pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Način vođenja evidencija i vjerodostojnost isprava temeljem kojih se unose podaci u poslovne knjige propisana je pravilima Zakona o računovodstvu, Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dodanu vrijednost i ostalih pojedinačnih zakona za svaku vrstu poreza koju propisuju. Konkretno, izgled gotovinskog računa, odnosno svi njegovi potrebni elementi propisani su člankom 15. stavak 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te je još po Pravilniku o pdv-u potrebna oznaka R1 ili R2. Važno je znati da se račun mora izdavati u dva primjerka, od kojih se jedan daje kupcu, a drugi služi kao isprava za knjiženje. Obično je to kontrolna vrpca u kasi, ili samo mogućnost isprintavanja drugog primjerka računa u svakom trenutku. Softver ti za sada ne treba biti odobren od ministarstva financija, što ne znači da se jednog dana neće uvesti tzv. fiskalne kase, jer smo svojevremno svi mislili da ćemo morati uvesti fiskalne kase ako to porezna uprava od nas zatraži. Međutim, do sada to još nisu tražili.

O tome se jako dugo prica no jos uvijek ne postoji takav zakon. Bila je neka fora kao sa softverom za mjenjacnice - da se dobiva certifikat. No to nije zazivjelo iz ocitih razloga; softver je softver. Jako ga je tesko kontrolirati.

Jest, upravo tako, imenjakinja Ešeriha. Kratki offtopic, premda ima veze sa temom, jer ću sada ispričati prije spavanja priču o velikom sultanu koji je prije puno, puno godina pitao svog mudrog filozofa koji je najveći užitak na svijetu. Cijelu večer su raspravljali, a mudrac se uporno držao tvrdnje da je kakanje najveći užitak, što bi sultan sa indignacijom odbio, jer sultani bogme znaju uživati. Tijekom večeri, dok je sultan bio zabavljen jedenjem biranih jela, ispijanjem biranih vina i gledanjem biranih trbušnih plesačica, mudrac je sultanu u hranu ubacio sredstvo za čišćenje. Nakon nekog vremena sultan se uznemirio, počeo ga je oblijevati znoj, a mudrac je naredio da donesu sultanu kako bi ga zadovoljili još ljepša jela, još bolja vine i još ljepše žene, no sultan ih je sa mukom odbijao. Kada je se nakon trke vratio iz mjesta u koje i carevi idu pješke mudrac je sultana upitao koji je najveći užitak na svijetu.
I sultan je razumije se shvatio poruku, koja dakako nema veze sa restoranom Nautika.
Htio sam u prenesenom značenju, da prostite, naznačiti razmjere sranja na Jadranu.

