pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Ovih dana se zahuktalo na Pollitici oko – ničega. Ne znam je li razlog novogodišnji adrenalin ili potreba sumiranja protekle godine. Evo par mojih razmišljanja u zadnjem postu ove godine:

Priča prva:

Izbori su iza nas. Netko je zadovoljan rezultatima, netko nije. No, činjenica je da će se Sabor uskoro konstituirati i vrlo je vjerojatno da ćemo dobiti Vladu desnog centra. Bez obzira što to nije moj izbor, kao građanin ove zemlje želim uspjeh budućoj vlasti, zbog svih nas. No, način kako teku pregovori o sastavljanju koalicijske vlade ne ulijeva mi nadu da nas čekaju bolji dani.

Đurđa Adlešič danas izjavljuje kako su programi uglavnom usklađeni, ali i očekuje probleme oko fotelja. Super. Sad ćemo prisustvovati rovovskoj borbi – opet oko toga tko će za koju svrhu trošiti naš novac. Friščić traži 6 milijardi za selo, a i drugi sudionici pregovora imaju svoje super stručne planove kako potrošiti novac. Bit će zanimljivo vidjeti kako će namaknuti novac za sve želje kad se zna da je preko 9/10 proračuna unaprijed određeno.

No, nitko ne priča kako ćemo novac zaraditi. O tome nismo čuli ni riječi. Jedva čekam da se objavi taj njihov famozni stručni koalicijski sporazum po uzoru na neke druge zemlje pa da vidimo ima li u njemu i jedna rečenica koja se odnosi na osmišljavanje novih projekata. Zasad jedino znam da će se u sljedećoj godini otvoriti 10 novih trgovačkih centara. Odlično za proračun: više prodajnih mjesta, više robe iz uvoza, bolje punjenje proračuna, više novca za koalicijske apetite. Dok traje, traje.

Priča druga:

Markač je opet u Haagu. Svi se slažu da se radi o nevjeratnom gafu vladajuće strukture (jer je nemoguće objasniti kako je moguće da ministar policije sudjeluje u gluposti koja je stajala Markača slobode, a Hrvatsku vjerodostojnosti). Mladen Markač bez sumnje ima i velike zasluge u domovinskom ratu, a koliko je kriv ili nije, ja se ne usuđujem ocjenjivati. Ostaje mi da se nadam da će dokazati nevinost. Ovakvim blesavim postupcima sigurno ne povećava šansu ni sebi, ni drugim haškim optuženicima iz Hrvatske.

No, vidim i jednu svijetlu točku u cijeloj priči: u Hrvatskoj više nema kolektivnog otpora istragama o mogućoj krivnji pojedinaca iz naših redova. Index.hr je prvi objavio priču o ubijanju životinja na Bilogori (meni je takva zabava degutantna) i sudjelovanju haškog optuženika. Iako to nije bilo ni u Markačevom interesu, a ni u interesu hrvatske vjerodostojnosti, nitko nije napao Index.hr kao protuhrvatski medij kako je to bio čest slučaj u ne tako davnoj prošlosti. Istina postaje općeprihvaćena u hrvatskom društvu.

Priča treća:

Ova godina je po još jednoj stvari bila malo bolja od dosadašnjih: mijenja se svijest o potrebi iskorijenjivanja korupcije.

U budućnosti će doktori ucjenjivači dvaput razmisliti hoće li reketariti bolesnike, a i afere oko HFP-a, pa Gruntovec, pa zadnji pokušaj ucjena u Dubrovniku daju nadu u bolje sutra, jer ucjenjivači ipak završavaju u zatvoru. Nikako ne mislim da je to zasluga aktualne vlasti (sjetimo se samo KIM-a ili Imostroja), već promjena svijesti da i pojedinac može učiniti puno u boljitku svoje zemlje.

Na kraju ove godine nadam se da će sljedeća biti puno bolja od godine na izmaku. Vjerujem da i mi koji pišemo na Pollitici, pa i svi oni koji čitaju te naše postove sudjeluju u razvoju kolektivne svijesti.