pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nakon početka afere "Maestro" imali smo mnoštvo izjava, optužbi i prepucavanja svih mogućih strana u svim mogućim medijima. Ipak, jedna izjava našeg premijera ostala je bez osvrta, što je upravo primjer kako se uvijek raspravlja radi neposrednog političkog probitka i samoreklame, a razumijevanje funkcioniranja pravne države i trodiobe vlasti stoji tek negdje daleko, duboko u "drugom planu".

No, što je grijeh našeg premijera? On je najavio da se ovakav kriminal više neće tolerirati, te da će vlada hitno ukinuti Hrvatski fond za privatizaciju. E pa sad, što god da se događalo prošlih godina u Fondu, takva najava njegovog ukidanja nema smisla, niti je zakonski osnovana, već je tipičan primjer političkog voluntarizma. Niti vlada niti premijer ne mogu Fond ukinut, pozicija Fonda i njegova uloga u privatizaciji definirana je zakonima, prvenstveno zakonom o privatizaciji, te ostalima, kao što je navedno na stranici Fonda, "Pravni okvir": http://www.hfp.hr/default.asp?ID=61 . Dakle, ako se želi rasformirati Fond, potrebna je promjena određenih zakona i podzakonskih akata (a pored toga i rješavanje pitanja sada zaposlenih u Fondu, pitanje sljednika njegove imovine i slično). S obzirom da (još uvijek) vrijede pravila parlamentarne demokracije, za promjenu zakona nadležan je Sabor, a ne Vlada. Vlada nije ta koja može prekrajati zakone kako joj je volja i kako premijer (ili kancelar?) odredi.

Drugo, kako bi ukidanje Fonda pomoglo u provođenju zakonite privatizacije? Problem nije u Fondu, jer ako će se proces privatizacije prebaciti na neko drugo tijelo državne uprave, u neku drugu agenciju ili ministarstvo, sve te neće ništa pomoći. To samo prebacuje problem privatizacije sa državnog tijela A na tijelo B. Kada niti to neće valjati, prebacit će se opet sve na tijelo C. Problem je zapravo u načinu na koji se vrši privatizacija i načinu na koji uopće funkcionira ova država. Dokle god se bitna pitanja rješavaju negdje "ispod tezge", privatnim partijskim i rodjačkim dogovorima, daleko od očiju javnosti, to će biti problematično, jer "prilika čini lopova".

Kad svaki postupak privatizacije bude ostvaren objavljivanjem javnih natječaja, javno otvorenim ponudama, i javno obrazloženim prihvaćanjem ponude, mjesto za korupciju i kriminal drastično će se smanjiti.

Mogućnost tezgarenja "ispod stola" bitan je problem ove zemlje na svim područjima. Zašto nemožemo znati tko je sve bio branitelj? Zašto grad Zagreb može (bez javnog natječaje, dakle, opet "ispod stola") dijeliti gradske stanove na "čuvanje"? Zašto država često zaobilazi javne natječaje pri nabavi? Ima još tisuću takvih zašto ovo ili ono.

Na žalost, građani velikim dijelom nisu zainteresirani ili smatraju da se njih to ne tiče, dok ne pukne neka afera. A tada im se informacije plasiraju samo dozirano i tendenciozno, sračunato u skladu sa potrebama "obračuna" pojedinih materijalno zainteresiranih skupina.

Građani ne shvaćaju da demokracija neće funkcionirati "sama po sebi", nužno je participirati. Tako se na kraju ipak vidi da ovo nije građansko društvo, već feudalizam, u kojemu većina živi zastrašena i u neznaju. Bez znanja, bez odlučnosti, bez građanske hrabrosti i bez truda da se shvati kako država funkcionira i da se inzistira na javnosti rada i participiranju građana u vlasti, ovo će ostati feudalni pašaluk. Turskog tipa. To sve može trajati još neko vrijeme, dok ne udarimo u zid i ne probudimo se krvave glave.

I još jedna stvar za razmisliti: država od nas skriva mnoge podatke, ali s druge strane, naši privatni podaci sve su više izloženi javnost i zloupotrebi. Banke mogu bez problema međusobno razmjenjivati podatke o klijentima, govori se da će se uvesti registar radnika, kako bi svaki poslodavac mogao kod zaposlenja pojedinog radnika saznati nešto o njemu. E, toga ipak nije bilo ni u Turskom carstvu.