Tri stvari stvarno ne znam i nemojte mi zamjeriti. Ne znam što je woodoo lutkica. Ne znam ni što je rogi! Tako da stvarno ne razumijem insinuaciju!
Siguran sam da će se naći netko tko će mi to objasniti, a bio bih Vama zahvalan kada bi Vi to učinili i objasnili što ste htjeli reći.
Ne znam, ili bolje rečeno nisam siguran da li bih znao, poput Vas, ovako lijepo izdvojiti citate i onda se s njima obračunavati. Vehementno, pjesnički ubojito.
E, ali ima nešto što znam. Pa ću Vam u skladu s tim i odgovoriti. Nije moja odluka raspravu o utaji poreza svesti na osobnu razinu, pitanja stila i na uvrede. Ja to nikada ne činim. To ste, koliko vidim, napravili gospodin sudac i Vi. On iz neznanja i naivnosti, a Vi? Odgovoriti ću Vam , ne brinite.
Ići će mo po redu. Članak je činjenično promašena stvar. Autor je nekritički nasjeo novinama, kojima ja osobno ne bih vjerovao ni kada bi točno objavili moje ime i prezime. Znao bih da nešto sa mnom nije u redu, jer novine manipuliraju svim i svačim. Autor je pogriješio i stoga , jer je svemu pristupio površno, neinformiran i bez ikakve želje da razmisli što radi i u čemu sudjeluje. Mislim da je osobno u jednom od komentara priznao da detalj, na koji je netko ukazao, nije uopće primjetio. A vidi vraga, baš to je ključno i vidljivo iz aviona!
Prvi koji se u potpunosti složio s autorom je bio- gospodin sudac. Riječju: Točno! Dao je i svoje obrazloženje što je to točno. Ja sam mislio da nije točno, i ako se sada sve pregleda, rasprava mi je u osnovi dala za pravo.
Uzimajući suca na nišan, postupao sam proaktivno i promišljeno. S ciljem. Večer prije sučeva komentara sam prvi put vidio njegov članak ili komentar. Ne sjećam se u vezi čega, ali se sjećam da sam stvorio svoj sud o njemu osobno. Ujutro je gospodin sudac taj sud potvrdio i bilo je sasvim logično da sucu odgovoim, a preko njega da autoru članka kažem što mislim o njegovom uratku. Dokaz za ovo što tvrdim je činjenica da moj prvi komentar nije bio na članak, već odgovor na sučev komentar. Dokaz je i činjenica da sam u prvom odgovoru skrenuo pažnju gospodinu sucu da mi ne odgovara izgovorima i cviljenjem, jer ja znam da se ljudi vrlo teško nose s istinom grubo rečenom u lice. Što ja mogu napraviti da tako ne bude? Bacati istinu u oči. Pa tko hoće neka se suoči, a tko neće ne mora.
Vaše uvjerenje kako bi i ja, poput ostalih, trebao ničice padati na koljena pred lažnim autoritetima, mene ne obavezuje ni na koji način. Ja to jednostavno nikada ne radim. Naravno da mi je ljude poput suca jako žao, spreman sam mu pomoći i za to platiti punu cijenu moje odgovornosti, ali nisam ja kriv što je živio isprazan život, prepun zabluda i tuđih scenarija koji ga nisu dostojni, što je teško povrijeđen i razočaran. Prava svijest o sebi pomaže nam da razlučimo one scenarije koji su tuđi i bezvrijedni i one lijepe scenarije ljudi koje smo cijenili i voljeli, a kojih više nema. Cijeneći one koji su živjeli prije nas i učili nas dosljednom življenju cijenimo u stvari da su nam pokazali što mi jesmo i što možemo postati. Ovdje je krahirao naš sudac u životu. Nije lučio.
Jedan pametan čovjek je to ovako izrazio: Kad se danas osvrnem na svoj život, a to ponekad činim, najviše mi upada u oči da mi se ono što je tada izgledalo najvažnije i najzavodljivije sad čini najpraznijim i najapsurdnijim. Primjerice, uspjeh u svim svojim različitim pojavnim oblicima; slava i hvaljenost; prividni užici kao što je stjecanje novca, zavođenje žena, putovanje, skakutanje amo - tamo po svijetu, poput Sotone, objašnjavanje i iskušavanje svega što sajam taštine može ponuditi" - Malcolm Muggeridge. Jedan drugi mudrac, Pascal je sve ove vježbe udovoljavanja sebi nazvao čistom fantazijom i "lizanjem zemlje".
