do koljena, na jedvite jadvite sam zaustavio nekog "Tigra" koji je potegao pištolj i krenuo prema WC-u gdje se sklonio Krešo sav krvav...sjećam se da sam stajao raširenih ruku na prolazu i nisam puštao tipa s pištoljem koji je uperio pištolj meni u trbuh i prijetio da će pucati u mene, ako ga ne pustim da prođe, onda je uskočio vojni policajac i lupio ovoga po zglobu pa mu je ispao pištolj meni pod noge, a onda je kroz moje noge odjednom Krešo pružio ruku da se sad on dokopa pištolja. U zadnj tren sam uspio stati na pištolj...Onda je Krešo uletio vikati "što je utoke se vade?".
Kasnije sam skužio da mu je glava bila krvava jer je tučnjavu započeo on raspalivši nekoga čelom u labrnju pa ga je ovaj zajekao sa zubom..
- odgovori
-
- 1 vote
Tko je glasao