Mislim da se u svemu rečenome mnogi mogu prepoznati, a ne samo naš sudac. Zato što prepoznajem vlastitih 30 godina "lizanja zemlje" prepoznajem svoje negativno iskustvo u drugima. Moja je sreća što sam spoznao stvari na vrijeme što mi je omogućilo da živim jedno puno radosnije iskustvo. Nažalost, mnogi ove stvari neće nikada spoznati, premda je uvijek na vrijeme. Gospodinu sucu je još uvijek na vrijeme da razmisli, promijeni neke stvari u svom životu, i da postigne životni uspjeh kakav nije mogao ni sanjati. Ovo je zapravo najbolji mogući trenutak u njegovom životu. Nije zadovoljan svojim dosadašnjim životom, obrazovan, iskusan, ima osiguranu egzistenciju, ima napretek vremena i ako to vrijeme pametno uloži uspjeh mu ne gine. Ukoliko shvati da se najveće životne bitke ne vode u sudnici ili na internetu, nego u tihim komorama duše, svakog Božjeg dana i sata postojanja, ukoliko shvati da može birati svoje postupke, ali da nema slobodu izbora posljedica tih postupaka, naš sudac će smjesta postati uspješan čovjek. Dovoljno bi bilo da shvati kako posljedicama naših postupaka upravljaju prirodni zakoni. Ja znam da su nekome poput suca, ove riječi dovoljne da shvati, jer je više nego očito da je o ovim stvarima itekako razmišljao. A ljudi koji misle, kad- tad dođu do ispravnih zaključaka i bez tuđe pomoći. Još nešto o sucu. U svijetu se došlo do zaključka da je najvrijedniji kapital- mentorski kapital. Sudac je kao izmišljen primjer mentorskog kapitala. Svoje znanje i iskustvo, ako tako odluči, može prodati za ogromne novce, baš zato što mu negativno stručno i životno iskustvo omogućava da druge poučava vrijednostima i tako im štedi desetke godina prolaženja kroz pakao društvene zbilje, dok ne shvate ono što je sudac već prošao. Radi se o tome da nam najteža iskustva, najteža razočaranja pomažu razviti naš karakter, unutarnju snagu, slobodu da prevladamo teškoće, i slobodu da druge potaknemo učiniti isto. Štedimo tuđe vrijeme, energiju, suze i bol, a sebe ne umanjujemo, nego nagrađujemo silnim zadovoljstvom. Ništa ne može biti dobro, ako su motivi pogrešni. Dok god čovjek osjeća da na veliko služi drugima, dobro obavlja svoj posao. "Služiti drugima najamnina je koju plaćamo zauzvrat za privilegiju življenja na ovoj zemlji" - N. E. Tanner.
A što reći o Vama i Vašim postupcima? Ništa lijepo! Da ne bi poticao Vašu sklonost da se osjećate uvrijeđenom, odgovoriti ću Vam opisno.
Zabrinut sam za Vas. Na lošem ste putu. Put koji ste odabrali je prečica prečice. Najlakši i najbrži put u provaliju. Ne mislite, ne bavite se činjenicama. Imate pogrešne motive. Nije dobro. Nije nikako dobro. Skloni ste srediti stvari brzim savjetom. Skloni ste svoje savjete smatrati Bogom danim i na uvredljiv način ljudima dijeliti svoje naočale. Dopustiti će te da to nije kulturno. Šteta je da puno toga ne razumijete.
Šteta je za Vas, a ne za mene. Savjete dijelite na prvu loptu, pucajući s boka i sipajući kao iz rukava. Stanite malo. A dijagnoza? Nije to samo Vaša mana da propuštate prvo odvojiti vrijeme za dijagnozu, za stvarno duboko razumijevanje problema. A problem je uvijek u nama.
Najprije bi trebalo shvatiti, a onda nastojati biti shvaćen. Inače će te lako biti pročitani.
Nikada nas ne povrijeđuje ono što nam se događa, nego naša reakcija na događaje. Tu ste izuzetno tanki. Imate na repertoaru svega tri reakcije na ono što Vam se događa. Prvo nastojite bez razumijevanja uvjeriti, potom, kada ne uspijete, hoćete svađu, a kada Vas poraze- bježite. I gotovo! Vrlo siromašno! Da stvar bude još gora, ove reakcije su Vam refleksne, nesvjesne! Čovjeka čovjekom čini,više od bilo čega drugog, jedan mali detalj- ima sposobnost biranja! Između poticaja i reakcije postoje prostor i vrijeme u kojima mudar čovjek osmisli reakciju i tek potom reagira. Izabrana reakcija je uvijek bolja i korisnija od refleksne, a često se pokaže da reakcija nije ni potrebna. Da bi bila kontraproduktivna. Potrebno je znati da u uobičajenim životnim situacijama promišljenih reakcija obično ima desetak puta više od refleksih! I sve su bolje od refleksnih! A sada će mo malo konkretnije.
Vaš komentar je u cjelosti promašena stvar. Po ne znam koji put moram ponoviti da izražavajući kritiku, ljudi ne mogu drugačije do li opisivati sebe, svoje zablude, komplekse i strahove. Nesvjesno ali vrlo vjerno i autentično Vi opisujete sebe dok se bavite mojim navodnim slabostima. Čak štoviše, moje navodne slabosti upravljaju Vašim mislima. Nije li to strašno? Pa i nije previše, jer ja znam da su moje slabosti po svojoj prirodi bolje nego vrijednosti koje Vi zastupate! Po tome ispada da je bolje da Vašim mislima upravljaju moje slabosti, nego Vaše vrijednosti.
Pa tako kaže: Ma tko? Sveti Otac Papa? Ivo Sanader? Luka Bebić? Da su kojim slučajem ovi Vaši autoriteti napisali rečenicu koju ste Vi prvu citirali u Vašem "komentaru" garantiram glavom da bi Vi tu rečenicu uzeli kao svoj životni moto i svakome je tiskali pod nos, kao dokaz mudrosti Vašeg vođe. Ovako ispada da je rečenica problematična! Zašto? Pa zato što je ne dovodite ničim u pitanje, ali pokazujete fascinaciju sa mnom! I s rečenicom! Toliku da mi se ne usuđujete spomenuti ime! Da mogu biti polaskan, mogu, ali ne želim.
I onda jedan kratak insert koji puno , jako puno govori. Zamislite drskosti: rekao je ( tko? ) čovjeku pravde, sucu slijedeće: E, ova fascinacija ljudima od pravde i sucima mi se ne sviđa. Previše je neosnovana i ulizička. Da se bolje razumijemo, ja Vam ne sporim pravo da se gospodinu sucu ulizujete. Ali Vam sporim da to lukavo radite preko mene. Mislim, da ni sucu tako nešto neće biti po volji i da mu svojim zaštitničkim i odvjetničkim nastupom, samo činite medvjeđu uslugu. Isto kao i sebi, ali Vi u ovom kontekstu i niste važni. Radi se o Vašoj svojevoljnoj odluci, s kojom sudac nema veze. Problem s Vašom najavom moje druge citirane rečenice je u tome što ja ne priznajem lažne autoritete, a još manje kada su na mom terenu. Sudac je istrčao na teren koji nije njegov, ali jest moj. Na tom terenu, draga, igra se sasvim drugačija igra od one na koju je čovjek od pravde naučio. Zato tu nema što tražiti u stručnom, sudačkom smislu. Zato on tu ne može biti ni sudac ni vrhovni sudac. Jednako kao ni Vi, koliko god se trudili. Naravno, ovo je odgovor Vama, a ne sucu, jer koliko sam primjetio ni jednog trenutka u raspravi sudac nije posegnuo za argumentom koji Vi pokušavate iskonstruirati: Ja sam Vaš autoritet, ja sam sudac!
Kada već nećete da kažete koga citirate, naletili ste na minu koju sam namjerno postavio kao zamku naivnima. Oprostite, stvarno nisam pretpostavljao da će te baš Vi natrčati.
Prevarili ste se citirajući drugu rečenicu, jer ona uopće nije originalno moja! Svatko se može uvjeriti, čitajući izvještaje o napretku/stagniranju pregovaračkog procesa Hrvatske s EU, kako sam ovu rečenicu, po smislu izvještaja, istrgnuo iz konteksta i ubacio u moj komentar. Dakle, godinama EU uredno opominje hrvatske vlasti i pravosuđe: Ludi ste, ne smijete ovo raditi što radite s pravosuđem, ne razumijete što radite, to Vam je generator korupcije, to će Vas uništiti i slično. I nikome ništa. Kao da govore gluhima. Istina, Vaši lažni autoriteti stalno, poput papagaja ponavljaju zakletvu kako će stvar promijeniti. Evo samo što nisu. Skoro krava snijela jaje. Ali nikako da to učini.
Točno je da sam s drugom citiranom rečenicom mislio na ovo kada sam sucu rekao: U sukobu ste sa zdravom pameću,..., a ne na ono na što Vi mislite. Pažljivo pročitajte cijeli moj komentar, pa mi onda dokažite da sam ja sa sucem raspravljao o njegovim zabludama oko ugostiteljskih pitanja. Ne , ja se u komentaru gotovo ni ne osvrćem na njegove greške u koracima, nego govorim o tome kako on ne razumije sama sebe, druge, život i još puno toga važnijeg od utaje poreza. Zar Vi stvarno mislite da je sudjelovanje u korupciji, uništavanje vrijednosti cijelog jednog naroda, pomaganje i poticanje mafije častan i pošten posao? Da to nije sukob sa zdravom pameću? Kakav Vas to vrijednosni sud rukovodi? Ovaj društveni, izopačen do te mjere da je postao vlastita karikatura?
Vaše pitanje, promatrano u svjetlu svega što sam ovdje rekao, je više nego deplasirano. Opet promašaj u ništa. Ja suca nikada ne mogu ni omalovažiti ni uvrijediti, kako je on to sam sebi u stanju prirediti. Mislim da je to jasno kao dan. Ako sve ono što sam u osporenom komentaru, a i kasnije napisao, nisu argumenti, ja Vas silno žalim. Intelektualna letvica Vam je postavljena prenisko i sprečava Vas da shvatite vrlo jednostavne stvari. Podignite je! Pa Vam se neće događati da u trećoj rečenici, istinitoj i bezazlenoj, vidite prijetnju. Što mislite, da sam napisao kako ću suca prebiti, bude li se bavio vađenjem rečenica iz konteksta? Da ću mu se osvetiti? Ma značenje rečenice u njenom sadržaju je nešto sasvim drugo od onog što bi Vi htjeli. Tko god želi može se baviti tom manipulacijom koliko god želi, pa i Vi, ali s takvim načinom rušenja komunikacijskih mostova nitko neće stići daleko. Tako se vrlo uspješno ruši povjerenje, dokazuje dvoličnost i beskarakternost, pokazuju nedolični i pogrešni motivi, kratka pamet, želju za manipulacijom, kompleksi manje vrijednosti i puno toga nevaljalog. Što će Vam to? Kako ne vidite da tako nešto nikome ne može biti od koristi?
Vaš veliki problem je što Vas odaje reaktivan govor. Svojim govorom i stilom pojačavate Vaše nezadovoljstvo svim i svačim, pojačavate osjećaj žrtve bez kontrole, bez mogućnostiupravljanja vlastitim životom i sudbinom. S tim govorom imate snažnu potrebu okrivljavati vanjske sile- druge ljude, okolnosti, čak i zvijezde, ali nikada sebe. Vi tuđu proaktivnost doživljavate kao crvenu krpu, kao nametljivost, agresivnost, neosjetljivost pa i uvredljivost, ali to uopće nije tako. Proaktivni ljudi nisu nametljivi. Oni su pametni, oslanjaju se na vrijednosti, očitavaju stvarnost, predviđaju događaje i upravljaju njima i znaju što je potrebno. Što je meni potrebno da budem proaktivan? Nikako da steknem dovoljno pameti. Vidite koliko vremena i energije trošim na bezvezne stvari i osobe? Ali, u skladu s proaktivnim principima, mislim da ovo i nije neki naročit gubitak za mene. Ovaj tekst ću isparcelirati u male smislene cjeline i ubuduće sučevom tehnikom copy- paste lijepiti pod nos svima za koje ocijenim da bi im moglo koristiti (naučit će me sin, ne brinite). Što znači da sam utroškom ovog vremena ubuduće zaštedio puno živaca. Jer ja u osnovi znam što govorim. Sada će copy- paste ponavljaiti umjesto mene.
Za Vas imam jedno pitanje: Kako ste se prepoznali u mom komentaru?
Odgovor Vam je gore.
Pregledom komentara sam uočio dva propusta. Jedan bi mogao izazvati burnu reakciju. Što je karakter? Aristotel je lijepo skratio: Ono smo što stalno iznova činimo. Karakter nije jedan postupak, nego navika. Ja bih dodao da je karakter sposobnost uvijek postupati u skladu s čvrstim unutarnjim načelima, na način da ih nikada ne izdamo. Pa ni onda kada nam je takvo postupanje vrlo bolno i skupo.
Što ja to stalno iznova činim? Tražim ljude u kojima prepoznajem mogućnosti. Da bi ih poticao na povećanje i ostvarenje tih mogućnosti. To mi je životna opsesija. U Vašem slučaju ne vidim te mogućnosti, što ne znači da ih nemate. Vjerojatno su Vam manje nego u drugih ljudi.
Pripazite, to bi Vas u životu moglo stajati puno patnje i suza.

Evo taktika... dođi tu u Slavoniju.... damo ti brlju koja stoji u kanisteu u kojem ima kukuruzovine... boja i smrad skoro kao pravi jeftini viski.....

nadosipaš deci dva u bocu koja je načeta i to služiš društvu koje pije na veliko...

Ja dobar, Vi dobri... B2 iskusan konobar dobar.... gost pijan.......gazda zaradi na ostala pića..... i eto ti...

Svi sretni....

Kada već šveramo... onda ćemo to odraditi kako triba.... a ne onako trli brli!

Jakša